Duhovna obnova na Rodosu 2010. Vassulin govor

VASSULIN GOVOR

„Blago siromasima u duhu, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5, 13)

„Blago“ njima jer kad prepoznamo u kakvom je stanju siromaštvo našega duha, samo nas tada Bog može uzdignuti. „Što si ponizniji to te lakše moj Duh Sveti može podići“ kaže Gospodin u ovim porukama. Kad se sravnimo sa zemljom i potpuno se poništimo, tada je Božja ljubav na nama. Zato nikad ne smijemo prestati ispitivati se, kako ne bi zbog samodopadnosti i zadovoljstva sobom, došli u opasnost biti dalje od Boga, a bliže tamnim područjima đavla.

Većini ljudi se čini da ih za njihova života đavao ostavlja na miru. Oni idu svojim putom, žive život kakav žele, i zaboravljaju na činjenicu da budući postoji sila za stvaranje dobra u svijetu, onda postoji i suprotnost tomu. Zapravo, đavao nas i ne će uznemiravati ako živimo bez Boga i držimo se daleko od života molitve - sve dok ne odlučimo odreći ga se ispravljajući svoj život i postajući Božji narod. Kad poduzmemo takve korake odmah se pojavimo na đavlovu radaru. Ljudi danas, čak i oni koje poznajem, često ignoriraju postojanje Boga, ali oni zapravo propuštaju shvatiti stvarnost moći đavla i njegovih demona. Ta nesumnjiva moć đavla mrzi da budemo u izravnoj komunikaciji s Bogom, s Isusom i s anđelima, i on će učiniti sve da spriječi da se Božja volja provodi na Zemlji.

Kad je Gospodin metaforički rekao da odvlači duše u pustinju gdje im pokazuje njihove grijehe i ispunjava ih kajanjem kako bi sebe zamrzili, to ih iskustvo samo po sebi dovodi da shvate da je Bog iznad svega. Odatle ništa više nije isto u njihovim očima; stvari za koje su mislili da su neprocjenljivo važne, najednom im postaju nevažne poput pepela. Više ih ne žele kao prije, zapravo, postaju im nepodnošljive, jer je toliko moćna ta objava čovjeku o njemu samomu.

Nakon što shvate da je Bog „sav“ ljubav, „sav“ samilost i „sav“ pun razumijevanja i da je on naš Otac, te nakon što ih Bog dovede k potpunom pokajanju, đavao će, koji je potpuno suprotna sila, prema toj duši koja mu je izmakla, pokazati svoju srdžbu i zaprijetiti uništenjem. Đavao će povesti svakovrsni rat protiv njih kako bi ih opet zadobio. Zato se savjetuje biti čvrsto uz svete sakramente Crkve i pretvoriti svoj život u neprestanu molitvu. Od trenutka kad su im pokazani njihovi grijesi i kad se pokaju, ljudi se moraju čvrsto oduprijeti napasti, drugim riječima, oduprijeti se đavlu.

Danas se poimanje o đavlu, kod većine ljudi, čini poput srednjevjekovne izmišljotine ili neke vrsti praznovjerja. Ali mi moramo shvatiti, kao što to čini svatko tko napokon prizna Boga, bez obzira kako mi ocrtavali đavla, nema sumnje u njegovo postojanje i njegovu nazočnost u našemu svijetu. Đavao prodire svuda i nazočan je u našemu svijetu kao što je nazočna i ljubav Božja. Zaista, za mnoge ljude on je mnogo stvarniji.

Istina, mi jedva primjećujemo đavla oko sebe, to je njegov posljednji trik. Jer, njegov je trik skriti se i doći neprimjećen, pretvarajući se da ne postoji. Međutim, kad danas pogledamo na pobunjenički duh koji je prodro u srce Božjeg stvorenja i kako je ono upalo u apostaziju (otpadništvo), i kako je svijet postao zlobniji, kad čovjek pogleda na te stvari duhovnim očima, ne može zanijekati Sotoninu nazočnost.

Naišla sam na snažne riječi oca Marie-Eugene koji je napisao knjigu pod naslovom „Ja sam kći Crkve“. U toj knjizi o. Marie-Eugene kaže: „Ono što je u pitanju u tom susretu između ljudskog i božanskog, Božje čistoće i nečistoće duše, prevažno je za đavla da ne bi intervenirao svim silama koje su mu na raspolaganju.“

Naučila sam da đavao nosi i drugo ime, Tužitelj, jer će nas na Sudnji dan optuživati za svaki grijeh koji smo učinili, dok će nas Isus opravdavati. Danas., kad se susrećem s ljudima i razgovaram s njima o područjima dobra i zla, premda vidim da neki od njih ne vjeruju i pokazuju mi zube, ja ih opominjem da budu veoma pažljivi, da ne prave nered uokolo i da se ne daju zavesti misleći da đavao ne postoji.

Ponekad nailazimo na neobične đavolske aktivnosti koje idu ruku pod ruku s mentalnim problemima. Đavao je veliki zavodnik, on je strateg i legalist. Ako nađe ulaz u nas, ako je to zbog naše grješnosti ili naših pogrješaka ili slabosti, ili ako smo pod nekim prokletstvom, on će, kao legalist, reći da ima sva prava da obavi svoj prljavi posao u nama i po nama. Svaka prirodna slabost privlači đavla poput magneta. Sotona koristi raznovrsne metode kako bi nas uhvatio u našoj nespremnosti. On se može pojaviti kao anđeo svijetla i može imitirati Božje djelovanje; ali ako se pojavi u liku Isusa ili nekog anđela, on ne može stalno oponašati slavu i sjaj koja dolazi od Božje nazočnosti. Zna se da je Sotona, poput bijesnog psa, vezan i ne može vam se približiti ukoliko se vi ne približite k njemu.

Svatko tko otima duše od đavla i vodi ih k Bogu, postaje mu prijetnja; to je jedan od razloga zašto nikad ne propušta prigodu napasti te duše. Veoma često đavao koristi ljude za svoje nakane; on može ni iz čega proizvesti optužbu da bi potpuno uništio čovjeka kojega želi udariti. A to nije sve, njegov najpakosniji čin je sugerirati nekoj 'uspavanoj' duši razne ideje koje ju vode u uznemirenost i potpuni nemir, otme joj sav mir, i zato moramo ostati budni, te u molitvi biti blizu Bugu. Ne dopustiti đavlu da vas uhvati na spavanju.

Zašto sam se odlučila za duhovnu obnovu s ovom temom? Mislim da je vrijeme da ovu stvarnost dobra i zla, anđela i đavola, podijelimo s drugima, zato što to nije mit, niti je Sveto pismo to izmislilo, ni bilo koja druga sveta knjiga, da bi se ispunila čežnju ljudskih duša, niti bi to značilo uvesti zakon i odredbu u naše društvo i ljudske živote, nego Sveto pismo govori istinu. Znamo da je veliki broj anđela pao, a kasnije je čovjekova duša također pala i njihov pad donio je jad, grijeh i smrt. Da to nije bilo za Boga, koji je zapovijedio svjetlo i svjetlo je postalo, cijeli bi duhovni svijet bio u neredu, isisan poput asteroida koji su isisani i koji su nestali u crnoj rupi.

Mnogi ljudi u današnja vremena ne vole ni govoriti ni vjerovati da pakao postoji kao mjesto, zavaravaju sami sebe govoreći kako je pakao unutar nas kad smo zli ili kad nam ne ide dobro. Jednom je Padre Pio, čovjeku koji je rekao kako ne vjeruje da postoji pakao, suho odgovorio: „Vjerovat ćeš kad budeš tamo!“ Pakao je stvoren nakon pada anđela, nakon bitke između sv. Mihaela i Lucifera, zajedno s njegovim pomoćnicima. To je njihovo područje. Da bismo nekako počeli, moramo vjerovati u duhovni svijet, moramo vjerovati u nadnaravno, jer ne znači da ono što mi ne vidimo golim okom, ne postoji. Raj i pakao postoje. Dano je, i još uvijek se daju, mnogi nadnaravni znakovi normalnim ljudima, ne luđacima da bih ih zanemarili i okrenuli se od njih. Većina ljudi izbjegava razgovor o tim temama i više voli promijeniti temu ili zatvoriti uši. A ako se boje, znači vjeruju, ali se ne žele približiti tom pitanju iz raznih razloga.

Gospodin me je 7. ožujka 1987. pozvao da bi mi dao viđenje pakla. Rekao je: „Želim da sve ovo zapišeš; želim da moja djeca shvate da su njihove duše žive i da Zli postoji. Sve što je zapisano u mojoj Svetoj Riječi nije nikakav mit. Sotona postoji i traži da upropasti vaše duše.“

Tijekom posljednjih godina naučila sam zanimljivu stvar: demon iz viših redova može nametnuti i izdati naredbu demonu iz nižih redova, a ovaj onda mora izvršiti njegove naredbe. Na pr. ako je netko zaposjednut od demona iz nižih redova i kad se kod te osobe izvrši ogzorcizam i egzorcist naredi demonima da odu, ponekad oni ne odlaze odmah, premda bi oni željeli otići iz te osobe, jer ostajući u toj duši jako trpe, ali ostaju jer im je dana odredba od demona iz viših redova da ostanu.

Moramo biti uvjereni da dajući uporišta Sotoni, dajemo mu slobodu da uđe. Ljudi pitaju: „Kakvo uporište?“ Grijesi! Grijesi koji se nakupljaju svakog dana, kao što su nedostatak ljubavi, tvrdoća srca, nedostatak opraštanja, oholost, neprijateljstvo, kriva optužba, kleveta, predrasude i bahatost. Sotona je, kao što sam već rekla, legalist. Pod takvim uvjetima on će reći: „Ah, to su moji omiljeni grijesi i ja imam zakonsko pravo da boravim u tim područjima, jer su oni moji!“ Ali mi ga možemo potkopati ispovješću. Ispovijest je također moćan čin egzorcizma.

Zato bi se naš život, znajući da Zli postoji, morao kretati oko Boga i oko Božanske ljubavi, jer ljubav sjedinjuje dušu s Bogom i duša je pod njegovom zaštitom. Duša ne može živjeti bez Boga, jer ona crpi svoj život od Boga; bez Boga naš je stol prazan, a s Bogom, naš je stol pun. Svaka osoba koja želi spasenje osjetit će potrebu da se pokaje, a Bog će slušati njezino kajanje. Mi možemo biti oslobođeni, ozdravljeni i zaštićeni od otrova grijeha i Zloga ako se skrušimo i shvatimo da je jedini lijek našemu zlu i nesreći promjena srca kroz pokajanje i da živimo Pravim životom u Bogu.

Vassula