DUHOVNA OBNOVA RODOS - 2012. - izvješće

RODOS - RUJAN 2012.

Duhovna obnova održana od 20. do 25. rujna 2012. na Rodosu, u mjestu Faliraki, bila je zaista duhovna i obnavljajuća, kao uostalom i prethodna, održana prije dvije godine poslije koje su članovi molitvene zajednice Rodosa odlučili održavati ovakve, međunarodne, duhovne obnove svake druge godine. S obzirom da su međunarodna hodočašća True Life in God također svake druge godine, to se ove dvije duhovne manifestacije smjenjuju, pa se tako susrećemo svake godine.

Odazvao se veliki broj sudionika, bilo je 300 sudionika iz 36 zemalja. Svećenici su bili iz nekoliko denominacija, a predavanja koja su održana zaista su dragocjena i korisna za svaku dušu koja želi učiti i duhovno rasti.

Vassula je, kao i uvijek, bila u žiži svih događanja. I odmah na početku je potakla na ispovijed, rekavši da mi ne moramo svećenicima ispričati svoje životne priče, nego samo reći i pokajati se za svoje grijehe. Tako je spomenula knjigu oca Fortea, koji je napisao interview s egzorcistom, a radi se o pitanju što je važnije, ispovijed ili egzorcizam? Mi smo, kao ljudska bića, zablješteni onim što je najspektakularnije našim očima. Ispovijed nije baš spektakularna; to je tihi i diskretni rad. Ali ispovijed je božanski dar veći od egzoricma kojim se istjeruje đavao iz čovjekova tijela; ispovijed istjeruje zlo iz čovjekove duše. Ispovijed uništava našu navezanost na grijeh i daje nam posvećujuću milost. Ispoviješću ne samo da su nam oprašteni grijesi, nego liječi našu dušu i ispunjava je svjetlom. Česta ispovijed nas jača u posvjećujućoj milosti i moćna je sila u pomaganju da se odupremo napastima.

A sada se vraćamo našoj duhovnoj obnovi. Iz Hrvatske su bile nazočne dvije članice Pravog života u Bogu.

Naslov ove duhovne obnove je OSLOBOĐENJE I OZDRAVLJENJE, a brojni svećenici su, kao i sama Vassula, pripremili veoma poučna predavanja, koja će se, uz Božju pomoć, nakon prevođenja naći na ovoj web stranici.

No, pored tih pouka i svakodnevnih misa, te klanjanja pred Presvetim Oltarskim sakramentom, program je uključivao i male izlete autobusom i brodom.

Posjetili smo Stari (srednjevjekovni) grad Rodos, jedan od najstarijih nastanjenih srednjevjekovnih gradova u Europi.

P. Vincent, duhovnik TLIG radia.

Zatim, neizostavni pohod crkvi Panagia Tsambika, gdje se nalazi čudeotvorna Gospina slika, koja se časti na dva mjesta. U samostanu na Svetom Brdu štuje se Viša Panagia ili „Kyra“ (Gospa), a drugi manastir zove se Panagia Niža Tsambika. Pastiri su jednom ugledali svjetlost i popeli se na brdo da bi s čuđenjem ugledali svjetlo koje isijava iz Gospine slike. Tako je i dobila ime, jer „tsamba“ na lokalnom dijalektu Rodosa znači „mala vatra“. Postoje kazivanja kako je ta čudotvorna ikona tri puta došla s Cipra, jer su je monasi Kykkou manastira vratili na Cipar, ali se slika vratila na isto mjesto na Rodos. Manastir Panagia Tsambika slavi svoj blagdan 8. rujna kao rođendan Majke Božje - Theotokos. Zaštitnica je i pomoćnica nerotkinja i trudnica, a kad se dijete napokon rodi dobije ime Tsambikos ili Tsambika. U porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU Gospa je 17. 7.1988 rekla Vassuli: „Moje Bezgrješno Srce uvijek se raduje kad vidim svoju djecu gdje se penju u moju malu Kuću Tsambika; ja, vaša Sveta Majka, ljubim vas sve; dođi; mi, nas?“

Filerimos je pak bilo katoličko vjersko središte, ali je potpuno razoreno za turskih provala, no ipak restaurirano od strane Italije. No, od 1934. projekt je napušten, i sada su samo ostaci crkve, te golemi križ i Križni put s četrnaest kapelica s bronzanim pločama na postajama.

Posljednjeg dana otplovili smo na otok Simi, slikovito ribarsko mjesto smješteno oko lučice s kućama nanizanim visoko u brdo jedna na drugoj. Pravoslavni manastir sv. Mihaela Arkanđela, Panormitis, sagrađen je u 18. stoljeću. U Simiu postoji još osam manastira posvećenih anđelima svih devet anđeoskih korova. Čudotvorna slika sv. Mihaela arkanđela Panormiti, naravne je veličine, u srebrnom oklopu, a ispred slike nalaze se silni srebrni zavjetni darovi.

Po povratku sa Simia još smo imali misu s obaveznim pjevanjem (a reklo bi se i pravim kolom u ritmu pjesme) Doxa, Doxa tj. Slava, Slava (Presvetomu Trojstvu), a oni koji nisu morali ustati u 2 h da bi stigli na svoj avion, ostali su na klanjanju u 22 h.