Duhovna obnova tlig - Rodos - rujan 2012. - O. Fropo

Kakva je razlika između molitve za oslobođenje i egzorcizma?

O. FROPO

Možemo li vjerovati u đavla?

„Oče, sav ovaj razgovor o đavlu je srednjevjekovni - sigurno vi više ne možete vjerovati u njega!

U 21. stoljeću, sa svom znanošću kojoj nas uče, mi više ne možemo vjerovati u te mitove.“

Ne treba ni spominjati činjenicu da čak mnogi kršćani više ne vjeruju u postojanje Sotone i pakla, koji znači vječnu odvojenost od Boga. Postoji i prava urota šutnje o tome, čak i u Katoličkoj crkvi.

„Najveća đavlova lukavština je uvjeriti ljude da on ne postoji!“ rekao je Charles Baudelaire.

Tako je on slobodan činiti zlo: sije sjeme smutnje u ljudske umove, potiče na zlovolju i mržnju, potiče na svađe i podjele, a one koji padnu u njegove zamke gura u očaj i samoubojstvo. On vodi ljude u grijeh, pokušava ih okrenuti od Boga, od poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Sotona želi učiniti čovječanstvo svojim saveznikom u njegovoj vlastitoj pobuni protiv Boga i Isusa Krista.

Ono što vam želim reći nije samo rezultat teoretskih studija. Otkad sam počeo svoje služenje u egzorcizmu prije sedam godina, vidio sam gotovo dvije tisuće ljudi, uglavnom žrtve brojnih đavolskih zamki. Ne mogu vam reći da sam vidio đavla licem u lice, ali sam ga čuo u nekoliko prigoda, i vidio sam nevidljivi ali veoma stvaran svijet tame, nasilja, mržnje, ugnjetavanja i trpljenja; to je nešto nevjerojatno i ja to nisam očekivao! Sotona je mučitelj! U sedam godina susreo sam se sa oko dvadeset slučajeva „opsjednutosti“.

Evo nekoliko primjera:

Jedna se žena savjetovala s medijumima, išla k iscjeliteljima (magnetizmom), izabrala lijekove protiv migrene posredstvom viska, želučanih bolova te ljutnje i agresivnosti.

Druga koja je upala u spiritizam i automatsko pisanje, čula je nutarnje glasove i bila mučena danju i noću.

Mladog psihoterapeuta, koji se bavio reikiem u cilju što veće efikasnosti u svojoj terapeutskoj praksi, mučile su noćne more i nesanica.

Mladi čovjek koji je bio aktivni homoseksualac i narkoman, bio je opsjednut slikama dan i noć, i upao je u duboku depresiju.

Svakako da postoje fizički i mentalni problemi na psihološkoj ili psihičkoj osnovi. Susreo sam se s mnogim od ovih slučajeva i uvijek sam ih upućivao na liječnika. Ti problemi mogu biti kombinacija mentalnog i demonskog porijekla. Neki od vas su sigurno gledali film „Egzorcist“ iz 1973. i 2000., ili „Egzorcist i Emily Rose“ iz 2006. U tim filmovima ima elemenata istine, ali ima i pogrješaka i pretjeranosti. Moje poslanje nema mnogo zajedničkoga s tim sanzacionalističkim filmovima, radije da je to dobar rad na druženju, slušanju, uvjeravanju i savjetovanju koje vodi k oslobođenju i ozdravljenju, nošeno ne u atmosferi straha, nego u pouzdanju i nadi da je Krist taj koji je pobjednik. On je Moćni, Jaganjac Božji, koji je bio žrtvovan za naše grijehe i opet uskrsnuo da nam dâ vječni život.

„Knez ovoga svijeta dolazi“ (Iv 14, 30); „ali on je već osuđen“ (Iv 16, 11).

Otvorimo Evanđelje po Marku 9, 14-29; opsjednuti epileptičar (Mk 9, 14-29).

Ponekad čujemo kad ljudi kažu da je demon, đavao, ili Sotona o kojem se govori u Svetom pismu, zapravo samo način izričaja o misteriju zla, lik iz razgovora ili mita. Kažu da je to bio način na koji je mentalitet toga vremena shvaćao bolesti koje se nisu mogle objasniti u to vrijeme. Demon, đavao, Lucifer, vrag ili Sotona spominjan u Svetom pismu, nije nikakva mistična ili simbolična figura, čak ni personifikacija zla ili grijeha: demoni su pali anđeli. Oci na Lateranskom saboru (1215.) definirali su to kao dogmu - i zato postoji članak vjere - postojanje demona kao duhovnih stvorenja koji su bili stvoreni kao dobri, ali su postali zli kroz svoju vlastitu pobunu. Grijeh demona je pobuna, oholost i ljubomora.

„Kroz đavlovu ljubomoru smrt je ušla u svijet!“

„Bog nije poštedio anđele koji su sagriješili već ih je strmoglavio u pakao i predao mračnim bezdanima...“ (2 Pt 2, 4).

Isus je jasno odredio razliku između bolesti i opsjednutosti (Mt 10, 8).

Sveto pismo svjedoči strahotu utjecaja onoga kojeg je Isus nazvao „Ubojica od početka“, koji bi čak pokušao izokrenuti Isusovo poslanje koje je Isus primio od svojega Oca. „Sin se Božji pojavio zato da uništo đavolska djela“ (1 Iv 3, 8). „...da je sav svijet u vlasti Zloga“ (1 Iv 5, 19).

„Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove đavao - Sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli...“

„Tada, obuzet gnjevom protiv žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo“ (Otk 12, 7-9, 17).

Sveti Pavao: „Jer naša borba nije protiv krvi i mesa...“ (Ef 6, 10-16).

Drugi Vatikanski koncil

15 spominjanja o đavlu

Za veličanstvenu borbu protiv sila tame koja je prožela cijelu čovjekovu povijest. GS37

CCC: Pali anđeli 391-2. Isus i đavlovo napastovanje: 538-40, 566, 2119; Egzorcizmi: 517, 550, 1237, 1673; Isus i njegova moć nad demonima: 421, 447, 539, 550, 566, 635-6, 1086, 1780; Sloboda: 2850, 2853-4; Porkijeklo zla: 397, 413, 1707, 2583, 2851; Rat čovječanstva protiv demona: 407, 409, (43 članka).

Papa Ivan Pavao II na Općoj audijenciji 20. kolovoza 1986: Ovo je velika sigurnost kršćanske vjere: „Knez ovoga svijeta je osuđen“ (Iv 16, 11); „Sin se Božji pojavio zato da uništo đavolska djela“ (1 Iv 3, 8). Znači raspeti i uskrsli Krist koji se je objavio kao „onaj jači“ koji je pobijedio „jakog čovjeka“, đavla i bacio ga dolje s njegova prijestolja.

Crkva dijeli s Kristom pobjedu nad đavlom, jer je Krist dao svojim učenicima moć da izgone demone (Mt 10,1; Mk 16, 17). Crkva koristi tu pobjedničku moć po vjeri u Krista i molitvi (Mk 9, 29; Mt 17, 19), koja u posebnim slučajevima može uzeti formu egzorcizma.

Neka bude jasno: Demoni su duhovna stvorenja, bića s inteligencijom i voljom. Bili su stvoreni kao dobri, ali su postali zlo po svojemu radikalnom i neopozivom odbijanju Boga i njegova Kraljevstva ljubavi. Sotona djeluje kroz ljude da bi ih odveo u pobunu i gubitak blažene vječnosti koju je on sam izgubio.

Sotonska moć nije beskrajna. Njegova moć je duhovna moć s mogućnošću utjecana na materijalni svijet, ali je ograničena od Boga. Božansko dopuštenje diaboličkog djelovanja veliki je misterij, ali „Mi znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube...“ (Rim 8, 28).

Djelovanje demona može biti na razne načine i s raznim intenzitetom:

„Jer ništa od onoga što je u svijetu - požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka - ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta (1 Iv 2, 16); svi smo podložni takvoj vrsti napasti: one su dio duhovne borbe.

On može imati veoma snažan „zahvat“ nad onima koji redovito sudjeluju u nizu nereda ili koji su svjesno ušli u pakt s đavlom. On ohrabruje opačine i sjeme opačina u nama. To se naziva demonskim „vezama“. On provodi svoje djelo nad našim osjetilima, našom maštom, strastima i našim čulnim osjetilima. On ne može prodrijeti u 'najvišu točku duše', u naše 'srce', prijestolje i svetište našega bića gdje samo Bog smije ući. Moguće je za osobu da bude 'zaposjednuta', da bude u stanju milosti i da se bori u teškoj duhovnoj borbi.

Prema stupnju đavolskog zahvata, postoji 'tlačenje', 'opsjednuće' ili 'posjednuće'. To je rijetko, ali ne pretjerano (20 slučajeva u 7 godina).

Čovjek može biti podvrgnut ozbiljnom zahvatu đavla a da uopće nije moralno odgovoran za to. U tom slučaju ljudi su 'žrtve demonske zaraze' po obitelji, po svojemu okruženju ili djelima nasilja kojima su bili izloženi. Oni također mogu biti žrtva 'čaranja' ili 'prokletstva'. Takvi slučajevi mogu biti veoma bolni.

Krštenje pruža zaštitu koja je jaka, ali ne i apsolutna. Nekršteni su ranjiviji na ta demonska djela.

Sotona ima samo mržnju i prezir prema čovječanstvu; on je ljubomoran zbog vječne sreće koju im je Bog obećao, a koju su oni izgubili. Njegov jedini cilj je uništenje njihovih duša, da ih natjera da izgube baštinu vječnog života. Oni koji ne vjeruju, ili oni koji više ne vjeuju ili koji više ne mole, udaljavaju se od Crkve i sakramenata, postaju veoma ranjivi na njegove napade. Đavao 'obilazi kao ričući lav tražeći koga da proždere; oduprite mu se čvrsti u vjeri' (1 Pt 5, 8).

Ali đavao se boji istinskih kršćana sjedinjenih s Isusom i Marijom, onih koji su gorljivi u vjeri i molitvi, i žive u jedinstvu s Crkvom.

Kakvi su problemi i ranjavanja koje čovjek trpi kao posljedicu demonskog djelovanja?

Averzija na sveto i suprotstavljanje teološkim krjepostima - vjeri, nadi i ljubavi.

Sumnje, nedostatak nade u Boga, obeshrabrenost, pobuna, hula; gnušanje na molitvu, na Riječ Božju i ulazak u crkvu. Osjetljivost na svetu vodu, relikvije, na zaziv „O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo“.

Fizički i mentalni problemi

Fizička osjetljivost, fizička bol, privremena oduzetost, glavobolje, krajnja hladnoća ili vrućina, ciste, tumori, drhtanje, nesanica, noćne more, opsesivne misli, nekontrolirani pokreti, tikovi, problemi u odnosima, divljanja i srdžba i agresivnost prema voljenima. Jeste li čuli glasove koje samo vi čujete? Imate li osjećaj da vas netko prati, čak i kad ste sami? Mislite li da vas netko dira? Vidite li sjene, ljude koji nisu fizički prisutni? Ponavljate pogrješke u radu i u odnosima?

Čudna događnja u kući: čujni koraci, udaranja, oblaci prašine, mirisi. Stvari koje se pokreću ili nestaju. Kvar električnih uređaja, kvar automobila. Pojavljivanje čudnih predmeta u kući (jastuci, madraci). Mrtve životinje.

Kakve prakse koristi Sotona da bi okrenuo čovječanstvo od Boga?

Praznovjerja, okultne prakse, spiritizam, astrologija, horoskopi, viskovi, tarot, automatsko pisanje, teška rok glazba, neka nasilnička ratobornna umijeća: „Chi Kung“, „Krave Maga“ itd.

Savjetovanja sa spiritistima, čarobnjacima, čarobnjačkim liječnicima, medijima, iscjeliteljima. Aktivno prakticiranje yoge, budizma, transcedentalne meditacije, tantričkih inicijacija, šamanizam itd; pripadanje sektama, osobito Slobodnim zidarima.

Neki popularni ljudi zaokupljaju mlade ljude: Goth, Marylin Manson, sotonske grupe, svijet piercinga, tetovaže i talismana.

„Alternativne“ terapije ili paralelna medicina koje propagiraju pojam o 'energijama' (kozmičkoj, astralnoj, univerzalnoj): reiki, primjenjena kineziologija, „tai chi“, „chi cong“, refleksologija, biofeedback, antropozofija (Weleda proizvodi, Bachovo ozdravljujuće brašno) itd.

Alkoholizam, ovisnost o drogi, kockanje, novac, seks, aktivna homoseksualnost, pornografija i perverznost.

Mnogi mladi ljudi danas su mediji a da to i ne znaju.

Procjenjuje se da u Francuskoj ima oko 40.000 vidjelaca, medija, magičara i šamana. Izgubio sam račun o tome koliko je ljudi bilo zavedeno od tih šarlatana, čarobnjaka iscjelitelja itd. Plaćali su im mnogo novca, a njihova trpljenja se nisu smanjivala, zapravo bilo je suprotno! Kad prava vjera opadne, pojave se razna 'vjerovanja' i lakovjernosti. Mladi ljudi, pa čak i djeca, i časni obiteljiski ljudi gledaju porno na internetu i postaju zarobljeni zlim duhovima.

Razlika između molitve za jednostavno oslobođenje i egzorcizma

Molitva za oslobođenje koristi se za 'demonske spone' koje bi čovjek mogao zvati 'slabim'. Na svećeniku egzorcistu je da razluči između problema kroz koje ta osoba prolazi i ozbiljnosti 'ulaznih točaka'. Ja uvijek počinjem s molitvom za 'raskidanje veza' i jednostavno oslobođenje. Ako tijekom te molitve ima jačih 'manifestacija', to znači da je potrebno nastaviti dalje do egzorcizma (koji često puta mora biti ponavljan nekoliko puta). Svaki svećenik može izvršiti molitvu oslobođenja.

Ovo je dovoljno detaljizirano da bi ljudi dobili opću informaciju i precizne pokazatelje.

O. Jean-Régis Fropo, Diocese of Fréjus-Toulon, Francuska.