PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

HODOČAŠĆE 2015. U RIM

IZVJEŠĆE SA 10. MEĐUNARODNOG EKUMENSKOG HODOČAŠĆA „TRUE LIFE IN GOD“ tj. „PRAVOG ŽIVOTA U BOGU“ ODRŽANOG OD 10. DO 17. LISTOPADA 2015. U RIMU POD NAZIVOM: „ISTRAŽIVANJE SVETIH ODREDIŠTA“

Svako hodočašće Pravog života u Bogu veliki je duhovni događaj za sve nas, kako laike, tako i za svećenike. A ovaj duhovni događaj bio je obilježen i lijepim vremenom, pa je bilo pravo zadovoljstvo uživati u 'babljem ljetu' premda smo poslije čuli kako su okolo, a osobito u Hrvatskoj, padale kiše, pa je bilo i poplava.

Vassula je već prvog dana održala svoj pozdravni govor, a to je i najvažniji govor čiji će prijevod također biti na ovoj našoj web stranici.

Opet nas je bilo oko 700 hodočasnika, iz 63 zemlje, od čega 105 svećenika iz 15-tak denominacija. Ovaj put je bilo i nas Hrvata više, čak devetero, no samo troje iz Hrvatske. Pravo zadovoljstvo da ne budem jedina. Tako smo u našem autobusu br. 1 na našim hodočasničkim putovanjima po Italiji. pjevali, a predmolili smo i na hrvatskom jeziku. No moram priznati da je pjesmu „Gospa, Majka moja, Kraljica mira“ pjevao latvijski svećenik, zapravo veliki mučenik koji je prije svojega obraćenja bio čak poslan u rat u Afganistanu.

Svete mise su slavljene svakodnevno, kako iz Istočne tako i Zapadne crkve, a u kojoj također imamo i istočni i zapadni obred. Zanimljiv je komentar kako je naš obred najljepši, a ja sam dodala: „A njima njihov!“ Jer iako je gotovo sve isto, na sve se moramo priviknuti. No, lijepo je rekao otac Abberton: „Sjedinjenjem kršćana nitko ne će izgubiti ništa od svojega identiteta!“ Jer samo će neki, za koje je Gospodin rekao „da su opljačkali njegovu crkvu“ morati izvršiti promjene, dok ostali ne. A dakako da kod svih tih misa veliku ulogu imaju i jezici, koje nikad nismo ni čuli u svome životu.

No zato smo svakog dana svi uspješno pjevali Očenaš na aramejskom jeziku. Uspjeli smo dvije večeri imati adoraciju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te molitvu za ozdravljenje duše i tijela. Bili smo u istom hotelu u kojem i prošli put, ali nam je adaptirana jedna posebna dvorana izvan glavne zgrade, tako da smo zaista imali potpunu slobodu.

Lijepo je bilo pohoditi ista sveta mjesta, kao što su Svete Skale, koje smo prošli na koljenima, te Lateransku crkvu i crkvu sv. Križa.

Ovaj put smo pohodili Pompeje, grad razoren 79. g., a arheološkim iskapanjima 1748. otkriven je veći dio grada: ulice, trgovi, javne zgrade, privatne kuće, statue, mozaici i razni predmeti. Sve se to nalazilo ispod 15 m naslaga pepela. Gledali smo sada veoma miroljubivi Vezuv i s nevjericom razmišljali o gradu od oko 20.000 stanovnika pokrivenom lavom i sumporom i nestalom u trenu. U crkvi Pompejske Gospe slavili smo misu, njoj mi župljani crkve Kraljice svete krunice u Zagrebu svake godine upućujemo molbenicu.

Jednodnevni pohod Asizu uvijek je lijep duhovni događaj, ali također i odlazak u srijedu na Papinu audijenciju na trgu sv. Petra. Naša mala hodočasnica, Anja, 'stara' samo sedam tjedana, iz Australije, zahvaljujući svome tati, uspjela je primiti posebni Papin blagoslov! No, naši biskupi su uspjeli također doći osobno do Pape, te su mu prenijeli razlog svojega boravka u Rimu, tj. da se nalaze na velikom skupu Pravog života u Bogu s Vassulom. Zanimljivo je da smo to mogli vidjeti i čuti na displeju, ali kad je došao i drugi biskup, najednom je kamera otišla u drugom pravcu, a i ton se više nije čuo! Nismo znali ni za ovaj tako 'bliski susrest' našeg dičnog anglikanskog biskupa oca Gavina Ashendena s Papom, ali eto čak i slika! A Bog zna, a i Papa sigurno puno zna o nama, jer je susreo Vassulu još kao biskup u Argentini. A uostalom on već ima sve poruke u Objedinjenoj knjizi na španjolskom, koju mu je naša članica Pilar, predala prije godinu dana. No, kako se to sve događalo spontano, Vassula je zamolila sve koji su došli do Pape da napišu što su mu rekli i što je on njima rekao - pa neka se zna!

Ovaj smo put otišli i do Loreta, u provinciji Ancona, poznatom po kućici u kojoj je po tradiciji živjela Blažena Djevica Marija, a koju su anđeli prvo donijeli u naš Trsat, a onda prenijeli dalje u Loreto. I u tom smo svetištu slaviti svetu misu.Četiri sata putovanja tamo i natrag bili su ispunjena molitvom - sva četiri krunice - jer je Gospodin od Vassule, grčke pravoslavke, tražio da nauči moliti krunicu, a onda su svi prihvatili, bez obzira iz koje crkve dolaze. Pored molitve tu se moglo čuti prekrasnih svjedočenja, ali i pjesme!

Posljednjeg dana, tj. u petak, pohodili smo crkvu Sv. Pavla izvan zidina. Uspjeli pohoditi baziliku sv. Petra na malo duže vrijeme vrijeme i pomoliti se na grobu mučenika naših vremena, dragog pape Ivana Pavla II. Našlo se malo vremena i za kupovinu suvenira, jer svakome je draga neka sveta stvar iz vječnog Rima.

I tako je proletio tjedan, da bi se u petak uvečer održali oproštajni govori te veseli i duhovno obnovljeni idućeg dana raspršili smo se diljem svijeta.

No, neki su još i posljednjeg dana, tj. u subotu, imali mogućnost pribivati jutarnjoj misi u obližnjoj crkvi Gospe Guadalupske, gdje su se našla i naša tri svećenika, te se pridružili župniku u slavljenju svete mise. Vjerujem da se župnik iznenadio kad im se na kraju mise u pjevanju Salve Regina pridružilo mnoštvo naših hodočasnika koji su također došli na misu – tako mi već 'govorimo' istim jezikom …

Marija Dragica Vukić

A evo i jednog svjedočenja o ovom hodočašću: :

Zovem se Zlatka Blaslov, imam 47 godina, udana sam i majka 4 djece i baka 2 unuka.

Ove godine sam prvi put išla na Ekumensko hodočašće u Rim.

Ne mogu riječima opisati kako sam bila začuđena mnoštvom različitosti na jednom mjestu, a sve u ime našeg Gospodina i njegove miljenice i službenice Vassule. Zajednička molitva, zajednička klanjanja, svjedočenja i mise (za koje sam prvi put čula i prisustvovala) više su puta izazvale suze u mojim očima, te osjećaj Božje milosti i ljubavi prema svima nama.

Hvala ti Gospodine što si se smilovao mojoj bijednoj duši i dao mi šansu da Te upoznam preko Vassule i Poruka Pravi život u Bogu. Upoznajući Tebe postala sam svjesna da ja ovako bijedna i malena, imam Tvoj veliki blagoslov te mi dopuštaš da kroz ovaj svoj zemaljski život mogu nositi svoj križ bolesti. Više si me puta vratio u život i nisi dopustio da padnem. Hvala ti Gospodine. Ti si moj Put, Istina i Život. Neka se uvijek u mom životu vrši Tvoja volja Gospodine.

Tvoja i zauvijek Tvoja Zlatka.