PREPOZNATLJIVO ŽIDOVSTVO s. Serafima

S. Serafima (redovnica reda pustinjaka, živi u Holywellu, Wales, UK) promatra Pravi život u Bogu s točke gledišta rabinskih učenja kojima se bavi mnogo godina

Kad čovjek čita poruke Pravi život u Bogu, poželi da su one tiskane na isti način kao Biblija. To znači da budu tiskane s Vassulinim bilješkama na dnu stranice, rečenice da budu označene brojevima na svaka dva retka na lijevoj rubu, a na desnoj rubu da bude biblijski navod iz Svetog pisma, kao i usporedbe. Na kraju svake knjige čovjek bi volio vidjeti cijeli indeks tih biblijskih navoda po biblijskom redu.

Takav oblik ne bi bio samo prikladan nego bi poslužio kao važna funkcija u proučavanju ovih pisanja i omogućio onima koji meditiraju o njima da vide ljepotu ljubavi Božje prema nama koju nam izlijeva kroz izričaje u Starom zavjetu koji je često pogrješno optuživan da oslikava Boga kao autoritativnog i osvetničkog.

U Pravom životu u Bogu stalno se citira Sveto pismo, a ipak se to ne priznaje. Ono se također savršeno uklapa u sintaksu ostaloga dijela teksta. Ta su dva aspekta živo svjedočanstvo nadnaravnog podrijetla onoga što je rečeno. Nitko se ne može požaliti da je to privatno ili osobno meditiranje, zato što se može meditirati samo o onome što je čovjeku poznato.

Veliki broj navoda iz Svetog pisma u rečenicama ili izričajima nisu toliko poznati da bi ih se moglo zapamtili i navoditi, osobito što se odnose na cijelo Sveto pismo, a ne samo na nekoliko izdvojenih psalama ili omiljenih poglavlja Evanđelja. Štoviše, mnogi navodi ili izričaji bitno su hebrejski, a ne samo brižljivi prijevodi u nekim našim suvremenim verzijama Biblije osobito tamo gdje tekstovi, da su bili popravljeni, ne bi dali nehebrejske izričaje. Pravi život u Bogu koristi se točnim hebrejskim izričajima. Neke od tih izričaja možemo smatrati malo kritičnim u tekstu u kojemu se radi o judeohebrejskoj dimenziji.

PRVO: Gramatički aspekt

U starijim Biblijama kao što je King Jamesova (odnosi se na američka izdanja Biblije - prim. prev.), nalazimo da svako poglavlje počinje s "i". Tako, kad pogledamo Knjigu postanka nalazimo: "I Bog reče". Ako pogledamo jednu ili dvije verzije, kao što je Amplified ili New American Standard, tu nalazimo "I" (dok u nekim drugim prijevodima toga nema).

U biblijskom hebrejskom ima veoma malo gramatike. To je rabinsko učenje u kojemu odsutnost gramatike i upotreba "i" pokazuje da je Božje djelo od početka stvaranja i da je sva spasenjska povijest jedan stalni tijek Božjega djelovanja i zato je izraženo jednom nastavljajućom rečenicom.

U Pravom životu u Bogu nema točke (misli se na original - prim. prev.). Tako je točna reprodukcija toga teksta sama po sebi svjedočanstvo božanskog autorstva Židovima, svetopisamskim učiteljima i svakomu tko želi iskusiti oštroumlje dok čita Pravi život u Bogu. Krivi prorok bez biblijskoga znanja, pišući, prirodno bi uključio točke. DRUGO: Velika slova kod osobnih zamjenica

U svim židovskim Biblijama i u literaturi upotrijebljena su velika slova kad se govori o Bogu. Židovsko poštovanje Imena Božjeg može posramiti mnoge kršćane koji su prestali iskazivati tu iznimku poštovanja u gramatici. Pravi život u Bogu, kao židovska literatura, osobne zamjenice uvijek piše velikim slovom kad se govori o jednoj od Božanskih osoba ili o nekom djelu Božjem kad On intervenira.

TREĆE: Tijelo i kost

Izričaj "tijelo i kost" u Svetom pismu ima izričito značenje srodstva. Danas bismo srodstvo izrazili kazavši: "Ti si moje tijelo i krv." No, u Svetom pismu to bi bila grozota. Istina jest da riječ etsem znači "kost", a ne krv. Sva krv pripada Bogu; nitko se ne bi usudio to osporiti. U Zakonu Petoknjižja, kad se govori o jedenju tijela, svuda stoji da se krv mora iscijediti i vratiti Bogu kojemu pripada.

U Knjizi postanka 2, 23 nalazimo da Adam kaže Evi: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!" No u Jeruzalemskoj bibliji, Suci 9, 2 pa dalje, nalazimo da je taj izričaj preveden kao "tijelo i krv", zato što se pokušava primijeniti pučki kolokvijalizam i tako ga učiniti bližim našoj kulturi. Tako radeći, Riječ Božja je promijenjena i postaje oružje koje rabe druge denominacije ili židovski narod kao znak pretpostavljajućeg katoličkog nedostatka Istine. Da bi se to ispravilo, rimski dokument "Liturgiam Authenticam" (Rim, ožujak 2001.) određuje da svi prijevodi Biblije koji se upotrebljavaju za Svetu liturgiju moraju biti vjerni latinskomu. Čistoća Istine bît je kršćanskog jedinstva i važnija je od kolokvijalizma koji ne samo da nije moderan nego nas dijeli od onih čiji su prijevodi istinski prijevodi Riječi Božje. Tamo gdje postoji manjkavost u primjeni, to znači da su se vjernici navikli na netočan prijevod "tijelo i krv".

Pravi život u Bogu ne upotrebljava netočan prijevod "tijelo i krv", nego upotrebljava točan biblijski izričaj "kost moje kosti, meso mojega mesa". To je drugi primjer u frazeologiji koji bi bio nepoznat krivom proroku. To nalazimo u porukama od 26. siječnja 1997, 11. studenoga 1998., 21. lipnja 1999., 30. lipnja 1999., 6. listopada 1999., 28. travnja 2000., i od 16. listopada 2000. Vjerojatno postoji više primjera, ali autorica ovoga članka nema indeks, pa je, tek upustivši se sama u traženje, uspjela ovo uočiti.

ČETVRTO: "Čujte moje korake"

"Čujte moje korake" svojstveni je židovski izraz za dolazak Mesije i mesijanske ere. Talmud (1) tu eru naziva ikvesa d'meshicha ("koracima Mesije"). To je izvedeno iz Ps 89, 52: "…s kojom nasrću na korak pomazanika tvoga." U Pravom životu u Bogu Isus često upotrebljava taj izraz i ne smije se pobrkati s njegovim drugim sličnim izrazom "slijedite moje stope".

"Čujte moje korake" (ili "s koracima") dolazi u vezu s petnaest znakova za koje Talmud smatra da prethode dolasku Mesije i mesijanskom dobu. Priznavanje toga (i kršćani također imaju mnogo njih u znakovima koji prethode Drugom dolasku) jest ono što kršćani nazivaju "Znakovima vremena". Bez poznavanja židovske frazeologije, krivi prorok ne bi upotrijebio tu svojstveno židovsku frazu, nego bi upotrijebio isključivo onu kršćansku: "Znakovi vremena".

PETO: "Porođajne boli"

U porukama od 25. kolovoza 1988. stoji: "… prve porođajne boli su već počele, ali poput luđaka, moje se stvorenje smije tomu - odbijajući moje prve znakove". Izraz "porođajne boli" također je poseban u židovskom očekivanju Mesije. "Porođajne boli Mesije" upotrijebljene su na isti način kao "Koraci Mesijini" a to je prepoznatljivih petnaest znakova koji prethode Njegovu Dolasku koji su povezani u Talmudu (pogledati Sanhedrin, počevši od zadnja dva retka na str. 96b, završiti na 99a). Isus se osobno koristi tom frazom za događaje Kraja vremena u Mateju 24,8 i Marku 13,8.

U jednom rabinskom učenju u ovoj talmudskoj raspravi o "Porođajnim bolima Mesije" stoji da će Mesija doći bilo da je svijet potpuno nevin ili potpuno grješan. Kristov Prvi dolazak ispunjava se tako što je bila jedna osoba, Marija, potpuno bezgrješna i potpuno nevina da ga primi. Marija, u tom trenutka takva kakva je bila, predstavljala je cijeli židovski narod, premda je on sam bio grješan. Kristov dolazak u Njegovu Duhu u duše pročišćenih Drugom Pedesetnicom, dolazi u vrijeme kad se suočavamo sa širom svijeta raširenim grijehom: samo pobačaj provodi se u svakoj zemlji Istoka i Zapada, i ispunjava ga. No, u judaizmu "Porođajne boli Mesije" odnose se na svih petnaest znakova zato što oni uključuju široko rasprostranjenu apostaziju (racionalizam), koja danas boravi u samom judaizmu, baš kao i u Crkvi. Isusovo pozivanje na te "porođajne boli" i u Evanđelju i u Pravom životu u Bogu, što upućuje na Njegov dolazak, trebali bi priznati židovski čitatelji, "… vi već živite u prvim znacima mojega Povratka, već su prve porođajne boli počele…" (25. kolovoza 1988).

Što se tiče Kristova dijeljenja njegova božanstva s vjernicima, Krist je svetom Simeonu kazao: "Moja sramotna smrt haljina je besmrtnosti i istinskog pobožanstvenja svih vjernih. Zato oni koji nasljeduju moje strašno trpljenje također sudjeluju u mojemu božanstvu i baštine moje Kraljevstvo".

U jednom poglavlju u knjizi "U svjetlu Kristovu" nadbiskup Basil Krivocheine piše o svetom Simeonu: "Boga se vidi u svjetlu: On sam je neiskazano svjetlo. Njegova slava i Njegova milost božansko su svjetlo, i On se sam tako očituje Simeonu. Na Sudnji dan Krist će zasjati u sjaju svojega božanstva. Pa i sada on obasjava Simeona kao daleku zvijezdu".

U drugom dijelu te knjige govori kad Krist dođe, On postaje sve za nas i dobiva mnoga imena prema svojemu djelovanju. On postaje Zdravlje, ako smo bolesni, pa nas On izliječi, Svjetlo, jer nas On prosvjetljuje, Život, zato što nas je oživio, Plašt, jer nas On potpuno okružuje svojim sjajem; On nas ogrće i grije slavom svojega božanstva…

ŠESTO: "Sklonost k zlu"

U poruci od 15. travnja 1996. nalazimo ovaj uzvik: "O sklonosti k zlu, Zemljo toliko oskvrnuta!" Sklonost k zlu (yester ha-ra) židovska je frazeologija za ono što kršćani nazivaju posljedicom istočnoga grijeha - što znači da se sklonost k činjenju zla nalazi lakše nego činjenje dobra.

No, judaizam uzima taj koncept nešto malo šire. Sve zlo u židovskim pisanjima vuče trag iz "yester ha-ra", sklonost k zlu. Sotona je također identificiran s tim yester ha-ra te je u Knjizi o Jobu Sotonina zadaća da napastuje čovjeka u cilju jačanja čovjekovih etičkih osjećaja. To je napastovanje moguće samo do granica koje Bog dopušta (Job 1,12; 2,6).

Yester ha-ra metaforički se naziva "kvascem" u smislu fermentiranja strasti (berakhoth 17a) koja priječi čovjeka da vrši volju Božju. Ali postoji drugo, dublje značenje.

Dan prije Pesacha (Pashe) djeca idu oko kuće sa svijećama tražiti skrivene komadiće kvasca i sklanjaju ih prije no što počne Dan slobode (Pasha je oslobođenje od egipatskog ropstva). Dublje je značenje u tome da prije festivala slobode Židov ukloni yester ha-ra, sklonost k zlu, iz svojega srca svjetlošću svoje savjesti, koja je "Svjetiljka Gospodnja" (Izr 20, 27).

Svi ti pojmovi dozvani su u židovski duh frazom "sklonost k zlu" u Pravom životu u Bogu. Štoviše, uklanjanje sklonosti k zlu prije Dana slobode bio bi odraz poruka Pravi život u Bogu koje nas pripravljaju za Dan Gospodnji uklanjanjem svakoga grijeha iz naših srdaca. Može li biti što više: Da.

Yester ha-ra, sklonost k zlu, što je općenito iskustvo svakoga ljudskog bića, kažu rabini, bit će istjerano u mesijanskoj eri. U Pravom životu u Bogu Gospodin kaže: "…kad moj Dan dođe, ja ću odstraniti sve zlo i zaključati ga" (10. studenoga 1988). Tako kad Krist u svojemu božanstvu zavlada u očišćenim srcima, učinak je isti kao kod iskustva mističnoga vjenčanja. U takvom stanju, uči nas sv. Ivan od Križa, "sklonost grijehu" (Fomes of Sin), ime koje su kršćani dali korijenu yester ha-ra, bit će zaustavljen. Ništa nečisto što je nastalo na Zemlji ne može ući u Novi Jeruzalem (Otk 21, 27; Mudr 7, 25) i stanje svetosti udijeljeno kao dar pokajniku, stanje mističnoga vjenčanja, drži "sklonost grijehu" nedjelotvornom, ako mi pristanemo.

Nijedan krivi prorok ne bi upotrijebio izraz koji neku židovsku osobu toliko podsjeća na pun koncept zla. Sotona se voli skriti i glavni dio židovskog koncepta jest Sotona otkriven u svojemu skrivenom djelovanju u ljudskim srcima.

SEDMO: Treće Nebo

Pred kraj poruke od 12. veljače 2000. spominje se Treće Nebo. To Treće Nebo također je spominjao sveti Pavao. To je židovski izraz koji se temelji na konceptu postojanja sedam nebesa. U Trećem Nebu je Nebeski Jeruzalem (je li to ono što je vidio sveti Ivan? Otk 21, 12) i Nebeski Hram gdje je sveti Mihael. Za svaku molitvu i vjerski obred prikazane u hramu u Jeruzalemu rečeno je da ih je sam sveti Mihael prenio i prikazao Bogu. Taj židovski koncept ima odjeka u katolicizmu. Ne trebamo gledati dalje od riječi Otkrivenja i riječi svete mise. U Otkrivenju 8, 3-5 vidimo kako anđeli stoje uz oltar i prikazuju tamjan "da ga prinese u prilog molitava svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. Iz anđelove ruke uzvije se dim kâda u prilog molitava svetih".

I u svetoj misi nakon pretvorbe svećenik izgovara ove riječi: "Ponizno Te molimo, svemogući Bože, da ruke svetoga anđela Tvoga prenesu ovo na Tvoj nebeski žrtvenik, pred Tvoje božansko veličanstvo, te se svi koji primimo presveto Tijelo i Krv Tvoga Sina, kao pričesnici ove žrtve, napunimo svakim nebeskim blagoslovom i milošću".

OSMO: "Ja Jesam"

Kroz čitavo pisanje Pravog života u Bogu nailazimo na frazu Ja Jesam (u hrvatskom jeziku uglavnom stoji Ja sam, prim. prev.), koju upotrebljava Isus. Na prvi pogled izgleda kao da Isus odgovara na Vassulino pitanje "Isus?" ili "Gospodin?" No, to je ime s kojim je Bog poslao Mojsija Izralecima. Bog je Mojsiju rekao svoje puno Ime: "Ja sam koji Jesam". Ali Mojsiju kaže da Izraelcima, kad upitaju za njegovo Ime, dâ prvi dio njegova Imena: "'Ja Jesam' posla me k vama." Izl 3, 14) Povremeno Bog rabi svoje puno Ime kao u poruci od 27. studenoga 1990.: "… tvoj Otac na Nebesima zna da ti ne pripadaš svijetu, a ipak On te šalje u svijet da bi svijetu pokazao Srce vašega Boga i da te Ja Jesam koji jesam šalje…".

Svaki bi Židov prepoznao značenje toga Ja Jesam s kojima počinju mnoge od ovih poruka. To je toliko poseban naslov Božji i sadrži sveto poštovanje da se ni jedan Židov ne bi usudio izgovoriti ga. Isusova uporaba toga tijesno je povezana sa zahtjevom da se prizna njegova Božanstvenost i kao takva bude priznata od židovskih čitatelja. Kršćanskom čitatelju to bi moglo potpuno promaknuti jer bi mogao misliti da je to samo odgovor na priznanje. Kad bi to bilo tako u tom bi slučaju bilo upotrijebljeno malo slovo 'j' namjesto velikog slova 'J' koje označava ime; u ovom slučaju Ime: HASHEM. Kršćani su toliko uobičajili Boga nazivati "Ocem" da ih većina čak i ne zna da je Bog Mojsiju dao to svoje ime Ja Jesam.

Ja Jesam upotrijebljeno za identifikaciju Imena Božjega uglavnom bi bilo iznad znanja krivoga proroka. Kao i drugi prepoznatljivi židovski izričaji, to također potvrđuje božansko autorstvo Pravog života u Bogu.

DEVETO: Kaini i Ezavi, Abeli i Jakovi

(pogledati poruke od 4. veljače 1991.)

Judaizam poznaje "zlu generacijsku crtu" koja vodi od Ezava, kao Jakovljeva progonitelja, te kroz sam Izlazak gdje je vođena bitka kod Refidima s nakanom da se istrijebi Jakovljevo pleme. Ta zla crta ide dalje do Agaga. U poznavanju budućnosti zla, da bi ta crta mogla neprekidno trajati na židovskom narodu, Bog je upotrijebio kralja Šaula da učini kraj toj zloj crti, ali ga Šaul nije poslušao. Otud đavolski pokušaj u eliminiranju židovskog naroda. U vrijeme kraljice Estere, nalazimo Hamana, Agagina potomka, iz iste zle generacijske crte, koji pokušava eliminirati židovski narod. Taj pokušaj uništenja Židova sotonski je pokušaj da spriječi rođenje Mesije koji bi ih oslobodio. Isusovo često pozivanje na Kaine i Ezave u Crkvi moralo bi se shvatiti u potpuno judaističkom razmišljanju.

Ezav znači crveno. Ezav se rodio sav pokriven crvenim dlačicama, a prodao je svoje prvorodstvo za tanjur leće. Edomska zemlja gdje se on smjestio, znači "Crvena zemlja". Njegovi ratnički potomci nosili su crveno i imali su crveno obojene štitove. To su ljudi koji su nastanili Italiju (biblijski opis Zemlje trske). Rimski crveni plašt na Isusu kao poruga pravi je simbol svega zla Ezavove crte koja pokušava eliminirati Mesiju. Crvena zastava bezbožnog komunizma nastavlja "duhovnu crtu Ezava". To je isto bezboštvo koje je izazvalo raskol i dijete je racionalizma i naturalizma te iz toga uvodi Ezava u Crkvu, kao što potvrđuju poruke Pravi život u Bogu.

1. Zakoni proistekli iz Svetoga pisma poznati su kao Usmena predaja. Bili su zapisani zbog straha da se ne pogube zbog židovske raspršenosti, a postali su poznati kao Mishna. Poslije je zakone proizašle iz Mishne rabin, Rabbi Prince of Juda, sredio i postali su poznati kao Talmud. Kao i Mishna ne smatraju se kanonom.

2. "Sklonost grijehu" (Fomes of Sin). Prije grijeha Adam i Eva imali su dar "Urođene pravednosti", to je potpuno jedinstvo s Bogom i savršenu lagodnost života u svojemu podvrgavanju Božanskoj volji. Grijeh je učinio da su izgubili Božansku prisutnost. Više se čovjek ne može podvrgnuti Božjoj volji bez milosti. Ta temeljna urođena slabost čovjekove volje i kao posljedica toga nesposobnost življenja bez grijeha u skolastičkoj terminologiji zove se "sklonost grijehu" (the Fomes of Sin" - pogledati "Summa" Tome Akvinskoga 3, 15, 3).

Bilješka

Za one koji su zainteresirani, petnaest znakova danih u Talmudu kao predznaci dolaska mesijanske vladavine navedeni su, prevedeni i obrađeni u židovskoj knjizi "Dani dolaze". Ta knjiga otkriva Pokret Teshuva - pokajnički pokret koji pokreće židovska srca da se vrate punom prakticiranju svoje vjere u pripremi za mesijansku vladavinu. Pruža očitost pripreme unutar vjere za vladavinu Mesije koji njima još nije poznat. Kao i kod kršćana, autor nalazi da Pokret Teshuva nije počeo sa Židovima, kako bi čovjek mogao očekivati, nego s djecom koja su odrasla u najčudnijim domovima, bilo da je to materijalistički Zapad bilo da su to bili aktivno bezbožnički, lijevo orijentirani domovi Rusije i sekulariziranog Izraela.