Izlaganje o PŽUB u Račinovcima

Na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2013.

okupilo se maleno društvo od 17-20 osoba u Račinovcima, u privatnoj kući, kod Mande, da bi poslušali izlaganje o porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU. Nisu to baš svi neki vjernici premda se svi deklariraju da su katolici. No, kako je Isus rekao nije došao liječiti zdrave nego bolesne, to je i ova kap poruka mogla malo osvježiti maglovito sjećanje na Boga. Premda je bilo određeno da će izlaganje trajati oko jedan sat, ipak je to vrijeme proletjelo i gotovo je trajalo dva sata.

A što se moglo reći za ta dva sata? Pa ono što je najbitnije, a to je koliko je nužno obraćenje na koje nas Gospodin toliko poziva! Da naša duša zna put kad se odvoji od našega tijela, da stremi k Bogu i raju! A da bi ona to mogla moramo mnogo učiti dok smo još ovdje na zemlji, jer poslije je kasno. A imamo posebnu milost učiti u ovoj Isusovoj školi PRAVOG ŽIVOTA U BOGU u kojoj nam On opet govori o svojemu nauku kojemu je poučavao narod i svoje učenike dok je bio na zemlji. Ali On to i danas stalno čini s Neba. Uzima proroke današnjih vremena, kao što je jedna od njih i Vassula, kojoj je rekao: „Ostavio sam svoje prijestolje, odložio sam svoju krunu i svoje žezlo, da bih sišao u taj mračni svijet i poučavao vas onomu čemu sam vas već učio!“ Jer, Bogu je stalo do nas, želi nas sve imati kod sebe u raju, ali čini se da nama nije stalo do njega. Koliko ljudi razmišlja kamo će njihova duša? Da li misle da se to nas uopće ne tiče ili bi ipak morali znati da mi sami odlučujemo o tome. No, naša odluka mora biti i te kako utemeljena na našem pobožnom i posvećenom životu na zemlji. Inače ništa od raja!

Obraćenje znači priznati Boga i njegovu Crkvu i njegovu Žrtvu koju je prinio za naše otkupljenje, jedinstvenu žrtvu koja se svakodnevno uprisutnjuje u Crkvi na oltaru, i to samo po rukama i molitvi posvećenog svećenika. Moramo upoznati Boga i sakramente koje nam Crkva daje da bismo mogli živjeti sveto, kao što nam Isus kaže: „Budite sveti, jer sam ja svet!“

Spomenuta je i stalna molitva te golema moć molitve. Da se ne sjetimo Boga samo onda kad nam nešto ne ide, nego da smo svjesni Božje stalne nazočnosti i da se za sve obraćamo Bogu - kako u potrebi, tako i u zahvali!

A onda je jedna osoba spomenula kako je teško i kako je velika nezaposlenost itd. Čini se da upravo izrečeni poziv na molitvu njoj nije ništa značio! Jer tko se stalno moli, iskreno iz srca, a ne samo usnama, lakše se provlači kroz tegobe ove suzne doline! Nitko ne može očekivati med i mlijeko, kad je sam Bog toliko trpio!

Nažalost sve je to malo, u evangelizaciji se mora raditi mnogo više i učiti ljude, jer je znanje ljudi tako maleno. Svima se čini to nevažno i teško - pa dakako da je lakše ništa ne učiti i zabavljati se gledajući TV i igrajući razne igre! Makar da ljudi pročitaju i meditiraju o Lazaru - Luka 16, 19-31, pa će ih to možda navesti da se pokrenu!

Nakon dan-dva na upit o komentarima o izlaganju, Manda je rekla da ih nije bilo! Šteta! Da je bilo to bi ipak nešto značilo! No, možda će ipak čitanje ovih knjiga koje imaju, pobuditi veće zanimanje za Boga i za svoju dušu!