Meteora 2004

METEORA, GRČKA, SVIBANJ 2004.VASSULINO IZLAGANJE: RAZNA DUHOVNA UZDIZANJA: ODIJELJENOST, SMIRENOST I RAVNODUŠNOST

Bog se čovjeku objavljuje ne da bi mu dao nešto novo, nego da bi ponovio sve ono što nam je već dao, da bi podsjetio nas na svoju Riječ, podsjetio nas na naše temelje. Bog postaje poznat čovjeku a da ne gubi svoju uzvišenost. Gledanje Boga u Nebu bit će u svoj svojoj punini; ali nam naš Stvoritelj, nama svojim stvorenjima, omogućava gledanje Njega i jedinstvo s njim dok smo još ovdje na Zemlji. To je ono na čemu se poruke Pravi život u Bogu općenito temelje: Bog, naš Stvoritelj, čini da ga na potpuno svjestan način prepoznajemo, da On razgovara s nama i sluša nas kao prijatelj prijatelja, da se zapravo zasije u našoj duši.

Poruke Pravi život u Bogu pozivaju na radikalnu probrazbu nas samih, duha i duše. Ta probrazba događa se za vrijeme očišćenja i umiranja samome sebi. To je mistično uskrsnuće učinjeno po sili i milosti Duha Svetoga. A može se nazivati krštenje Duhom Svetim ili krštenje ognjem, ili Pohod Gospodinov ili Dan Gospodinov ili Nova Pedesetnica. Poslije toga Gospodin nas vodi k uzdizanju, k usponu čovjeka u pobožanstvenjenje. Mi možemo dosegnuti razinu čiste Svjetlosti, razinu pobožanstvenjenja gdje postajemo bogovi po sudioništvu po djelovanju Duha Svetoga. Ako slijedimo i živimo sve ono što nam Pravi život u Bogu daje, što je, opet ponavljam, samo podsjetitelj Božje Riječi, i držimo se Zakona Božjeg, mi ćemo u svojemu životu zadobiti slobodu Duha i evanđeoske kreposti jer će nam Duh Sveti dati intelektualno prosvjetljenje, dublje i božansko razumijevanje Božjih tajni i njegove Riječi. To će u naš um doći poput bljeska sjajne svjetlosti, voditi nas u više uzdizanje i dublje u svoju svjetlost. Svatko može postići takvo uzdizanje i svatko je pozvan na pobožanstvenjenje, nikomu to nije uskraćeno, pa zato nema izgovaranja. Nažalost pobožanstvenjenje ljudi ne zapažaju toliko jer ih vrlo malo dopre do tih razina, a opet, svi mi koji smo kršteni, pozvani smo da ih dosegnemo!

3. ožujka 1999. (Duh Sveti): "Vi ste pozvani na sudioništvo u Božanskom spasenjskom planu, ali i da uđete u Trojedini život. Dođite i dahnite u mene i ispunite svoju dušu našom božanskom ljubavlju. Tom ljubavlju koja vas vuče u savršeno jedinstvo s nama."

25. travnja 1999. (Isus): "Samo vas ja mogu odjenuti u svoj sjaj i dati vam prijeko potrebnu svjetlost! Samo ja, u svojoj Božanstvenosti, mogu na vašu dušu utisnuti svoju sliku svetosti! To sam ja, vaš Bog, koji vas mogu usavršiti i uzdići da putujete sa mnom u mojemu društvu!

Dođi k meni i zadrži svoj pogled na mojemu Svetom Licu, tako da u potpunosti možeš razumjeti da si ti združeni nasljednik sa mnom, sjedinjen sa mnom i u meni…

Primi više od mene, dopuštajući meni tako da ja primim više od tebe. Moja je želja da ja tebi dajem više od sebe, tako da bi ti mogao od sebe dati više meni. Na taj ću način dobiti sve ono što već pripada meni!

Kroz moju božansku ljubav koja će biti izlijevana na tebe, ti ćeš biti pobožanstvenjen, preobražavajući svoju dušu tako da te moj Otac poistovjeti sa mnom na Sudnji dan."

Kao što sam već rekla, svi smo pozvani biti jedno s Bogom i nikomu to nije uskraćeno. I ako smo potpuno pripravni predati svoju volju i umrijeti sebi i svojemu egu, onda samo gledaj: Probrazba se događa! Za početak moramo se pokajati, a zatim ispovjediti svoje grijehe, osloboditi se svega onoga što ne pripada Bogu i što ne dopušta Duhu Svetomu da nas preplavi svojom božanskom svjetlošću i da nas obuzme tako da dalje mognemo živjeti u njegovoj milosti. Dopustiti Bogu da pomno ispita svaku našu akciju i poput nekoga koji sa zapaljenom zubljom ulazi u tamu špilje, dopustiti Bogu da uđe u naše srce i zapali i sagori do korijena sve što nije božansko, sveto i što nije On. Neka vas Bog sravni sa zemljom i odvuče u pustinju kamo on odvlači svoje izabranike, tako da vam dozove u pamet, u tišini te pustinje, sve vaše bojazni i vaše zle postupke, da se gnušate nad sobom. Neka vas Bog udari gorkim kajanjem za vašu ravnodušnost prema njemu i njegovu zakonu ljubavi. Dopustite mu da sve učini tako da bi se ta probrazba dogodila u vama. A onda će On biti vaš gospodar, vaš odgojitelj, ali i vaš prijatelj i brat također.

I s velikom nježnošću On će zacijeliti vaše rane i podići vas u svoje Srce dok vam bude govorio ove riječi: (31. svibnja 2003.) "Sad moraš pomno čuvati sve moje naučavanje, sjećajući se uvijek tog početka, tako da povećavaš svoje znanje o meni, svojemu Bogu."

Pravi život u Bogu poziv je na usavršavanje naše duše da bi se vinula u nebesa. Na samom početku ovih poruka znamo da je Isus od mene tražio da umrem sebi i da nije dopuštao ikakva suparnika u meni, nego da ostavim prostor za njegova Duha Svetoga. Umrijeti samome sebi ne znači da čovjek samo umre svojoj volji, nego i svim materijalnim stvarima na koje bi duša mogla biti navezana. To naš Gospodin naziva odijeljenost. Ali Gospodin ne želi da mi tako ostanemo. On nas želi povući u više visine savršenosti; a to znači iz odijeljenosti k smirenosti, a iz smirenosti u ravnodušnost.

Što su značile njegove riječi kad mi je na početku rekao:

"Ako dopustiš mojemu Duhu Svetomu da obuzme tvoju dušu on može preobraziti tvoju dušu iz pustinje u vrt gdje ja mogu naći odmora. Ako dopustiš mojemu Duhu Svetomu on može tvoju dušu preobraziti u palaču, gdje ja mogu biti kralj i vladati tobom; ako dopustiš mojemu Duhu Svetomu da preobrazi tvoju dušu, on može tvoju dušu probraziti u Nebo, gdje ćeš ti u tom Nebu, moći mene slaviti …"

Da objasnim. Počet ću s ovim kad Gospodin upotrebljava izričaj: "ako dopustiš", to znači ako si voljan odbaciti svoju volju zbog Njegove volje tako da Duh Sveti može slobodno djelovati u tebi. A On te može podići u tri razine, od pustinje do vrta, a onda do palače i napokon do Neba. To su tri uzdizanja. Zato od poučavanja kako da se odvojiš, Duh Sveti poučavat će te po svojoj milosti da dopreš u viši stupanj savršenosti a to je: biti oslobođen od zemaljskih strasti, u kako On kaže, u ravnodušnost. Ravnodušnost te pak vodi u višu razinu kontemplacije.

Gospodin kaže da On odvlači duše u pustinju gdje im pokazuje njihove grijehe i ispunjava ih kajanjem da bi sami sebe mrzili. To iskustvo samo po sebi dovodi vas k spoznaji da je Bog iznad svega, i da je bez Bogu vaš stol prazan. Otad u vašim očima više ništa neće imati istu vrijednost kao prije; stvari za koje ste mislili i cijenili ih kao važne, najednom vam postaju poput pepela. Više ih ne želite kao prije, zapravo, postaju vam nepodnošljive, jer je toliko moćno to odvajanje nazvano ravnodušnošću. Gospodin nam je jednom opisao to stanje govoreći:

"I premda ćeš još uvijek biti među ljudima, tvoj će duh biti u Nebu. Premda će se tvoje tijelo kretati među ljudima, tvoja će duša i duh biti poput anđeoske. Ja ću te učiti da živiš u nama, da se krećeš u nama i dišeš u nama…"

Po tim Isusovim riječima možemo razumjeti što ravnodušnost znači, veoma visok stupanj kontemplacije, a istodobno mrskost prema svim zemaljskim stvarima, mrskost prema svim zlim mislima i zlim djelima. To je potpuno odbijanje zla; odbacivanje čovjekove navezanosti. Kad se čovjek okane grijeha kao i života bez Boga, i kad se odrekne svoje volje, tada se sklapa božansko jedinstvo između Stvoritelja i stvorenja, za koje možemo reći: "Sada idemo s Bogom!"

Zatim je Gospodin govorio o pretvaranju naše duše u Nebo dodajući da ćemo ga u tom Nebu slaviti. To je krajnja savršenost duše kad ulazi u anđeosku krepost ravnodušnosti. To je daleko širi aspekt spokojstva. To je odvojenost od požude i strasti, od zadovoljstava i žudnja tijela. U jednoj poruci Gospodin kaže da nakon božanskog jedinstva između Stvoritelja i stvorenja i nakon pomazanja Duhom Svetim, evo kakvima postajemo:

"Sada postaješ dio mene i jedno sa mnom, uljepšavajući svaki dio svojega uda božanstvenošću i svjetlom, nepokvarljivošću i blaženstvom da bi pristajao uz mene, svojega Boga i Kralja. Iznenada će izgledati da svijet prošlosti nježno nestaje zajedno s cijelim svojim sadržajem, zauvijek. I u hipu ravnodušnost, ta anđeoska krepost procvast će u tvojemu srcu; poput duhovne sjetilnosti blizu božanskog gledanja koja će se sama po sebi najednom dogoditi. Raznolike anđeoske kreposti bit će od tada tvoja kruna, jer njih ću ti dati kao dar da bi zadobio savršenost. A onda će se Bog savršeni ispreplesti s tobom u nježnim mirisima zaručničke ložnice i biti jedno s tobom, obuzimajući te u potpunosti svojom svjetlošću dok i sam ne postaneš svjetlost.Obvijen mojim Duhom Svetim tvoja će usta biti moja usta, tvoji udovi, moji udovi, tvoje oči, moje oči, tvoj govor biti će moj govor. Tvoja djela i misli bit će sva božanska. Otad će tvoje cijelo sjajno biće i duša biti nadahnuti mnome; to će biti početak tvojega novog života u meni…"

Drugim riječima, oslobođenje svih strasti zadobiva se kroz oslobođenje Duha, po umiranju sebi, po umiranju čovjekove volje.

--------------------------------------

METEORA, GRČKA, SVIBANJ 2004.

VASSULINO DRUGO IZLAGANJE

DUHOVNO OBNAVLJANJE I POUKA O ASKETIZMU

Ako zaista želimo duhovno napredovati i slijediti Put da bi postali bogovi po sudioništvu te da vladamo s Bogom, da gledamo Boga dok smo još na Zemlji, moramo znati da što se više poništavamo za Boga, to se potpunije sjedinjujemo s Bogom pa će i veća njegova djela biti u nama. Moramo biti ponizni na realističan način. Danas nas Bog poziva na obnavljanje duha i dopiranje do onih visina koje izgledaju neprodorne i dostežne samo svecima. Ali Bog izlijeva svojega Duha Svetoga na toliko silan način kao nikad dosad u povijesti, dodirujući svakoga da bi ga podigao u visine slave i dao mu udjela u intelektualnom prosvjetljenju. Sve nam je to moguće po njegovu Duhu Svetom, jer po njegovu Duhu Svetomu mi se zovemo Božjim sudionicima i ponovno rođenima. Tim novim rođenjem ulazimo u krjeposti i nebesu zbilju. Tako postavši usvojena djeca Božja mi ćemo sudjelovati u intelatualnom prosvjetljenju kako bismo počeli upoznavati Boga s drukčijim razumijevanjem i zamjećivanjem od onoga kako smo to prije činili dok smo još slijedili učenja o stvarima ove Zemlje i razumijevali ih svojim umom na svoj ograničen način. U jednoj je poruci Duh Sveti rekao:

"Ja sam onaj koji te je doveo u sinovsku ljubav s našim Božanstvom da bi vodio božanski život i postao drugo dijete po Očevu usvojenju …"

U Svetom pismu zapisano je da je strah Božji početak mudrosti i da je strah Božji kruna mudrosti. Isto tako znamo da je Gospodin rekao da je mudrost dana samo pravoj djeci. Drugim riječima mudrost se daje skrušenom srcu koje je bez zlobe.

Tako kad netko prilazi Gospodinu s jednostavnim i čistim srcem, Duh Sveti neće se okrenuti od te duše nego će s radošću doći i iskazati joj svoje prijateljstvo, i na tihi način poučiti je mudrosti. Kad ljudi budu pitali: "Otkud tom čovjeku sve to znanje i pouke o nebeskim stvarima?", odgovor će biti kako to znanje i pouke mogu doći samo po Duhu Svetomu koji uranja tu dušu u svoje prozirne izvore koji teku iz Božjih usta (Božje Riječi). I kao što je Mojsija obvio oblakom, Duh Sveti može i nas zaviti u svetu kontemplaciju u kojoj će naša duša i duh biti uzdignuti u Božanstvo kao i u Trojedini život.

U porukama "Pravi život u Bogu" Gospodin nam iskazuje ljubav da bi nas poučio, jednostavnim jezikom kako se uzdići u visine, a potom u veće svijetlo shvaćanja, prodiranja u neprodorni plamen božanske ljubavi. Mi ne možemo postići te visine ni prodrijeti u dubine njegove svijetlosti ako to nije učinjeno po milosti Duha Svetoga. Kroz Božja poučavanja mi ne samo da ćemo biti uzdignuti nego i obnovljeni. Zato, ono što je potrebno da bi postigli te visine jest potpuno predanje svoje volje Bogu kako bi dali slobodu Duhu Svetomu da djeluje u našoj duši i razumjeli jezik Neba i bili kadri preobraziti se u božanska bića.

5. veljače 2004.: "Ja sam Uskrsnuće i Život! Sve što sam vam dao u pisanom obliku svjetlucavi je izvor koji čisti tijelo i duh, dušu i srce, skida katran i čađu. Ja, Krist, imam moć preoblikovati vaše cijelo biće iz tame u svjetlost. Posljednjih osamnaest godina govorim vam u srcu po sili Duha Svetoga. Moja milosrdna Oda koja u sebi sadrži mistične objave i pouke za tebe su i za ovaj atrofični naraštaj. To je dar od Oca, mene i Duha Svetoga…"

31. svibnja 2003.: "Moja kazivanja bizantske su lekcije, podižu vas iz ništice u bogove, vode vas u visoke razine asketske duhovnosti i prakticiranja, da bi vodili mistični život koji vam je dokučiv i do kojeg može doprijeti svako ljudsko biće… Moj Duh Sveti, Izvor svega što je došlo u postojanje, Izvor znanja, voljan je podijeliti svoje darove cijelom ljudskom rodu, dajući ljudima znakove i pouke po svojoj neizrecivoj svjetlosti."

Otac nam obećaje da ukoliko smo voljni umrijeti sebi, On će nas obnoviti. On kaže: "Ja ću ih sam učiti da dosegnu razine visoke svetosti unatoč naglašenom neskladu njihovih neprijatelja koji im ne će iskazati ni sućut ni milosrđe. A ja ću im dati duh postojanosti, duha toliko smionog da će sama njihova nazočnost potresati temelje pakla, jer će oni biti odjeveni u slavni sjaj mojega Sina Isusa Krista."

"Ja obnavljam svoje stvorenje; to je početak obnove. To je moj prolaz između grobova, po ovim golemim grobljima. Moj prolaz svojim ognjem ljubavi u njima pretvoriti će te grobove u veličanstvene katedrale!"

Otac nas poziva na kontemplaciju o njemu, vuče nas u život stalne kontemplacije o njemu. U Nebu ćemo imati neprestanu kontemplaciju o Bogu, ali nam Bog daje mogućnost posvećenja tako da odavde počnemo, primanjem Duha Svetoga da boravi u nama. Tako mi možemo napredovati, kaže Gospodin, iz uzdizanja u uzdizanje svojim nutarnjim prilagođavanjem do sličnosti Isusu. Zato nam Gospodin daje svoje pouke na takav način, kako bi one bile dohvatljive i razumljive svakome.

Isus je nedavno rekao: "Dao sam vam pouke po bizantskom poučavanju da dosegnete najvišu kontemplaciju, da dosegnete mene… neodređnosti i krute formulacije nije moj način poučavanja, nego se moja teologija temelji na istini i božanskoj ljubavi, to je moja teologija." (9. travnja 2004.)

Na svom duhovnom putovanju uvijek se suočavamo s opasnošću postavljenom od strane Zloga. Zbog toga naš Gospodin želi da budemo budni i svjesni Božje nazočnosti. Zato moramo svoj život pretvoriti u neprestanu molitvu. Ni jedne minute ne smijemo prihvatiti kao gotovu činjenicu da zato što smo primili milost od Boga, možemo činiti što god nam se prohtije i nastaviti griješiti, jer postoji opasnost da bi mogli otpasti od te milosti.

Evo što Gospodin kaže (15. prosinca 2003.): "Ja sam Svjetlo i onaj koji živi u Svjetlu postaje dio Svjetlosti… U meni nema ni traga tame ni bilo kakve sjene; milost je dio mene, a i svjetlost također. Kad se milost umanji nad nekim koji me stalno vrijeđa, umanjuje se i svjetlost koja mu je dana i postupno se gasi… Ako čovjek ostane u mojoj milosti, on ostaje i u mojoj svjetlosti koja proširuje njegovo znanje u duhovnu zbilju i bogatstvo, jer dolazi do moćne probrazbe u Svjetlosti koja ga vodi k višem uzdizanju, dublje u mene, vašega Boga, unapređuje njegovu dušu, oživljuje ga, zapali ga i kao slamku koju podiže oganj, tako ga ja podižem u veće uzdizanje u svetosti.

A oni koji su otpali od milosti, otpali su iz mojega vidika. I kakav pad! Oni padaju u duboku tamu, u pokrove tame… Svima vam je dan pristup da postanete dio moje Svjetlosti i postanete jedan plamen. Toliko koliko je milost Svjetlost, tolike su krjeposti koje se nalaze u Svjetlosti. Njih također zadobivaju oni koji borave u meni, u mojoj Svjetlosti i po svojem intimnom odnosu sa mnom! Oni će oživjeti postajući svjetlo, dopuštajući da rastu u pobožnosti, zaista nalikujući meni. Preobražavaju te u boga i preobražavaju tvoj duh, dušu i srce da ižaruješ moju slavu. Jer unutar tebe bit će Plemenitost osobno, moje Kraljevstvo i moje Prijestolje. I svatko tko te vidi opazit će mene, ne tebe. Sve u svemu bit ćemo jedno."

Kad jednom u toj božanskoj Svjetlosti naša duša zadobije krjeposti i oživi ih u intimnom odnosu s Gospodinom, počet ćemo dopirati do viših krjeposti. Krjepost ravnodušnosti je krjepost koja odvaja dušu od svake zemaljske želje i željet će samo ljubiti Boga i bližnjega svoga, služiti Bogu.

Gospodin nam daje mogućnost da postanemo jedno s njim. U porukama se ponavlja poziv da nas on može pretvoriti u bogove. Mi, njegova stvorenja, možemo biti preobraženi. Iz zemaljskog praha i pokvarljive tvari, što smo mi, on nas može uznijeti u najviše božanske visine, i čovjek može postati "sudionik u božanskoj naravi". Zato Gospodin hoće da shvatimo kako čovjek može biti obnovljen i svet, a takvo uzvišeno stanje učinit će nas da budemo čak iznad ranga anđela. U pravoslavlju Majka Božja štuje se tako što je ona "čašćenija od krerubina i iznad svake usporedbe, slavnija od serafina" kao i "milija od anđela" i "viša od nebesa".

Zato su poruke "Pravi život u Bogu" poziv koji vodi našu dušu u savršenost te da bude sveto Božje boravište bez ljage. Svi smo pozvani da dosegnemo božansko stanje savršene ljubavi. Pozvani smo na baštinjenje sinova i kćeri Svevišnjega. Neprestance smo pozivani k Bogu tako da nas on vodi u pobožanstvenjenje. Spomenula sam da Bog obnavlja svoje stvorenje i da živimo u posebnim vremenima kad je milost davana slobodno mnogima od nas kao nikad prije u povijesti. To je djelo, dakako, učinjeno po Duhu Svetomu kako bi se obnovilo Božje stvorenje. To je Pohod našega Gospodina među nas. Ako tko pita kako znamo da je to njegov Pohod, odgovor je: po znakovima Božje nazočnosti, po radosti i miru koji zadobiva naša duša, po spokojstvu u kojem on ostavlja našu dušu da se odmori, po žeđi u našoj duši za Bogom, po zaljubljenoj radosti i utjehi koju on ulijeva u našu dušu, po želji da služimo Njemu i bližnjemu.

Evo što kaže Gospodin:

"Reci mi, imali li u svijetu ili oko tebe išta što tvojoj duši daje sjajniju ili zaljubljeniju radost od toga da budeš sa mnom, samo sa mnom? Što ti moja nazočnost znači?"

20. siječnja 1999. - Uz pomoć Duha Svetoga, odgovorila sam:

"Tvoja mi nazočnost pruža predokus blaženog gledanja. Pruža mi razmatranje Tvoje Slave. Tvoja mi nazočnost pruža stalno prisutnu radost koja je dana svecima sa zaslugama. Ja nemam ni jednu. Daje mi intelektualnu svjesnost da u Tvojoj uzvišenoj svjetlosti, Ti, Bog, koji ispunjavaš sve stvari i nisi zapriječen njihovom ograničenošću te možeš boraviti u meni, možeš boraviti u nama. U Tvojoj nazočnosti nalazim radost, svjetlo, čeznutljive uzdahe, čežnju da uvijek dublje prodrem u kontemplaciju, tako da mogu vidjeti ono što ni jedno oko nije vidjelo, ni jedno uho čulo."

Zato okoristimo se ovim Božjim pozivom jer on želi povesti našu dušu u posvećenje! Ne dopustite svojemu srcu, kao što Gospodin kaže, da postane poput probušene cisterne koja na može zadržati svoju sadržinu bez obzira koliko je čovjek punio. Nego budimo pozorni na Božji pozv i učimo iz njegovih riječi o znanju tako da možemo ići okolo mirišući svijet njegovim slatkim miomirisom, pretvarajući pustinju u polja znanja.