Rim, ožujak 2010

SEMINAR ZA EVANGELIZACIJU PŽUB RIM, 12. do 14. ožujka 2010. Predavač: O. Otfried Chan

Draga braćo i sestre,

Hvalim Boga i zahvaljujem mu što me je doveo ovdje da zajedno s vama pomognem u evangelizaciji PŽUB. Znamo da je od 2007. PŽUB trpio te da je na mnogim mjestima došlo gotovo do zastoja. Širenje ovih poruka nikad nije bilo tako teško kao danas.

Sjećam se, na sastanku u Lausanne, kad je PŽUB počeo tek rasti, Vassula je rekla da je Bog, u cilju našeg ohrabrenja u dovođenju duša k njemu - još nismo bili čvrsto ukorijenjeni u duhovnost PŽUB Bog - okrenuo svoju logiku. Normalno, on bi izlio svoje milosti na svete ljude, koji se puno mole i žive za Boga, kako bi oni dalje napredovali u svojemu duhovnom životu i dosegli savršenost. Ali budući da je Bog željan spasiti duše i želi nas upotrijebiti, nas koji nemamo nikakvih zasluga pred njim, Bog najprije izlijeva posvećujuće milosti na nas (poput počinka u Duhu Svetomu pri molitvi za ozdravljenje), kako bi nas učinio svetima i voljnima da se žrtvujemo za njega. Zato je na početku u PŽUB sve bilo lako. Moglo bi se reći da nam je Bog u ruke stavio neograničenu kreditnu karticu. Ali ne smijemo zaboraviti da će nam on poslati račun da mu za njegovu ljubav platimo jednakom ljubavlju. A sada je vrijeme da se srede računi, da mu pokažemo svoju ljubav, prikazujući sebe isto toliko koliko je Bog ponudio sebe za nas.

Zato smo došli na ovaj skup, radi oživljavanja evangelizacije PŽUB usred veoma teških prilika. Gospodin kaže u porukama: “Pusti neka se stvari razvijaju kako se same po sebi razvijaju - to je način na koji ja djelujem. Ne 'guraj' stvari i događaje; jer 'gurajući' ih, ti također guraš mene u stranu - zato ostani i budi ništa. Neka sve dolazi od mene.“ (27. prosinca 1988); to uključuje i sve vrste kušnji i progona.

Tijekom proteklih godina Gospodin je mnogo puta dopuštao da se dogode prepreke pred PŽUB, ali od 2007. pritisak je bio svuda tako težak da neki od nas više nismo mogli slobodno širiti ove Gospodinove spasenjske poruke. A Gospodin je ostao tih sve do našeg posljednjeg hodočašća. No, Bog zna kako se mi osjećamo i koliko trpimo što nismo bili kadri išta učiniti za njega.

Kad je Vassula pročitala kratku poruku danu posebno nama, pomagačima u PŽUB, na našem posljednjem hodočašću, ja sam osobno imao osjećaj kao da sam ponovno vraćen natrag u Lausanne u 90-te, onda, kad je Vassula dolazila na mjesečni susret i čitala nam posljednje poruke. Ovdje imamo neke prijatelje PŽUB iz Švicarske. I mislim da i oni moraju imati iste osjećaje kao i ja. Dok je Vassula živjela u Švicarskoj imali smo povlasticu biti poučavani izravno od Gospodina, vođeni njime i godinama duhovno hranjeni od njega. Ne znam kakva je bila vaša reakcija u tom trenutku kad nam je Vassula čitala tu poruku. Ja sam bio sav uzdignut.

Zato čujmo opet ovu uzdižuću poruku danu posebno za one koji su pozvani raditi za PŽUB:

„Ne samo da sam Tvorac ovog velikog djela, nego danas te vodim da uljepšaš moju Crkvu.

Želim ovih dana ispuniti tvoj um, tvoje srce i tvoje cijelo biće svim onim što Ja Jesam tako da napreduješ u mojoj Božanskoj ljubavi.

A što se tiče svih patnji koje podnosiš zbog mojega Imena, i zbog svega onoga krozšto prolaziš za moju ljubav, moj će Otac zanemariti sve tvoje propuste, a ja ću dopuniti tamo gdje ti uzmanjkaš. Budi blagoslovljena zbog svojeg plemenitog djéla ljubavi, ostani sjedinjena i budi savršena slika jedinstva.

I... kao što znaš, moja je moć najveća u slabosti! Raduj se i budi vesela, i dodaj nasmiješeno lice svemu onome što sam ti ja dao!

Sjaji u toj tami i nastavi privlačiti oganj mojega Presvetoga Srca.

Budi zaljubljena u moj Križ kako se tvoj plamen ne bi ugasio. Budi savršena slika mojega Oca. Moje je milosrđe veliko i na svima vama je.

Budite jedno pod mojim Imenom!“ (27. kolovoza 2009.)

Ima mnogo toga što bi se moglo reći o ovoj poruci. I ja bih želio usredotočiti našu pažnju na ove dvije rečenice: „Želim ovih dana ispuniti tvoj um, tvoje srce i tvoje cijelo biće svim onim što Ja Jesam tako da napreduješ u mojoj Božanskoj ljubavi. A što se tiče svih patnji koje podnosiš zbog mojega Imena i zbog svega onoga krozšto prolaziš za moju ljubav, moj će Otac zanemariti sve tvoje propuste, a ja ću dopuniti tamo gdje ti uzmanjkaš.“

Čuli smo da Gospodin želi da napredujemo u njegovoj Božanskoj ljubavi. Napredovati u njegovoj Božanskoj ljubavi znači ljubiti ga više. On nam kaže da trpljenja koja pretrpimo za njegovu ljubav ne će biti uzaludna. Tako, premda nismo mogli učiniti mnogo u ove dvije posljednje godine, to ne znači da nam Bog nije pomagao. Ne, to znači da nas je Gospodin pripravljao i učinio da napredujemo u njegovoj Božanskoj ljubavi kroz naša trpljenja izazvana kušnjama i preprekama. Volio bih sve nas podsjetiti da je evangelizacija PŽUB neka vrsta 'posebne jedinice' u obitelji PŽUB, osobito u duhu, u gorljivosti, u posvećenosti i ima specifičnu zadaću da s ovim porukama osvaja duše za Boga. Zato je to hitan i važan zadatak koji zahtjeva od nas mnogo ljubavi, duh žrtve i znanja o tome kako živjeti.Bog nas poziva da za njega osvajamo duše. Ali kako možemo osvajati duše, duše koje su daleko od Boga, ako smo mi sami osobe koje ne ljube, ako smo sebični, nemilosrdni i ako nismo sjedinjeni među sobom?

A onda je Vassula izdala poruku koju je primila prošlog studenoga. Evo te poruke:

„Vassula, obratite mi se na ovaj način:

Nježni Oče, ne izlijevaj svojega gnjeva na ovaj naraštaj,

jer bi svi poginuli;

Ne izlijevaj na svoje stado muku i tjeskobu,

jer će vode usahnuti i priroda uvenuti;

I sve će podleći Tvojoj srdžbi ne ostavljajući ni traga iza sebe;

Žestina Tvojega daha zapalit će zemlju pretvarajući je u pustoš!

Na obzorju zvijezda će se vidjeti;

Noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi,

prekrivajući Tvoj narod poput sablasti;

Smiluj nam se Bože i i ne kažnjavaj nas oštro;

Sjeti se srdaca koja se raduju u Tebi i Ti u njima!

Sjeti se svojih vjernih

i ne daj da Tvoja ruka padne na nas sa silom,

nego nas radije u svojemu milosrđu podigni

i položi svoje naredbe u svako srce.

Amen.“ (24. studenoga 2009.)

Nitko ne može poreći kako je jasno da je to ozbiljna poruka i kako možemo gotovo čujno osjetiti kako Bog vapije za pokajanjem. Nakon što nam je dana ta poruka, dogodio se potres na Haitima, potres u Čileu, Europu je pogodio urgan Ksintia koji je izazvao poplave i odrone zemlje... Tko zna što je slijedeće i gdje?

„Na obzorju zvijezda će se vidjeti; noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi, prekrivajući Tvoj narod poput sablasti;“ Ne mogu reći da znam što Gospodin misli ovim simboličnim jezikom. „noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi, prekrivajući Tvoj narod poput sablasti.“ To je prvi put da Gospodin upotrebljava riječ sablast u ovim porukama. No, makar se možemo suglasiti da je 'sablast' vezana uz smrt, uz katastrofe. Ali to nije naše pitanje ovdje. Mi se radije usmjerimo na Božju volju da spasi ljude i Bog nas uči da ga molimo da se on umekša: Sjeti se svojih vjernih i ne daj da Tvoja ruka padne na nas sa silom, nego nas radije u svojemu milosrđu podigni i položi svoje naredbe u svako srce. Amen.“

Mislim da je to ono u čemu je evangelizacija PŽUB: dovesti ljude k Bogu i podsjetiti ljude na Božje zapovijedi, koje se mogu svesti na jednu riječ: ljubav, ljubiti Boga iznad svega i ljubiti svojega bližnjega kao sebe same.

U ovim porukama Gospodin kaže: „Pravi život u Bogu znači, kažem vam svečano, da svatko tko živi u ljubavi živi u meni, vašem Bogu, i ja živim u njemu.“ Ali kako možemo očekivati od ljudi da vode pravi život u Bogu, da žive i ljube, ako mi sami ne živimo u ljubavi na vidljiv način, na očevidan način, osobito na skupovima PŽUB kao što je ovaj? Ako mi želimo da naš evangelizatorski rad bude plodonosan, osim poznavanja poruka (stalnim čitanjem), mi moramo također biti kadri predstaviti ih drugim ljudima, na svaki mogući i zakoniti način, gdje god smo, kod kuće, na ulici ili u svojim molitvenim zajednicama: u tom mi smislu moramo učiti s drugim ljudima dijeliti duhovne pouke, i sve pouke provesti u praksu u svojem svakodnevnom životu, koji više nije isti kao u prijašnjim godinama kad smo tek susreli ove poruke. I namjesto da govorimo Bogu da možemo učiniti to ili to za njega, mi bi morali zamoliti Boga da nas upotrijebi onako kako on to želi, pokazujući nam što on očekuje od svakog pojedinog od nas da učinimo za njega. Vjerujem da je takav stav potreban da bi se poruke širile i da bi se oživjela evangelizacija PŽUB, tj. da se stavimo Bogu na raspolaganje, neprestance stavljajući poučavanja PŽUB u novi kontekst, s novim izazovima.

Važno je imati na pametii da poučavanja u porukama PŽUB nisu niz krutih teorija, nego poučavanja o Trojedinoj duhovnosti, poučavanja o stilu života u kojemu je Bog u središtu, poučavanja koja su otvorena za akcije i nadahnuća Duha Svetoga. Taj put, tj. kako služimo PŽUB i promičemo poruke, može se promijeniti s vremenom kako mi postajemo zreliji, ali naše biće sjedinjeno s Bogom u ljubavi po Duhu Svetomu uvijek ostaje isto. Sve dotle dok mi ostajemo u Bogu i Bog u nama, prije ili poslije, donosit ćemo plodove kroz svoju posvećenost PŽUB. Sjetite se što Gospodin kaže u ovim porukama: „Učini najbolje što možeš, ostalo ću ja.“ Zato se nadam da će poslije ovog našeg susreta svatko znati što bi on/ona najbolje mogli učiniti, a također i što će učiniti.

Zatim, mi bi također morali imati na pameti da „stavljati u praksu poučavanja PŽUB u novom kontekstu“ podrazumjeva da ostanemo vjerni poučavanjima PŽUB: ista duhovna poučavanja, ali nova životna okruženja, ista praktična načela, ali različita primjena tih načela. Ovaj naš susret je prvi u smislu da je njegov cilj oživljavanje evangelizacije PŽUB. Milost duhovnog oživljavanja dolazi od Boga po ljudima kao što sve vi i ja. Drugim riječima, duhovno oživljavanje PŽUB napokon je duhovno oživljavanje nas samih, obnova naše posvećnosti. Znam da je prije bilo pomagača u PŽUB koji su tražili duhovnu potporu negdje drugdje zato što su mislili da će im to pomoći da se više posvete PŽUB. Neki su onda otišli u druge zajednice, neki su se pridružili drugim duhovnim pokretima. Ali nažalost moram reći da je većina njih završila izgubivši kontakt s porukama PŽUB i asimilirala se u druge molitvene zajednice ili duhovne pokrete. Iskustvo iz prošlosti nam kaže da ne učinimo opet iste pogrješke.

O. Otfried, predavač

Zatim, ima i drugih pogrješaka koje bi morali takođe izbjeći, tj. kad se ne čita ništa drugo osim knjiga PŽUB i kad se ne radi ništa drugo nego samo ono što je čovjek činio u PŽUB. To, također nije dobro. Mislim da je jedan od razloga zašto Gospodin dopušta da se dogode progoni taj kad se progoni dogode, tada mi ne možemo ništa učiniti na promicanju poruka, te onda imamo više slobodnog vremena. Tada možemo naučiti nešto novo za što inače nemamo vremena da bi naučili, kao nove kompjuterske vještine ili upoznali neke nove elektronične uređaje, što bi nam pomoglo u širenju ovih poruka kad se progoni završe. Ništa na ovom svijetu nije vječno, pa ni progoni, samo je Bog vječan; ili možda možemo postići dublje znanje o Bibliji kroz lectio divina. „Lectio divina“ je objašnjavanje Riječi Božje s Rječju Božjom. Uspoređujući dva ili više razna poglavlja iz Biblije, otkrit ćemo novo značenje. Tako Gospodin objašnjava Bibliju u ovim porukama. Jer u porukama Gospodin naziva ove svoje poruke Moj Glas, što ovaj naš naraštaj podsjeća na Njegovu Riječ, tj. na Bibliju, i objašnjava Bibliju na mnogo jasniji način. Mi ovdje imamo među nama svjedoke PŽUB. Ako je svjedok PŽUB zaista upoznat s Božjim Glasom, s ovim porukama, onda on/ona moraju biti kadri bolje objasniti Sveto pismo i učiniti ga lakšim za ljude da razumiju Bibliju. Što jedan svjedok PŽUB s porukama bolje objasni Bibliju, siguran sam da će njegovo svjedočenje biti to moćnije. Ako slušamo Vassulina svjedočenja ili čitamo njezina pismena saopćenja, uočit ćemo da su ispunjena biblijskim citatima, što opet potvrđuje da su ove poruke od Boga. Kako među nama ima novih pomagača, želio bih nešto reći o našoj posvećenosti PŽUB:

Vassula nam je dala pouzdane kriterije da raspoznamo da li smo ili nismo pozvani raditi za PŽUB. Ako vi uživate čitajući ove poruke i osjećate da biste morali nešto učiniti za te poruke, onda ste vjerojatno pozvani od Boga da radite za PŽUB. A to je uglavnom istina kad unatoč svih poteškoća s kojima se većina nas svakodnevno susrećemo vidimo da smo još uvijek čvrsto priljubljeni uz ove poruke. Ako pak netko nije pozvan od Boga da radi za PŽUB, on će pri prvoj prepreki odustati. Siguran sam, da ste vi koji ste ovdje, već došli u sukob s preprekama i kušnjama mnogo puta. Zato, budite sigurni da ste pozvani od Boga da radite za PŽUB. I poslije ovog sastanka, nadam se svi ćete vi naći svoje specifično poslanje u obitelji PŽUB.

Kao što sam upravo spomenuo, duhovno oživljavanje evangelizacije PŽUB je zapravo oživljavanje nas samih, zato prije no što iznađemo kako širiti ove poruke u današnjem kontekstu, želio bih s vama na brzinu proći kroz naš poziv u PŽUB. Što Bog kani ponuditi nam i učiniti s nama pozivajući nas da radimo za njegov Božanski poziv?

U ranim porukama Isus je nekoliko puta rekao: „Ja sam svoj plan postavio puno prije nego si se ti rodila.“ (26. travnja 1987; 18. listopada 1987; 7. rujna 1987). Ali što znači biti pozvan raditi za PŽUB? Evo što Gospodin kaže u poruci od 5. svibnja 2001.:

„Moja tema ljubavi svima vam daje mogućnost da vladate skupa sa mnom dok ste još tu na zemlji; želiš li biti savršeno dijete Božje? drugim riječima, želite li biti nazvani 'bogovima po sudioništvu'? onda kročite na stazu krjeposti; radite za svoje spasenje i ne osvrćite se unatrag; ja sam pripravan pobožanstveniti te i upisati tvoje ime u knjigu života (Lk 10, 20: „Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego što su vaša imena zapisana na nebesima“); neka tvoje svjedočenje pokazuje istinitost toga; neka tvoje svjedočenje pokazuje moju moć (= promjenu našeg životnog stila, naše naravi); neka svima bude očito da sam ja, Krist, čvrsto ukorijenjen u tebi i da si ti čvrsto ukorijenjen u meni; u tom jedinstvu, u kojemu nas je božanska ljubav ispreplela, slijedit ćeš pravilo života; a ja, s najvećom radošću u Srcu, vidjevši što je to božansko jedinstvo ljubavi donijelo mojoj dragoj duši, ja ću je učiti da ide sa mnom. Ispunit ću njezin duh svime onime što pripada mojemu Kraljevstvu, svime što je uzvišeno, svime što zanosi moju dušu, što izaziva suze radosnice u mojim očima, svime što je čisto i plemenito, svime što dokazuje da je ta duša zaista dio mene. Potvrđujući pak svijetu da sve znanje koje joj je dano dolazi od mene;“

Tako Bog ima velike planove za nas koji će promijeniti ljude, promijeniti njihove živote i njihova srca. Mijenjajući ljude Bog kani spasiti svijet od propasti izazvane otpadništvom. Veliki planovi nisu nikad laki. Za njih je potrebno mnogo vremena, teškog treninga i dobrih priprava od nas da bi to ostvarili. Budimo svjesni toga i po milosti Božjoj budimo ustrajni.

Sada bih htio i ovo podijeliti s vama, zato što mislim da će to pomoći u ponovnom otkrivanju poruka PŽUB i nekih poučavanja u njima koje sam površno znao.

Bilo je vrijeme kad više nisam mogao na javnim skupovima promicati poruke PŽUB, ali hvala Bogu, u međuvremenu sam zaređen za svećenika. Tako sam bio veoma zauzet svojim svećeničkim služenjem u župi. Premda zapravo nisam mnogo propustio u svjedočenjima nakon svojega zaređenja, ali muka je u meni postajala sve jača. Što je muka više rasla u meni, jer sam želio održavati molitvene susrete kao prije, to sam postajao sve nostalgičniji, često razmišljajući o starim dobrim vremenima... To je u meni pobudilo potrebu slušanja nekih Vassulinih snimki na TLIG radiju i gledanja videa iz PŽUB koje su bile na YouTube.

Tako sam otkrio nekoliko videa s Vassulinih ranijih skupova koje prije nikad nisam vidio, osobito dvije od njih, jedna s njezina susreta u Bruxellesu od 22. veljače 1997. a druga s njezina nedavnog skupa u Sabiňanigou (Španjolska). Tako sam tražio utjehu i duhovnu snagu u tim video snimkama PŽUB, baš kao što sam tražio utjehu i duhovnu snagu u porukama na početku, prije no što sam postao svjedok PŽUB. Možete zamisliti kako sam gutao svaku Vassulinu riječ! Ali razlika je u tome što se u ta dva videa, u kojima Vassula govori, radi o već uznapredovanim temama, dok je u Lausanne ona s nama dijelila ono što je zvala „baby hrana“. Sada baby hrana više ne tažni moju glad. Naprotiv, potrebne su duhovno i egzistencijalno više, zahtjevnije teme, da, teme koje nas vode u dublje obraćenje srca i potpuno predanje sebe Bogu. To je ono što ispunjava moje srce radošću i mirom svaki put kad sam nostalgičan i daje mi nadu i snagu ostati vjeran svojemu pozivu u PŽUB, čak i bez mogućnosti javnog svjedočenja kao svjedoka PŽUB. Postupno sam shvatio da me Bog vodi u potpuno novu fazu mojega predanja PŽUB, u drukčiju situaciju za PŽUB. I mislim da on to čini i s mnogim drugim pomagačima PŽUB.

Budući da sam svećenik, često me pozivaju da govorim povodom mnogih prigoda, i to i kršćanima i nekršćanima. U tim prigodama u svojim govorima veoma prirodno utjelovim smisao poruka, a opet bez spominjanja imena Pravi život u Bogu. Ali efekt je isti: ljudi su dirnuti. A oni ne znaju da prije no što su oni bili dirnuti, ja sam bio dirnut tim porukama, čak mnogo više nego su oni! Koristeći se porukama gdje god i kad god je moguće, je ono što zovem „prilagođena duhovnost PŽUB“. To mi dopušta da evangeliziram, a da ne budem uočen. Većina njih nisu svećenici, a vi sigurno imate kontakte s ljudima iz različitih društvenih slojeva češće nego ja. Zato mislim kako možete evangelizirati i bez tih nužnih svjedočenja na nekom skupu. No, nedavno sam shvatio da je to upravo ono što nam Gospodin pomaže da postignemo, učeći nas trima razinama duhovnog uzdizanja: odijeljenosti, smirenosti i ravnodušnosti. To su tri neizbježne stepenice k usavršavanju ljubavi, kao na pr. biti odijeljen od svoje volje, ne tražiti ništa drugo nego samo Boga i trpjeti za Boga, čak ni ne primjećujući to. Vassula je govorila o ta tri uzdizanja na hodočašću u Meteori (Grčka) 2004. Njezin govor u pismenoj formi možete skinuti s TLIG web stranice (i naše hrvatske).

Pravi život u Bogu je hitan poziv na pokajanje, na svetost i jedinstvo. To je proces za cijeli životni vijek, drugim riječima, poznavati Boga i iskusiti Boga u dnevnom životu kroz svoju transformaciju. Bog kaže u ovim porukama:“Kad se odlučiš za mene i poželiš me slijediti, ti si spašen; ali ako me propustiš prepoznati zbog svoje tvrdokornosti, ti propadaš. Tamo kamo odlaziš, bit će beskrajno mučilište.“ (26. ožujka 1987.) Zato je toliko važno umirati sebi (tj. odricati se svoje volje) svakod dana. Bog nam, upozoravajući nas, kaže: „Moji krici odjekuju i samo se Nebo trese, ostavljajući moje anđele u strahu od onoga što ima doći; ja sam Bog pravednosti i oči su mi se umorile gledajući licemjerje, bezboštvo, nemoral; moj svijet je u svom rasulu postao istoznačnica Sodome; satrt ću vas svojom pravednošću, kao što sam satro Sodomljane; pokaj se, svijete, prije nego dođem.“ (1. rujna 1987.) Zaustavimo se sada na pokajanju.

U svom govoru o tri razine duhovnog uzdizanja vezanom za pokajanje, Vassula kaže: „Dopustite Bogu da pomno ispita svako vaše djelo, i kao kad netko sa zapaljenom zubljom ulazi u tamnu špilju, dopustite Bogu da uđe u vaše srce i zapali ga i do korijena sagori sve što nije božansko, sveto i što nije On. Dopustiti Bogu da vas sravni sa zemljom i odvuče u pustinju kamo on odvlači svoje pomazanike, tako da vam dozove u pamet, u tišini pustinje, sve vaše bojazni i vaše zle postupke, da se gnušate nad sobom. Neka vas Bog udari gorkim kajanjem za vašu ravnodušnost prema njemu i njegovu zakonu ljubavi. Dopustite mu da sve učini tako da bi se ta preobrazba dogodila u vama.“ To je ono što bi mi morali učiniti ako iskreno želimo duhovno oživljavanje PŽUB.

Nakon što se iskreno pokajemo, Duh Sveti će nas obuzeti i ispuniti nas svojim darovima koji su potrebni za naše duhovno oživljavanje i podignuti nas kao apostole posljednjih vremena. Poslušajmo što Duh Sveti kaže u ovim porukama: „Želim vas okrenuti u nedužni rod, u sveti narod, u svoju sliku; zato, zašto, zašto tražite od mene toliko malo... i s tako malo vjere? zašto pogrješno procjenjujete moju velikodušnost? vaš nedostatak vjere kobni je otrov za vaš duh.“ (9. siječnja 1996.)

Evangelizacija nije ljudski rad. To može biti učinjeno samo uz pomoć Duha Svetoga. Moramo se pokajati, da, pojedinačno, a i zajednički. Na našim molitvenim zajednicama potrebno se pokajati zbog naših ponavljanih padova. No, moramo se također moliti i Duhu Svetomu nakon našeg osobnog i zajedničkog pokajanja. Popodne ćemo imati molitveni susret i dajte da se molimo veoma gorljivo Duhu Svetomu i molimo ga da nas ispuni potrebnim darovima za oživljavanje obitelji PŽUB.

Svi znamo da nas u ovim porukama Isus uči da molimo srcem i želi da naučimo stalno moliti, sjećajući se njegove nazočnosti. Zato molimo se Duhu Svetomu za oživljavanje dok smo još zajedno ovdje, ali moramo nastaviti svoju molitvu za oživljavanje kad se vratimo kući podsjećajući se na nazočnost Duha Svetoga u nama. Čak ako i ne koristimo specifičnu molitvu Duhu Svetomu, kao što Gospodin kaže, „time da budemo ponizni, (Vassula je na hodočašću 2000. rekla „biti ponizan znači biti ništa“) pobožni, blagi, pristojni, iskreni, puni ljubavi; da, biti krjepostan znači sjećati se mene.“ (8. ožujka 1987.). Ljudi ne mare za to koliko dugo radimo za PŽUB ili koliko dobro poznajemo ove poruke, ali mare za to kako se mi ponašamo pred njima.

Znamo da je Isus, kad je bio na zemlji, slao svoje učenike dvojicu po dvojicu da propovijedaju evanđelje. Ujedinjeni mi smo jaki! Ako cijela molitvena zajednica evangelizira zajedno, plodovi našega oživljavanja će doći. Jedan od razloga zašto se molitvene zajednice PŽUB nisu umnožavale možda su u tome što članovi zajednice nisu dovoljno ujedinjeni. Možda se oni slažu jedni s drugima, ali još uvijek daleko od toga da su ujedinjeni istim ciljem evangelizacije. Zato je važno da mi koji smo ovdje, da slijedimo isti cilj evangelizacije, jer je to važno za nas, da ostanemo sjedinjeni i da se pomirimo jedni s drugima u slučaju konflikta ili neslaganja. Gospodin kaže: „dolazim te pozvati na pomirenje; dođi i pomiri se sa svojim bratom, jer u pomirenju s njim, ti se miriš sa mnom, svojim Bogom; daj mi svoj mir, kao što ja tebi dajem svoj mir.“ (10. ožujka 1990.). Pomagač u PŽUB koji radi na evangelizaciji mora biti kadar donijeti mir ljudima i pomoći ljudima da se pomire, osobito nevjerujućima.

Poslušajmo poruku od 14. prosinca 2009.

Svjedoči, dijete moje, za mene i u moje Ime, i govori im, i reci tom naraštaju:

„Ne slušajte više krive proroke koji vas stalno miluju cjelovima govoreći vam da je sve dobro i da ste napredovali, kad se zapravo, vi, koji sebe nazivate krišćanima, ne ponašate kao kršćani, jer jedva djelujete po mojim riječima iz evanđelja. Jer kažem vam, ako vaše krjeposti kao kršćana ne idu dublje od krjeposti bezbožnika, moj Otac ne će prepoznati mene u vama, nikad vam ne će dopustiti da uđete u naše Kraljevstvo! Srdžba mojega Oca izlit će se na vas! Niste li čuli da je moja strogost velika koliko i moje milosrđe? Vi, koji se prodajete svojoj okolini kao dobar kršćanin, dajući im tu krivu sliku kršćanstva, kad ste vi zapravo potpuna suprotnost tomu! Vi ćete biti ogoljeni, kao i vaš grijeh!

A vi, vi, čiji jezik nikad ne prestaje nepravedno osuđivati, vaš grijeh obit će vam se o vašu glavu! Moja srdžba bukti protiv takve vrste i ja ću vam suditi za vaše ponašanje kako i zaslužujete!

Vi, koji ne možete oprostiti, ni zaboraviti, kao što ja opraštam i zaboravljam, protiv vas će moj Otac također zadržati taj grijeh! Jahve je blizu, dolazi u punoj brzini, zato kažite mi, kamo ćete se skriti? Voditi griješni život znači pripadati đavlu! Vi ste čuli na koji način ćete biti suđeni kad ste nevoljki pomiriti se s nekim kome još uvijek zamjerate; ja vam kažem, kad dođe do polaganja računa za taj grijeh nevoljkosti prema nekomu kojega smatrate odgovornim, bit će vam gorko naplaćen do posljednjeg novčića!

Nisam li ja rekao: morate ljubiti svojega bližnjega kao samoga sebe, a još više morate naučiti ljubiti svoje neprijetelje! A što ja vidim? Vidim malobrojnu skupinu koji iskreno slijedi moje putove, ali većina je u grijehu i čini sotonska djela. Ne zavaravajte se, jer u nadolazećim danima vi ste prepušteni razaranju, zato što ne slijedite moju Riječ.[1] Ako itko do dana današnjega odbija poštivati moja načela, moj će mu Otac također uskratiti ulaz u raj.

A vi, koji ste uzeli moje Ime,[2] a djelujete nasilnički, srdito i oholo, taj isti bič vašeg oštrog jezika upotrijebljenog na vašoj braći, vi ćete jednako primiti i vaš će vas grijeh osuditi!

A vi, koji još uvijek spavate u svojoj apatiji i letargiji, nemojte misliti da ja to nisam primjetio, vi ćete biti svrstani među pogane i žet ćete ono što ste posijali!

A što se tiče apostata (otpadnika), oni će osjetiti pakleni oganj! Ovaj zli i pokvareni naraštaj upalio je srdžbu mojega Oca; pa kako onda mogu više zadržavati njegovu ruku da vas ne udari? Okrenite se od svojih zlih putova - bila je to naša stalna tema, ali dobri i zli odbijaju da napuste svoje životne putove. Dobri zato što nisu ozbiljno uzeli moje riječi ovih poruka i ne djeluju po njima, a zli zato što odbijaju biti spašeni, odbijaju moje milosrđe, odbijaju moju ruku! Kažite mi što ćete učiniti kad shvatite da je to Dan kad ste samo puka glina i da je ta glina bez moje nazočnosti unutar vas, da ste ništa nego samo prah?

Propast je tu odmah iza ugla i lišće će se osušiti! Svi dajte zadovoljštinu za svoje ponašanje i svoja djela, ne dajte da vas razaranje obuzme! Uzmite pravi smjer i prestanite sa svojim grozotama i svojim izopačenostima! Usmjerite svoje srce na mene, svojega Gospodina, a ako to ne učinite pretvorit ćete se u pepeo poput spaljenoga grada!

Sada, ako sam vas uznemirio, čak samo i za trenutak, to je samo iz prevelike ljubavi koju gajim prema vama. Želim vas povesti u pokajanje i spasiti vas! Želim usne čiste da zazivaju moje Sveto ime, osobito u ove dane kad će moje Sveto ime biti pogaženo i ne će ništa značiti mnogima dok budu slavili moj rođendan bez časti i pohvala. Svi se pokajte i usredotočite se na mene. I molite da grijeh ovog naraštaja ne bude uzrok vaše propasti, inače srdžba mojega Oca učinit će da uzvikne: DOSTA! I Njegova će užarena srdžba prekriti mnoge narode i svijet će se raspasti! Blago čovjeku koji me sada sluša i čisti se. Ja ću ga podržati.

Ja sam Isus Krist i Tvorac sam ovih poruka, i poznat sam da upravljam s vama s blagošću! Poznat sam da vas namirišem ako ste voljni, a ako vam je potrebna voda, zalijevam vas svojim suzama. Poznat sam kao Dobri Pastir koji nikad ne ostavlja svoje ovce, vodim ih na poljane zelene, ali kad su pregovori pogaženi, svjedoci koje vam šaljem prezreni i odbijeni, zar mogu ostati nijem? Kad znam da hitate u fatalnu propast, zar ne ću reagirati? Toga Dana Očeva gnjeva oni koji su me zaboravili, sjetit će me se i u skladu s time ja ću se odnositi prema njima.

Zaista mnogi pitaju, kakvi grijesi? Grijesi koje sam već spomenuo i grijesi vaše bogohule protiv mojega Duha Svetoga, grijesi vaših pobuna i vaše podijeljenosti, grijesi izopačenosti koji su odvratni mojim očima, grijesi predrasuda, grijesi prezira, pokvarenosti, mržnje, oholosti, grijesi degradacije i letargije! Svijet je zagađen grijehom! Shvatite sada kako je moje Presveto Srce povrijeđeno i bolno! Upokorite svoje misli i ne griješite više! Nikad me ne zaboravljajte!

Vassula, neka moj narod zna za moja upozorenja. Ja sam ovdje: ic

[1] Sveto pismo.

[2] Kršćanin.

DRUGI DIO SEMINARA

Želio bih početi s porukom o udrugama PŽUB, da osvježimo svoje sjećanje:„Svi zajedno sudjelovali ste u mojim milostima, danim svima vama, u moći ozdravljenja po ovim mojim danim vam porukama. Ja sam onaj koji ustanovljava udruge Pravi život u Bogu. Ja nudim Ocu molitve za vaše sudioništvo u porukama koje dajem. Svi vi imate mjesta u mojemu Srcu, jer svi sudjelujete u mome radu i branite ga. Sotona vas, u svojoj ljubomori, želi prosijati kao žito, da propadnete! Zato, stojte na svome tlu s molitvom kao oružjem!Budite milosrdni i velikodušni jedan prema drugome. Budite strpljivi jedan s drugim, kao što sam ja strpljiv s vama. Budite snošljivi jedni s drugima, kao što je Otac snošljiv s vašim naraštajem! Oprostite spremno jedan drugome kao što sam ja spreman oprostiti kad je oproštenje traženo!Upozorio sam vas da će, dok radite za mene, poteškoće neizbježno doći. A to je svatko od vas već shvatio. Ali ne očajavajte! Ja sam s vama sve dok mi ostajete vjerni. Zato, oslonite se na mene. Ja ću nastaviti davati vam snagu, hrabrost i nadu. Sad me čujte i shvatite: Moj Duh Sveti ovo je djelo izričito nazvao „Pravi život u Bogu!“ No, neki su od vas slušali prijevarne duhove i dopustili im pristup k sebi....Brinite se za čitavo Božansko djelo koje vam je povjereno i okanite se rasprava koje bi vas odvele u podijeljenost. Zar ne vidite? Ne shvaćate li da je Zli na djelu? Morate svoj um pozornije nego prije okrenuti onome što vam Duh nudi, tako da ne budete odvučeni od moje milosti. S tim na umu, činite najbolje što možete, radite skladno i u miru, s blagošću i razumijevanjem. Dragi moji prijatelji zapamtite: Ne uništavajte djelo Duha Svetoga dopuštajući da se vodi štetan razgovor. Kažem vam, radujte se u Duhu i tražite njegove putove na kojima će vas on držati posvećenima, sjedinjenim i sretnim u isijavanju njegove ljubavi.“ (31. srpnja 1995.) Bog je ustanovio udruge PŽUB kao svoj instrument da rastereti Vassulu, a ona da širi njegovu poruku u svim dijelovima svijeta. Problemi, koje mi pokušavamo razriješiti, mogu se podijeliti u dvije skupine: problemi koji ne zavise od nas, kao što su napadi ili progoni koji dolaze izvana, čiji je mozak Sotona; i problemi koji zavise o nama, koji dolaze od nas, zato što ne evangeliziramo dovoljno ili zato što se ne organiziramo adekvatno tako da naše udruge ili molitvene zajednice ne funkcioniraju pravilno kao što bi one to morale.Rješenje za prvi tip problema je molitva i post. Gospodin kaže: „Ovo je moja preporuka, molite, molite, molite i uvijek se sjećajte moje nazočnosti. Postite, ispovijedajte se i klanjajte mi se, blagujte me i pijte me.“ (13. travnja 1990.) A naša Presveta Majka kaže: „Budite budni i potpuno svjesni Sotone, neprijatelja koji tumara oko vas poput ričućeg lava i traži svaku priliku da vas sruši. Ustanite i borite se protiv njega, zajedno sa mnom: borite se protiv njega svojim molitvama - vaše su molitve najmoćnije oružje protiv njega.“ (22. travnja 1990.) Budite sigurni da i prvi tip problema može biti riješen ili makar uveliko umanjen, ako molimo i postimo, osobito tijekom posljednjeg tjedna korizme. Što više, post nije ograničen samo da se manje jede, nego da se i manje općenito troši. Također možemo postiti trošeći manje vremena za svoje zadovoljstvo kako bi imali više vremena za PŽUB ili za Gospodina. Što se pak tiče drugog tipa problema, mislim da rješenje leži u nama. Dopustite da objasnim: evangeliziranje PŽUB uglavnom se provodi kroz svjedočke skupove. A svjedočki skupovi će se održavati samo ako ih netko od nas organizira uz pomoć članova molitvene zajednice. Zbog toga moramo biti povezani s drugim članovima naših molitvenih zajednica i raditi s njima. Nekima je možda potrebno ohrabrenje, osobito onima koji su izgubili svoj žar ili povjerenje u ove Poruke. Zato se nadam da će se nakon ovog našeg susreta vaše molitvene zajednice promijeniti zahvaljujući vama ili da će se formirati nove molitvene zajednice zbog vaših molitava i posta, i čiji će članovi evangelizirati zajedno s vama.Ponekad nije moguće naći dvoranu za svjedočke susrete, ali vi to možete činiti i kod kuće, kako to udruge PŽUB iz zemalja Sjeverne i Južne Amerike sada čine. Primio sam slike od njih i vidio kako oni to rade. U cilju ostvarivanja ovih promjena, koje su nužni početak našeg duhovnog oživljava, moramo biti voljni činiti više žrtava. U ovim Porukama Gospodin traži da čitamo Bibliju. Zato pogledajmo u Bibliju da vidimo što Riječ Božja kaže o „žrtvi“. Pogledajmo Knjigu postanka, 22 poglavlje.U knjizi Post 22, 1 čitamo: „Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: „Abrahame!“ On odgovori; „Evo me!“ Kad Bog iskušava, to nije nikad radi toga da padnete. Bog je dobar Učitelj, naš Odgojitelj. Ni jedan dobar učitelj ne iskušava svoje učenike da bi oni pali. Uvijek je radi toga da bi vas podignuo da budete veći i viši. U Post 22, Abraham je već bio veoma uspješan čovjek. U Post 22 on je sto godina star, bogat, duhovan, poštovan od svih. On je uz Božju pomoć već postigo nemoguće. Bog mu je dao dijete, njegova jedinoga sina kojega je čekao cijeli život. Njegova žena Sara imala je tada 90 godina, i Bog je učinio to nevjerojatno čudo za njega. A ipak, Bog je imao mnogo, mnogo više toga pripravljeno za njegov život. To bi nas moralo opomenuti na veoma čestu pogrješku u duhovnom životu. A to je kad počnemo sagledavati obećanje Božje manifestacije, milost koja nam je dana, čvrsto je zgrabimo, kao da Bog više nikad ne će izvršiti neko drugo čudo. Na primjer, imamo molitvenu zajednicu ili smo nekoga vratili natrag u Crkvu i više ne razmišljamo o formiranju još jedne nove molitvene zajednice ili dovođenja još neke druge osobe natrag u Crkvu, kao da nam Bog ne će opet pomoći.Pogledajmo drugi redak - Post 22: „Bog nastavi: 'Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju...'“ Morija (na hebrejskom Moriah) znači „Bog je moj učitelj!“ Tako Bog želi poučiti Abrahama da se penje više, da duhovno napreduje. Duhovni napredak uvijek znači žrtvovati, nešto skinuti, nešto staro da bi primili novo. Bog nam otkriva svoje planove u ovim Porukama i poziva nas da s Njime činimo velike stvari, ali ako mi ne nudimo žrtve, mi nikad ne ćemo vidjete ispunjenje Božjih planova koje on ima za nas, planova koji su iznad Crkve i zemlje kojima pripadamo. Naprotiv, ako mi stalno imamo na pameti velike stvari koje dolaze, mi se ne ćemo bojati činiti žrtve. Nakon čitanja ovih Poruka ili dugogodišnjeg rada za PŽUB, PŽUB je postao dio našeg života, i ja mislim, da smo došli do trenutka kad nas Bog želi sve dovesti u dublju duhovnost PŽUB. Tako duhovni napredak i žrtva idu s rukom u ruci, baš kao vjera i žrtva što idu zajedno.U Post 22, 5, Abraham kaže slugama koji su išli s njim: „Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.“ Abraham je rekao, „mi ćemo se vratiti k vama“. A to znači, on i njegov sin! Što to znači? Abraham je u svojoj poodmakloj dobi napokon dobio sina. Sada Bog od njega traži da žrtvuje svoga sina, ali on je znao ako mu je Bog čudesno dao sina, unatoč njegovoj starosti, zašto Bog ne bi mogao nadnaravno vratiti njegova sina Izaka ili uskrsnuti ga opet u život nakon žrtve? Vidimo koliku je vjeru Abraham imao u Boga, koliko se on pouzdavao u Boga!Opet, i opet, mi moramo ponuditi Bogu ono najbolje što imamo, da bi mu pokazali da mu vjerujemo. Bog je učinio toliko mnogo čuda u prošlosti PŽUB, pa zašto Bog ne bi činio nova čudesa opet za svoju Slavu! Mi znamo da je, kad je Abraham bio spreman žrtvovati svojega sina, Bog intervenirao i poslao svojega anđela, koji ga je pozvao govoreći mu: „Abrahame! Abrahame! (...) Ne spuštaj ruku na dječaka - reče - niti mu što čini! Evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.“ I Bog je pripravio ovna za Abrahama da žrtvuje namjesto svojega sina. Točno u tom trenutku Abraham je dobio objavu, novu lekciju od Boga. U 13. retku čitamo: „Podiže Abraham oči i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. Onome mjestu Abraham dade ime 'Jahve proviđa'. Zato se danas veli: 'Na brdu Jahvina proviđanja.'“ To je prvi put da se Bog otkriva kao Opskrbljivač. Slično i u ovim Porukama Gospodin kaže: „Ja ću te oprskbiti onime što ti nedostaje“ (16. veljače 1987.); „Ja ću te opskrbiti izobilno svime što ti nedostaje“ (5. kolovoza 1987.); „Daj da budem sve. Ja, Gospodin, opskrbit ću te sve do kraja.“ (1. svibnja 1987.)... Svi smo pozvani da Boga znamo kao Opskrbitelja.Na hebrejskom opskrbiti znači vidjeti, pobrinuti se. Bog nije slijep. Ako Bogu damo svoje najbolje žrtve, Bog će se pobrinuti i on će se usredotočiti na naše potrebe i opskrbit će nas onime što želimo. Tako to djeluje, kao što se Bog usredotočio na Abrahamovu potrebu i providio za Abrahama ono što mu je bilo potrebno. Pa što je nama potrebno? Da li su nam potrebni pomagači da organiziraju svjedočki skup? Gospodin će providjeti. Trebamo li novac da iznajmimo dvoranu za svjedočki skup? Gospodin će providjeti zato što je njegovo ime Jahve-yireh, što znači Gospodin koji proviđa. Onog trenutka kad Bogu žrtvujemo svoje najbolje poput Abrahama, Gospodin Jahve-yireh će se pobrinuti i doći da nas opskrbi. Na brdu Moriji, ne samo da je Bog providio ovna za Abrahama, nego je Bog također Abrahamu pokazao zašto ga je Bog pozvao. Ako mi pokažemo svoju ljubav prema Bogu, Bog će pokazati svoju ljubav prema nama. U 16. retku Gospodin kaže: „Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.“ Gotovo trećina svjetskog stanovništva su kršćani, oni su svi Abrahamovi potomci u vjeri. Bog je vjeran svojim obećanjima. Ako je Bog vjeran svojemu obećanju koje je dao u Bibliji, onda će sigurno biti vjeran svojim obećanjima koja je učinio u porukama PŽUB, zato što se Bog nikad ne mijenja.Za mnoge kršćane, pa čak i za neke pomagače PŽUB, stav prema žrtvi je veoma negativan i pun neraspoloženja. Ne smijemo zaboraviti da je Abraham činio goleme žrtve. Biblija kaže u Knjizi postanka čega se on sve odrekao:

  • svoje domovine
  • svoje obitelji
  • svoje rodbine
  • svojih prijatelja
  • polovicu svojega imetka kojeg je dao svojemu nećaku.


Abraham je dao sve. I kad se činilo da je sve moguće žrtve već učinio, Bog traži od njega najveću žrtvu, njegova jednca, jedinoga sina. Drugim riječima, Bog je od njega tražio da se odrekne svojega najvažnije imetka kojega je imao, svojega jedinoga sina kojega je čekao cijeli život, svojega sna. Kako Bog može tražiti toliko mnogo od njega? I kako Bog može tražiti toliko mnogo od nas? I kako Bog može tražiti toliko mnogo od Vassule? To je ono gdje trebamo poznavati Boga: Boga kojemu se klanjamo koji nije uzimalac ili grabilac, koji uzima i grabi, i uzima i grabi. Ne, Bog je Davatelj, Opskrbitelj. Bog nas uči kako se žrtvovati tako da On može priskrbiti sve više i više za naše oživljavanje i nas podići sve više i više, učiniti nas svetijima i svetijima za svoju slavu. Što nam je Gospodin obećao ako dopustimo njegovu Duhu Svetoumu da nas preobrazi? On će preobraziti našu dušu iz pustinje u vrt, iz vrta u palaču, a iz palače u nebo. Kad imamo objavu, iskustvo s Bogom poput ovoga, onda sve što imamo nije ništa drugo nego blagoslov od Boga: moje vrijeme, moje zdravlje, moje bogatstvo, moj posao, moja obitelj. Mi smo samo poslužitelji, upravljači svojih posjedovanja, svojih talenata. Evo što Gospodin ima u pripravi za naš život. Ponovićemo što je rekao poruci od 5. svibnja 2001. On kaže: „Moja tema ljubavi svima vam daje mogućnost da vladate skupa sa mnom dok ste još tu na zemlji; želiš li biti savršeno dijete Božje? drugim riječima, želite li biti nazvani 'bogovima po sudioništvu'? onda kročite na stazu krjeposti; radite za svoje spasenje i ne osvrćite se unatrag; ja sam pripravan pobožanstveniti te i upisati tvoje ime u knjigu života! (Lk 10, 20: „Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego što su vaša imena zapisana na nebesima“); neka tvoje svjedočenje pokazuje istinitost toga; neka tvoje svjedočenje pokazuje moju moć; (a to znači našu preobrazbu, promjenu našega životnog stila, naše naravi), neka svima bude očito da sam ja, Krist, čvrsto ukorijenjen u tebi i da si ti čvrsto ukorijenjen u meni; u tom jedinstvu, u kojemu nas je božanska ljubav ispreplela, slijedit ćeš pravilo života; a ja, s najvećom radošću u Srcu, vidjevši što je to božansko jedinstvo ljubavi donijelo mojoj dragoj duši, ja ću je učiti da ide sa mnom, ispunit ću njezin duh svime onime što pripada mojemu Kraljevstvu, svime što je uzvišeno, svime što zanosi moju dušu, što izaziva suze radosnice u mojim očima, svime što je čisto i plemenito, svime što dokazuje da je ta duša zaista dio mene, potvrđujući pak svijetu da sve znanje koje joj je dano dolazi od mene.“Jer Bog ima velikih planova za nas koji će preobraziti ljude, promijeniti njihove živote i obnoviti njihova srca. Preobražavajući nas, Bog kani obnoviti svoju Crkvu i spasiti svijet od propasti izazvanu otpadništvom. Kao što je rečeno veliki planovi nisu nikad laki. Potrebno je mnogo vremena, teškog rada, dobrih priprava i naših žrtava da bi se to ostvarilo. Dvije tisuća godina poslije Abrahama, isto mjesto, koje se više ne zove Morija, nego 'Kalvarija'. Isus je žrtvovao svoj život na Kalvariji. On je također bio i pravi čovjek, on je također trpio prije nego je žrtvovao svoj život. Triput je molio u Getsemaniju (Mt 26, 39; 42; 44): „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego Tvoja volja... i treći put je molio onim istim riječima“. Isus uči da je vjera žrtva, ljubav je žrtva, klanjanje je žrtva. Spasenje je žrtva. Bez prolijevanja krvi nema oproštenja grijeha. Kako je Isus mogao prigrliti Križ? U poslanici Heb 12, 2 sv. Pavao kaže: „Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desna Božjeg prijestolja!“ Isus je prigrlio Križ zato što ga je Njegov Otac doveo na Kalvariju, zemlju Moriju, da vidi Božji spasenjski plan, da vidi mnoštva koja će po njemu biti spašena...Taj isti Isus danas nas u porukama PŽUB uči da budemo njegove žive kopije, njegovo živo raspelo: „Mogu li ti ponuditi veći dar, nego od tebe učiniti drugo živo raspelo svoje slave.“ (6. kolovoza 1991.) „da bi se postignula savršenost, postoji samo jedan put, put moje Muke, a to je moj Križ... podnesi ga s ljubavlju; izdrži sa strpljivošću; prigrli moj Križ, dijete moje - uskoro će svi biti završeno, i ti ćeš biti kraj mene. Klanjaj mi se, klanjaj mi se.“ (30. listopada 1989.) Sve dotle dok idemo samo za svojim probitcima, svojim posjedovanjima, svojim vremenom, svojim novcem, mi nikad ne ćemo prigrliti Krista i njegov Križ! Potrebno je usredotočiti se na Božju objavu u ovim porukama: Bog želi spasiti naš naraštaj.Svi znaju, siromaštvo se vraća galopirajući u Europu, a kriminalitet se svuda umnožava, obitelji su razdvojene. Ljudski odnosi su ishlapjeli na mnogim mjestima, također i u Crkvu. Sociološki govoreći to nisu dobri znakovi. Ali za nas, ti su znakovi za evangelizaciju, a za druge ljude to su znakovi vremena za obraćenje. Bog uči svijet da ljudi trebaju Boga, ljudima je potrebna vjera, ljudima je potrebna duhovnost PŽUB kako bi se stalo na kraj ovoj zloj eri. Draga braćo i sestre, došlo je vrijeme da opet umnožimo molitvene zajednice PŽUB. Gospodin kaže: „Zasađuj vinograde svuda i gdje god možeš; stvaraj vrtove iz pustinja.“ (24. prosinca 1991.) Ali, Gospodin također traži da budemo voljko slani od njega kao žive žrtve za njegove probitke: „ti ćeš služiti svome Bogu tamo gdje tama prevladava; ne ćeš imati odmora, služit ćeš mi tamo gdje je svako dobro izvrnuto u zlo; da, služi mi među grješnicima, među pokvarenjacima i razvratnicima svijeta; služi mi među bezbožnim ljudima, među onima koji me ismijavaju, među onima koji probadaju moje Srce, služi mi među mojim bičevateljima, među onima koji me osuđuju; služi mi među onima koji me ponovno raspinju i pljuju.“ (24. svibnja 1987.)U poruci od 27. kolovoza 2009., Bog kaže kako on želi da mi uznapredujemo i njegovoj Božanskoj ljubavi. Ako mu dopustimo on će nas dovesti u neprestani proces obraćanja iz 'odijeljenosti' u 'smirenost'. Kad je Vassula objašnjavala drugi stupanj od ova tri uzdizanja, rekla je: „Smirenost također dovodi u više razine kontemplacije. (...) To iskustvo samo po sebi dovodi vas da shvatite je Bog iznad svih stvari, i bez Boga vaš stol je prazan. Odatle više ništa nije isto u vašim očima kao prije; stvari za koje ste mislili i cijenili kao važne, najednom vam postaju poput pepela. Više ne čeznete za njima kao prije, zapravo one vam postaju nepodnošljive, jer je toliko moćna ta vrsta odvajanja, zvana smirenost.“Možda je za nas, koji smo ovdje nazočni, vrijeme da se pripravimo za to uzdizanje, dajući Bogu više sebe, tako da nam Bog može dati više od sebe. Ako se mi počenom kretati, onda će naša braća i sestre oko nas prije ili kasnije slijediti nas, i u svoje vrijeme oni će nadahnuti druge da njih slijede. I mislim da je to rješenje koje tražimo za oživljavanje evangelizacije PŽUB i nas samih. Poslušajmo Božje upozorenje od 14. prosinda 2009.: Svjedoči, dijete moje, za mene i u moje Ime, i govori im, i reci tom naraštaju„Ne slušajte više krive proroke koji vas stalno miluju cjelovima govoreći vam da je sve dobro i da ste napredovali, kad se zapravo, vi, koji sebe nazivate krišćanima, ne ponašate kao kršćani, jer jedva djelujete po mojim riječima iz evanđelja. Jer kažem vam, ako vaše krjeposti kao kršćana ne idu dublje od krjeposti bezbožnika, moj Otac ne će prepoznati mene u vama, nikad vam ne će dopustiti da uđete u naše Kraljevstvo! Srdžba mojega Oca izlit će se na vas! Niste li čuli da je moja strogost velika koliko i moje milosrđe? Vi, koji se prodajete svojoj okolini kao dobar kršćanin, dajući im tu krivu sliku kršćanstva, kad ste vi zapravo potpuna suprotnost tomu! Vi ćete biti ogoljeni, kao i vaš grijeh! A vi, vi, čiji jezik nikad ne prestaje nepravedno osuđivati, vaš grijeh obit će vam se o vašu glavu! Moja srdžba bukti protiv takve vrste i ja ću vam suditi za vaše ponašanje kako i zaslužujete!Vi, koji ne možete oprostiti, ni zaboraviti, kao što ja opraštam i zaboravljam, protiv vas će moj Otac također zadržati taj grijeh! Jahve je blizu, dolazi u punoj brzini, zato kažite mi, kamo ćete se skriti? Voditi griješni život znači pripadati đavlu! Vi ste čuli na koji način ćete biti suđeni kad ste nevoljki pomiriti se s nekim kome još uvijek zamjerate; ja vam kažem, kad dođe do polaganja računa za taj grijeh nevoljkosti prema nekomu kojega smatrate odgovornim, bit će vam gorko naplaćen do posljednjeg novčića!Nisam li ja rekao: morate ljubiti svojega bližnjega kao samoga sebe, a još više morate naučiti ljubiti svoje neprijetelje! A što ja vidim? Vidim malobrojnu skupinu koja iskreno slijedi moje putove, ali većina je u grijehu i čini sotonska djela. Ne zavaravajte se, jer u nadolazećim danima vi ste prepušteni razaranju, zato što ne slijedite moju Riječ.[1] Ako itko do dana današnjega odbija poštivati moja načela, moj će mu Otac također uskratiti ulaz u raj. A vi, koji ste uzeli moje Ime,[2] a djelujete nasilnički, srdito i oholo, taj isti bič vašeg oštrog jezika upotrijebljenog na vašoj braći, vi ćete jednako primiti i vaš će vas grijeh osuditi! A vi, koji još uvijek spavate u svojoj apatiji i letargiji, nemojte misliti da ja to nisam primjetio, vi ćete biti svrstani među pogane i žet ćete ono što ste posijali!A što se tiče apostata (otpadnika), oni će osjetiti pakleni oganj! Ovaj zli i pokvareni naraštaj upalio je srdžbu mojega Oca; pa kako onda mogu više zadržavati njegovu ruku da vas ne udari? Okrenite se od svojih zlih putova - bila je to naša stalna tema, ali dobri i zli odbijaju da napuste svoje životne putove. Dobri zato što nisu ozbiljno uzeli moje riječi ovih poruka i ne djeluju po njima, a zli zato što odbijaju biti spašeni, odbijaju moje milosrđe, odbijaju moju ruku! Kažite mi što ćete učiniti kad shvatite da je to Dan kad ste samo puka glina i da je ta glina bez moje nazočnosti unutar vas, da ste ništa nego samo prah?Propast je tu odmah iza ugla i lišće će se osušiti! Svi dajte zadovoljštinu za svoje ponašanje i svoja djela, ne dajte da vas razaranje obuzme! Uzmite pravi smjer i prestanite sa svojim grozotama i svojim izopačenostima! Usmjerite svoje srce na mene, svojega Gospodina, a ako to ne učinite pretvorit ćete se u pepeo poput spaljenoga grada!Sada, ako sam vas uznemirio, čak samo i za trenutak, to je samo iz prevelike ljubavi koju gajim prema vama. Želim vas povesti u pokajanje i spasiti vas! Želim usne čiste da zazivaju moje Sveto ime, osobito u ove dane kad će moje Sveto ime biti pogaženo i ne će ništa značiti mnogima dok budu slavili moj rođendan bez časti i pohvala. Svi se pokajte i usredotočite se na mene. I molite da grijeh ovog naraštaja ne bude uzrok vaše propasti, inače srdžba mojega Oca učinit će da uzvikne: DOSTA! I Njegova će užarena srdžba prekriti mnoge narode i svijet će se raspasti! Blago čovjeku koji me sada sluša i čisti se. Ja ću ga podržati.Ja sam Isus Krist i Tvorac sam ovih poruka, i poznat sam da upravljam s vama s blagošću! Poznat sam da vas namirišem ako ste voljni, a ako vam je potrebna voda, zalijevam vas svojim suzama. Poznat sam kao Dobri Pastir koji nikad ne ostavlja svoje ovce, vodim ih na poljane zelene, ali kad su pregovori pogaženi, svjedoci koje vam šaljem prezreni i odbijeni, zar mogu ostati nijem? Kad znam da hitate u fatalnu propast, zar ne ću reagirati? Toga Dana Očeva gnjeva oni koji su me zaboravili, sjetit će me se i u skladu s time ja ću se odnositi prema njima.Zaista mnogi pitaju, kakvi grijesi? Grijesi koje sam već spomenuo i grijesi vaše bogohule protiv mojega Duha Svetoga, grijesi vaših pobuna i vaše podijeljenosti, grijesi izopačenosti koji su odvratni mojim očima, grijesi predrasuda, grijesi prezira, pokvarenosti, mržnje, oholosti, grijesi degradacije i letargije! Svijet je zagađen grijehom! Shvatite sada kako je moje Presveto Srce povrijeđeno i bolno! Upokorite svoje misli i ne griješite više! Nikad me ne zaboravljajte!Vassula, neka moj narod zna za moja upozorenja. Ja sam ovdje: ic

Dio iz poruke od 28. siječnja 1997. za popodnevni molitveni dio: „dođi, ljubljena moja, od mojih nogu zadobi snagu, tako da tvoje noge ne osjećaju nikakv teret preteškim; kad hodaš po otiscima mojih nogu, koje su ti vodič u sljedbi mojih načela, tvoj je hod nesmetan; kad hodočastiš mojim nogama, dok hodaš, ne ćeš stati nogom na stazu zla niti ćeš ići putem kojim zlo ide; moje će te noge voditi da izbjegneš svako zlo, okreneš mu leđa i prođeš mimo njega; hodočasti mojim nogama koje će te voditi da stupaš poravnanom stazom, gdje su svi putovi čvrsti; ne ćeš skrenuti ni lijevo ni desno, nego ćeš držati svoj korak čist od zla i daleko od zastranjivanja s puta Istine; na tom hodočašću ljubljena moja će uzvikivati mojim anđelima i svecima: „kako je pravo ljubiti ga!“a onda ću te povući natrag u svoju zaručničku odaju i pokazati kako se brinem za svoje vlastite i dati da osjetiš slast moje ljubavi... čemu ta sjena u tvojim očima, ljubljena moja?Što će reći moj pravoslavni narod na sve to![3]Ti si tu, izlijevaš ulje na mene iza i ispred zidova svojega Presvetoga Srca, sipaš svoj miris na mene dok me grliš svojom desnom rukom. Oni nisu navikli na takav razgovor!oni će se naučiti na to čim njihova duša uđe u Nebo... želiš li ti da se moje poruke brzo rašire?
Da, Gospodine! Željela bih da nitko ne bude spriječen čuti Tvoje poruke. Želim ono što Ti želiš! Želim da svatko jednim uhom hvata Tvoje melodije, tako da svatko može reći: „Ja sam kao sin i kći Svevišnjega čija je ljubav veća od majčine!“ (usp. Si 4, 10).zato dođi i budi kao razborita kći i odmori se i dopuni svoju dušu s izvora mojega Presvetoga Srca; nisi li već prije čula kako se brinem o svojima? želim te duhovno vježbati u svojemu Tijelu i učiniti te jakom da ljubiš iskreno i naučiš se samokontroli; ja sam kao majka koja hrani i brine se o svojoj djeci; upravo ti je sada potrebna hrana, golubice moja, da zadobiješ snagu i rasteš u mojoj ljubavi...učinio sam te odgovornom za širenje mojega Himna ljubavi svim narodima i imaš još uvijek dug put pred sobom; no, prije no što pođeš van, sestro moja, moraš malo ostati sa svojim najstarijim Bratom da svoj duh vježbaš u njegovu Duhu; Shvatila sam da Isus želi da se odmorim u osami njegova Tijela, da obnovim svoju snagu, tjelesnu i duhovnu. sada te pozivam u zaručničku odaju svojega Srca; čak ako si izmučena i zabrinuta, ljubljena moja, u mojemu Srcu naći ćeš svoj mir, jer ću te podsjetiti da ništa ne može doći između tebe i moje ljubavi; otkrit ću ti svoju ljepotu, tako da tvoja duša podlegne mojim čarima, a onda u svojoj gorljivosti da me posjeduješ, ti ćeš mi se darovati, ja sam već opečatio tvoje čelo svojim zaručničkim poljupcem; pokaži mi svoje ruke... onda pogledaj u moje... dođi i hodočasti u mojim rukama; moje su ruke učinile mnoga dobra djela koja nisu zapisana u Knjizi;[4] nije poznat ni jedan kralj koji je ikad služio svoje podložnike kao što sam ja služio, ja, koji sam Kralj kraljeva;“ Iz Biblije, (Job 5, 11-27):

Da bi ponižene visoko digao,
da bi ojađene srećom obdario,
redom ruši ono što lukavci smisle,
što god započeli, on im izjalovi.
On hvata mudre u njihovu lukavstvu,
naume spletkarà obraća u ništa,
Posred bijela dana zapadnu u tamu,
pipaju u podne kao usred noći.
On iz njinih ralja izbavlja jadnika,
iz silničkih ruku diže siromaha.
Tako se pokaže nada nevoljniku,
i nepravda mora zatvoriti usta.
Da, blago čovjeku koga Bog odbaci!
Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!
On ranjava, ali i ranu povija, udara,
i svojom zacjeljuje rukom.
Iz šest će nevolja tebe izbaviti,
ni u sedmoj zlo te dotaknuti ne će.
U gladi, od smrti on će te spasiti, a u ratu,
oštru će te otet maču.
Biču zla jezika uklonit će tebe,
ispred otimača bez straha ćeš biti.
Suši i studeni ti ćeš se smijati
i od divljih zvijeri strahovati ne ćeš.
Sklopit ti ćeš savez s kamenjem na njivi,
zvjerad divlja s tobom u miru će biti.
U šatoru svome mir ćeš uživati,
dom svoj kad pohodiš, netaknut će stajat.
Koljeno ćeš svoje gledat gdje se množi i potomstvo
gdje ti kao trava raste.
U grob ti ćeš leći kada budeš zreo,
kao što se žito snosi kad dozori.
Sve motrismo ovo: istina je živa!
zato sve za dobro svoje ti poslušaj.
[1] Sveto pismo.
[2] Kršćanin.
[3] Uhvatila sam se za glavu.
[4] Isus misli na Bibliju.