IZVJEŠĆE O EKUMENSKOM HODOČAŠĆU U SVETU ZEMLJU 2013.

I ovo, deveto hodočašće True Life in God tj. Pravog života u Bogu, koje je održano od 25. kolovoza do 2. rujna 2013. u Svetoj Zemlji, bilo je lijepo, zapravo veličanstveno. Okupilo se oko 750 hodočasnika iz 60 zemalja, od kojih su njih 106 bili svećenici iz 20 raznih kršćanskih denominacija. Neki predstavnici drugih religija ovaj put nisu nam se mogli pridružiti zbog izraelskih viznih propisa.

Organizacija ovako velikog skupa uvijek je jako dobra, a radosno okupljanje počelo je već u zračnoj luci u Tel Avivu gdje su pristizali hodočasnici iz cijeloga svijeta u razno doba dana i noći. Tako nas je pun autobus (Grka, Latino-Amerikanaca i drugih) stigao 26. kolovoza u hotel „Dan“ u Jeruzalemu oko 2 h u jutro. Među predstavnicima agencije koja je organizirala naš boravak bila je Bugarka, Elizabeta, udana za Hrvata i koja je 7 godina živjela u Zagrebu i odlično govori hrvatski. Poslije su živjeli u Međugorju, a sada u Svetoj Zemlji. A to nije jedina veza, jer smo imali i vodiča, Arapina, Nadi-a, kršćanina, čiji je brat pak oženjen Hrvaticom i žive također u Svetoj Zemlji. Nadi je dvaput bio u Zagrebu. Eto, ispade da ta naša Hrvatska i nije tako mala.

No, ulazak u hotelsku sobu nije bio lak, jer je moja cimerica, Belgijanka, Paula, čvrsto spavala zaključavši se iznutra, te kartica nije mogla otvoriti bravu. Tako se šetnja dugim hodnicima i 'naopako' numeriranim katovima (šesti kat je dolje u prizemlju, a onda se od prvog do petog ide gore), tek toliko da se čovjek teže snađe u tim hotelima-gradovima. Napokon smo telefonom probudili moju dragu Paulu, pa sam se oko 3 h dokopala kreveta, da bi već u 5.45 h zvonilo na buđenje!

Nakon doručka uslijedilo je naše prvo okupljanje u dvorani gdje smo izmolili, zapravo otpjevali Očenaš na aramejskom, jeziku kojim je govorio Isus, a koji mi u našoj molitvenoj zajednici također molimo, a i pjevamo. Vassula nas je zatim sve srdačno pozdravila u svojem nagovoru (prijevod tog pozdravnog govora nalazi se također na ovoj našoj web stranici), a onda smo pogledali kratki video sa susreta Pape Franje i Pravoslavne delegacije.

Uslijedila je procesija koju je predvodila Vassula s križem te dvjema članicama, Teodorom, Grkinjom, i Anne-Mariom, Engleskinjom, koje su nosile prekrasne ikone, te svećenici odjeveni u svoja ruha, koji su do tada bili pristigli. Oni su se zatim predstavljali imenom te crkvom i zemljom iz koje dolaze.

Nakon slavljenja rimokatoličke svete mise krenuli smo u Betlehem, gdje smo pohodili crkvu i špilju rođenja Kristova, crkvu sv. Katarine i špilju Mlijeka Naše Gospe. Ručak je bio u restoranu „Tent“ (Šator) i „Grotto Restaurant“ (Restoran špilja).

No, toga dana smo imali i dodatnu milost moliti krunicu s velikom skupinom hodočasnika „Maranatha“ - njih 550 iz Europe, Amerike i Kanade, ali i iz Međugorja, s fra Petrom, Vickom i Sabrinom, a koju je predvodio nadbiskup Bruxellesa mons. Léonard, iz Belgije. Tako su se u crkvi svete Katarine našli hodočasnici skupine „Marantha“ i „Pravog života u Bogu“ na zajedničkoj molitvi za ozdravljenje svijeta, mir u svijetu, za jedinstvo kršćana.

A onda je govorio, dakako na francuskom, nadbiskup Léonard, koji je tražio da Vassula osobno prevodi njegov govor na engleski. Govorio je o tom njihovom prvom okupljanju, a u cilju vapaja Bogu za ozdravljenje svijeta. Potom je kratko govorila Vassula o porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU i svome poslanju. Crkva sv. Katarine je do tada bila u renoviranju i upravo toga dana završeno je čišćenje i opremanje Crkve! A molitva iz 1.300 srdaca sigurno je dirnula Presveto Srce našega Boga!

Fra Petar nam se potom pridružio i ostao s nama nekoliko dana. Vicku, vidjelicu iz Međugorja, nismo uspjeli vidjeti, jer se toga dana morala vratiti.

Dan prvi bio je dug, ali pun duhovnih događanja, jer sâm obilazak svetih mjesta, premda kratko zadržavanje pred svetim mjestom kao što je mjesto rođenja Kristova, ostavljaju trajno sjećanje na taj trenutak. I tako smo nastavili, dan za danom. Ustajanje u 6 h, a lijeganje i u 24 h! Idućeg dana, tj. u utorak 27. kolovoza 2013. išlo se u Jerihon, na Mrtvo more, Betaniju, da bi uvečer slavili melkitsku misu, a onda imali klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U srijedu, 28. kolovoza 2013. nakon jutarnje molitve Očenaša na aramejskom, i govora oca Rene Laurentena, poznatog francuskog teologa, našeg omiljenog veterana, sada potpuno slijepoga, govorio je i naš fra Petar i povezao međugorska ukazanja, tu Božju intervenciju s porukama Pravog života u Bogu. Poslije smo slavili armensku liturgiju.

Zatim smo krenuli u obilazak svetih mjesta u Jeruzalemu: išli smo do vrata sv. Stjepana (Lavljih vrata, poznata još i kao Ovčja vrata) tj. istočna vrata gradskih zidina; pohod ribnjaku Bethezda gdje je Isus ozdravio paraliziranog čovjek.

A onda postajama Križnog puta duž Via Dolorosa - premda povremeno kroz priličnu gužvu. Razmišljajući da je možda tako bilo i kad je Isus prolazio u smrt, natovaren svojim Križem, a prolaznici nisu imali pojma o čemu se radi - uostalom ima toga i danas! Počeli smo od Pretorija tvrđave Antnonije gdje je Isus bio osuđen, a to je sada dvorište škole Al - Omariya; pa dalje do druge postaje gdje je Isus primio svoj Križ nakon bičevanja - tu je Kapele bičevanja/osude, a tu se sada nalazi samostan Sestara od Siona - Lithostrotos - crkva Ecce Homo. Na mjestu gdje je Isus pao prvi put nalazi se Armenska katolička crkva - s kamenim reljefom na mjestu gdje je Isus pao. Na četvrtoj postaji, tamo gdje je Isus susreo svoju Svetu Majku nalazi se Armenske crkva naše Gospe, također s kamenim reljefom na mjestu susreta. Na petoj postaji - Šimun pomaže Isusu nositi Križ - nalazi se Franjevačka crkva iznad vrata nalazi se ploča na latinskom za sjećanje na taj događaj. Na šestoj postaji, mjestu gdje je Veronika pružila Isusu rubac, nalazi se crkva sv. Veronike, a pripada Malim sestrama od Isusa. Sedma postaja, gdje je Isus pao drugi put, to mjesto povezano je s Franjevačkom crkvom, gdje crveni stup u donjoj kapeli obilježava mjesto gdje je Isus pao. Na osmoj postaji, mjestu gdje je Isus tješio jeruzalemske žene, nalazi se Grčki samostan sv. Karalamosa s uklesanim slovima na kamenu IC XC NI KA. Na IX. postaji, tamo gdje je Isus pao treći put, nalazi se Koptska crkva s rimskim stupom koji obilježava to mjesto.

Sve je to za naše srce bilo prežalosno, a naš vodič nam je - u toj popriličnoj uličnoj gužvi - pokušavao ukratko iznijeti te događaje. Ponekad smo uspjeli i pročitati meditacije iz Križnog puta Pravog života u Bogu koje nam je Gospodin osobno dao kroz poruke i kratko se pomoliti.

Ručak je bio u restoranu blizu crkve Svetog groba, da bi poslije otišli do anglikanske katedrale sv. Jurja, gdje smo u vrtu imali prijam i govor dobrodošlice biskupa Suheila S. Dawania, Dan je, nakon večere, završio opet klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Iduće jutro počelo je kao i dosadašnja, u 6.00 h, zatim doručak, pjevana molitva Očenaša na aramejskom, te kratki govori pojedinaca koje je opet Vassula 'prozivala'. Imali smo svojih 16 autobusa koji su nas ovog pak jutra vozili u jugozapadni dio Starog grada Jeruzalema, do Sionskih vrata, koja vode u židovsku četvrt. Tog smo dana nastavili s postajama Križnog puta i bazilikom Groba Kristova, jer se preostale postaje, deseta pa do četrnaeste, nalaze u samoj Bazilici.

uNa Na XI.- gdje je Isus razapet na križ - na tlu je mozaik kojim je to mjesto obilježeno; a na XII. grčko pravoslavna kapela tj. oltar koja označava mjesto na kojem je bio postavljen Isusov križ na kojem je on umro. Mirisna kamena ploha za pomazivanje mrtvih, a koja označava mjesto gdje je Marija primila Isusovo tijelo nakon skidanja s Križa. Kapelica prije ulaska u sam Isusov grob, mjesto gdje je Marija Magdalena vidjela anđela. Grob Isusov - sveto mjesto u koje se također ulazi u pognutom položaju da bi se čovjek poklonio tom svetom mjestu gdje je naš Spasitelj položen nakon skidanja s Križa.

Svuda su redovi i čekanja da se dopre do tih svetih mjesta, ali hvala Bogu sve smo uspjeli obići i pomoliti se i pokloniti.

Poslije ručka nastavljen je naš hodočasnički put prema Maslinskoj gori, gdje smo pohodili Crkvu Uznesenja, crkvu Pater Noster, gdje se na zidovima nalazi molitva Očenaš na 140 jezika, dakako i na hrvatskom. te ulicom Palm Sunday - Isusov ulazak kao kralja u Jeruzalem - do grčko pravoslavne crkve gdje je naša Gospa bila položena prije Uznesenja. Sve je to bilo nekako kao u snu, puno dojmova, tako da se poslije čovjek jedva može sjetiti svega. Potom smo otišli u crkvu Svih naroda, poznata i kao bazilika Isusove Muke, gdje je bila služena veličanstvena rimokatolička misa.

Nakon povratka u hotel održana je molitva za ozdravljenje i molitva za mir osobito usmjerena na mir u Svetoj zemlji.

Oci Gavin i Abberton s nama hodočasnicima.

Došao je i petak, 30. kolovoza 2013. pakiranje i odjava iz hotela, te pokret za Nazaret. No, to nije bila samo putovanje, nego smo usput pohodili sveta i znamenita mjesta, kao što je mjesto tj. brijeg s kojega su htjeli strmoglaviti Isusa nakon što im je u sinagogi pročitao svitak proroka Izaije o ispunjenju tog proroštva (Lk 4, 29-30).

Odatle je i ovaj prekrasni pogled na Nazaret. A samo 'iza brda' - nalazi se Sirija nad kojom lebdi i veća ratna opasnost od samih unutarnjih pobunjeničkih nemira.

U Bazilici Navještenja slavljena je rimokatolička misa, gdje smo također imali posebnu prigodu primiti svetu pričest pod obje prilike. A i tu sam srela našeg svećenika franjevca, fra Sinišu i rado smo popričali.

Blagica prima svetu pričest.

Odmah je tu i crkva sv. Josipa, zapravo bio je to dom Svete Obitelji i Josipova radionica..

Ručak u Nazaretu.

Dotad smo bili svi zajedno u golemom hotelu u Jeruzalemu, ali u Nazaretu se razdvajamo u tri hotela. S obzirom na zdravstvene probleme bila sam sretna što sam bila u centralnom hotelu, manje trke. Tako smo napokon stigli u svoje odredišne hotele i nakon večere u individualnim hotelima uspjeli ići na noćni odmor. Moja cimerica Paula i ja i dalje smo ostale u 'paru'.

Subota, 31. kolovoza, počela je kao i dotadašnja jutra - otpjevan je Očenašem na aramejskom i kratkim nagovorima u našem centralnom hotelu - Golden Crown. Poslije toga odlazak na Brdo blaženstava, Galilejsko more, Tabghu - gdje se dogodilo čudo umnožavanja kruhova; a tu je i Crkva Petrova prvenstva, četvrtasta zgrada od crnog bazalta za koju se vjeruje da je to mjesto gdje se Isus ukazao po treći put svojim učenicima nakon Uskrsnuća.

Ručak je bio u dva restorana u Kafarnaumu, a potom smo pohodili crkvu sv. Petra u obliku broda iznad arheoloških ostataka malih kamenih 'kuća', od kojih je jedna sv. Petra u kojoj je Isus izliječio Petrovu punicu.

Poslije mi je Danijela posvjedočila božansku nazočnost Gospodinovu za vrijeme našeg ručka. Ona i ja sjele smo za jedan stolić da ručamo, a Vassula je došla i nešto mi rekla, a potom se osmjehnula Danijeli i pogledala ju PLAVIM OČIMA ... Dakako, to su oči našeg Gospodina, jer su Vassuline smeđe, a On nam je tako rekao da je s nama. Aleluja.

Povratak u Nazaret i lijepa maronitska liturgija u Maronitskoj crkvi.

Uvečer je bilo veselo toliko da su neki i zaplesali! Oni koji nisu plesali pokazivali su svoju radost pljeskanjem i razdraganim smijehom, poput Danijele i oca Danijela, rumunjskog svećenika (u majici).

Osvanuo je i posljednji dan našeg hodočašća - 1. rujna 2013., a nakon uobičajenog jutra polazak za brdo Tabor, te obilazak Yardenit-a na rijeci Jordan, mjestu gdje se Isus krstio. A onda kombijima uspon na Tabor i pohod bazilici Preobraženja, gdje sam se morala opet pohvaliti hrastovim gredama na stropu od slavonske hrastovine.

Ručak je bio u Sahara restoranu.

Popodnevna Melkitska misa u prekrasnoj crkvi bila je naša posljednja misa na ovom hodočašću. Na izlazu su nas domaćini počastili osvježavajućim pićem.

Uvečer je bio rastanak kraj bazena, gdje su izrečena mnoga svjedočenja svećenika i laika o milostima koje su primili i zahvalnosti na Božjoj velikodušnosti na ovom hodočašću.

Predstojalo je cjelonoćno putovanje kući, jer od Nazareta do Tel Aviva putuje se dva sata autobusom, a tamo se mora biti tri sata prije polaska zrakoplova zbog detaljnih sigurnosnih provjera. No, hvala Bogu, sve je sretno prošlo. A bilo nas je iz bivše Jugoslavije, ali iz raznih strana svijeta. Tako su se tu našli čitatelji PRAVOG ŽIVOTA U BOGU:

Danijela i ja smo 'doboko' zagazile u Jordan - iz Danske, rođena u Srbiji, od Niša, suradnica na našem kanalu TLIG radija;

Josip - Joe, iz Australije, rodom od Đakova;

Blagica iz Austrije, rođena u Makedoniji.

A slučajno sam upala u Danijelin kadar dok je slikala svoju sestru Aleksandru u Kani Galilejskoj, a tu su tri bračna para obnovili svoje bračne zavjete.

Iduće hodočašće, 2015. predviđa se započeti u Jordanu, pa onda autobusima u Svetu Zemlju, da bismo obišli i druga sveta mjesta koja ovaj put nismo stigli.

Bog blagoslovio.

Marija Dragica Vukić