Fra Jakov Bubalo

PRVA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU

Fra JAKOV BUBALO, SVEĆENIK FRANJEVAC, TOMISLAVGRAD,

LEKTOR OVIH PORUKA
RIJEČ KOJA PROŽIŽE SRCE

Kad bi me netko izravno upitao, vjerujem li ja da je to što sadrži ova knjiga doista vjerodostojna Božja riječ i Božja objava, odgovorio bih ovako: Kao kršćanski vjernik i katolički svećenik, ja nepokolebljivo vjerujem u Božju riječ i Božju objavu. A čitava ova knjiga izatkana je od uvjerljive i provjerljive Božje riječi i Božje objave. One i onakve Božje riječi i Božje objave kakva se nalazi u svetopisamskim kanonskim knjigama. Pa, ako bih sve to skupa stavio pod znak pitanja ili tome zanijekao božanske označnice, istodobno bih zanijekao i samo Sveto pismo kao izvornu Riječ Božju!

Vidjelica, ili točnije rečeno posrednica Vassula Ryden, koja pomno bilježi svoje višegodišnje učestale razgovore s Isusom (povremeno i s Gospom, a gdjekad i sa sv. Mihovilom i sa svojim anđelom čuvarom Danijelom), prenosi te razgovore u veoma jednostavnom i veoma jasnom izričaju. Osnovicu i okosnicu tih razgovora tvore svetopisamske misli i riječi iz Staroga i Novoga zavjeta. Manje iz Staroga, a više iz Novoga, što je i razumljivo. Obilje nježnih riječi, poglavito nježnih oslovljavanja, po svom izvanjskom jezičnom ruhu podsjeća na raspjevani jezik poznate svetopisamske knjige "Pjesme nad pjesmama", a zorni sadržajni pečat čitavoj toj Objavi utiskuje Isusova evanđeoska riječ.

Premda mi je pri čitanju ove iznimne knjige glavna zadaća bila hrvatska jezična obradba prevedenog rukopisa, pozorno sam pratio i cjelokupni sadržaj. A sve da sam htio, jednostavno nisam mogao izbjegnuti praćenje sadržaja. Zato što me je sadržaj naprosto osvojio i do srži srca prožeo. No odmah valja istaknuti još jednu važnu činjenicu. Naime tko bi u ovoj knjizi htio tražiti zapanjujuće predodžbe i neobična čudesa, taj ne bi našao ono što bi tražio. Jer, ovo je prije svega i iznad svega evanđeoski govor i razgovor. Pun duhovne topline i blizine, ali dalek od svega onoga što se zove "love na senzacije". Još jasnije rečeno, to je prava, a očito i pravodobna "Poruka mira i ljubavi", kako je u više navrata i izrijekom nazvana.

Sve ono što krasi kreposna čovjeka i sve ono što duhovno izobličuje svakog čovjeka, kao posvemašnja suprotnost između dobra i zla, tu je zorno istaknuto i susljedno isticano. S jedne strane, dobrota i ljubav, poniznost i pobožnost, kao izrazita odličja kreposna i čestita čovjeka. S druge strane, zloća i mržnja, oholost i bezbožnost, kao nedolična označja svakog čovjeka. Ljubav je pak ona osovinska krepost koja je utkana u svaki stavak, pa i u svaki redak ove Objave. S jedne strane Božja ljubav prema čovjeku kao božansko neizmjerje, a s druge strane čovjekova ljubav prema Bogu i bližnjemu kao najveća Isusova zapovijed i ujedno najveći čovjekov propust. A iz stavka u stavak, gotovo neprekidno, razliježe se bolna božanska jeka nad tužnom slikom današnjeg svijeta i crkve u današnjem svijetu. Ukratko, današnji je svijet duhovno razoren, a Crkva u tom svijetu bolno razjedinjena te se i ona doimlje kao raspršeno stado i opustošeni vinograd.

Teško bi se takvu dojmu itko mogao oteti. I samo slijepac ne bi mogao domotriti takvu tužnu i ružnu sliku današnjeg svijeta i današnje Crkve Kristove, kakvu nam dočarava spomenuta Objava.

Ali beznađu i očaju ipak nema mjesta. Objava uvjerljivo najavljuje duhovnu preobrazbu svijeta i duhovno jedinstvo Crkve Kristove, s davno žuđenim jednim stadom i jednim Pastirom. I to ne u nekoj maglovitoj dalekoj budućnosti, nego u bliskom vremenskom razdoblju. Već uskoro! Bit će to izravni Božji providnosni zahvat, uz neprestanu molitvenu i ostalu duhovnu potporu čestitih i svetih duša.

Mnogima se to može učiniti kao nešto neostvarivo, pa čak i nemoguće. Ali vjernik nikad ne bi smio zaboraviti da je Bogu sve moguće!

Poruka mira i ljubavi u ovoj Objavi priopćena je Crkvi i svijetu na tako živ i životvoran način, da je pred njom teško ostati ravnodušan, a kamoli potpuno hladan. To što je ovdje rečeno, pomalo je nalik na svojevrsni živi slikopis, u kojem je Isusova iskonska evanđeoska riječ probujala kao neprispodobiva gorska bujica i sve hoće pokrenuti na novi život. Ne mogu, dakako, unaprijed znati kako će ta Poruka djelovati na ostalo čitateljsko općinstvo. No na mene je tako djelovala te o tome posve osobno i samostalno, iz vlastite duše izravno, svjedočim.

Moguće pak prigovore ovoj knjizi-Poruci mogu lako pretpostaviti. Osim poneke prijeporne rečenice, prigovori se vjerojatno ne će odnositi na sam sadržaj, nego po svoj prilici na posrednicu toga sadržaja Vassulu Ryden. I to s katoličke strane zato što je Vassula Ryden pripadnica Pravoslavne crkve. A sa svih ostalih strana, uključujući i katoličku, zato što Vassula Ryden sve donedavno nije bila osvjedočena vjernica i što nije živjela besprijekornim obiteljskim životom. No na takav bi se način jednako moglo prigovoriti i samom Isusu zbog toga što je svoje mesijansko božansko poslanje prvi put izravno očitovao jednoj Samarijanki, koja nije bila ni prava pripadnica Izabranog naroda niti je bila besprijekorna bračna družica (promijenila je pet muževa). Međutim, prije svakoga takva prigovora, trebalo bi se sjetiti svetopisamske istine da Bog često izabire slabe - kako bi postidio jake. A Vassula Ryden u čitavom tijeku svojih razgovora s "nebesnicima" očituje takvu poniznost i toliku ljubav spram Bogu i čovjeku, da ona kao "slaba" zacijelo može postidjeti mnoge "jake".

Na kraju samo još ovo. Nije mi ni na kraj pameti bilo koga poticati ili nagovarati da ovu Objavu prihvati kao objavljenu Riječ Božju i Poruku Božju. Tek ja osobno ne bih mogao imati mira u savjesti kad to ne bih upravo tako prihvatio. Jer, to je Riječ koja mi doista prožiže srce.

fra. JAKOV BUBALO, svećenik franjevac

*****************************************************

PETA KNJIGA PORUKA PRAVI ŽIVOT U BOGU

Fra JAKOV BUBALO, SVEĆENIK, FRANJEVAC, LEKTOR OVIH PORUKA

ZORNO I ŽIVOTVORNO

U svom osvrtu na prvu Vassulinu knjigu, napisao sam između ostaloga: "Čitava ova knjiga izatkana je od uvjerljive i provjerljive Božje riječi i Božje objave. One i onakve Božje riječi i Božje objave kakva se nalazi u svetopisamskim kanonskim knjigama. Pa ako bih sve to skupa stavio pod znak pitanja ili tome zanijekao božanske označnice, istodobno bih zanijekao i samo Sveto pismo kao izvornu Riječ Božju…"

To i sve ostalo što sam u svom osvrtu na prvu Vassulinu knjigu ustvrdio, novi mi je sadržaj ove pobudne Objave u potpunosti potvrdio. I još me čvršće utvrdio u mom već stečenom uvjerenju da se tu doista radi o nadnaravnoj objavi, pred kojom nitko ne bi smio ostati ravnodušan ni hladan. Naime, i druge Vassuline knjige nadnaravnih objava što su već prije objelodanjene i ova što je sada pred nama nose u sebi zornu i životvornu duhovnu snagu kojoj se naprosto ne može odoljeti. A tko god to nadahnuto štivo ozbiljno i pozorno čita, lako će se osvjedočiti da ta snaga ne može potjecati od čovjeka ni istjecati iz njegova uma, već samo iz nadnaravnog okružja.

Ponajprije zato što tako nikada ne govori nijedan smrtni čovjek. Svaki naime čovjek u svom umovanju i razglabanju ostavlja iza sebe dvojbe i nejasnoće te k tome uvijek barem pomalo "mudruje". A ovdje je istodobno sve iskazano veoma jednostavno i sve predočeno veoma jasno. Bez trunka kolebanja i bilo kakva "mudrovanja". Uz to, svaka tvrdnja i poduka, svaka pobuda i poruka ove Bojave uvijek upućuje na svoja nadnaravna božanska obilježja.

A onda, sve što je ovdje objavljeno, uvjerljivo je potkrijepljeno izvornom Riječi Božjom. Onom Riječi što je sadržana i sačuvana u svetopisamskim knjigama Staroga i Novoga zavjeta. Vassulin Božanski sugovornik tu izrijekom govori da ne donosi nikakvu novu poruku, koja bi bila različita od svetopisamske poruke. No on tu poruku nerijetko iznosi na nov način, koji je primjeren našemu vremenu i našemu naraštaju. A sve što nam gospodin u ovoj Objavi izravno govori ili neizravno preko svoje i naše Majke Marije poručuje, govori zorno kao u živoj slici. I životvorno kao u živom životu.

fra JAKOV BUBALO, svećenik franjevac

***************************************************

FRA JAKOV BUBALO

1933. – 1996.

Uskoro će se navršiti deset godina kako se dragi fra Jakov Bubalo vratio k našem Ocu Nebeskom! Brzo je to prošlo, i što se sve dogodilo za tih deset godina ne treba ni spominjati. Međutim stalnu potrebu za svojim dragim prijateljem, bratom i autoritetom, fra Jakovom Bubalom, osjećam i dalje u svojemu radu. I kad je dragi fra Jakov tako iznenada otišao k Bogu, osjetila sam se zaista napuštenom i zabrinutom za dalji svoj rad. Naime, fra Jakov kao lektor ovih poruka, ulijevao mi je veliku sigurnost u radu, znala sam ako nešto ostane nejasno, ili nedorečeno, on će dovršiti, on će to ispraviti.

Poruke „Pravi život u Bogu“ odavno su prerasle iz rječice u čitave rijeke, i već se pretvoraju u ocean, baš onako kako je Gospodin pretkazao na samom početku, pa su radnici u tom Božjem vinogradu veoma potrebni. Sigurno je tu zaslužan i fra Jakov, jer nas sigurno zagovara kod Oca Nebeskog. Onako spremno otvoriti srce i prihvatiti ih, kako je to on učinio još godine 1992., vjerovati i zauzimati se za njih, to je samo znak čista srca i velike ljubavi i vjere u Boga. Jer mnogi ni dan danas nisu shvatili veličajnost ovog Božjeg himna, a fra Jakov se tako spremno založio za njih čim ih je vidio.

A moj prevoditeljski rad i dalje teče te sam mnogo puta zavapila: „Fra Jakove, pomozite! Koja je prava riječ?“ Nadam se da mi moj sadašnji lektor Tomislav ne će zamjeriti, niti biti ljubomoran na fra Jakova! Zna on da je meni fra Jakov bio ideal, a zahvalna sam i Tomislavu što je i on s ljubavlju prihvatio nastaviti posao koji je fra Jakov počeo.

No, moram spomenuti i jedan mali fra Jakovov pravopisni detalj! Jer sada, deset godina poslije smrti fra Jakova, prihvaćeno je da se odrična rječca „ne ću“ piše odvojeno, baš kako je to dragi fra Jakov činio i poučavao.

Fra Jakov i ja nismo se dugo poznavali, ali ono što me je na samom početku posebno obradovalo bila je njegova spremnost i pristanak na lektoriranje rukopisa koji je dobrotom ljudi, pa na kraju i vozača autobusa, koji ga je preuzeo u Splitu, stigao iz Beograda u Tomislavgrad. To su bile one teške ratne godine, 1991/92. kad su komunikacije bile prekinute, ali srećom s Hercegovinom sam se još uvijek mogla čuti telefonom. Još sam mogla nazvati i upitati za savjet, a i dopisivali smo se. Sjećam se kako sam mu jednom napisala dugačko pismo, valjda 4-5 stranica, smatrajući da bi bio red da taj velikodušni čovjek donekle upozna osobu koja mu je „natovarila“ toliki rad! A onda kad se počne pisati, a ima se povjerenja u osobu kojoj se piše, onda tu nema kraja.

No, fra Jakov me opet ugodno iznenadio! Rekao mi je da je moje pismo pročitao „na dušak“, da je već pomislio da je neku stranicu preskočio, pa je provjeravao! Jer, naša su se bratska srca zaista našla. Njega je i moje ime pogodilo! Naime, rekao mi je, a poslije sam i sama pročitala u njegovim knjigama, da je imao sestre blizanke, jedna se zvala Marija, a druga Dragica. Međutim, Dragica je već kao dijete umrla, a Marija je ostala, i Bogu hvala, zaredila se za časnu sestru franjevku.

A iznenađujuća mi je bila ta ljubav fra Jakova prema svojoj obitelji! Ja toga na žalost nisam imala i divila sam se. On je eto s toliko ljubavi govorio o toj maloj sestri blizanki, i nikad je nije zaboravio, a da ne spominjem kakvu je ljubav osjećao prema svojoj majci Ljubici. I kad mi je govorio o njoj, glas mu je zadrhtao, pa mi i sad navru suze kad se toga sjetim! Blažena Ljubica!

Bio je tako osjećajan, ali ne samo prema svojoj obitelji! On je volio svoju dragu Hrvatsku, svoj hrvatski narod, svoj hrvatski jezik. I od njega sam naučila kako treba voljeti svoje! Jer moj je život bio na žalost pun bolnih praznina i suhoće, pa me je oduševljavalo kako je on govoreći o tom „svojemu“, rekao: „Volim, jer to je moje!“ Tu je ulazilo sve što se odnosilo na njega i oko njega, rod, vjeru, narod, kulturu, jezik, sve je to zapravo bilo utkano u njega. Divila sam se tome i otada sam počela gledati drugim očima na to „svoje“! Jer bila sam u takvu okruženju da mi je od onih koji uvijek okrivljuju druge nametnuta krivica, jer svi drugi su bili krivi za njihove padove i promašaje. A osobito je bilo teško mladom čovjeku, kojemu su neprestance ispirali mozak, i koji zapravo nije imao pojma o stvarnosti.

O fra Jakovu govore i njegove knjige, napisane tako jednostavnim jezikom, ali koje diraju u srce i čitaju se bez zaustavljanja. Njegovi pak predgovori u prvoj i petoj knjizi poruka „Pravi život u Bogu“, koji rječito govore o njegovoj bezuvjetnoj gorljivosti prema Bogu i svemu što je Božje, pa tako i o njegovoj istinskoj uvjerenosti da su to Božje poruke, s radošću su uvršteni u međunarodnu zbirku tekstova eminentnih teologa i pisaca iz čitavoga svijeta.

Prošle godine, tj. 28. studenoga 2005. proslavili smo dvadesetu obljetnicu poruka „Pravi život u Bogu“ kojom je prigodom, nakon višegodišnjeg ispitivanja Kongregacije za nauk vjere i izjave samog tadašnjeg prefekta kardinala Jozefa Ratzingera, današnjega pape Benedikta XVI., da nema nikakvih spornih pitanja i da je Vassuli Ryden dopušteno širiti ove poruke, to je Bog dao i velikodušne crkvene velikodostojnike koji su odobrili nihil obstat i imprimatur.

Za tih dvadeset godina mnogi su se naši suradnici, kao i fra Jakov, vratili k Ocu, pa smo uvjereni da su i te kako pridonijeli razjašnjavanju spornih pitanja koje je Kongregacija svojedobno imala. Zato je moj dragi fra Jakov uvijek u mojim molitvama i njegovo ime svakodnevno izgovorim. Tako je naše zemaljsko zajedništvo preraslo u zajedništvo Neba i Zemlje, te zato uvijek zahvaljujem dragom Bogu na daru fra Jakova. Neka ga dragi Bog nagradi za čisto srce koje je imao!

Zagreb, uoči Duhova, 3. lipnja 2006. Marija Dragica Vukić