PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

30. svibnja 2017.

30. svibnja 2017.

ja sam to; ja, Isus, blagoslivljam te zbog tvojega neumornog napora! uvijek budi vesela i spremna dijeliti sve što sam ti dao; upotrijebi sve što sam ti dao da poučavaš moj narod da otkrije volju mojega Oca; nikad nemoj dopustiti da budeš zadovoljna; učini sve što možeš da bi živjela u miru;

Jednu stvar Te molim, Gospodine, samo jedno tražim od Tebe, da tražim Tvoje Sveto Lice i u njega da gledam! Da živim s Tobom, i Tebe da stalno imam u svojemu srcu, da Tvoju slast uživam danju i noću! Zato, ne skrivaj svojega Lica od mene!

A onda, ima i onih koji su slijepi za Tvoja djela, za Tvoju Poruku, za Tvoju slast. Nekada su proroci u prošlosti, koji su iskusili progon, običavali moliti za pomoć, tražili su od Tebe da uzvratiš njihovim progoniteljima za njihova zla djela, za zlo koje su počinili, tražili su od Tebe da ne budeš gluh na njihove molbe!

Krivi svjedoci neprestance ustaju protiv mene i Tvojega Djela. Čak nekoliko od onih za koje se činilo da slijede Tvoje poruke, prigovaraju da sam nešto krivo rekla, i protive mi se, pa što da ja učinim?

reci im da sam ja, Isus, planirao ovo Djelo, i da sam ga ja gradio; a iznad svega ja sam postavio temelj; a onda sam pozvao tebe da budeš moj glasnik, povjeravajući tebi, a ne njima, svoje Djelo; tijelo i krv su neduhovni i ograničeni; takva ograničenost nikad ne može prihvatiti Božji zakon;[1]

a sada, uistinu, Vassula, jesi li ikad osjetila žalac svojih neprijatelja? nisam li ti dao prostor i poštedu? tko te je opet procvjetao pred tvojim neprijateljima? moji su putovi ljubav i istina, i sjeti se kako sam obećao da ću paziti na tvoju dušu, zakloniti te i izbaviti te; tvoja zaštita u skladu je s tvojom nedužnošću i s tvojim integritetom;

ja sam postavio anđela uza te da te čuva i ispuni te srećom i smijehom, da drži tvoj duh visoko, tako da pjevaš moj Himan ljubavi nezaslužnom stanovništvu;[2] da ispuni tvoje srce osjećajem poput vina, da im možeš izliti melodični govor; rekao sam ja ću biti tvoj vođa i savjetnik, i ja ću paziti uvijek na tebe, zato ne boj se!

kad ti ispravljaš ljude, premda izbjegavaš upotrijebiti moje Ime, moj Duh, koji je načinio svoj dom u tebi, dopušta si otkriti u tebi što je pravo, a što je krivo; onda ti postaješ svjedok; moj Duh isprepleten s tvojim duhom na taj način, svjedoči; zato budi strpljiva s onima koji ti se protive, i izdrži s njima kao što ja izdržavam s onima koji me ljute; oh, da, ja izdržavam s njima za ljubav drugih kojima želim pokazati svoje milosrđe; nije lako, dijete moje, ali crpi snagu od mene; sjeti se također, moja milost na tebi dostatna ti je … čuo sam te kako kažeš: „ljubav nedostaje“; to je zaista najveća gorčina koju primam od svoje Crkve! kad vam donosim pred oči pogrješke koje su učinili neki ljudi, da bi ih prekorili, podsjećajući ih da je moje Djelo potpuno duhovno i plemenito, neusporedivo s bilo kojim administrativnim radom, krajnje se gnušam i moj se Duh žalosti kad oni srditim glasom pokazuju svoje neslaganje, udaljavajući se od pouzdanog pravca mira i sklada; ranjavajući svoju dušu i diskreditirajući svoju vjeru također;

dođi! moja Vassula, tvoja gorljivost također ponekad postaje trn onima koji su još uvijek nepripravni shvatiti da sam te ja poslao k njima kao dar, mnogi još uvijek, koji su me našli, imaju u sebi svjetovne ambicije; tima ja kažem: očistite se i dopustite mojemu Duhu Svetomu da vas opet potpuno obnovi; gledajte naprijed da bi baštinili život vječni! prestanite sa svojim prepirkama i smicalicama oko mojega Djela; slijedite moj poziv, ali u miru i punini, radujte se, a iznad svega ljubite;

dođi kćeri, tvoja utrka još nije gotova; drži svoju ruku u mojoj ruci; ja, koji sam te imenovao za apostola na kraju ovih vremena, vodit ću te tamo kamo ja želim, dok te budem zasipao svojim miomirisom, tješeći te dok idemo i stupamo zajedno, noseći ista trpljenja koja sam ja nosio; Ljubav je kraj tebe; ljubi me i sjećaj me se; crkva će oživjeti! ic

[1] Istodobno sam čula: putove.

[2] Gospodinov glas iznenada je postao tužan kad je izgovorio riječ „nezaslužnom“