PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

11. studenoga 1993.

mir s tobom; tvoj ti Gospodin govori, a za moju je slavu to što se otkrivam tebi i tvome društvu![1] dođi, dođi i pjevaj mi pjesmu;

Ne znam kako da pjevam, Gospodine.

ne znaš kako da pjevaš? onda daj da zajedno pjevamo, piši riječi pjesme, a onda ako je samo budeš čitala srcem, zapjev će se pretvoriti u napjev u mome uhu; piši:

Emanuele, dođi,

dođi, ljubljeni moj,

dođi i oživi moju dušu;

dođi i podari mojoj duši život!

Oh, Očev Ljubljeni,

otvorila sam vrata svoga srca,

hoću li dugo čekati

da stupiš u moje izbe?

sam prolaz Tvoj u mom srcu

ostavit će trag najmirisniji,

Tvoj miris;

jer, Tvoja će ljubav izliječiti

moju siromašnu dušu;

Ti, Duše Ljubavi,

udijeli mi samo moj dio

svoje Ljubavi;

Emanuele, dođi;

dođi, moj Savršeni, Jedini,

dođi i zanesi moju dušu,

jer inače će siromaštvo

nadvladati moje jadno srce;

O, Očev Ljubljeni,

sama ljepota Ti si;

Sine Previšnjega, tko je kao Ti;

dođi i svojim me stopama povedi;

zajedno ćemo tom cestom putovati;

slijediti znakove koje je ruka

Tvoga Oca postavila,

koje u njegov vrt radosti vode;

Ljubljeni moj, s jednim srcem,

s jednim duhom,

slijedit ćemo slatki trag mirisa

koji Otac za me ostavi;

da me ohrabri,

moju stazu dragim kamenom pokri;

za sigurnost moju

svoje Sveto Ime na me uljem potpisa;

Oh, Očev Ljubljeni,

Ti s čijih ruku kaplje čista smirna,

još od Uskrsnuća Tvoga;

dođi i zanesi dušu moju

samo jednim pogledom svojim;

dosta za mene;

da mi dušu drži spokojnom i mirnom;

dosta za mene;

da se oči moje vesele nazočnosti Tvojoj;

Dahu moga vrta.

Vrelo moje duše.

Izvore Ljubavi uzvišene,

čisto divljenje i Svetost Ti si;

sva plodnost od Tebe dolazi;

izlij svoga Duha Svetoga

na sav ljudski rod,

otkrij tu ljubav veliku Nebu i Zemlji;

Oh, Očev Ljubljeni,

sama Ljepota Ti si;

s kime da Te usporedim,

Živote moj?

sa stupom uzdižućeg tamjana,

sa zrakom blistave svjetlosti,

s daškom čiste smirne?

Tvoja nazočnost, Gospodine,

kraljevska, preda mnom je,

i ah, kao da sam sama kraljica,

podignuo si me zagrlivši moju dušu,

nježno mi šapćeš svoju ljubav u uho;

„Golubice moja,

bolestan sam od ljubavi za tobom;

dolazim s nebeskih visina,

tebi u pohode;

odložio sam krunu svoju

i s prijestolja svoga sišao;

ne ću odgađati;

samo još malo, vrlo malo;

i prokletstvo bit će dignuto;

obnovit ću vas

i vratiti vam vašu božanstvenost;

ljubljeni moji,

dat ću vam vodu s izvora Života;

besplatno za one koji žeđaju

za mojom Ljubavi;

vaš Kralj ne će uzimati predaha;

nikako, ljubljeni od moje duše,

sve dok mi ne dopustite

da vaše srce obilježim

svojim božanskim poljupcem;

poljupcem usta svojih[2],

nisi li primijetila

kako sunce tamni svaki put

kad posumnjaš u moju ljubav;

pristupi mi, najdraža dušo,

i izlit ću beskrajno bogatstvo

Srca svoga Presvetoga na te;

samo za tebe sam ga čuvao;

da uljepšam tvoju dušu,

k'o u proljeće rano,

i u kulu bjelokosnu da je pretočim;

svoje Nebo, samo za mene;

nisi li uočila kako sam te

ucijepio u sebe?

daj da opet čujem tvoj glas…“

kako si krasan, Pomazaniče moj,

Žrtveno Janje Božje,

okružen svojim anđelima

i svim svecima;

neodoljivi, Jedini, odrazu Očev,

Svjetlosti triput sveta;

Jedan u Trojstvu;

tri u Jednoj Svjetlosti;

sjajniji od tisuću sunaca,

kako sam mogla biti dostojna

gledanja Sina i u Sinu Oca?

„nisi li čula, golubice moja,

da će se neznatni radovati u meni,

i da će se najsiromašniji

uzvisiti u mojoj nazočnosti;

nisi li uočila moju slabost

prema grješnima,

i kako se veselim poučiti

siromašnoga?'“

Bože moj, Bože moj,

tko je to što se diže poput zore,

svijetli u tami,

k'o jutarnja zvijezda?

ljepša od mjeseca, odjevena u sunce,

a vrata Srca njezina širom otvorena?

„Ona je Kraljica Neba,

Ona je moja Majka i tvoja Majka,

najljepša od svih žena,

lijepa kao Nebo,

sjajna kao moja slava,

jedinstvena u svojoj savršenosti,

radost moje duše;

Ona je Žena s krunom

od dvanaest zvijezda na glavi;

posuda slave moje;

odraz Vječnog svjetla moga;

ona je Ona Jedina,

čija nazočnost

u dvorima mojim

zasjenjuje sva zviježđa zajedno;

Ona je Posuda Svjetlosti istinske;

Riječi, koja je tijelom postala

i živjela među vama;

Ona je Milost u Milosti;

i najslađa Pjesma psalmista;

Ona je sadržaj moje radosti;

moja čast i moja hvala;

Vrata Nebeska;

Ona djeci svojoj pokazuje ulaz

u Kraljevstvo moje;

Ona je remek-djelo moje;

Tješiteljica vašeg Tješitelja,

Suotkupiteljica vašeg Otkupitelja;

Zaručnica moga Duha Svetoga;

Kćeri, ne ću predahnuti

dok i tebe ne uvedem u Kuću Majke svoje,

u odaju gdje me začela,

njezinu ljepotu i tebi da otkrijem;

a onda će tajne,

na izvor zagonetki sad ti sliče,

namah, k'o bljesak munje,

i tebi biti otkrivene;

ljubljena moja, i ti ćeš

razumjeti zašto Žena, u sunce odjevena,

siđe k vama sad iz Dvora mojih,

u času tako mračnom;

neka tvoje oči, golubice moja,

budu uprte naprijed,

tvoj pogled ravno preda te;

stazom kojom sam otišao

vratit ću se, ljubavi moja;

vratit ću se i osobno brinuti

o svom vinogradu;

Emanuel bit će s vama.“

… sviđa li ti se?

Jako!

onda me blagoslivljaj, hvali me i ljubi me…

Neka Tvoje Ime bude

blagoslovljeno i hvaljeno.

Neka nas Tvoja ljubav pouči

da Ime Tvoje ljubimo.

Da naučimo tražiti Te

u jednostavnosti srca svoga.

Neka Tvoj Duh Sveti ispuni cijeli svijet.

Neka ni jedan od Tvojih cvjetova

ne uvene,

neka svaki cvate pun nježnog miomirisa

da Tebe slavi, Sveti od Svetih!

26. studenoga 1993.

Malawi - Blantyre – Afrika

Gospodine moj,

Svemogući Bože, Ti reče:

“A ja sam kao jarak prokopan od rijeke

i kao vodotok doveden u perivoj,

natopit ću vrt svoj

i natopit ću cvijetnjake svoje.”[3]

Duh Tvoj taknula je bijeda naša,

... a bezakonje izazva milosrđe beskrajno,

bijeda izazva Veličanstvo Tvoje

da odložiš krunu svoju

i sagneš se do nas,

a suhoća učini da svrneš pogled

svoj na nas …. Ti reče:

“I gle, od jarka mojeg rijeka postade,

a od rijeke more mi nasta.

Učinit ću da kao zora zasja nauk moj,

i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.

Izlit ću nauk poput proroštva,

ostaviti ga naraštajima budućim.”[4]

I Ti, Stvoritelju svega,

poučavao si me,

postao si moj osobni Odgojitelj.

Ti koji si me stvorio,

načinio mjesto za moju dušu,

Ti reče:

Dođi i živi u mome Presvetome Srcu,

svome Boravištu.

I sada, pustila sam korijenje

usred Tvoga Srca,

Ti si me ucijepio u svoje Tijelo.

O Gospodine,

učinio si me dijelom sebe

za čitavu vječnost.

Što bih još mogla tražiti?

dopusti mi, cvijete moj, da te poučim; i kamo god ja idem, ideš i ti, kamo ja stupam, stupaš i ti; ja i ti, zajedno, vezani za čitavu vječnost; blagoslivljam te što mojoj djeci otkrivaš moje Sveto Lice; ja ću ti pomoći, ojačat ću te i po tebi će oni osjećati i vidjeti moju nazočnost; u tebi će oni vidjeti moje Lice;

imaj moj mir; ja, Bog, ljubim te;

[1] Mnogo se puta Gospodin uobličio u meni i pokazao se ljudima namjesto mene e.

[2] Pj 1, 1

[3] Si 24, 30-31.

[4] Si 24, 31-33.