PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

27. travnja 2011.

27. travnja 2011.

svoj mir ti dajem;

sjeti se mojih riječi: ako mi itko služi, moj Otac na nebu častit će ga;

znam ja da me ti uvijek slušaš kad te pozovem i s mojom milošću tebi danoj ti me slaviš, kao što slaviš i mojega Oca; danas oni[1] opet progone Put, čak i kad sam ostavljao miomiris iza sebe u njihovoj nazočnosti; oni kidaju moje Tijelo poput vukova; čudesa učinjena u moje Ime više ne računaju; oni ih zanemaruju; kažem ti Vassula: ne obeshrabruj se, jer dar dan tebi imao je svoju svrhu i još je uvijek ima, i svoju pravu učinkovitost; ostani vjerna i uvijek podsjećaj svijet da svatko ima pravo i mogućnosti, ako želi, da bude tijesno uza me i uživa moje prijateljstvo, postajući intiman sa mnom;

ti, koju sam sa zadovoljstvom poučavao vrijednostima intimnosti, povukavši te u dublje dijelove[2] svojega Srca, kušala si slast i opojnost, i neizrecivu ljubav koju imam za svaku dušu; vidjela si u viđenju[3] koje sam ti dao, kako te je moj Duh Sveti izabrao između mnogi da bi postala moja jeka i graditelj moje Crkve;

sve ovo vrijeme[4] ja sam bio kraj tebe; kako bi drukčije, Vassula, ti mogla nositi moj Križ? na tebe sam izlio intimno povjerenje bez kojeg bi te pritisak i težina mojega Križa sjedinjenja slomila i obeshrabrila da ga dalje nosiš! vidiš, golubice moja? neprekidno izlijevanje božanske milosti bilo je izlijevano na tebe radi toga da te ojača kako bi nastavila dalje, unatoč svih protivština;

moje se Srce raduje kad čujem kako kažeš: „Bog sve kontrolira, zato ne očajavajte!“ da! zaista, ja kontroliram svaku situaciju, neke duše možda ne misle tako kad se okolnosti okrenu protiv njih, jer se oni nerazborito oslanjaju na svoju snagu i svoju pobjedu; međutim, prije ili poslije njihov učinak slabi i sva nadnaravna svjetlost počinje se gasiti; njihova mjera ljubavi prema meni također slabi u snazi i krjeposti; zle sklonosti počnu rasti u njima i snaga koju su bili zadobili od mene opasno prestaje i ne upijaju je kao prije; tijelo ih počinje pobjeđivati i njihov duh pod utjecajem svijeta stalno će ih vući natrag u njihove stare strasti;

ali ako duša ostane u meni i ne zanemaruje svoj duhovni i sakramentalni život, niti išta od onoga čemu ju je moj Duh poučio, i onaj tko si dopusti biti posjedovan od mojega Duha, ta će se duša u vrijeme progona i u teškim okolnostima osloniti na mene i s pouzdanjem reći: „Gospodin je s nama, pa tko je protiv nas?“ nikad ne recite: „naš nas je Gospodin napustio“ niti „Gospodin me je zaboravio…“

kćeri, daj mi svoje vrijeme i ja ću se radovati, ne neiječi me u svojemu društvu, mir bio s tobom; mi, nas? ljubim te! ic

[1] Hijerarhija i svjetovnjaci koji ne vjeruju.

[2] Istodobno sam čula riječ 'odaju'.

[3] Viđenju koje mi je dano 29. siječnja 1989.

[4] Vrijeme tišine.