PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

5. - 9. rujan 2016.

Poruka od Vassule -. listopad 2016.

Dragi prijatelji Pravog života u Bogu,

21. rujna ove (2016.) godine, primila sam poruku od Krista Gospodina za molitvenu zajednicu na Rodosu. Poslije nekog vremena shvatila sam da bih je trebala poslati i svim ostalima, jer bi to činilo dobro i za sve druge molitvene zajednice, kao i za PŽUB u cjelini. Na neki način možemo vidjeti da se to odnosi na svakog od nas.

Ja sam obilježile rednim brojem rečenice iz slijedećeg razlog: da objasnim što sam ja shvatila iz ove poruke nakon izvjesnog meditiranja da bih mogla objasniti ljudima iz molitvenih zajednica.

Ova se poruka pripaja poruci koja počinje 5. rujna, ali je završena 22. rujna 2016. A prije nego je završio tu poruku, Isus je dodao ovo što slijedi:

a sada kaži vašoj molitvenoj zajednici na Rodosu slijedeće:

  1. na početku mojih Poruka vi ste cijenili sve moje interese, radosno svladavajući progone i kušnje; ja sam vas sve izveo iz moći tame i oprostio vam vaše grijehe;
  2. sada vas sve podsjećam da razgorite svoju ljubav prema meni;
  3. čitajte moje Poruke, učite više me ljubiti!
  4. činite dobro i živite po mojemu Nauku,
  5. nađite svoje utočište u meni i ja ću biti vaša Pjesma;
  6. ja mogu čitati svako srce i savršeno poznam vaše potrebe; zato dođite k meni, svojemu Spasitelju.
  7. budite moja živa Crkva!
  8. radujte moje Srce, okupljajte se i primite moju Nježnost,
  9. uništite u sebi sve ono što nisam Ja;
  10. i vrijedno radite za svoje spasenje i spasenje drugih;
  11. primite moj sveti poljubac na svojim čelima, Ljubav vas sve ljubi! ic

1. Kad ste po milosti bili dirnuti na moćan način kroz ove Poruke i obratili se, vi ste ozbiljno uzeli sve što je Krist tražio od vas da učinite, sa silinom, radošću i neustrašivošću, jer otkrili ste 'biser', a kroz njegovu vrijednost Krist vas podsjeća kako vam je On odmah oprostio vaše grijehe kad ste jednom postali njegovi i molili da vam oprosti.

2. Krist nas opet podsjeća da budemo onakvi kakvi smo bili na početku, gorljivi, živi, željni, jer čini se da se naš plamen u odnosu na njega nekako umanjio i ako nastavimo tako mogao bi se jednog dana smanjiti i potpuno ugasiti, tako da je to jedno upozorenje.

3. Da bismo Njegovu Riječ (ove Poruke) držali sigurnim, aktivnim i plamtećim ognjem, da rastemo u njegovoj ljubavi te postanemo moćni apostoli, potrebna nam je poniznost, moramo umrijeti sebi, smanjiti se tako da nas On podigne: Krist nam preporučuje da opet čitamo njegove Poruke, premda smo ih već čitali. On preporuča da ih čitamo od početka, a ne samo tu i tamo otvoriti ih nasumce, kao što to neki kažu da tako čine.

4. Tada imamo mogućnost činiti dobro i rasti u njemu, živeći u njegovu Nauku. Poruke “Pravi život u Bogu“ ispunjene su mudrošću i čitajući ih mi učimo ljubiti Boga onako kako On želi da ga ljubimo; i tada ćemo znati njegovu volju.

5. Krist nas podsjeća da u svojim teškoćama nađemo utočište u njegovu Srcu. Jer u njegovu Srcu bit ćemo utješeni, naći ćemo mir i to će nas ojačati kad na naš put dođu poteškoće. Ne ćemo izgubiti njegov mir, jer mi ćemo boraviti u njegovu Srcu.

6. Krist nas ponovno uvjerava da On sve kontrolira i da On zna više od vas što se nalazi u vašem srcu i što vam je potrebno. Zato nas podsjeća da se u njega uzdamo i k njemu da idemo bez oklijevanja.

7. „budite moja živa Crkva!“ Kad je to rekao, rekao je to na najmoćniji način. A „Pravi život u Bogu“ upravo je to: biti živ u Duhu i biti ono što je On tada učio svoje učenike, da budemo živa Crkva kroz vaše djelovanje i kroz vaša kazivanja i kroz sve ono što nas je On poučavao u ovim Porukama. Kristovo Srce ne će biti nepokrenuto, jer u činjenju onoga što On preporučuje, vi ćete učiniti da se On raduje u vama.

8. „okupljajte se“ – kad je On izrekao te riječi moje su misli otišle ravno na Njegove učenike koji su se uvijek okupljali, dijeliti radost i žalost, zajedno jeli, zajedno svjedočili, pomagali jedan drugome, bili su kao jedna obitelj, sjedinjeni u ljubavi i skladu. Mi bi morali bučati mirom i ljubavlju tako moćno tako da drugi kraj nas osjete tu energiju koja dolazi od nas i shvate da smo mi pravi učenici Kristovi, koje je On oblikovao. U bibliji piše: „Ako imate ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi znati da ste vi moji učenici.“ (Iv 13, 35).

Ljubav nikad ne smije nedostajati među nama, nikad! Svaka agresivnost prema drugome potpuno je krivo shvaćanje poruka PŽUB i takvim svađalačkim odnosom između sebe diskreditirat će se ove Poruke, oslikavat ćemo truli plod. Isto tako samo okupljanje jednom tjedno na zajedničku molitvu ili neko okupljanje čak manje od jednog sata da bi se molilo, a onda otišlo, čini se da to nije ono što Krist traži od nas da činimo. On želi od nas da se sastanemo i molimo češće nego dvaput mjesečno. On preporučuje jednom tjedno jedan sat, a onda tu i tamo susretanje pa makar zbog objeda ili na kavu, biti zajedno i dijeliti svoja duhovna iskustva. Neke molitvene zajednice čine to iz dužnosti, da se okupe jednom tjedno, mole, a onda odradivši to, idu kući. To nije ispravno. A onda, vjerujem da On želi da više radimo zajedno za njegove Poruke, jer smo pozvani da surađujemo na njegovu Djelu, tako da budemo suradnici jedni s drugima.

9. Da bi bili kadri učiniti ono što On želi mi moramo umrijeti svojemu 'ja', svojemu 'egu' i dati Bogu svoje vrijeme. Potrebna nam je poniznost, a ne gazdovanje nad drugima, drugim riječima moramo biti odsjaj njegove slike.

10. Krist nam preporučuje da i dalje moramo vrijedno raditi da zadobijemo savršenstvo, dajući mi sliku ljestava kojima se čovjek mora penjati da bi dopro do raja. Čini se da smo lijeni penjati se i ostajemo na stepenici negdje ne baš dovoljno visoko. Moramo se usredotočiti više na Krista, a to bi bilo ponovnim čitanje njegovih Poruka, jer one nas oživljavaju. Kad je Krist dodao „i spasenje drugih“, ja sam po tim riječima shvatila slijedeće: kako nas je Krist podsjetio kako je On u početku došao k nama i izbavio nas od sila tame, doveo nas da otkrijemo veličanstveni duhovni banket, a to su poruke PŽUB, banket koji je On pripravio za naše izgladnjele duše,. Mi smo licem pali prvo na hranu, gladni kakvi smo bili, izgladnjeli i obradovani tom hranom, a onda, kad smo se nasitili, nismo li jednostavno pali u naslonjač i ostali tako i zadrijemali? Ili jesmo li se mi ponašali kao Samaritanka, koja je nakon što je srela Krista, otrčala u selo s rukama u zraku vičući lijevo i desno dok je prolazila selom i sudarajući se s ljudima vikala da je upravo srela velikog Proroka, najvećeg od svih! Ona je glasno svjedočila i podigla cijelo selo na noge da je čuju, jer je bila ispunjena radošću Duha. Jesmo li mi takvi kakva je ona bila?

Još jednom smo po svojim čelima obilježeni svetim poljupcem Isusovim.

Pa, što nam je potrebno? Ustajte, probudite se i slušajte glas Kristov …

U Kristu,

Vassula