PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

29. studenoga 2017.

Ja pokazujem bogatstvo i sjaj svojega Kraljevstva i slavu svojega Veličanstva

29. studenoga 2017.

moja Vassula, svoj mir ti dajem; dopusti da izreknem svoju Riječ, revni moj slugo, ja, vaš Otkupitelj, ustanovio sam svoja kazivanja u tebi, tako da u tebi pokažem svoju slavu; dušo, tako prezira vrijedna i tako daleko od Istine prije no što sam te zadojio svojom Riječju, sada ustani i budi neustrašiva odlazeći na pusta mjesta opustošena od Zloga[1] i čiji narod još uvijek hoda u mraku; pokaži im moje milosrđe; moju vjernost, pokaži moju slast, obnovi na taj način moju Kuću i dovedi ih natrag k meni! utješi moj narod;

slušaj, kad sam te oblikovao tvoja je utrka tada počela, poput atlete odlučnog da pobijedi utrku, morao sam te baciti u utrku, ali ja sam te ovjenčao Istinom da bih te bacio među vukove, sjećaš se?[2] tijekom svih ovih proteklih godina moja ruka nikad nije napuštala tvoju ruku kako te ne bi neki duh ugrabio od mene, i poput svjetiljke koja gori kad se napuni uljem, ja sam te vjerno razgorijevao da bih održao tvoj plamen živim;

kad bi se ponekad osjetila malodušnom,

Kraljevska snaga upaljena sjajem,

obavila bi te mirisom moje Haljine

pred licem tvojih neprijatelja

koji vrebaju u dolini zaborava i smrti;

dok prolaziš sprženim pustinjama,

a tvoje nepce suhlje od pergamenta,

kraj tebe je Ja Jesam,

moja čaša izobilno je na tvojim usnama;

kad bi se prijatelji okrenuli protiv tebe,

napuštajući te, žalosteći te,

Nježna Ljubav bila bi nazočna,

noseći ti svoj miomiris, tješeći te

s poljupcima na tvojemu čelu,

sokoleći srce moje ljubljene;

ulje pomazanja teklo bi s mojih ruku

na tvoju glavu, na tvoje usne,

kapajući po tebi cijeloj,

podsjećajući te da je Ja Jesam,

tvoj uvijek vjerni Suputnik,

Čuvar tvojega srca.

kad bi ti vrata bila zatvorena,

da te se obeshrabri,

moje Lice, obasjavajući te,

potvrđivalo bi obilne blagoslove na tebi,

podsjećajući te da je moj Dom

tvoj Dom, Kuća Jahvina;

tegobno, jer bi te katkad tjerali,

svladana ti ne ćeš biti,

moje zlatno žezlo bi zamahnulo

i pomelo ih;

moja krila, tvoje tajno utočište,

Dobrota i Ljubaznost, tvoja stalna nada,

Božanska Ljubav, nadopunjavanje tvoje duše,

za moje pomazanike:

Ja Sam Utvrda spasenja;

ima li ikoga drugoga tko bi ti mogao dati takvo bogatstvo?

takvo bogatstvo milosti i krjeposti?

Ja pokazujem bogatstvo i sjaj svojega Kraljevstva i slavu svojega Veličanstva, Ja pokazujem plemenitu temu svoje Ljubavi, sve je podređeno mojoj moći i mojoj vlasti;

tako, ti kojoj je bilo dopušteno da uživa moju Slast, kuša moju Dobrotu, i dopušta mi da se u tebi odmorim, budi jaka, i stavljaj svoju nadu u mene svakog dana svojega života,

tvoj Dom je u meni i nigdje drugdje …

[1] U Siriju, u kojoj je još uvijek bjesnio rat.

[2] Prije mnogo godina, na samom početku kad je moje poslanje trebalo početi, bila sam pozvana na svoje prvo svjedočenje u Švicarskoj. Vidjela sam Isusa da stoji kraj mene, a kad sam pogledala u njega, rekao je: „a sada te šaljem među vukove…“ Odmah sam shvatila da će moje poslanje biti teško i da ću biti okrutno proganjana od ljudi koji bi me nepravedno mučili bez milosrđa.