PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

Studeni

28. studenoga 2009.

Gospodine, evo Tvoje službenice; očisti me od mojih grijeha, jer samo Ti možeš otkriti moje grijehe.

dijete moje, mir s tobom; ostavi meni, svome Bogu, da ti sada govorim; - osloni se na mene; kad ja govorim ja okupljam zemlju, tvoji prijatelji su i moji prijatelji koji se posvećuju ovoj službi; danas opet ja obnavljam svoj poziv svima njima; ja ih podsjećam da je njihov Gospodar i Bog na njihovim vratima, čeka;

ono što je danas potrebno jest gorljivi duh, srce veleposlanika, čovjeka koji ne vrijeđa nikoga ni u čemu; čovjeka koji ima blago srce; koji je pun tolerancije u patnjama, osjetljiv prema grješnima, obziran prema agnosticima; potreban mi je učenički jezik, a ja ću staviti svoj Duh u njih i dat ću im nove srce; onda ću umnožiti plod ovog vinograda; da?

Kao što znaš, Gospodine,

mi imamo opoziciju;

naš rad stalno je napadan;

mi smo neprestance klevetani;

pogledaj moje neprijatelje;

jer oni se stalno umnožavaju;

neki me zaista mrze dubokom mržnjom.

Nevini i pravedni slijede Tvoje upute;

da, neki su postali veleposlanici,

jer povjerovali su u Tvoj poziv.

Gospodine, spasio si mnoge

od njihovih tlačitelja u prošlosti,

koliko ćemo još mi čekati?

Ti si iskušavao mene i druge,

Ti si nas ispitao ognjem

i svi mi hodamo s vjerom.

Mi smo uvijek spremni za službu,

da čujemo Tvoj glas, za čudesni Logos![1]

Vassula, dijete moje, zar se tvoje strpljenje istrošilo?

Ne znam, možda.

Vassula, svetohranište moje, pouzdaj se u mene, ni jedan neprijatelj nikad ne će trijumfirati nad tobom;

Ja mislim da nikad nisam

dopustila pristup

i ja sam se pred svojim progoniteljima

ponašala kao da su oni moji prijatelji;

ne tražim nagradu ili čast,

ali molim Te, Gospodine, ojačaj me!

harfo moja, u tvojemu jadu ja te poljepšavam; ja osujećujem tvoje progonitelje dok obuzdavam njihove tonove;

Pa, neka ostanu osujećeni,

neka budu zbunjeni!

pojačanje ćeš dobiti; poslat ću ti svojega anđela da ih rastjera; čuj me: ja ću te poduprijeti svojom rukom; nastavit ću stavljati svoje riječi u tvoja usta; a što se tebe tiče, moli se za njih; moli da im dam svjetlo i svoju Istinu; zato sada kćeri, prigni svoje uho, slušaj otkucaje mojega Srca; ja sam uznemiren zbog svojega naroda[2] koji će opet slaviti Božić bez mojega Svetog Imena; mnogi su se odmetnuli, svi su jednako okaljani; nisu li oni čitali: „Bog sakuplja kosti apostata, oni su obeščašćeni jer ih Bog odbija;[3] svijet nema ništa da ponudi; njihova se ljubav bazira na lažnosti, utemeljena je na sebeljublju, na pohoti, na sjetilnoj ljubavi, ljubavi prema mamonu, ljubavi prema promicanju krivog morala; bahatom izgledu! njihovi grobovi bit će njihov vječni dom; njihovo vječno prebivalište, a ipak Srce me boli gledajući kako ovaj naraštaj propada i vene, uvijek nastojeći misliti o novim oblicima pobune, stalnom odbijanju Duhu Svetomu;

na Sudnji Dan prozvat ću one koji su preoblikovali moje Riječi vama upućene, krivo ih prevodeći u podsmjehivanje dok sam ja bio u vezi s tobom; ja sam svoje riječi Života povjerio tebi da ih predaš mojim Crkvama; one su odbile slušati me; one su se tebi podrugivali i prijeteći ti gurali te u stranu;

ja pitam svoje Crkve: znate li vi za ijednog proroka kojega vaši preci nisu progonili? ja sam vam dao slab instrument svoje Kuće, instrument iz Egipta, da se brine o mojim naumima, koji dolazi iz pustinje kao znak današnje pustije u mojoj Crkvi, da naviješta moje Kraljevstvo i dovede moj narod oko jednog oltara;

kod mnogih ljudi ja sam iskušavao svoju moć i svoja ispunjenja; uzburkao sam narode kao što sam ti pretkazao i okupio ih pod svojim Imenom, od istoka do zapada, sjevera i juga, do današnjega dana;

blažen onaj čovjek koji se uponizio i iskušavao svoje siromaštva u duhu; oni su razumjeli mnoštvo mojih milosti i opskrbu s duhovnom hranom koju sam davao u izobilju tom izgladnjelom naraštaju;

Vassula, obratite mi se na ovaj način:

Nježni Oče, ne izlijevaj svojega gnjeva na ovaj naraštaj,

jer bi svi poginuli;

Ne izlijevaj na svoje stado muku i tjeskobu,

jer će vode usahnuti i priroda uvenuti;

I sve će podleći Tvojoj srdžbi ne ostavljajući ni traga iza sebe;

Žestina Tvojega daha zapalit će zemlju pretvarajući je u pustoš!

Na obzorju zvijezda će se vidjeti;

Noć će biti razorena, a pepeo će pasti poput snijega u zimi,

prekrivajući Tvoj narod poput sablasti;

Smiluj nam se Bože i ne kažnjavaj nas oštro;

Sjeti se srdaca koja se raduju u Tebi i Ti u njima!

Sjeti se svojih vjernih

i ne daj da Tvoja ruka padne na nas sa silom,

nego nas radije u svojemu milosrđu podigni

i položi svoje naredbe u svako srce.

kad se ja približim ovom naraštaju moj će gnjev buknuti na apostate; ja mogu oprostiti njihova nedjela i njihove grijehe, ali morat će biti dana velika zadovoljština; sada je još jedanput Svevišnji objavio svoje Riječi i osuda će zavisiti o vašim molitvama, naraštaju, vašim djelima milosrđa i vašoj ljubavi, i vašem udjelu;

dođi, Vassula, prevedi to za mene; Ljubav te ljubi; ic

[1] Riječ Božju.

[2] Kršćana

[3] Ps 53, 5