PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

Poruke od 7. do 18. siječnja 2002.

ZAHVALJUJEM TI, MOJ GOSPODINE, ZA SVU LJUBAV I VJERNOST

7. siječnja 2002.

Dajem ti svoj mir, cvijete moj! Želiš li mi nešto reći?

Da, Isuse, želim Ti nešto reći. Jesam li ja Tvoj atlet?[1] Molim Te, nemoj zanemariti moje pitanje.

Ne ću zanemariti tvoje pitanje! Iz tvojega izraza vidim da si napokon shvatila da sam te zaista uveo u boj! Da ti si moj atlet, ja sam tvoj trener i istrenirao sam te da budemo jedno, zar ne?

Onda mi dopusti da budem atlet neobuzdane gorljivosti za Tvojom Kućom!

Pa neka onda bude da kroz tvoja usta moje riječi odjekuju sada i u naraštajima koji dolaze! Moje će riječi zaustaviti drske, znanstveničke i bezbožničke izraze svih onih koji me do dana današnjega nisu otkrili, nego se oslanjaju na vlastitu snagu. Samo zato što retorički govore, ne znači da će ih to uzdići u skrivene tajne Duha Svetoga!

Ah, Vassula, kćeri moja! Vidiš, nije to lak teret nositi križ sjedinjenja! Morao sam nekoga oblikovati u atleta koji će trčati sa mnom, odričući se svih privlačnih stvari koje bi kočile tu utrku. Ja sam te oblikovao u atleta kako bih te učinio kadrom da posvetiš svoje srce i duh držanju koraka sa mnom, a ne da ti noge sporo koračaju.

Jednom sam pitao: "Tko može trpjeti bol, klevete, protivljenja, pljuvanja i progon? Tko može neumorno opskrbljivati moj narod, moju Crkvu, svim znanjem koje će zadobiti od Duha mudrosti i istodobno biti svakomu na raspolaganju? Tko bi bio poslušan mojoj volji i mojim zapovijedima i lučio lažnost od istine, i ono što je krivo od pravoga? Tko bi se izražavao onako kako bih se ja izražavao i mirno podnosio mnoge iz mojih redova? Tko bi propovijedao moje riječi na kraljevski i melodičan način, zapaljujući srca mojega naroda? I tko bi strpljivo podnosio svaku muku i svaki bič kad svjedoči o mističnom sjedinjenju između mene i mojih stvorenja?

Da bi se sve to izdržalo i ispunilo, morao bih naći neku osiromašenu dušu, slabu i krhku! U takvoj vrsti siromaštva nalazim veličinu i širinu, visinu i dubinu kako bih taj golemi prostor ispunio svojim čudesnim bogatstvom. U njezinoj slabosti ja ću biti njezina preobilna snaga i njezin kraljevski autoritet! U njezinoj slabosti ja ću biti njezina neizrecivo silna darežljivost!"

Tako sam se u svojoj milostivoj ljubaznosti udostojao tebe izabrati, trenirati te i preoblikovati u atleta.♥ Sad imam zadovoljstvo gledati te gorljivom da mi ugodiš, željnom ići na bojno polje te uvijek doći i spontano me tražiti u svako doba.

Ja sam tvoj Brat, tvoj rod! Ja koji isijavam svjetlo Očeve slave i koji sam savršena kopija njegove božanske naravi, blagoslivljam te.

Gospodine, Tvoj pohod uskrisio me je. Slavim Tvoje neizmjerno milosrđe! Ali, Gospodine, sad opet imam pitanje:

Ti kažeš da će Tvoje riječi izrečene kroz moja usta odjekivati i dirnuti mnoge ljude. Kako onda Tvoje riječi, premda izgovorene sa žarom, ponekad imaju toliko mali učinak? Te, iako dolaze od samoga Boga i ispunjavaju moje srce božanskom ljubavi nikoga ne pogađaju?

Da, neke duše ne prodiru u Tvoju riječ, nego ostaju ravnodušne, trči li onda Tvoj atlet krugove uokolo uprazno? Usta su mi željna naviještati Tvoju pravednost i Tvoja čudesa, očekujem primiti prijazan odaziv tako da Te to utješi, da Te izvede iz Getsemanija i dopusti Ti udisati svježi zrak, namjesto gorčine i getsemanskog zraka punog agonije.

Katkad mi se učini da Te Tvoj atlet iznevjerio i da je mnogo njegova rada bilo uzalud. Radim i trudim se u poštivanju Tvojih zapovijedi da Crkva oživi, uljepša se i ujedini obnavljanjem strukture Crkve po sili Duha Svetoga. Trudim se vjerno slijediti Tvoje zapovijedi koje si mi Ti dao, ali poslije mnogo znoja i borbe, obnovivši samo jedan dio zida te strukture, gledaj tko hita? Tlačitelji, tlačitelji se pojavljuju smatrajući da imaju pravo jednim zamahom srušiti tek izgrađeni zid! Stavljaju sva svoja znakovlja kako bi pokazali svoju vlast, migolje se poput zmija i vrše svoj posao! Zar su sav znoj i krv prolijevani svih ovih godina bili uzalud?

Ako đavli nisu izabrali ljude da bi po njima vršili svoje zle naume, tko je onda taj koji ljudima naređuje takve gnusobe i ta mahnita đavolska djela?

Reci mi, Gospodine i Svevišnji, jesam li se ja odazvala Tvojim željama? Jesam li uopće učinila išta vidljiva, vrijedna da Tebe časti? Ili se možda moje oči zadržavaju na ispraznostima? Ima li ikakve svjetlosti ili napretka za sjedinjenjem pa makar koji centimetar? Uza sve milosti koje sam primila jesam li išta učinila, pa makar samo častila Tebe? Ili se vrtim u krug? Ti si obdario moj duh proročkim darom, a što sam Ti ja, moj Gospodine, dala zauzvrat za sve ono čime si me Ti iskitio u svojoj preobilnoj ljubavi?

U čemu sam bila nemarna?

Ti koji uzdižeš kraljeve na prijestolja, poznat si i po tome da one koji se uzohole u svojoj vladavini, Ti ih sputavaš u lance, okivaš ih vezama očaja.

Ja sam svjedok i mogu posvjedočiti da sam vidjela velike ljude kako su pali kad Te nisu slušali. Tvoja božanska pravednost pala je na njih poput grmljavine uništavajući ih zajedno s njihovom ohološću. A ipak, Tvoje milosrđe nije propustilo pokazati im sve što su učinili i sve grijehe njihove oholosti.

Prije sam morala trpjeti da bih naučila kako ne odlutati od Tebe, sada pak još uvijek trpim gledajući kako te bahati vrijeđaju. Upravo ovih dana trpim gledajući toliku ravnodušnost pokazanu prema Tvojemu milosrdnom pozivu. Trpnja je postala moj svagdanji kruh!

Ja sam ti dao Izvor[2] proroštva i kroz njegovo poučavanje i dobro savjetovanje ti si mi dala svoje srce i svoju volju! Te dvije stvari dovoljne su mi! A što se tiče tvojih pogrješaka i tvojih propusta, ja dodajem tamo gdje ti manjkaš i u svojoj preobilnoj ljubavi koju imam prema tebi to me obvezuje da se ja sam brinem tamo gdje si me iznevjerila. U svojemu očinskom milosrđu gledam na sve tvoje propuste kao što bi otac gledao na propuste svojega malenog djeteta: sa sućuti i uvijek spreman pomoći s nježnošću, šapćući nježne riječi ljubavi, da te ne uplašim dok opet dijelim s tobom svoju brigu za tebe i za tvoj napredak.

Što se pak tiče patnje koju osjećaš za ljubav moje Crkve i za moju ljubav, sestro moja, katedralo moja, ne očajavaj - jednim jedinim svojim treptajem ja izgrađujem ono što je srušeno! Jednom sam ti pokazao svoj kalež i domahnuo ti da me slijediš tako da te zaodjenem svojim svečanim ruhom, opašem svojom objavom i povjerim ti svoju Riječ!

Ah, radosti Očeva, određena da budeš bačena u doline, mora i planine! Stvorena da zgaziš ohole i bahate, i zvuk njihovih objavljivanja, potpuno ih ušutkujući.

Kad sam ti pokazao svoj kalež, ustala si i rekla: "Isuse, dopusti mi piti iz njega! Prikazujem Ti tako sve što bi Ti donijelo utjehu!" A ja, dirnut i obradovan tvojim predanjem, nagnuo sam se nad tobom i zagrlio te. Svojim sam rukama zagrlio maleni sunovrat[3], jedva rođen i jedva izvan bolesti, a opet sav jedno srce! Tvoja krhkost izazvala mi je suze više puta i više od bilo koga u cijelome svijetu! Jedva da si postojala, jedva rođena, a ipak već se odričeš svoje volje i prikazuješ mi dušu i tijelo bezrezervno! A iznad svega, ispruživši hrabro svoje male ruke prema mojemu kaležu, obrušavajući se na oltar, kako bi ga podigla do svojih usta i ispila ga!

Kad sam te ugledao kako hitaš k oltaru odlučna u svojoj riješenosti, čuo se buran usklik s neba: "Aleluja! Slava Bogu koji ju je pobijedio!"

Nakon toga podigao sam kalež do tvojih usana i naređujući ti samo da kušaš, ne da popiješ do kraja, rekao sam ti: "Dovedi mi moj narod i sve ih zajedno postavi oko jednog oltara! U slavu mojega Imena propovijedaj svim narodima poslušnost vjeri! Pokaži im kolika je besmislica ostati podijeljen.

Uvijek ću biti uza te!"

Zahvaljujem Ti, moj Gospodine, za svu ljubav i vjernost.

Ja pobuđujem ljubav! U Dvorima moje Kuće možeš zauvijek ostati! Tamo ja vladam s veličanstvenošću i u gospodarskom stilu iskazujem prijateljstvo svojim posjetiteljima. Uvijek ih savjetujem koji pravac da uzmu! Na taj ih način vodim tamo kamo ja izaberem…

Budi jaka i svoje srce ohrabruj, moj atletu!

NIKAD SE NEMOJ UMORITI SVJEDOČITI

18. siječnja 2002.

Moj Gospodin?

Ja sam! Mir s tobom! Ja sam ti pokazao svoju svemogućnost na mnogo načina! Sve ove godine nisam ti uskratio svoje svjetlo ni svoje milosrđe! Sve što od tebe želim, sestro moja, jest ljubav!

Ljubav za ljubav, srce za srce! To je moj moto za tebe!

- Nastavi napredovati stazom jedinstva i da te moj poljubac nanovo osvježi. Dopusti mi podsjetiti te da budeš poput ljiljana u polju, slobodna od svake tjeskobe i brige!

- Napreduj na stazi jedinstva koju dijeliš sa mnom i neka se ona sada još više proširi za moju slavu!

- Neka moj očinski poljubac utješi tvoje srce i ispuni ga duhom gorljivosti za mojom Kućom!

- Neka svaki tvoj ud slatko otpočine u mojemu Srcu da bi zadobio snagu, postojanost i unutrašnju svjetlost!

- Neka tvoj rad bude plodonosan, i tvoja djela učinjena u moje Ime, pomazana uljem s Izvora života!

- Budi na dobro ražalošćenim srcima i jednako dobra i nježna izmorenima!

- Daj da ti ostanem draži od svakoga i svega što postoji na ovoj Zemlji, tako da po tom činu odricanja oprostim ljudske grijehe kako bi se oni mogli pokajati![4]

- Neka grijesi tvojih tlačitelja, koji vladaju u nadutosti i oholosti, i koji te zbog svojega manjka zdrave prosudbe nemilosrdno optužuju, ocrnjujući moje darove koje sam vam dao, neka njihovi grijesi padnu na njihove glave!

- Daj da se uvećam u tebi tako da tvoji prijatelji kad te gledaju, namjesto tebe mogu vidjeti mene i da to bude pravi razlog njihove ljubavi!

- Ja ću nastaviti davati sebe više tebi, sve dotle dok dopuštaš mojoj božanskoj volji da boravi u tebi, dok se oslanjaš na moju volju i odričeš se svoje volje u korist moje.

- Budi blagoslovljena zato što si se povukla od svega što te vezivalo za ovaj svijet i što si više voljela Izvor božanske slasti!

- Neka tvoja duša sada bude još više motivirana gorljivošću za slavom moje Kuće privlačeći je sponama ljubavi u duhovno jedinstvo. Tada će moja božanska slika biti utisnuta u nju u potpunosti, prosipajući opet moju svjetlost u njoj.

- Budi savršena ikona jedinstva, susretljivo privlači svakoga da živi pravim životom u meni! Tim carskim činom ljubavi ja ću primiti na svoju glavu carsku krunu jedinstva!

- Neka svaki divlji čin i mržnja koji dolaze na tebe od ljudi budu zamijenjeni našim blagoslovima.[5] Ti će mi nevaljalci odgovarati na Sudnji dan!

- Neka svaka nit tvojega srca živi za mene dajući ti oduševljenje u radu za mene! I da poput roba koji ne traži nadnicu, ni ti nikad ne tražiš nikakvu nadnicu, nego daješ srce i dušu za Kraljevstvo nebesko.

Čuj me! Ja sam te stvorio i doveo na Zemlju samo zbog tog uzvišenog djela! Kosti moje kosti, tijelo mojega tijela, ostani sjedinjena i jedno u duhu sa mnom! Promišljaj o svim kićenim haljinama kojima sam te obdario kako bi imala slobodan pristup ulasku i izlasku iz mojih Dvora! To je zaista jedna uzvišena tajna koja nadilazi sve ljudsko znanje i shvaćanje većine mojih stvorenja! Ali ja, nebeski Gospodar, upravio sam svoje oči na tebe i moja je ruka u tvojoj kako bih zajedno s tobom izvezao zlatne ruže dajući im život da bi raširile svoj slatki miomiris i namirisale ne samo Crkvu nego cijeli svemir!

Bez suradnje ove božanske milosti koju sam ti dao, ti bi ostala prosjakinja! Ali sada, po božanskoj milosti, ja sam te potpuno zatvorio u svoje Srce! Tako sam te učinio plemenitom nakon što sam te sjedinio s nama. Ispunivši te i obasjavši svojom uzvišenom svjetlošću, podigli smo svoje žezlo i na tebi zabilježili svoje Ime da bi služila našoj Kući i prenijela našu pjesmu ljubavi cijelomu svijetu.

- Neka tvoj jezik bude spreman poput pera vrijednog pisara! I nikad se nemoj umoriti svjedočiti, pa čak i u vatri! Ja, Isus, blagoslivljam te! Ic

[1] Ta mi je riječ došla po nadahnuću.

[2] To je Duh Sveti

[3] Pitala sam se zašto je Isus od svega cvijeća izabrao nazvati me "sunovratom" - možda zato što to cvijeće cvate u vrijeme korizme, kad Krist Gospodin prolazi kroz svoju Muku?

[4] Po djelu odricanja Božje milosrđe pada na ljude i vodi ih u pokajanje.

[5] Presvetoga Trojstva