6. veljače 1992.

kćeri, dajem ti svoj mir; ako te itko upita: “o čemu se tu radi?”[1] odgovori: Smilovanje-i-Ljubav se osobno otkrivaju ljudskom rodu; Spasenje se ndvija cijelim ovim putem s Neba da dosegne grješne, zaklinjući ih da se odreknu svojih ludosti; ono što nam Bog danas kazuje znači mir, pomirenje i ljubav;

– beskrajnu ljubav –

11. veljače 1992.

Poruka za New York, SAD

Vassula, dopusti mi da upotrijebim tvoju ruku, piši:

mir sa svima vama; djeco, zaista vam kažem da je Prava Svjetlost već na svom putu povratka; ovo vam govorim, djeco moja vlastita, da biste svi bili pripravni primiti me; noć vaše ere uskoro će biti završena; shvatite kako grijesi zamračuju svjetlo u vama; ljubav ovoga prolaznog svijeta pokvarena je i ne može u vas unijeti ništa osim tame; ali ja vam kažem you,

noć je gotovo završila,

i vaše spoticanje ili padanje uskoro je pri kraju, jer sila moga Duha Svetoga bit će u potpunom sjedinjenju sa svima vama te će vas voditi da živite:

pravim životom u meni, vašem Bogu;

blažen onaj koji priznaje Istinu i živi u skladu s Istinom; njegov stan u Nebu ne će ostati prazan u vječnosti, nego će ga on naseliti;

ja, Isus, tražim od vas da mi ponudite svoje srce, a ja ću ga staviti u svoje Presveto Srce i oživjeti ga; okadit ću vaše srce i očistiti ga; ispunit ću vaše srce svojom svjetlošću i toplinom; prožet ću vaše srce svojom ljubavlju i potpuno ga obnoviti, vrativši mu natrag svetost, i uresiti ga svojim božanstvom; – kad biste samo shvatili što vam ja nudim, ne biste oklijevaliniti se kolebali da mi predate cijelo svoje srce, nego bi me ovaj put slušali:

tražite dobro, a ne zlo,

molite s ljubavlju,

i ne sudite;

uskoro će moja Svjetlost poput ognja proći kroz vas da očisti vaše duše od nečistoća; ja ću ući u svoje gradove,[2] i sjati u njima; to znači svjetlost, ne tama; bit će to poplava Svjetlosti; vaši će gradovi[3] tada biti obnovljeni mojom nadnaravnom svjetlošću; i bit će sveti .... Novo nebo i Nova zemlja doći će na vas, a današnji svijet otkotrljat će se kao svitak papira; i poput cvijeća koje život dobiva od svjetlosti i vi ćete, ljubljeni moji, biti preplavljeni mojom Svjetlošću, da biste oživjeli;

– može li cvijeće preživjeti bez imalo vode? pa zašto onda toliki od vas danas odbijaju bujicu moga Duha Svetoga i sumnjaju da ta Voda koja istječe iz moga Prijestolja[4] dolazi od mene? niste li čitali:

“Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu; sluge Božje klanjat će se Bogu i gledat će njegovo lice; a njegovo će ime biti na njihovim čelima; ne će više biti noći i ne će trebati ni svjetla od svjetiljke, ni svjetla od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin Bog, i oni će kraljevati u vijeke vjekova;”[5]

niste li još uvijek razumjeli? moj Spirit je Duh kao Rijeka i kuda god protječe ova Rijeka, svatko oživi u njoj,[6] bolesni, hromi, slijepi,[7] svi će biti iscijeljeni i postat će svjedoci Svevišnjega; svi ćete biti kao voćke čije lišće nikad ne će otpadati i s njih ne će nestajati ploda;[8] svakog ćete mjeseca uroditi novim plodom, jer vam ta voda (moj Duh Sveti) dotječe iz moga Svetišta[9] u kojemu će vaš duh imati svoje prebivalište; kanim vas izbaviti od tlake Zloga i obnoviti sjećanje vaše duše; kanim otvoriti srca kamena i učiniti ih da odsada izgovaraju samo uzvišene hvale meni, vašem Bogu; – naraštaju, ne kažite:

“moje su rane neizlječive ”

I tako unaprijed odbijate iscjeljenje; ne kažite:

“moj me Otkupitelj nikad ne sluša;”

danas vam vaš otkupitelj kaže: godinama sam, naraštaju, nad vama prolijevao krvave suze, svjedočite o mojoj žalosti; nikome ne uskraćujem svoje milosrđe, zato dođite k meni, padnite u moje naručje i bit ćete ozdravljeni; ne bojte se, ja sam nepresušni izvor ljubavi i opraštanja;

a tebi, tebi koji kažeš: “moj me Otkupitelj nikad ne sluša;” kažem ti: ja sam s tobom u sve vrijeme i kao žedni putnik žeđam za tvojim riječima ljubavi, žeđam za tvojim molitvama; zazovi me svojim srcem i ja ću ti odgovoriti ;

ne kaži: “On skriva svoje lice od mene;” pa onda okreneš pogled na drugu stranu; ja pazim na svaki tvoj i najsitniji korak i nikad ne skidam svoga pogleda s tebe; s tobom sam u sve vrijeme, ali u svom mraku ti me propuštat vidjeti, u svojoj neosjetljivosti ne čuješ me; naraštaju, usmjerite svoj pogled gore k Nebu i istražujte nebeske stvari, pa ćete vidjeti moju slavu;

na vama je da se odlučite:

moje Srce svakome je otvoreno da dođe i živi u njemu; budite ukorijenjeni u meni i živjet ćete;

sve vas blagoslivljam, ostavljajući vam dah svoje ljubavi na čelu;

13. veljače 1992.

Gospodine, zar je pravo da se upravo obraćena molitvena skupina Grka svede na ništicu? Zar je pravo da su zbog jednog svećenika isključeni i nagnani da se vratu u pustinju u kojoj su prije bili?

Vassula, vašim su svećenicima potrebne molitve!!

Gospodine, hoćeš li mu dopustiti da sasuši cijeli Vinograd? Ti si okrenuo pustinje u rijeke, a suho tlo u izvore vode!

Vassula, vašim su svećenicima potrebne molitve!

Gospodine,

nahranio si izgladnjele svojim plodovima.

Nasitio si gladne, podignuo umorne,

uzdignuo siromašne i griješne.

Donio si sreću potlačenima,

a bolesni su Tvojom ljubavlju ozdravljeni.

A onima koji su očajnički žeđali,

dao si vode.

Nemoj ih ostaviti …

ja ih ne ću ostaviti; moja Vassula, vašim su svećenicima potrebne molitve .... gledaj, imaj vjere u mene; Crkva će oživjeti, moj iscjeljujući melem je:

LJUBAV;

Ali nema ljubavi među mnogima od nas!

izlit ću svoga Duha na cijeli ljudski rod i rastopiti tvrda srca, a njihovo bezakonje očistiti u svojoj vatri;

Gospodine, ja bih se usudila reći još jednu stvar: ta malena molitvena skupina, kao što znaš, sada se boji toga svećenika. Ja sam sama po sebi nevrijedna, izgubljena bez Tebe, a nutarnja svjetlost u meni tinja, i bez Tvoje svjetlosti gotovo da bi se utrnula.

tvoje je srce spremno da mi kaže više, završi svoju rečenicu, kćeri moja,

... sjedinjenje se ne može graditi bez grčkih pravoslavnih svećenika; a sjedinjenje, kakvo Ti želiš, njima se ne sviđa.a ipak, moja Vassula, imam popis velikodušnih ljudi; oni će biti primjer za obraćenje ovog naraštaja; ali imaj na umu toga svećenika; časti moje svećenike i ponudi mi žrtve kao zadovoljštinu, a ja ću te zasuti svojom ljubavlju;

predaj mi se i dopusti mi da te tu i tamo iskušavam; ozdravit ću svaku nevjernost kojoj su moje oči svjedoci;

14. veljače 1992.

Vassula, mir s tobom; daj da osjetim tvoju ljubav; predaj mi se, uđi u moje Srce i oživotvori sve što sam ti dao,

Gospodine,

Ti me zasipaš blagoslovima

bez ikakve moje zasluge.

Ja sam, kao što vidiš, u Tvojim rukama.

Zato čini sa mnom što je Tebi drago.

onda živi za mene i utješi me; budi znak sjedinjenja koje ovaj naraštaj odbija; da, budi znak sjedinjenja koji dolazi od mene, a koji je podcjenjivan i odbijan iz tvoje vlastite kuće, od tvoga naroda;[10] preko tebe iskazujem svoju ljubav prema svim narodima i peko tebe ću nastaviti govoriti i pokazivati kako su sveli moju Crkvu na pustinju; ponudio sam tvom narodu[11] mirovni ugovor koji vas sve može dovesti k bratskom sjedinjenju;

tebe sam izabrao kao putokaz za ono kakvo bi sjedinjenje izgledalo, ali oni ne slušaju; oni se također ne saginju; namjesto toga, oni trče da mi ponude tamjan, ali što da činim s tim svim njihovim tamjanom?

želim tamjan iz njihova srca,

želim mir iz njihova srca,

želim hvale iz njihova srca,

želim ljubav, milosrđe i samilost iz njihova srca;

želim pomirenje iz njihova srca;

ah, kćeri, nemoj se umoriti u hodu ovom pustinjom, tvoj je Otkupitelj kraj tebe i mi smo zajedno vezani; tebe sam odredio za ovo poslanje, da kao munja osvjetljavaš moje riječi svim narodima; – reci im da ako kažu da su svjedoci Svevišnjega, neka mi onda pokažu svoj mir kroz puninu i čast kroz posvećenost; reci im neka ispitaju svoju stazu i neka se vrate k meni, a ja ću im dati Duha razumjevanja;

danas im nudim milosrđe u vrijeme nevolje; nudim im samilost u njihovoj užasnoj bijedi; dajem im dar svoje ljubavi; neprestance ispružam ruke da ih podignem k sebi, a koliko su puta odgovorili? iskazivao sam im svoju samilost i milosrđe; koliko im još moram dopuštati da me preplave tugom zbog odbijanja da vrše moju volju? moram li još uvijek zadržavati Očevu ruku? Očeva pravednost već se rasplamsava da rasvijetli zločine ovoga svijeta ....

kroz dječja usta izlijevam svoja gorka preklinjanja za

mirom i pomirenjem među braćom!

ali pogledaj, kako su moja preklinjanja primljena .... ah, kćeri moja, budi braniteljica

Istine!

položi svoju glavu na moje Srce i kad čuješ otkucaje moga Srca, vratit će ti se hrabrost; ne popuštaj napastima svojih slabosti; pouzdaj se u mene, pouzdaj se u mene; ....

gledaj,[12] hrabro, kćeri; ja sam kraj tebe, a sve dok sam ja kraj tebe, stajat ćeš na svojim nogama; .... kćeri? ja te nikad ne ću ostaviti ....

slušaj; čuj me, Vassula, dijelim svoj Križ s tobom; pogledaj, moja Vasssula, moja je ljubav pred tvojim očima i moja te vjernost okružuje; kad god ugledam iz daleka bijes demonskih povorka kako srljaju prema tebi da te udare i bace se na tebe da te rastrgaju u komadiće, ja stajem između tebe i njih, ostavljajući ih da se tresu; onda tješim tvoje srce u svom Srcu, zato ne boj se, hrabro; ni jednom demonu ne će biti dopušteno da te udari, niti ću im dopustiti da u svom divljem bijesu jurnu na tebe i spale te;

stojim kraj tebe da ti dam znak kada da otvoriš usta da govoriš u moje Ime; dođi, Svjetlost je tvoj drug;

18. veljače 1992.

Gospodine,

ne ću dopustiti svojim očima

da se odvoje od Tebe,

kako ne bih opet upala u otpadništvo.

Dopusti mi da Ti se klanjam

u Tvom podnožju.

O Gospodine, pokaži svoju moć na nama.

Spusti na nas sve svoje oluje

da u svom kovitlacu odnesu naše grijehe.

Neka Tvoj Oganj (Duh Sveti) dođe na nas,

oživi nas i očisti nas.

Teško je prolaziti ovom

izdajničkom pustinjom po mraku.

Maranatha! Dođi!

mir, ljubljena moja, ne budi u strahu;

ja sam odlučio; opustošit ću zemlju svojom očišćujućom vatrom i ostvarit ću svoj plan prije nego je predviđeno; vrijeme čekanja gotovo je završeno; a što se tebe tiče, dijete moje, ne budi zastrašena od Luđaka; okreni oči k meni i nasloni se na mene, ja sam tvoja Snaga;

– pogledaj! moli se za svoje svećenike,[13] moli se da se oni okrenu k meni i crpe od mene: bogatstvo mojih izvora, mir i ljubav; mnogi gnjiju, i to vrlo brzo; moli se za one[14] koji pustoše moje rascvjetavajuće cvijeće;[15] reci svojim svećenicima[16] da ako je pokoji ostao živ među njima, to je samo zbog mojih suza; ja zalijevam njihovu vjeru svojim suzama, plačem u tjeskobi da održim ostatak na životu; moja se Crkva mrvi kao trulo drvo, a ono što od njih čujem je:

“zar je suša?”

rugaju se pobožnosti, nagomilavaju gorke optužbe protiv djela moga Duha Svetoga i dopuštaju svojim ustima da ih osuđuju! vrijeme mraka svelo je vrijeme klanjanja na ništicu; još gore, ostvarili su svevlašće u razmetanju i nagađanju;

ja, njihov Bog, stojim pred njima i pitam ih: “zašto prezirete utjehu koju danas dajem svojoj djeci preko najmanjeg dijela svoje Crkve?” – nebesa će uskoro iščeznuti, a vi još uvijek niste svjesni i u dubokom ste snu; doći ću k vama kao lopov i ne ću vam reći u koji me čas možete očekivati;[17]

sada vas sa suzama u očima pitam, recite mi: što se dogodilo s mojim stadom? gdje su moji dugogodišnji pašnjaci? gdje su zarobljeni moji sinovi i kćeri? gdje je današnja mladež? zašto se miomirs koji sam vam dao okrenuo u zadah? – plačem nad vama – plačem na vašom krajnjom ohološću .... vaša posvemašnja oholost učinila je da moja Crkva sliči razjapljenom grobu; ali i vi ćete uskoro biti obuzdani, moja je vatra sada blizu; spustit ću vas dolje iz vaše slave .... pa kad budete pitali; “što se dogodilo?” ja ću vam onda reći: “moje vam je Kraljevstvo oduzeto i dano je narodu koji će uroditi plodom;”[18] Duh je taj koji daje život, zasigurno vi imate dostatno poštovanja prema mome Duhu Svetom? pa zašto onda vrijeđate moga Duha Svetoga, progoneći ga?

prosudite što vam govorim; zašto se vaši mladi ljudi odvajaju od Majke Crkve da bi slijedili neku drugorazrenu filozofiju? učinili ste mnogo stalnim podsjećanjem na moga Duha Svetoga i održavanjem naslijeđa kakvo sam vam ja predao; međutim, govorite bez ljubavi i zaslijepljeni ste svojom revnošću! izgubili ste spoznanje mojih otajstava zbog svoje revnosti! niste li čitali: “postoji jedan ostatak izabran po milosti; a ako je po milosti, nije više po djelima, jer inače milost ne bi više bila milost!”;[19] sve vas ljubim, ali to nije bez trpljenja, jer vi odbijate darove moga Duha Svetoga; vi ne odbijate ljudsku vlast, nego odbijate mene, svoga Boga;

podsjećam vas još na posljednju stvar: jednog ćete me dana gledati licem u lice i ja ću zatražiti od vas račun o dušama koje sam vam povjerio na čuvanje; danas me još uvijek činite lašcem, jer više ne vjerujete svjedočanstvu koje sam vam dao o Podsjetniku svoje Riječi:

o mome Duhu Svetom;

operite svoja srca i nebesa će zasjati nad vama; gledam vas odozgo, Grade tradicije, točno ste vršili zakonske propise moje prve Crkve, ali danas ste zaslijepljeni razmetanjem i malo ili nimalo pridajete važnosti bitnijim stvarima moga Zakona – milosrđu! ljubavi! poniznosti!

i Duhu opraštanja....

moja je žalost veika i duboko u duši patim dok vas čekam da tražite veće darove moga Duha; umoran sam od gledanja kako propovijedate o duhovnim stvarima na neduhovan način; da ste shvatili dubinu i bitnije stvari moga Duha, danas bi prihvatili i ove darove moga Duha, ali oholost koju upijate u sebe neprestance me razdire;

povjerio sam vam tisuće duša da ih podučavate i da im nježno pomažete, vodeći ih u moje Srce, podsjećajući ih na moju nježnost, na moju ljubav i na moju veliku žeđ za njima, ali vi ih unaprijed osuđujete i obremenjujete neizdržljivim bremenom, bremenom za kojega vi osobno ne mičete ni malim prstom da bi ga podignuli! u moje vrijeme ja sam bio kamen spoticanja, a danas je opet moj Duh Sveti,

– kamen spoticanja –

za mnoge moje svećeničke duše;

– oči Božje, kažem vam, ne okreću se samo za pravednima i krjeposnima; moje se oči također okreću prema griješnima i onima koje vi nazivate nevrijednima;

uskoro će zvijezde s neba padati na zemlju i nebeska će se sila zatresti, a vi još ni tada ne ćete biti svjesni; ova će zemlja uskoro iščeznuti i novo nebo i nova zemlja bit će nad vama, a vi ćete i tada bježati od moga Duha; a ipak, čak ako se i danas skrušite i iskreno priznate da ste grješnici i nevrijedni, skinut ću duh mrtvila koji lebdi nad vašim narodom!

nazivate se bogatima, pa pokažite mi onda to svoje bogatstvo; “oskudica” je jedina riječ koju čujem iz vaše zemlje; “oskudica” je napisana na svima vama; ako za sebe kažete da ste bogati, pa gdje su vam onda vaši sjajni pašnjaci? zašto se saplićem o raspadajuća tjelesa? kako to da ne čujem glasa od vas?

– danas se moj Duh Sveti u svom beskrajnom milosrđu spušta da vas sve nahrani i ispuni vaš duh mojom nebeskom manòm; kao Pastir potražit ću svoje izgubljene ovce, vidat ću njihoe rane svojom vječnom ljubavlju; poduprijet ću slabe i umorne, i one koje vi više ne napasate; utješit ću svoju djecu; zato ne sprječavajte mene i ne budite zapreka u ovim danima milosti; ne protuslovite onome što naučavate o mome Duhu; sve sam vam ovo rekao prije nego moj Dan dođe; hoću li čuti: “Bože, evo me! dolazim da se pokajem! prestatwill ću vrijeđati Tvoga Duha milosti, jer znam ako ne prestanem bit ću teško kažnjen ”? za vaše je spasenje ovo što govorim, i to što vam se približavam zbog moje je

prevelike ljuavi prema vama;

Vassula, moli se za vaše svećenike, da se od mene uče pravoj poniznosti;

[1] Bog misli na ove poruke.

[2] To znači: u naše duše.

[3] To znači: naše duše.

[4] Otk 22, 1.

[5] Otk 22, 3-6.

[6] Ez 47, 9.

[7] Duhovno.

[8] Ez 47, 12.

[9] Ez 47, 12.

[10] Grčkih pravoslavnih svećenika.

[11] Grčkim pravoslavnim svećenicima.

[12] Osjetila sam da Isus pokušava uzdignuti moj duh.

[13] Grčke pravoslavne svećenike.

[14] Grčke pravoslavne svećenike.

[15] Novoobraćenu grčku mladež, koji su obraćeni kroz poruke našeg Gospodina.

[16] Grčkim pravoslavnim svećenicima.

[17] Otk 3, 3.

[18] Mt 21, 43.

[19] Rim 11, 6.