6. siječnja 1994.

Bogojavljenje – Sveta tri kralja

Dana 6. studenoga 1993. otac Michael O’Carroll i ja predali smo knjige (Pravi život u Bogu) i njegovu vlastitu knjigu u ruke pape, Ivana Pavla II. Dva mjeseca poslije, a to je danas, rano jutros u snu imala sam viđenje.

Viđenje:

Veoma jasno vidjela sam Papu odjevenog u njegovo bijelo ruho. Stajao je ispred mene, gledajući me. Izgledalo je kao da se on i ja dobro znamo. Između nas nalazio se stol, plastični. Ja sam promatrala njegovu bijelu halju. Nismo razmijenili ni riječi jedno s drugim. Onda je on sjeo za moj stol. Ja sam se okrenula na svoju desnu stranu da mu ponudim ono što sam pripravila za njega. Ponudila sam mu desert. Dok je on jeo, ja sam ga promatrala. A onda, nakon što je pojeo, a uživao je dok je jeo, ustao je pošao. Požurila sam za njim da ga ispratim do vrata.

Pošla sam na njegovu desnu stranu i dodala mu štap za hodanje (u mom viđenju to je bio njegov štap). Štap nije bio od drveta, nego od nekog drugog materijala, veoma svijetle boje. Uzeo ga je i kad je počeo hodati primijetila sam da je imao poteškoća u hodu, čak i uz pomoć tog štapa.

Odmah i bez oklijevanja uzela sam ga za desnu ruku i povukla je sebi oko vrata i ramena, skroz oko vrata sve do lijevog ramena. On se nije bunio i prihvatio je tu pomoć. A onda sam svoju lijevu ruku položila na njegova pleća, tako da ga pridržavam što je više moguće na svojoj lijevoj strani i prebacim njegovu težinu na svoja leđa. Sjećam se kako sam vukla njegovu ruku oko svojih ramena, tako da je došla sprijeda ispred mog vrata idući s desnog ramena do lijevog. Na taj su se način njegove noge gotovo podigle od tla. Kad sam položila svoju lijevu ruku oko njega, moja je ruka osjetila njegova rebra i bila sam zapanjena, razmišljajući: „Kako je on mršav, a to se uopće ne vidi.“ Sve to vrijeme Papa se nije bunio. [1]

[1] U tom sam viđenju shvatila da Papa također predstavlja Crkvu. Crkva je ovdje slaba zbog apostazije, ali ove Poruke pomažu Crkvi.