6. rujna 1995.

Poput zalutale ovce pošla sam svojim putom.

Od sušne zemlje pokušala sam nahraniti svoju dušu

i iz suhe stijene nadala se utažiti žeđu.

Ah, moje su me rane od oskudice izjedale,

a moji grijesi izgledali su neizlječivi.

Sam pogled na mene bio je sablazan

za Tvoje anđele, grozota za Tvoje oči.

O, Presveto Trojstvo, Sveti Bože,

Tvoji su anđeli i sveci bili užasnuti

i zaprepašteni mojom potpunom pobunom.

Od jutra do mraka išla sam oskudijevajući.

Gazila sam u tamnoj noći,

izgorjela od žeđi, noć provodila bez oca,

šćućurena u draču i trnju.

Izgladnjela, nisam shvaćala

zašto se ta bijeda obrušila na mene.

Zašto li mi se očnji vid ugasio?

O, zlu sklona, jesi li očekivala sažaljenje?

Moj pad pozdravljen je

burnim pljeskom brojnih đavola,

jer su me uspjeli istrgnuti iz stada mojega Pastira

i pokrali su mi moj Vid, moju Radost,

moju Ljubav i moj Život …

I kad se život u meni gotovo zauvijek ugasio,

Ti, Oče, došao si s čudesnom silom i slavom.

I s golemom sućuti Ti, Oče, razdro si Nebesa,

da me dohvatiš iz svojega svetog boravišta,

spustio si se, odjeven u zastrašujući sjaj,

i stao si veličanstveno pred smetenom bijednicom.

Onaj, koji svladava i prožima sve stvari,

sada u društvu s bijedom!

I posrćući, kao od vina,

moja se duša prenerazila u nazočnosti

toga čistog isijavanja, triput svetoga…

Na pokušaj da prozborim, da nešto kažem,

ni glasa se nije čulo. Zanijemila sam.

Prst koji me oblikovao iznenada se ispružio

i taknuo mi usne, otvarajući ih,

da bih udahnula njegov dah.

I udahnuvši miris poput najbolje smirne,

bolni jauk izađe od mene kao kod novorođenčeta

i istog trena bila sam obnovljena.

jer otad „ … suprug ti je tvoj Stvoritelj,

moje je Ime Jahve nad Vojskama ,” [1] reče on.

“sažalio sam se na tebe ....

nisi li znala, dijete moje,

da sam bogat u opraštanju?

ne idi i ne boj se, ostani sa mnom

i ja ću te podignuti i dovesti kući

da te potpuno izliječim;

moja velika ljubav izaziva moje milosrđe

i moje je Srce dirnuto tvojom bijedom;

dođi, ako hoćeš učinit ću te svjedokinjom

svoje velike ljubavi

koju imam prema svima vama;“

To su izrekle Tvoje svete usne,

svaka Tvoja riječ padala je

na moju suhu dušu kao jutarnja rosa.

I dok si još govorio, moja duša,

pogođena pokajanjem,

nađe se zamrla u rukama svojega Oca,

u Očevoj milosti.

Okrenula sam se Gospodinu

i svim svojim srcem zavapila:

„Želim Te posjedovati isto toliko,

Bože moj i Stvoritelju moj,

koliko Ti posjeduješ mene.“

Tada si oko mene stavio svoje veze

koje me vezuju za Tebe,

veze koje ostaju zauvijek.

i ja sam rekao: dat ću ti ljubav svojega Srca i Duše, jer ja sam Božanski, i triput svet; ja sam tvoj Otac i ja te posjedujem; a ti, moja kćeri, i ti posjeduješ mene; nisi li znala da sam ja milost i milosrđe?

dođi, ne pitaj: “zašto se sve to meni dogodilo?” tvoja me velika bijeda povukla s Neba dolje; tvoja neutješna duša natjerala je moje Srce da zavapi mojim anđelima i svecima: “koliko ću je još gledati ovakvu?” a tebi sam rekao:

Paraskevo, podigni oči i pogledaj me; obećavam ti da nada ne će biti dana samo tebi, nego svima, svima onima koji su žedni; je li itko čuo nešto takvo? a ti, Paraskevo, uzet ću te u službu i od tebe ću načiniti Stablo; tvoje će korijenje rasti u mojemu vrtu, tako da tvoje lišće ostane zeleno, da tvoj plod ima moje Ime upisano na sebi; a ja, ja ću osobno biti tvoj čuvar i zalijevati te s izvora Žive vode .... a kao sudrug i prijatelj dat ću ti mudrost koja će te podučavati i podignuti tako da poslije tu nadu savršeno preneseš čitavome ljudskom rodu;

ja ću te uzdignuti i oblikovati u svojim dvorima; zato ćeš biti osporavana na svojemu putovanju; svijet će pljuvati po tebi, ali ne više nego su pljuvali po mojem Sinu; izdajice će ti dolaziti na put, ali ni jedan od njih nije veći od Jude; nijekanja i odbijanja također će doći, a opet ni jedno nije veće od poricanja i odbijanja koje je moj Sin primio; bit ćeš nemilosrdno krivo shvaćana od mnogih, ali raduj se! ne padaj u očaj, ne opiri se, ali i ne skreći; dopusti da budeš sprječavana, kao što je bio sprječava moj vlastiti Sin, vaš Otkupitelj, sablažnjavajući svoje učenike;

zapovijedam ti da ostaneš nepogođena uvredama ljudi, i da ne odgovaraš, kao što ni moj Sin nije odgovarao nego je šutio, a u tim trpljenjima ja ću ustanoviti mir; u tvojem mučenju ja ću utješiti neutješne; natjerat ću tvoje protivnike da te ugnjetavaju i dok ti budeš ležala u mukama, gažena od ljudi, ja ću upaliti svjetlo u Crkvi, porađajući obnovu u mojemu Duhu triput svetom, čineći je da postane Jedna;

slabo, kako tvoje srce može biti, osjeti, osjeti moju radost zbog te pobjede! spasenje je na vašim vratima .... kćeri, predaj se u ruke svojega Oca; nježno i blago dijete, podigni jaram sjedinjenja na svoja ramena i nosi ga; kad se umoriš na svome putu, ja ću biti tvoje jedino odmorište, tvoj jedini drug; u tim izdajama tvoj jedini prijatelje; ja ću biti tvoj jedini izvor znanja, koji te poučava do dubina naših tajna, tako da taj naraštaj, i slijedeći, ne oskudijeva; ja ću nastaviti izlijevati na tebe svoje blagoslove i svoju mànu da te hrani;

dođi, ne stoj u strahu; dođi, tvoja me blizina očarava i čini da tvoja duša žeđa za mnom; dođi, svetohranište mojega Sina; ljubim te; ljubi me i budi željna služiti mi; dođi, prah i pepeo, a ipak sa srcem i dušom, slavi me; dođi Paraskevi, naspram tvoje tame, ja, koji sam neugasiva svjetlost Zakona, bit ću tvoj jedini stup svjetlosti na tvojemu putovanju, da vodim tebe i druge u svoj Zakon;

a vi,[2] premda još uvijek pogođeni sljepoćom, tapkate tražeći svoj put u toj divljini, u neimaštini, izgladnjeli i sprženi od suhoće, čak i ako se osjećate pobijeđenima strašnom kugom, vratite mi se takvi kakvi jeste! jer odolijevam svojoj svetoj srdžbi podsjećajući se da sam ja, posinio vas .... i bit ću uz vas uvijek i svuda, kamo god idete; približite se živom Jedinome i ja ću pokazati svoju blagost prema vama, učeći vas da je pobožnost jača od svega; pobožnost će vas držati daleko od grijeha;

dođite i usadite svoj korijen u mene, tako da i vas pretvorim u Drvo s granama koje donose plod, a moj će naslov biti upisan na svakome vašem plodu, tako da će oni koji ga jedu još više gladovati za njim; a vi ćete ugađati svoje uho prema Istini triput svetoj i usklađujući svoje srce s Istinom, živjet ćete;

27. rujna 1995.

Moj je pogled na onom noćnom viđenju

kad si Ti, Sveti Jedini,

došao k meni žustro i s istom takvom

žustrošću bacio veo preko mojih očiju.

Jer to Ti se svidjelo, Ljubljeni Očev.

Tako da ovisim o Tebi potpuno

i da budem kao igračka u Tvojoj svemoćnoj ruci.

I od tada sam, za Tvoju ljubav,

postala prognanica.

Svidjelo Ti se da utreš moj put

tako da Ti i ja hodamo zajedno.

Ja, držeći se okrajka Tvoga ogrtača,

zbog straha da Te ne izgubim,

a Ti, kao Kralj usred svoje vojske.

Ti me vodiš kamo Ti hoćeš.

A na našem putu,

ljubomorni ljudi podižu šake

da bi prekinuli naše divno putovanje.

Pružaju ruke da bi me rastrgali.

No, Ti u svojemu kraljevskome stilu,

podižeš moju dušu i nosiš je sa sobom

na valovima vjetra.

A onda, Ti i ja slavimo Tvoju snagu.

I u Tvojim osmjesima,

u Tvojoj djetinjoj radosti u veselju,

postajemo ortaci

i suradnici u našem prijateljstvu.

Ti mrsiš planove naših progonitelja

dok mi Tvoja usta pjevaju pjesme izbavljenja.

Ti otvaraš vrata svojega Srca,

tako da uđem i sakrijem se u njegovim dubinama.

Raduje se moja duša u Gospodinu!

On ima moć oblikovati

svako srce svojom vjernom ljubavlju.

Kad moja duša klone,

Ti ne čekaš,

nego me grliš iskazujući

mi svoju ljubav i želju da me osokoliš.

Tvoj pogled, Radosti Očeva,

ima moć preoblikovati svaku dušu

da od tužaljke postane nadahnuti hvalospjev.

Da, Gospodine!

Ti možeš svoj narod pretvoriti u napjev,

mijenjajući ritam da sačuvaš ton svojega glasa.

Jer, nikoga ne prezireš,

nego postojano stojiš uz nas svuda i uvijek.

radosti moja, klanjaj mi se! ti si u dodiru sa mnom, s mojim Duhom i s mojim Ocem; pronesi to djelo milosrđa koje ti mi dajemo zajedno sa svojim savjetnikom, po čitavome svijetu;

Ne želim upasti u duhovno kvarenje te povući svoje poslanje. Ja sam u noći.

ne brini se za ono što je iznad tvojih sredstava[3] i tvoje snage, jer ja ću dodati ono što nedostaje; daj nam najviše što možeš, nisi li primijetila?[4] premda si ti ništica, ja sam bio viđen namjesto tebe;[5] u tvojoj slabosti ja sam uspješan; u tvojim velikim kušnjama ja izlijevam svoje blago u mnoga srca; bih li ja činio te stvari[6] da te ne volim? kanim i dalje držati svoj veo na tvojim očima, tako da ne bude prigode da me ražalostiš uzoholivši se; to je način na koji vodim svoje omiljene duše u poslušnost i skromno povlačenje; ja sam Kralj i ja upravljam njima, tako da bi postigli savršenu dobrotu za slavu naše Trojedine Svetosti; i kao što sam jednom rekao svojim učenicima, i tebi kažem:[7] “kad to znate, blago vama ako to i činite;”[8]

tvoj Isus, koji te ljubi; ic;

29. rujna 1995.

Blagdan svetog Mihaela

imaj moj mir; to sam ja, Isus;

moj arkanđeo, sveti Mihael, želi biti ljubazan prema tebi, jer si se sjetila da je njegov blagdan, on će ugoditi tvome dobrom raspoloženju; ic;

Govori sveti Mihael:

prijateljice našega Gospodina; ja, sveti Mihael, pozdravljam te u ime našeg Svevišnjega Gospodina; znaš li ti što zadržava srdžbu Boga Svemogućeg?

Ne, ne znam ....

onda ću ti ja reći; male duše! da! male duše koje su postojane u molitvi, postu i pokori .... po njima će mnogi biti spašeni; ah, Vassula, nikad ne prestaj moliti krunicu; nikad ne prestaj tražiti moj zagovor; neka je čast i slava Bogu zbog njegove neizmjerne strpljivosti;[9] dođi, budi uvjerena i ne upadaj u napast; vidiš? to nije vrijedno toga ....

slušaj i nastavi slušati svojega Oca na Nebu; Bog nije nedokučiv, on je svakome na dohvat; zato pozovite svojega Abbu i on će vas čuti; Presveto Trojstvo želi da svatko dopre i uđe u najviše visine Neba; blaženi oni koji umru u Gospodinu, njihovo je Kraljevstvo nebesko; bojte se Boga i uvijek ga hvalite, klanjajte se svojemu Tvorcu i uvijek ga ljubite;

ja, sveti Mihael, arkanđeo, blagoslivljam vas u nazočnosti Presvetoga Trojstva i u nazočnosti njihovih svetih anđela;

– sveti Mihael –

i dok radiš, nastavi moliti![10]

[1] Iz 54, 5.

[2] Bog je tražio da ovo poglavlje pročitam na skupovima u Skandinavskim zemljama, u Oslu, Göteborgu, Stockholmu i Copenhagenu.

[3] Sredstva shvaćanja.

[4] Na skupovima u Nizozemskoj i u skandinavskim zemljama.

[5] Isus se ukazao namjesto mene. Njegovo Lice, kako je bilo izvješteno, ukazalo se kao da je bilo izudarano.

[6] Isus misli na kušnje koje dopušta da mi dolaze na mojemu.

[7] Iv 13, 17.

[8] U poslušnosti i samozatajnosti kao njegove odabrane duše, potpuno mu podložne.

[9] U tom času najednom me pogodila sumnja koja je trajala možda dvije sekunde i gotovo istog trenutka prošla. A onda me preplavila velika radost kad je rekao: „vidiš? to nije vrijedno toga“.

[10] Morala sam kuhati ručak i zato je sveti Mihael rekao da molim dok radim.