9. rujna 1997.

Rodos – Grčka

Sva je moja nada u Tebi,

moj život u Tvojim je rukama.

Molim Te, sagni se k meni,

dođi i povedi moju dušu, Gospodine.

ja sam;

cvijete, utaži svoju žeđu mojom nazočnošću; svim svojim Srcem, da, svim svojim Srcem kažem ti: ljubi onoga Jedinoga koji te najviše ljubi i koji te nikada ne će iznevjeriti; štuj moju ljubav i štuj mene; rasti u mojoj ljubavi i u našoj jedinstvenosti;

Vassula, poslije ću te pozvati da zapisuješ moje uzdahe, uzdahe koji dolaze iz dubine mojega Srca svake minute u danu; svatko tko mene uvrijedi, ranjava vlastitu dušu; ja ne želim izgubiti ni jednoga od vas; zato moja duša teško uzdiše, žalosti se iznad ljudskog poimanja; u meni je bogatstvo i vječno blagostanje, a ja sam toliko željan dijeliti ga s vama; ali, oh, toliki su od vas uhvaćeni u isti san, san otupjelosti!

tražite da vam oprostim vaše prijašnje neprijateljstvo i vaša zlodjela, i dat ću vam stup svjetlosti da vam obasja vašu ogavnu noć; a ti, moja Vassula, izdrži sa mnom, i ne daj neprijatelju da te zavede da upadneš u zamor, nego nastavi biti jeka mojega glasa, odjekujući iz planinskih usjeka;

kušajući moj Kruh,[1] tvoja će duša uvijek čeznuti za njim; najdraža moja dušo, učini svaki napor da činiš dobro u svojemu poslanju; ne usrećuje me nikakva žrtva, ni noćno bdijenje, ni fizički rad, ni bilo koja hvalevrijedna akcija učinjena meni u čast, kao duša koja mi dolazi sa srcem u ruci i daje mi ga izjavljujući mi svoju ljubav, pa čak i ako to zvuči kao mucanje ....

onaj tko nađe mene nalazi život, blažen čovjek koji me otkrije i počne me spoznavati; sada sam ti dao svoj Kruh života, tako da onog dana kad staneš pred moje prijestolje, mogneš doći s rukama punim dobrih plodova i dati nam[2] svoj dar;

učini nas poznatima u svijetu i podsjeti svijet da je Riječ Božja živa i aktivna; obznanjuj uskrsloga Krista, nadmoćnoga na svaki način i iznad svega i da on dolazi u vaše dane da vas podsjeti na nadu i Obećanje;[3] obznanjuj uskrsloga Krista, nazočnoga u svim vremenima i među vama, ali također i u vama; uskrsloga Krista, bogatoga milostima i štovanijeg više no kraljevske vlasti i prijestolja, i da se u njegovu Božanstvu nalazi moć; jedinstven u čistoći i neokaljan, svemoguć i prepun ljubavi prema čovjeku; pouči ih o mojim tajnama te kako ih otkrivam siromašnima u duhu i onima koji mi se približe u čistoći srca; sve što ću otkriti, bit će otkriveno po mojemu Duhu Svetomu, a tada će nas spoznati kao triput svete u Duhu Svetomu;

najdraža dušo, njeguj sva moja kazivanja i slijedi me; ja, Isus Krist, ljubim te i blagoslivljam;

25. rujna 1997.

Zazivam Te, moj Jahve, Oče moj,

jer znam da će Tvoje Veličanstvo doći s Neba

u svojemu sjaju, sići u slavi u moj kutak.

Gledati Te, Bože moj,

u toj nedokučivoj slavi Tvojega Božanstva

i beskrajne svjetlosti,

neshvatljiva je krasota.

Ti, Bog, objavljuješ mi se

i želiš biti sjedinjen sa mnom,

želiš biti poznat.

Ali samo Ti, jedino me Ti možeš dosegnuti,

jer te udaljenosti,

toga ontološkog ponora između Tebe i mene,

ne može više biti.

Gospodine, Ti ispunjavaš sve stvari,

a da ne zadržiš išta od njihove ograničenosti,

ni njihova bića.

Dok sam zazivala Ime Jahvino, čudesni lik, koji je izgledao baš kao Sin Čovječji u svojemu slavnomu preobraženju, pojavio se preda mnom. Bog bez oblika uzeo je oblik! Koji bi um mogao shvatiti ili razumjeti Boga koji sadrži sve stvorenje? Premda je viđenje bilo nepotpuno,[4] učinio je da ga prepoznam, svjesna sam toga. Nevidljivi Bog dopustio je da bude vidljiv, da govori i sluša kao prijatelj s prijateljem. Nevidljivi, a ipak licem u lice!

Jahve, Bog,

pojavio se preda mnom,

sav odjeven u sjaj.

Njegova nebeska haljina,

premda bez boje, svjetlucala je,

ljeskala se kao da je pokrivena dijamantima

i svim dragim kamenjem.

I dok sam ukočeno zurila,

smućena i smetena tim očaravajućim viđenjem

punim milosti i neusporedive ljepote,

kad Jahve nježno izroni iza oblaka

čineći to s tako gracioznim pokretom,

te sam osjetila da mi se srce topi.

Njegovo me je Veličanstvo

podsjetilo na mladu

koja izlazi iz svojih odaja.

Njegova je nazočnost isijavala punu milost,

pa kad bih čitav svoj život pokušavala to objasniti,

ne bih uspjela.

Njegova je nazočnost istodobno ižarivala ljubav,

slatku i nježnu, tako da se moja duša prostrla po tlu.

Njegova prelijepa glava blago se nagnula nadesno,

kao na kipovima Presvetoga Srca.

Predivan si, moj Bože,

i premda mogu samo viriti kroz veo,

vidim Tvoju kosu kako u tamnim uvojcima

pada po ramenima,

a Tvoje prelijepo Lice,

bjelje od slonovače, očarava oko.

Jahvino je držanje bilo kao držanje nekoga tko je plah,

ali me nemojte pogrješno shvatiti,

to nije bila plahost,

nego izraz milost i veličanstvenosti.

O, Jahve,

Ti koji nadmašuješ veličinu i puninu,

Ti koji si Bog,

uzeo si oblik na neshvatljiv način

da bi se pokazao ovoj nevrjednici.

Doista, kako bi se moglo izraziti riječima:

“Ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo,

ono što je iznad ljudskog poimanja?”

O, dođi i dahni nad mojim vrtom[5]

i prospi svoju slatkoću u moje srce.

Zašto, tko sam ja da bih smjela

promatrati Tvoj lik?

Kako je to moguće da Ti,

u tolikoj slavi i tolikom sjaju,

budeš privučen našom bijedom?

Ti si me zabliještio i ja sam smućena

Tvojom božanskom ljepotom.

Kako li je tek promatrati Te

u nebu golim okom?

Kako i gdje mogu naći dostatne riječi

da opišem Tvoju milost i Tvoju ljepotu?

Riječi me ograničuju,

osobito da bih opisala taj blagi pokret

koji si učinio da istupiš iza oblaka.

Moram li otkriti nove riječi pohvala

da slavim Tvoju neizrecivu ljepotu?

Ljudske su riječi pohvala ništa i nikad

ne će biti dostatne da izraze ono

što bih željela izraziti.

Svojom prečistom ljepotom

držiš me zarobljenom u svojemu šarmu,

ostavljaš me zbunjenom i u zanosu.

I kao izvor, Ti protječeš mojim srcem.

Samo jedan Tvoj pogled

i moja se duša osjeća sjedinjenom

sa svojim Stvoriteljem.

S mojim Stvoriteljem,

koji me je oslobodio jednim

jedinim svojim pogledom,

oslobodio me da naviještam

njegovu zaručničku pjesmu.

Ti me čuvaš, i dok hodim,

Ti prosipaš drago kamenje na moj put

i kao zjenicu svojega oka Ti mi čuvaš dušu.

Prolazim kroz vatru i kad izađem iz nje,

neozlijeđena sam.

I kad se od Zloga izlije bujica uvreda

poput mulja na mene,

Tvoja me desnica podigne.

Riječima slađim od meda i opojnijim od vina,

dok mi glavu pokrivaš blagoslovima,

Ti me odijevaš poput kraljice.

A kad moji tlačitelji zlobno zapuhnu

svojim neprijateljstvom i lažnim optužbama,

Tvoje mi Veličanstvo, poput munje šalje kerubina

koji uzdiže moju dušu u visine

i ja lebdim na krilima vjetra.

A tada, u Tvojemu miru i u Tvojem osmijehu,

promatram odozgo one

koji željno očekuju moju smrt.

No, iako kipte u bijesu i jarosti,

oni me ne mogu dosegnuti.

Ne, ni jedan neprijatelj

nikad ne će moći nadmudriti mojega Boga,

jer će on sam satrti moje tlačitelje.

A sada, pružam Ti svoje ruke,

daj da svatko spozna kako je naš Bog,

triput svet, sama Dobrota i Ljubav.

ja sam među vama; znaj, mala moja Vassula, da će siromašni primiti mnogo više od Mudrosti nego bogati, koji se slave u svojoj slavi, koja uopće i nije slava; ja sam te pomazao svojim uljem,[6] tako da u tom kršteničkom ulju pobijediš za moju slavu, a također i za svoje osobno zadovoljstvo;

Po Tvojoj ljubaznosti, dopusti mi da zadobijem Tvoje milosrđe.

ja, Kralj slave, a također i tvoj Zaručnik, razveselit ću siromašne, a ti ćeš zadobiti milosrđe i istu ljubaznost koju si iskazala mojemu Sinu;

dođi i čuj u svojemu uhu šapat Svevišnjega; dođi i zapisuj moje riječi i čuvaj ih; ja sam čuvar tvoje duše i s mojih ćeš usana čuti ne laskanje, nego pravednost; dođi i nasloni svoju glavu na moje Srce da u toj bliskosti mogneš zadobiti otkrivenje koje dolazi iz užarene peći Ljubavi[7], i kad me budeš čula, Izbore-mojega-Sina, tvoja duša ne će moći odoljeti da slijedi put pravednosti i dobrote; tada ćeš, na kraju tog puta, naći radost;

nisi li čula, dražesno dijete, da sam ja, Jahve, vaš Stvoritelj, zaručen sa svojim stvorenjem i da sam Zaručnik svakoga od vas?[8] dan i noć posrćeš, stvore, progoniš sjene, a da nijednom nisi niti pokušao prodrijeti u to otajstvo; to što toliki od vas ginu, to je zbog toga što je veliko mnoštvo vas odbilo moje Znanje; vi ste zaboravili moja poučavanja;

pogledao sam na svoje sjeme i upitao se: “što da činim s njima? oni su se ukopali u svojemu zavaravanju; kako mogu natjerati to mnoštvo, koje ne zna reći što je lijevo, a što desno, da shvate da sam ja njihov Zaručnik i sve što od njih tražim jest ljubav, ne žrtva, poznavanje mojega Srca, ne holokausti, ni svečane gozbe;”

O, kraljevsko moje kućanstvo, vi ste trampili svoju slavu za sramotu! niste li čuli da mogu spustiti nebesa da bih sišao k vama? nisam li ja, svijete, dovoljno podignuo svoj glas za vaše uho? jer koliko ćete još tjerati vjetar? koliko ću još gledati kako slijedite sjene? dođite k meni! moje je Srce poput svjetiljke vašim nogama i s mojih usana ovlaženih milostima i božanskom rosom, teku rijeke milosti i beskrajni pozivi mojega milosrđa;

dan i noć, ljubljeni moji, tumarate za sjenama; dođite k meni, i ja ću taknuti vaše srce, tako da se vaša izopačenost istopi; onda, u beskrajnoj svojoj ljubavi koju imam prema vama, past ću kao rosa na vas i moje će Božanstvo nadvladati vašu bijedu, opasujući vas tako da neprestano boravite u mojoj svjetlosti, čineći od vas posudu svjetlosti i jedan duh sa mnom;

ah, Vassula,[9] ti koju sam blagoslovio uljem svojega Imena, ljubomora obuzme moje Srce svaki put kad se tvoje srce gospođe ponaša ludo i odleprša od mene, slijedeći kaćiperstvo, a ne moju božansku moć; kažem ti, ljubljena moja, drži se načela svojega Zaručnika i zaključaj ih u svojemu srcu; oni će Uvijek-tako-ljubljena-od-mene grijati tvoje srce i ne će ti dopustiti da budeš rastresena u nazočnosti svojega Zaručnika, koji samo čeka da bude velikodušan prema tebi; a to što sam tražio da izneseš na vidjelo moju zaručničku pjesmu[10] pišući je, to je zbog moje gorljive ljubavi koju imam prema svakoj duši i zato sam želio da moji ljubljeni imaju dostatno hrane dok prolaze tom pustinjom .... ja sam te obdario jednim talentom, da za nas,[11] ishodiš jednaku vrijednost; ti si dobro učinila, jer si nam u svojoj revnosti da nam ugodiš, pokazala svoju vjernost;

zato sada uzmi predah u nama; imaj predah u mojemu Srcu i okusi, kao prije, intimnu radost mojega Srca; neka duh moje ljubavi teče kao rijeka u tvoje srce, tako da sva tvoja majušna nevjerstva, koja izazivaju podizanje moje obrve, budu oprana;

pogledaj, sada utiskujem svoje riječi u tebe za spasenje tolikih grješnika; došao sam k tebi s nježnošću, zaručnice moja, radi obnavljanja otajstvenog Tijela mojega Sina;

gledaj, sada ja, tvoj Stvoritelj, pozivam te jer sam te zaručio sa sobom, tako da u našem jedinstvu mogu imati zadovoljstvo da te odjenem vjernošću i gorljivošću; da, na toj krhkoj glini ja sam po tebi cijeloj utisnuo svoje Ime onoga dana kad mi je tvoja duša zavapila: “Abba!” i od tada pojačao sam tvoj put na zemlji i učio te kako da se veseliš u meni ostajući uvijek u igri u mojoj nazočnosti;

znaj, moja Vassula, kako sam želio da me ljubiš svim svojim srcem i kako sam čeznuo da okrenem čitav tvoj život u stalnu čežnju i žeđu za mnom, svojim Bogom; želio sam ti pokazati svoje Kraljevstvo i svoju ložnicu gdje bismo se u intimnom povjerenju mogli uzajamno radovati; ja, tvoj Zaručnik, zapaljen ljubavlju razgovarao bih intimno s tobom, poučavajući te znanju o svetim stvarima; a ti, ucijepljena čvrsto u moje Srce, čeznula bi za milošću daha Svemogućega kako ne bi prestala postojati;

ne, izabranice moja, naše intimno jedinstvo nije kao sjećanje na jednodnevnog gosta; ja ti ne ću uzrokovati nevolju tvojega srca povlačeći svoje intimno jedinstvo s tobom; ja ću se, moja Vassula, brinuti o tvojoj krhkosti; gledaj, ljubljena moja, kako sam želio privući te kao što ljubljeni želi privući svoju ljubljenu u intimnost;

ja, koji sam Ljubitelj ljudskog roda, Zaručnik svojega stvorenja, želim te sada privući k sebi .... uzmi predah u meni[12].... zašto, sigurno si čula kako zaručnik čezne biti nasamo sa svojom zaručnicom nakon vjenčanja? ja ti nudim tu milost kao uvod u našu proslavu;[13] da, toga dana, kad si odgovorila mojoj božanskoj volji .... a otvarajući svoje srce mojemu pozivu, ja sam ga obogatio od svojega Srca, tako da poslije svuda siješ to blago; to blago jest sjeme koje zadobivaš od mene, s kojim siješ po zemljama u koje te šaljem;

toga dana kad si se podložila mojoj božanskoj volji, dopuštajući da upravljam tvojim životom, stajao sam ganuto pred tobom pozivajući te ovim riječima: “nemoguće je za dušu da me ljubi na način koji ja želim ako ostaje udaljena od mene; približi mi se i kušaj moju slast; želim da budeš intimna sa mnom; ako ostaneš daleko od mojega zagrljaja, ti ne ćeš biti kadra upoznati me;”[14] ja sam te u našemu intimnom jedinstvu, i u pomazanju svoje ljubavi, odjenuo znanjem, znanjem kako da me nađeš i da me upoznaš;

budući da sam te izabrao među tisućama, ne bi smjela više sumnjati; djeluj u poniznosti, tako da nastavim podizati te k sebi .... oprao sam ti ruke i usta, tako da tvoje ruke, očišćene, pišu moje riječi i vode moje knjige, a s tvojih ću usta namirisati svaki narod; svojom milošću odijevam tvoju dušu[15] haljinom svoje snage, ali iznad svega, moja Vassula, ja sam te odjenuo svojim veličanstvenim djelom Mudrosti, tako da s usta moje ljubljene, pomazanih mojom Svevišnjošću, mi[16] slušamo slavu i pohvale svojoj Trojedinoj Svetosti;[17]

nastavi naviještati uskrsloga Krista i čitav svijet ispuni plodom; reci im da se Krist u svojoj božanskoj ljubavi saginje s neba da bi svojom nazočnošću oživio djelo svojih ruku;[18] s tim ohrabrujućim vijestima, mnoštva će naroda doći da nas upoznaju u intimnom jedinstvu; reci im, kćeri, kako se veselimo kad nas se uzima kao svojega svetoga druga u vašemu svakodnevnom životu ....

govori kao moj poslanik i podsjeti moj narod da sam ja, Jahve, živ i aktivan, onda idi k onim[19] svećeničkim dušama koje me više ne traže i pitaj ih: “zašto nikad ne pitate: gje je Bog?” u svoj Dan ja ću izreći sud protiv tih pastira koji nemaju znanja o meni i koji nikada nisu iznutra okusili moju slast; danas su me ti pastiri zamijenili s nečim što nema vrijednosti ni ikakve moći u sebi; sjećati se moje nazočnosti jest ono na što bi oni morali paziti; na mene se ne obaziru .... kako ja mogu reći: “oni su tamjan mojega Sina;” kad je njihov jedini miris zadah smrti?

svijete, dao sam vam dvanaest godina[20] neizmjerne milosti i nisam želio djelovati brzo u svojoj srdžbi; da bih vas utješio u ovim godinama blagonaklonosti, ja sam vam govorio, povezao sam srca koja su bila slomljena i stavio sam mir u ta srca; moje je Srce izvor žive vode u koju, u ovim godinama milosti, zaranjam tu suhu zemlju dajući rast i tamo gdje se samo nečistoća mogla naći;

- ja sam vas uvijek želio svrstati među svoje; u ova vremena kažem vam, ja, koji sam Zaručnik svojega stvorenja, pozivam svakog od vas: zaručniče moj, čemu ta mrgođenja i mrštenja na slatkoću mojih usta?[21] nesretno maleno stvorenje, daleko od poznavanja mene, dođi! pozivam te da padneš u zagrljaj svojega Zaručnika, a ja ću ti pokazati kako ja, Jahve, mogu uljepšati tvoj duh, izobilno ti dajući bujicu svoje božanske ljubavi, tako da mi ti, u svoje vrijeme uzvratiš tom bujicom ljubavi;

a onda, samo čekaj pa ćeš vidjeti dan kad ću te povući u ložnicu svojega Srca, kao ruža koja raste na obali potoka, procvjetat ćeš da objavljuješ veličinu mojega Imena, zovući me: “Oče moj”; u ložnici mojega Srca tvoje će srce pjevati pohvale, i kao što se mladoženja veseli svojoj mladoj, tako ću se i ja veseliti tebi, a ti meni; moja će te moćna ruka poduprijeti i ti više nikad ne ćeš poželjeti da se odijeliš od mene; zaista, tvoj duh, obogaćen mojom slašću i puninom mojega Duha, zavikat će svim narodima: “ljepota i slava u našem su Stvoritelju! naša nada i naš Bog!”

25. rujna 1997.

kćeri-mojega-izbora, slušaj i piši: ja želim da budeš svjedok moje svetosti i moje božanske slasti, budi kao glasna knjiga, knjiga koju je pisao Trojedini Bog; ali sada, želim te samo za sebe; želim biti sa svojom odabranicom i s tobom da plovim na oblacima, da te podignem od tegoba zbog onih koji svakodnevno žele tvoju smrt; želim te podignuti od buke i nemira, suparništva, ljubomore i nedostatka ljubavi; a onda ću, u tvojoj kontemplaciji, dok ti se glava bude odmarala na mojim prsima, u tvojemu srcu uvećati svoja božanska poučavanja;

učit ćeš činiti dobro u sve dane svojega života, i tako ćeš rasti u mojemu Srcu šireći slatki miris poput ljiljana; a kad te budem slao raznim narodima, ti ćeš širiti svoj miomiris na njih i to će biti prihvaćano kao blagoslov, jer ćeš ti rasti u mojemu Srcu;

gledaj, ja sam te odijevao svojim Sinom, likom Isusa Krista,[22] tako da ljudi shvate da si ti moje djelo, darovana im mojom milošću da budeš moja jeka; zato nastavi biti moja jeka, neka moje riječi teku s tvojih usana kao vino, opijajući srca mojih sinova i kćeri;

Gospodine, ja sam uvijek jednako zadivljena

Tvojom ljepotom.

U tami moje duše Ti si se pojavio,

Tvoj čudesni lik,

kao Sin Čovječji u svojemu Preobraženju.

O, Trojedini Zaručniče, pun milosti i svevišnjosti,

sjajniji od svih anđela zajedno!

Što to sve znači?

Što je nadahnulo Tvoje Srce da me pogledaš?

Usudit ću se reći: Kakva ludost Tvoje ljubavi

da natjera Tvoje Srce

da pogledaš na moju ogavnost!

Najnevrjednija, kao što jesam, Ti si tu,

podsjećaš me na naše zaručničke veze,

privlačić me sve dublje u svoje Srce

da kušam slasti koje u njemu leže,

tako da zadobijem obilje Tvojega božanstva

i da me održi u životu.

kćeri, ako sam izlio i ako nastavljam izlijevati na tebe svoju milost, to je zato što želim da tvoja duša svakog dana bude svjetlija i sjajnija, dok ne postigne savršenost koju ja želim; a onda mogu reći, “to srce uzvratilo mi je sve ono što sam zahtijevao i tu sam postigao veliku pobjedu; istodobno ja sam imao i veliko zadovoljstvo od toga srca, a po mojoj milosti, po tom ću srcu nastaviti umnožavati svoje milosti i darove, tako da mogu nastaviti pjevati svoj himan ljubavi svakom narodu;” nastavit ću izlijevati svoje milosti i utjehu u tvoje srce, kao što netko iz vrča lijeva vodu u čašu, tako ću ja nastaviti puniti tvoje srce svojom ljubavlju;[23]

Sjena prođe kroz moje misli i opet sam razmišljala o onima, moj Gospodine, koji mahnito kleveću Tvoju poruku, osobito zbog Tvojega jezika, jezika ljubavi.

moli se za njih i blagoslivljaj svoje progonitelje da bi mogla zadobiti milosrđe u dan suda; tijelo i krv uvijek će izleći zlo i naći zadovoljstvo u činjenju zla; te iste duše ne govore o mojoj milini ni o mojem Božanstvu, jer njihov duh ne zna odvojiti moju božansku milinu od želja njihova vlastitog tijela i krvi; ne, oni ne vide da postoji razlika; kad ja, golubice moja, govorim svojim usnama koje su ovlažene milošću, svetošću i milinom, oni ne razumiju moje kazivanje i ne mogu shvatiti moju čistoću u mojoj veličanstvenosti; njihova su srca tako tvrda da im nije moguće shvatiti sjaj i Božanstvo mojega Srca; zato su ta srca pomračena, nisu u mojoj svjetlosti, i u svojemu pokvarljivom tijelu i misli oni optužuju mene da su moje riječi pretjerane i sentimentalne; to su oni za koje kažem: “oni su mi tuđinci i oni me ne poznaju ...”

ah, nježna moja dušo, ti si okusila moju milinu u mojemu Božanstvu i pribavila svojoj duši okus moje veličanstvenosti i sad, pogledaj se, pogledaj na svoju golemu žeđu za mnom; ja sam ti, zaručnice, kao novozaručeni zaručnik pokazao kako se treba biti intiman i opušten sa mnom, jer ništa nije tamno u mojemu društvu; i tako su od tebe mnogi naučili i postigli velike pobjede iz milosti koje sam ti dao; kad je tvoje srce privezano za moje, tada tu nema mraka, nego sreća i radost u sve dane tvojega života;

Jahve, Ti koji si istupio iz Neba,

kao što mladoženja izlazi iz svojega doma,

pokazao si mi svoje Lice

da uživam u Tvojoj milini![24]

Daj da oni koji ogovaraju,

daj da čuju i nauče iz Davidovih psalama

da je njihovo neprijateljstvo

protiv Tvojega jeziak neutemeljeno.

Neka čitajući Tvoje psalme nauče

da si Ti Psalam svojih psalama

i da su Tvoje riječi, Ljubitelju ljudskog roda,

slađe od meda, meda samotoka![25]

Zato, sjećajući se tog viđenja

koje si mi dao u svojoj velikoj dobroti,

moja se duša topi

i opet se prostirem pred Tobom.

Što tome mogu dodati?

Što čovjek može dodati

takvom uzvišenom viđenju?

Ti si se udostojao otkriti nekome

tako nevrijednome kao što sam ja.

To je dar Tvoje velike ljubavi.

Nije Ti bilo potrebno

odobrenje od bilo koga.

Htio si se pokazati!

Svoju svetost,

svoju ljupkost, svoje ižarivanje,

svoju savršenu ljepotu i milinu.

Velika je Tvoja dobrota

i nikad ne ću zaboraviti to blaženo viđenje

utisnuto u moje sjećanje.

veselim se dušama koje mi se prepuštaju da ih uzdignem k sebi .... ah, Vassula, želim približiti svaku dušu k svojemu Srcu i upisati je u sebe, isto sam tako i tebe doveo da budeš blizu mojemu Srcu;

zato, dijete moje, uvijek tako velikodušno ucrtavam put, tako da ga svatko može slijediti; put pravednosti koji vodi k meni; tako i ja, kao mladi zaručnik u ljubavi, zaljubljen sam u svoje stvorenje, u djelo svojih ruku: i izložit ću svakom stvoru plamen svojega Srca, bio prijatelj ili neprijatelj;

danas mnogi od vas pomno ispituju moju ljubav i moju slast, oblikujući me prema strastima vašega tijela; kažem vam: oni koji me znaju, drže svete stvari svetinjom; tima će jednog dana biti sveto presuđeno; a što se tiče onih koji me ne znaju i ne drže svete stvari svetinjom, njima će biti presuđeno kako zaslužuju;

moje Srce kuca pozivima ljubavi na ljubav, i opet kažem: prijatelj ili neprijatelj, svi ste pozvani da sudjelujete u radosti mojega Srca i kad to učinite, shvatit ćete kako ste me čitavoga svojega života omalovažavali, ikako ste omalovažavali moju veličanstvenost svojom slabašnom naravi i svojim svjetovnim sklonostima, svojim vjerovanjem da su vanjski užici i zadovoljstva za kojima žudi vaše tijelo, sjajni i veliki; ti užici i zadovoljstva vašega tijela nikad se ne mogu mjeriti s mojim Božanstvom i milinom; vaši su mi užici kao zrnce pijeska u svemiru kad se uspoređuju s blaženstvima koje možete dobiti od moje miline i koja će vas voditi u vječnu radost;

a ti, Vassula, ti koja si ušla u radost naše Trojedine Svetosti i došla do spoznaje naše nježne naklonosti i naše beskrajne ljubavi, radujemo se što si dobrovoljno prihvatila da svoje djelo stavimo na tebe, od tada, postavši živi oltar, uvećavajući našu radost, mi smo te obratili i doveli te u kontemplaciju zaručničkog kontempliranja u intimnom jedinstvu s našom Jedinstvenošću; onda smo te poslali van iz našeg zagrljaja u diviljinu da braniš Istinu; ali sada, nakon tvojega teškog rada, želimo da se odmoriš u našem Srcu i da imaš slobodno vrijeme kontemplacije naše Trojedine Svetosti; u tom namijenjenom odmoru bit ćeš zadojena našim Božanstvom;

danas ti opet nudim svoje Srce i kao zaručnik koji izlazi iz svojega doma da se pridruži svojoj zaručnici, ja sam izašao van da svoje Srce pridružim vašim srcima i nađem zadovoljstvo u vama, i u nježnosti razmijenimo našu uzajamnu ljubav; neka bude kao na nebu:

Ljubav za ljubav,

Srce za srce;

da! ti nisi odbila priznati me za Oca u mojoj Trojedinoj Svetosti; i poput posude koja nosi vodu, tvoje je srce nakon što je priznalo mene, bilo ispunjeno mojom živom vodom da je ponese kako bi usavršila krjeposti koje ću mu ponuditi; moja bi djela bila neplodna kad vas ne bih usavršavao u ljubavi; od kakve bi mi koristi bila vaša djela i kakva bi mi to bila čast kad mi ne bi bila ponuđena slobodnom voljom kojom mi najprije dajete svoje čitavo srce; zaista, dođite i naučite značenje ovih riječi: “ono što ja želim jest ljubav, ne žrtva; ono što ja želim jest znanje o meni, ne holokausti;” ne ću ni prema kome biti tvrd sve dok nalazim spremnost u njima; niste li čuli: “čovjek je prihvatljiv s onime što može pružiti;” zato, ti koji me čitaš, a i moje si djelo, dođi k meni takav kakav jesi, a ja ću te u svojoj savršenoj ljubavi usavršiti;

zanijet ću ti srce tako da iz njega mogu dobiti najrjeđi i najfiniji miomiris; tada, kao kad netko pruža ruke držeći zlatni kadionik pun tamjana da okadi moju Svetost, ja ću podići tvoje srce; podižući ga, dopustit ću tim najrjeđim esencijama da se spuštaju na zemlju i šire tvoj slatki miomiris svuda oko mene, da vesele mene i sve svece i anđele na nebu;

moja će radost biti kao na svadbenom piru;[26] dok usta mojih anđela budu puna smijeha i pjesme, ja ću radosno klicati u tvojoj ništavnosti, ja ću tvoje srce pretvoriti u dragulj, i svojim ću rukama, još uvijek ispruženima, podići tvoje srce, pomazat ću te, dragulju moj, i blagosloviti;

i kao što sam te jednom s nježnošću položio u majčinu utrobu da budeš hranjen i da rasteš, ja ću te položiti u svoje Srce da hranim tvoju dušu svojim Božanstvom i da rasteš; ja ću te položiti u svoje Srce da hranim tvoju dušu svojim Božanstvom, dopuštajući da rasteš u mojoj Svetosti;

to će biti dokaz moje ljubavi; i vi ćete poznavati Jahvu, svojega Zaručnika, triput svetoga, kao nikad prije; tada će vaša duša prianjati uz moje Srce tako potpuno da me nikada ne ćete zaboraviti, jer će vaša duša dobrovoljno dopustiti da bude uhvaćena u moje čari;

a ja, koji djelujem samo iz ljubavi, vezat ću vaše malo srce puninom, voljkošću i ljubavlju, i upaliti ga božanskom vatrom; natjerat ću vas da kušate moju slast imajući udjela s mojim Sinom Isusom, najbližem mojemu Srcu, naše blaženstvo, pozivajući vas da uđete u istinsko i jedinstveno znanje o našemu Trojedinom Božanstvu; to znanje o nama poučit će vas da vam mi možemo vratiti vašu božanstvenost, pobožanstveniti vašu dušu da uđe u vječni život; i da naša božanska svjetlost može također sjati u tvojoj duši i tijelu da živi u našoj svjetlost i u nama;

tada ljubljeni moj, ja ću obogatiti tvoju dušu milostima, i dok te budem skrivao u svojemu Srcu, uzet ću tvoje grijehe, tako da uđeš u Duh i udišeš nadahnuća mojega Srca; kad te budem opečatio pečatom posvećenosti, pomazao te svojim Svetim Imenom, tada više ne ćeš pripadati sebi nego Onome koji te doveo u jedinstvo s našom Jedinstvenošću;

ja, Svevišnji, Zaručnik svojega stvorenja, pokazat ću takvu puninu ljubavi i nježnosti da će vaša duša kušati kao što je to na nebu dok još uvijek budete na zemlji; moja će slast biti takva da ćete biti kao da ste opijeni vinom, jer ćete kušati ljubav Svemogućega, ljubav koja će biti kao raj blagoslova i koja će odjenuti vašu dušu velikom slavom;

– Vassula, osjeti veličinu moje ljubavi; ja sam te izabrao između svih živih i učinio te ljiljanom, dopuštajući ti da čuješ moj glas; povjerio sam ti ovo djelo da obasjam tu tamu i otpadnički svijet; poslao sam te da s mojim djelom namirišeš divljinu mojega stvorenja i da nad njima sjaje moja načela i moj zakon, a svijet će jednog dana u tebi vidjeti moju vrhovnu moć i reći će: “zaista, Bog je skriven u tebi,” ali oni će to reći tvojemu odijeljenome duhu; da![27] ti si zaista pravi svjedok Svevišnjega, jer sam tvoja usta učinio oštrim mačem;

Moj Bože!

Ponekad osjećam da me

opkoljavaju moji tlačitelji,

čak noću vidim one

koji bi me željeli proždrijeti

gradeći neistine kako bih bila osujećena.

O, pomozi mi protiv oholica!

Koliko ćeš im još držati oči zatvorene?

kad tvoje služenje meni bude završeno i ta će ceremonija doći kraju;

– čovjek ponizna i skrušena duha uvijek je privlačio moj pogled, a ja, koji sam znan da dajem život, ja ću dovesti svoje stvorenje k ponovnom rođenju blagoslovom svojega Svetoga Duha kao što to nikad nije bilo u povijesti; plamen mojega Srca bit će vaše očišćenje, svijete, i to će biti izvršenje mojega suda;[28] to će biti učinjeno da bi vam se skinuo veo kako bi me vidjeli odjevena u slavnu ljepotu i u svetost; ja ću izvršiti svoje djelo ljubavi,[29] tako da vas osvojim za sebe;

a onda ćete se vi, u svoje vrijeme, okrenuti k meni; vi ćete također postati svjedoci moje ljubavi; a kad vas ljudi, iznenađeni promjenom vašega srca, budu pitali o razlogu vašeg poniznog ponašanja, odgovorit ćete: “naučio sam od svojega Oca; slušao sam svojega Zaručnika i tako sam postao sin svjetlosti; moj Bog moja je svjetlost, a život je vječni da ga spoznamo kao jedinoga istinskoga Boga i Boga svega stvorenja; tada ćete, prijatelji moji, i vi pripadati Zaručniku za vijeke vjekova;”

ah, naraštaju, niste li čuli mojega Sina, Isusa Krista, kako vam kaže: “dolazi čas – zapravo već je tu - kad će mrtvi[30] čuti glas Sina Božjega i koji ga budu slušali, živjet će; jer, kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi;”[31] pa zašto se onda u ova zla vremena bojite obilnoga bogatstva našega Srca izlivenog na vas? zašto ste zapanjeni mojim današnjim čudesima? nismo li mi izvor života?

planine se tresu zbog zadaha smrti koji se diže od mojega svijeta, a vode huče i vriju u agoniji kad čuju moju agoniju dok gledam svoje sjeme kako umire zajedno s tim svijetom koji se rastače u grijehu i u bezakonju; trebamo li mi onda zavezati svoja usta? mi smo izvor života i od tog izvora, našeg Srca, pokrećemo vaša srca svojom plemenitom temom: mi upućujemo svoj hvalospjev ljubavi tom umirućem naraštaju i tko god sluša, blagoslovljen je; tko god ga sluša, rast će visoko, a bit će i jak kao stablo, jer će mu korijen urasti u moje zapovijedi i u moja načela;

– ne tako davno usadio sam presadnicu,[32] danas je ona izrasla u stablo i njezini vrhovi dopiru do neba, kušajući tu i tamo bît i miomirisni lahor neba; sada je poznata u svakom narodu, jer je viđena sa svih strana zemlje i iz svih pravaca; njezino je zeleno lišće ljekovito i poput iscjeljujućeg melema bolesnima, ali istodobno i umirujući miomiris siromašnima i grješnima; udahnjujem joj poljupce kako bih joj uvećao plod i usavršio je; u svojoj ljepoti njezin plod, obilan, obilježen je pečatom mojega Duha Svetoga; svaki narod, nije važno koje je rase i odakle dolazi, može ga dohvatiti i nasititi se njime; njezin je plod dostatan za sve; to drvo može priskrbiti hlad i udobnost čak i za nevrijedne;

ja sam njezin Čuvar; vidio sam mnogo put kako se ljudi prikradaju i šuljaju po noći s vatrom u ruci da zapale moje drvo i unište ga, ali budući da sam sve to predvidio, da bih je zaštitio, okupio sam čete svojih anđela da je mnogo prije no što se to dogodi urone u nebesku rosu;

kao što vidite, pomeo sam svoje neprijatelje; zato nemoj kazati, ljubljena moja: “ne će li orao slomiti moj korijen i oteti moj plod te će sve novo lišće namah uvenuti čim propupa?” ne![33] ne, kažem ti, mojem ćeš drvetu ti održavati rast i nastaviti donositi plod s pečatom i miomirisom mojega Duha Svetoga; ja ću umnožiti tvoje lišće i tvoj plod tako da bude dostatno za sve i za svaki novi nraštaj koji dolazi ....

Gospodine, moje srce živi za Tebe

i moj duh po čitav dan pjeva Ti pohvale.

Ti si taj koji si očuvao moju dušu

skrivenu u svojemu Srcu.

I Ti me štitiš.

Premda postoji ontološki ponor

između Tebe i mene,

ja sam s Tobom u Tvojemu Veličanstvu.

A ti, ne gubeći ništa od svoje uzvišenosti,

Ti si sa mnom.

Vassula, mnoga će stabla biti posječena, a neka ću potpuno iskorijeniti i njihov korijen spaliti; toga Dana temelji će se zemlje zatresti od zvuka mojega glasa, a moja će Kuća biti ispunjena mojim uzvikom: “dosta! sada je dosta!”

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,

obasjao nas licem svojim,

da bi sva zemlja upoznala putove Tvoje,

svi puci Tvoje spasenje;[34]

cvijete mojega Srca, takve su riječi radost tvojemu Zaručniku; sada dođi i poslušaj kucaje mojega Srca!

(Ta poruka, premda je naznačeno 25. rujna 1997. završila je 25. listopada 1997. Davana mi je tu i tamo, kad sam bila pozivana.)

[1] Istodobno sam čula ‘mene’.

[2] Presvetom Trojstvu.

[3] Obnovu Crkve po Duhu Svetomu.

[4] Izgledalo je kao gledanje kroz sivi veo.

[5] Tj. 'pošalji svojega Duha Svetoga na mene'.

[6] Ovdje ulje simbolično znači ime.

[7] Bog misli na svoje Srce.

[8] Iz 54, 5.

[9] Iznenada okrenuo je svoj božanski pogled i pogledao me.

[10] Pravi život u Bogu.

[11] Presveto Trojstvo.

[12] To je Gospodin rekao kao poziv, ali s velikom ozbiljnošću.

[13] Kad sam to pisala bio je 21. stuenoga 1997., a 28. studenoga 1997. je dvanaesta obljetnica „Pruavog života u Bogu“.

[14] Tu je sva tajna upoznavanja Boga: intimno jedinstvo.

[15] Upotrijebio je ovaj termin kao da je to nastavak.

[16] Presveto Trojstvo.

[17] Bog me podsjeća na moj apostolat.

[18] Nas.

[19] 'K onim’ očito da ne znači 'svima'.

[20] Otkad je Bog započeo svoje djelo „Pravi život u Bogu“.

[21] Bog predviđa negativnu reakciju određenih duša.

[22] Kad mnogi ljude vide Isusov lik kako se pojavljuje na mojem licu.

[23] Ta slika vrča iz kojega se puni čaša bio je jedan od prvih crteža kojeg mi je moj anđeo čuvar Danijel nacrtao još godine 1985.

[24] Ps 27, 4.

[25] Ps 19, 10.

[26] Imala sam viđenje kako Jahve, naš Gospodin, drži taj 'kadionik' u ispruženim rukama i hoda okolo njišući se kao u plesu.

[27] Taj “da!” došao je kao grmljavina, to je bilo rečeno s velikom snagom i autoritetom.

[28] Mali sud.

[29] Mali sud.

[30] Duhovno mrtvi.

[31] Iv 5, 25-26.

[32] Shvatila sam da Gospodin govori o meni i o ovim porukama.

[33] Način na koji je rekao “ne” natjerao mi je suze na oči.

[34] Ps 67, 1-3.