Svibanj

29. svibnja 1998.

U teškoj duševnoj boli moram govoriti,

žalovati u gorčini moje duše.

Dođi, molim Te! Pogledaj me!

Jesi li završio sa mnom?

Moj je korijen u Tebi, a opet u svojoj šutnji kažem:

„Gospodin Bog sigurno je nezadovoljan mnome.

Sigurno će me uskoro odsjeći!“

Tražim svjetlo da razumijem, ali samo je tama.

Jesam li možda neosjetljiva na Tvoju dobrotu?

Jesam li Te razočarala ili Te zanemarila?

Ili je možda sunčeva zraka u svojemu žaru,

ili mjesec u svojemu hodu po nebu,

ukrao moje srce od Tebe,

te im moja ruka otpuhuje poljubac?

draga moja zaručnice, dopusti da na tebe izlijem svoj slatki miomiris i zapamti jednu stvar: ja, Isus Krist, Riječ Božja, uvijek ću zadovoljiti sve tvoje potrebe;[1]

brojni su tvoji propusti, ali ja sam to sve predvidio prije nego sam ti objavio svoju poruku; ali u svojoj neizmjernoj ljubavi koju imam prema tebi ja sam ti odredio mjesto u sebi, gdje na tom osobitom mjestu mogu tvoju dušu dovesti u savršenost koju zahtijevam od svojih svetaca; ah, Vassula, ja sam preobilna blagost, ja sam neshvatljiva ljubav, a opet ti me još uvijek tako malo znaš; golubice moja, čemu te mračne misli o meni? sve što imam tvoje je i to zauvijek;[2] budi onda dobro raspoložena i poštedi me te nepotrebne čaše; Riječ Života dana ti je slobodno tako da je ti u svoje vrijeme slobodno daješ drugima; imao sam uzorak u svojemu radu, kao što vidiš, i želim da nastaviš činiti sve onako kako si naučila od mene, i kako si poučavana da činiš u moje Ime;

nikoga se ne boj kad se okupljate u moje Ime da kristijanizirate taj dekristijanizirani naraštaj; sve što činiš meni je na čast i za moju slavu; ja sam gradnja; ja sam onaj koji činim gradnju, i jao onima koji pružaju ruku da unište ono što sam ja izgradio! posveti se sada mojim poslovima i zapamti da nema granice između tebe i mene; ja sam uvijek s tobom, ljubljena moja;

ja te blagoslivljam; ic;

[1] Isus misli na moj nemar i propuste.

[2] Gospodin je ove riječi izgovorio vrlo polako, s tužnim prizvukom, zato što je još uvijek pogrješno shvaćen od stvorenja kojemu je u svojoj božanskoj velikodušnosti toliko mnogo dao.