27. ožujka 2002.

Od Tebe sam, Gospodine, naučila

da se naš duh nikad ne može uzdići

k nebu vlastitim naporom,

nego da to potpuno ovisim o Duhu Svetomu

i samo po milosti naš duh može biti uzdignut

dopuštajući nam da vidimo stvari koje oko nije vidjelo,

i tako prodre u misterij Trojedinoga Boga

A onda Ti, u svojoj dobroti i beskrajnom milosrđu,

dopuštaš svakomu tko Te želi slijediti na stazi krjeposti,

da ide s Tobom, s Tvojim Veličanstvom,

dok Tvoja usta izgovaraju božansko znanje s vrela Mudrosti.

Tko se ikada popeo do oblaka sam od sebe?

Ako ima ikoga, neka dođe i o tome mi sve kaže…

Blagoslovljen onaj koji je ponizan,

on će biti uzdignut u visine da vidi Boga…

mir s tobom, dijete moje, čuj me; sve što si rekla, istina je; nitko se sam nije uzdignuo u visine, osim ako ga ja ne uzdignem po milosti; a sad slušaj: jesam li ja, ili nisam, podignuo tebe da slobodno ulaziš i izlaziš iz mojih nebeskih dvora?

Da, jesi, Gospodine ...

zatim, nisam li te pretvorio u svoju harfu kako bi svirala glazbu narodima i probudila ih melodijom i pjesmom?

Da, jesi, Kriste ...

da, donio sam spas onima koje ljubim, nisam li im govorio u pjesništvu da ih spasim, s obzirom na to da znam da čovjek ne traje duže od trave, niti duže od poljskog cvijeća, i da s prvim udarom vjetra potpuno nestaje, i, ah, ja ga ne želim izgubiti ...

nisam li te okrunio ljubavlju i nježnošću, ispunio ti usta medom[1] i izlio na tebe ulje pomazanja?

Da, jesi, moj Bože ...

pa onda kaži mi, ljubljena moja, zašto ti je sjena u očima?[2] nikakvo zlo žezlo ne vlada ovom baštinom[3]... ja sam uvijek tjerao svoje omiljene prijatelje da putuju teškim putom, a ponekad, da bi se okoristili od druženja sa mnom, i od moje samilosti, ja dopuštam da ostanu ostavljeni i sami bez ikoga da ih prati ...

moji odabrani prijatelji uživaju moju naklonost; oni su umjetnička djela mojega stvaranja, jer njihova boja, sjajna poput safira, svojim sjajem ukrašava moju Crkvu i čitav svemir; moji su mi omiljeni prijatelji veoma dragocjeni, tako da ahh ...[4] toliko je velika moja naklonost prema njima da ih ne mogu lišiti da budu orobljavani ili da neki kamen ne bude bačen na njih;

možda misliš da sam neosjetljiv, obvijen debelim oblacima, predebelim da bi do mene doprle molbe i molitve, ali bila bi to potpuna ludost s moje strane kad bih im olakšavao stazu! nisi li to naučila iz mojega poučavanja? zato idi i neka tvoje srce govori što si naučila, kaži, “moj udio je Krist, ali isto toliko i njegov Križ, i u istom omjeru;”

ja te ne snižavam, naprotiv, ja podižem tvoju dušu da se uzdigne u nebeske visine kako bi vidjela stvari koje ni jedno oko nije vidjelo; ja sam onaj koji te je povukao da hodiš u mojem svjetlu; ne moraš biti stručnjak, ni filozof, da bi sve to shvatila! mila moja prijateljice, i mirisavo drvo, dao sam ti dobar udio rijetkoga okusa; bilo je to prijeko potrebno za tvoje napredovanje ... sada me slušaj i piši ove riječi:

osnivaj naš Beth Myriams (Marijine kuće) gdje god možeš; diži potlačene i pomaži siročad; zaštiti me, izbavi me od ulice, zakloni me i nahrani me, rastereti me od mojega tereta i patnje, podupri me i ohrabri me, ali iznad svega ljubi me; sve što učiniš najmanjemu od moje braće, meni činiš ...

blagoslivljam podupiratelje mojega života, neka ostanu krjeposni i puni ljubavi;

ja sam s tobom ... ic;

[1] Gospodin mi je rekao da ‘med’ znači znanje ...

[2] Tih sam se dana osjećala 'potonulom', osjećala sam težinu Križa, osjećala sam se rastrganom na komadiće ...

[3] Drugim riječima, nikomu nije dopušteno da mi (baštini) naudi, jer ja pripadam našemu Gospodinu ... pa zašto se onda žaliti?

[4] Gospodin se nagnuo dok je polagao svoju desnu ruku, široko otvorenu, na svoje Presveto Srce.