Listopad 1986.

5. listopada 1986.

Čitam knjigu u kojoj mnogi ljudi iznose „svoja iskustva s Bogom“, ali gotovo svim ovim ljudima „stručnjaci“ su rekli da će zaboraviti ono što su iskusili zato što što to nije Bog; rekli su im da samo duboko posvećna duša ima iskustva s Bogom i zna kako da se duhovno uzdigne. Koliko ja znam, ja nisam ta, a daleko od toga da sam dobra. No, ipak sam odlučila stupiti u ove susrete „dopisujući“ se s Bogom; mogla bih također sve ovo „spakirati“. Čini se da su me uvjerili kako dosegnuti Boga može samo onaj tko je svetac. Dali su mi na znanje da je Bog jako daleko. Tako ću možda cijelu ovu stvar ostaviti, dajući svojoj ruci da još posljednji put napiše ono što želi vođena „silom“ onoga koji je pisao svih ovih mjeseci.

Vassula! ne ostavljaj me, ljubljena moja, obraćaj se meni i uči od mene; zapamti, ja sam pokraj tebe sve ovo vrijeme; ja, Bog, boravim u tebi; vjeruj mi, ja sam Svemogući, vječni Bog;

Ne. To ne može biti. To ne može biti Bog! Oni koji to znaju dokazali bi mi da to nije Bog. O svete, čiste duše, koje ste zaslužne, Bog vam sigurno daje takve milosti!

ali ja nisam nedostupan! Vassula, ja ne odbijam nikoga; ja okrivljujem sve one koji obeshrabruju moju djecu u nastojanju da dođu k meni; tko god uči da svatko tko hoće biti sa mnom ili da bude prihvaćen od mene, mora biti čist ili zaslužan, šteti mojoj Crkvi; svaki čovjek koji me je našao, a obeshrabrivan je od drugih, ja, koji sam beskrajna snaga, podržat ću ga, dajući mu svoju snagu; zašto, zašto imam takve ljude koji se nazivaju stručnjacima u ocjeni jesam li to ja ili nisam i odbijaju svaku mogućnost da ipak jesam, ostavljaju moju djecu neutješenu, bespomoćnu, razočaranu, zanemarujući sve moje dane milosti, odvlače moju djecu od mene; zašto su svi moji darovani blagoslovi odbijeni; blagoslovi koje sam ja dao; ja sam beskrajno izobilje;

kćeri, kad si me napokon našla, bio sam pun sreće; bio sam pažljiv da se ne uplašiš; bio sam nježan, postupao sam s tobom kao što majka postupa sa svojim čedom; privolio sam te da mi se približiš; bio sam pun sreće zazivajući te i susretajući te, imajući te pokraj sebe, dijeleći sve što imam, ljubljena moja; i sada ti dolaziš govoreći mi kako razmišljaš o tome da me ostaviš, zato što sam ja kao Bog nedostupan i kako si ti upućena da samo zaslužne duše mogu doprijeti do mene, a da si ti ispod zahtjevanog standarda! ja nikad ne odbijam ni jednu dušu; nudim svoje milosti čak i najgrješnijima;

obraduj me i susreći se sa mnom na ovaj način; blagoslivljam te, kćeri; ja te vodim; ti jedeš od mene; Vassula, danas pročitaj Prvu Petrovu poslanicu; pažljivo pročitaj, a onda ću ti reći nešto u vezi s time; pročitaj prvo poglavlje; živi s vjerom; Petar uči kako se zadobiva vjera;

Isus je učinio da mnogo toga shvatim u vezi s riječju vjera. Da se s vjerom planine mogu premještati. Čovjek treba slijepo vjerovati. Ako želiš.

10. listopada 1986.

ja sam Svjetlo; ja, Isus, želim te upozoriti: nikad ne upadaj u stupicu koju postavlja đavao; nikad ne vjeruj niti jednoj poruci koja u tebe unosi nemir; shvati zašto se đavao toliko trudi da te zaustavi; kćeri, svaka poruka koja osuđuje moje prijašnje poruke,[1] je od zloga; đavao te opet pokušava zaustaviti i obeshrabriti; ja, tvoj Spasitelj, potvrđujem ti da sve poruke koje pozivaju na ljubav i mir, koje vode izgubljene da nađu svoj put natrag k meni, sve su od Oca i mene; zato ne gubi hrabrost, imaj vjere u mene; zapamti, ne vjeruj ni jednoj poruci koja će tvoje srce ostaviti u brizi; ja sam mir i mirnom se trebaš osjećati;

16. listopada 1986.

mir s tobom; ljubljena moja, odmori se; ne opterećuj se više; osjećam koliko si napeta;

Osjetila sam Tvoju prisutnost! Jesi li Ti, Isuse, naglasio svoju prisutnost?

jesam, naglasio sam svoju prisutnost da bi je ti shvatila; Vassula, ja sam potpuno svjestan tvojih mogućnosti;

Toga dana bila sam posebno umorna, ali nisam mogla prestati čitati i raditi. Osjetila sam Isusovu prisutnost svugdje, a on mi je pokušavao nešto reći.

22. listopada 1986.

ja, Bog, radujem se što te imam pokraj sebe; ljubim te kćeri; vjeruj u mene; za manje od dva mjeseca ti ćeš me jasno čuti,[2] dat ću ti potporu koju želiš; ja te namjeravam voditi; ti ćeš veoma napredovati za manje od dva mjeseca, jer je to moja volja; ja sam tvoj učitelj; cijelo moje učenje prosvijetlit će tvoju dušu; ostani kraj mene; Vassula, svaki put kad se osjećaš jadno, dođi k meni i ja ću te utješiti, jer ti si moja voljena; nikada ne želim vidjeti ni jedno svoje dijete jadno; svi trebaju doći k meni i ja ću ih utješiti;

23. listopada 1986.

Vassula, koja ti je kuća potrebnija? Želim da odabereš;

Isuse, ako me pitaš, misleći koja je važnija, Tvoja ili moja, ja ću naravno reći Tvoja kuća. I kod biranja, izabirem Tvoju Kuću.

blagoslivljam te;

(Isus je izgledao tako zadovoljan!)

ja ću te voditi, malena moja;

dođi, ponesi sa sobom moj Križ i slijedi me; zapamti, ja ću ti pomoći; bit ćeš moja učenica; pomoći ću ti da me otkriješ; ja sam svet, ja sam svet, tako i ti budi sveta, živi sveto; dat ću ti potporu; Vassula, jesi li spremna raditi za mene?

Kaži mi svoje ime još jednom.

Isus Krist;

Da, hoću. Radit ću za Tebe..

ljubim te; zovi me kad poželiš;

(Suglasila sam se bez stvarnog shvaćanja što znači raditi za Boga. Ali budući da ljubim Boga, željela sam ga zadovoljiti. Nikada nisam razmišljala o svojoj nesposobnosti!)

čuj me, slušaj moje vapaje, slušaj moje vapaje, možeš li vidjeti moj Križ? ja sam Isus koji ti pruža ovo viđenje;[3] ja zovem, ja trpim zato što računam na vas, ljubljeni moji, a vidim vas raspršene i nesvjesne opasnosti koje vam je đavao postavio; Srce mi se kida gledajući vas daleko od sebe!

(Isus mi je cijeli mjesec pružao viđenje svoga Križa. Kamo god sam okrenula glavu i pogledala u bilo kojem smjeru, stajao je golemi tamnosmeđi Križ. Ako podignem oči s tanjura dok jedem, taj golemi Križ je tamo. Ako pogledam iz mreže za komarce, opet Križ. Ako prošećem i odem u drugu sobu sjesti ili bilo što, Križ me je slijedio i bio tamo. Cijeli mjesec je izgledalo kao da me progoni.

A onda me druga stvar počela progoniti. Sve to što je dolazilo možda i nije bilo od Boga! Ali onda bi to bilo od đavla. Kako sam glupa! Počela sam se bojati što će ljudi reći o ovome, što će mi se dogoditi? Bit ću ismijana!)

kćeri, kćeri, živi u miru!

(Bila sam sumnjičava.)

Tko je to?

to sam ja, Isus, ostani pokraj mene; godinama sam te zvao; želio sam da me ljubiš, Vassula ...

Isuse, kada je to bilo kad si me prvi put zvao?

u vrijeme kad si pošla u Libanon; pozvao sam te u snu; ti si me vidjela; sjećaš li se kako sam te povukao k sebi, zovući te?

Da, sjećam se, bila sam veoma uplašena. Imala sam oko deset godina. Bila sam uplašena od Tvoje snage kojom si me povukao. Izgledalo je kao neka jaka sila. Kao da neki veliki magnet vuče mali magnet. Pokušala sam se obraniti i odvojiti, ali nisam mogla, sve dok se nisam našla zalijepljena za Tebe, a onda sam se probudila.

(Bilo mi je čudno da me Isus podsjeća na ovaj san; i kako ga se ja još uvijek mogu sjećati.)

[1] Prva izdanja prije približavanja Križa.

[2] Pretkazanje koje se obistinilo. Poslije šest tjedana mogla sam jasnije čuti njegov glas.

[3] Ugledala sam golemi tamni križ.