Od 1. do 10. listopada 1987.

1. listopada 1987.

(Prijepodne.) Cijelo sam jutro bila zauzeta s jednom posjetiteljicom, koja mi je željela prodati kozmetičke preparate. Sve je bilo nepotrebno i sve je bilo gubljenje vremena. Ali poslala ju je jedna moja prijateljica.

malena moja, ljubim te neizmjerno; ja sam tvoj najljubljeniji; zašto Vassula? ne povlači se od mene! točno pogađaš;[1] moja se ljubav opet rasplamsala i kad je to tako, ja sebi dopuštam zahtijevati ljubav; želim da živiš samo za mene; želim da usmjeriš svoje oči samo na mene; gledaj u mene, ljubi me, namiriši me miomirisom, ukrasi me, blagoslovi me, želi me, diši za mene, smij se samo za mene, reci mi koliko me ljubiš, mene svoga Boga, teži da dovodiš druge k meni, zadovolji moju neutaživu žeđ; ja sam žedan, Vassula! žeđam za ljubavlju, žeđam za dušama; Vassula, zašto mi dovodiš suparnike, ne dovodi više suparnika, nikako! veličaj me, dao sam ti u izobilju, zar mi ne ćeš zahvaljivati za sve što ti dajem?

proveo sam te kroz svoj vrt radosti, uživali smo u njegovoj ljepoti; podijelio sam svoju radost i svoja trpljenja s tobom; ne tebe sam položio svoj križ, mi ga nosimo zajedno, dijelimo njegovu muku, žalost i bol, dijelimo njegovu ljubav; nisam li te podignuo na svoje grudi hraneći te, liječeći te? uzeo sam te za svoju zaručnicu, dijeleći svoj križ kao našu bračnu postelju; hoćeš li me pogledati?

(Pogledala sam u Isusovo lice.)

mogu li te ikada ostaviti, cvijete? ja sam onaj koji te najviše ljubi; ostani uza me; ovdje,[2] slušaj, sada ću još više pojačati naše veze; želim te bliže, želim da budeš jedno sa mnom; tko je bio prvi koji te je držao?

Kako, Gospodine?

ja sam bio prvi koji sam te posvetio i spustio svoj pogled na tebe; Vassula, ja sam te stvorio za sebe; daj da te podsjetim na to tko si ti, ti si ništa doli prah i pepeo i samo zbog svojega golemog suosjećanja podignuo sam te od mrtvih; uvijek se sjećaj toga;

Došao je neki pastor i ja sam mu pokazala ovu objavu. Počeo je čitati premda nije vjerovao.[3] A onda je počeo poricati Svetu Mariju kao našu Svetu Majku i nikad nije čuo za ukazanja. Nije vjerovao ni u kakva duhovna djela. On je protiv svetih slika. Vjerojatno je mislio da nisam normalna.

Vassula, ja sam bogat, ali ih veoma malo zna o mom bogatstvu! kad sam bio u tijelu, zar nisam bio prezren, zar nisam bio podcjenjivan, nisam li bio nazivan huliteljem? nisam li bio odbačen kao kamen koji odbacuju graditelji koji je postao kamen zaglavni?

časti me prihvaćajući potcjenjivanje, umrtvljuj se, skruši se, budi poput mene, sjećaš se? nisam li ti rekao da ćeš mi služiti među grješnicima,[4] nisam li ti rekao da ne ćeš imati odmora? prihvati što ti nudim, ne boj se mrtvljenja;

stavit ću dvije kapi krvi iz svoga krvarećeg Srca[5] na tvoje srce, potpuno ga prekrivajući; posvećena mojom rukom, živi u mojoj svjetlosti, uči se biti odbačena;

Osjetila sam Svetu Majku Mariju kraj sebe.

Sveta Marija?

upali mi svijeću, Vassula, i daj zadovoljštinu za njegov pad;[6] zamoli Isusa da mu oprosti; hoćeš li učiniti ovo za mene?

Hoću, Sveta Marijo.

Daji zadovoljštinu, ljubljena; ne sumnjaj u Isusova djela; časti nas;

Hoću, Sveta Marijo.

2. listopada 1987.

to sam ja, Isus; neka se zna da svaka moja slika ili slika moje Majke treba biti čašćena, jer ona predstavlja nas, kao što moj Križ predstavlja mene; neka se zna da je Sveto platno zaista vjerodostojno, to je ono isto platno koje me je pokrivalo; blagoslovljena od mene, Vassula, uđi u moje Srce, daj da te tamo sakrijem; odmori se; dođi, dođi k svome Ocu;

Osjetila sam se kao da me je Bog cijelu obvio, svu me je obuzeo i bila sam sretna.

5. listopada 1987.

Otići ću i dati zadovoljštinu za onog pastora, što je tražila Sv. Marija da učinim. Poslije mi je javila moja rođaka Ismini da oni idu u Torino u Italiju i ako želim možemo poći s njima. Napokon, to je bio moj san, otići tamo i posjetiti katedralu gdje se nalzi Sveto platno. Isus je opet sve organizirao za mene. Idem.

Moja nas je rođaka odvezla do hotela u kojem oni obično odsjedaju. Torino je veliki grad, ali naš je hotel bio 500 metara od onoga zbog čega sam došla! Isus mi je to olakšao. Stigli smo u subotu u vrijeme objeda i malo poslije toga otišla sam u katedralu. Bila sam veoma zadivljena. Sveto platno bilo je gore u kupoli katedrale. Činilo mi se da sam vidjela najsvetije mjesto. U kupoli je vladao mir i svetost. To sam i u sebi osjetila. Bilo je predivno.

Poslije sam otišla u hotel. Bila je večer kad se moja rođaka vratila iz kupovine. Požurila sam k njoj da joj kažem gdje sam bila, ali činilo se da ona hrli k meni, nije me željela slušati, ona je željela da ja čujem nju, jer ono što je ona vidjela i otkrila, bilo je prekrasno.

Rekla je: “Vassula, tom ulicom prošli smo deset puta, i to kroz mnoge godine i nikad nisam tamo vidjela kip Sv. Marije. A on je ogroman! Gotovo tri metra visok! Prekrasan je, Gospina haljina puna nabora, a njezin plavi veo! Tako je lijepa, a ruke su joj raširene kao da hoće cijeli svijet zagrliti. Moraš poći i vidjeti je. Ti si tim putem prošla, pa zar je nisi vidjela? Sa svake je strane svileni crveno-skrletni zastor, sjajan i prekrasan.” Rekoh da sam prošla, ali da sam vidjela samo zastore koji su bili trošni, pola crveno, a pola žuto. Ona mi reče da ni ona godinama nije to primjetila. Ja nisam vidjela nikakav kip.

Idućeg dana, u nedjelju, željela je da idem i vidim golemi kip, pa joj rekoh: „Nakon što prvo tebe odvedem u katedralu gdje se nalazi Sveto platno.“ Tako je ona krenula sa mnom. Bila je nedjeljna misa. Ostale smo oko pola sata, a onda upalivši svijeću otišle smo vidjeti veliki kip Svete Marije. Stigle smo tamo, a moja se rođaka gotovo onesvijestila. Jer, tamo nije bilo nikakvog velikog kipa, čak ni malog. Nije bilo ni sjajnih crveno-skrletnih zastora. Tamo su bili istrošeni obični žuto-crveni zastori, koje sam ja već vidjela, ali nije bilo nikakvog kipa.

Ona to nije mogla shvatiti! Ali ja jesam. Ispod zastora bila su nekakva vrata. Ona ih gurnu, a bila je to neka crkva. Rekoh joj: “Evo zbog čega smo došle u Torino, da idemo u ovu crkvu, koja se zove Madonna di Rosario, da damo zadovoljštinu. Crkva Svete Marije. Golemi prekrasni kip koji si vidjela bio je da privuče našu pozornost i da nas dovede ovdje. Naša nas Majka poziva. Ona ti se ukazala u obličju kipa tako velikog da te zadivi, da nas povuče ovdje. A ona želi da joj upalimo svijeću u njezinoj crkvi, u znak zadovoljštine za pastorove riječi.” Ušle smo, a bila je to tako lijepa crkva! Misa je bila u tijeku. Ostale smo do kraja mise. Pomaknule smo se naprijed do zlatnog kipa Svete Marije s Djetetom Isusom i tamo smo upalite svijeću moleći Isusa da oprosti grijehe i nama i onom pastoru.

Isuse, je li ovo točno?

Vassula, da, točno je tako kako si opisala;

uzet ću te k sebi čim završiš moje poslanje; moja duša čezne za tobom; Vassula poslušaj moju Majku;

Vassula, kaži Ismini koliko je ljubim; dijete, predočila sam joj ovu svoju sliku da bih privukla njezinu pozornost i dovela vas u svoju crkvu; ljubljene moje, koliko vas ljubim; častite nas, ljubljeni, častite nas; zadovoljavajte za svoju braću;

mislite na to koliko smo vam svima blizu; Vassula nikad se ne obeshrabruj, jer sam ja pokraj tebe; osloni se uvijek na Isusa; kćeri, misli na Isusovu Muku; živi za njega, slavi ga;

Samo uz Tvoju pomoć, i Isusovu pomoć, ja sam kadra učiniti sve to. Želim vas častiti.

sve vas ljubim; blagoslivljam Ismini; blagoslovila sam nju i njezina muža u svojoj crkvi;

Ja Te blagoslivljam, Sveta Marijo.

I ja tebe blagoslovljivam;

Poslije:

Oprosti mi, Gospodine, zbog moje potpune nevrijednosti i pogrješaka i svakog nedostatka dobra u meni što Te svakako vrijeđa kad sam u Tvojoj nazočnosti.

potpuno ti opraštam;

Ljubim Te, dragi Gospodine.

svaki put kad mi kažeš ljubim Te, ja ti oprostim sve tvoje grijehe, dopuštajući da nestanu i da te ne pogodi moja Božanska pravednost, Vassula, jer, zaista si neizrecivo grješna; ti blažiš moju srdžbu govoreći mi da me ljubiš;

(Isus je izgledao srdito, uplašila sam ga se.)

Bojim Te se.

ja sam Ljubav, zato me se ne boj;

O Isuse, voljela bih da nisam toliko grješna, nezahvalna i zla.

ja te žalim, i samo zbog tog susjećanja, rijetko planem na tebe;

Znam i ne zaslužujem ni mrvicu milosti. Ti si previše dobar prema meni, strpljiv, nikad se ne rasrdiš na mene. Uvijek si me samo ljubio, sa svim mojim manama. Razmazio si me.

Vassula, takvo je moje milosrđe!

Isus.

ja sam;

Moj Bog.

ja sam;

Molim Te uči me ljubiti Te više i to tako kako Ti želiš, tako da me možeš upotrijebiti i da Te ja mogu častiti.

malena moja, ja sam tvoj Božanski Učitelj koji će te učiti; nikad ne sumnjaj, nikad ne sumnjaj u moje opraštanje;

Ne, Gospodine, ne ću sumnjati. Učini me dostojnom sebe zbog svojih milosti i svoga približavanja meni, dopusti mi da Te slavim. Ljubljeni moj Bože, zabrani mi griješiti i ne daj da Te stalno vrijeđam svojim grijesima.

blagoslovi me;

Isuse, blagoslivljam Te. Oče, ljubim Te.

želim te vidjeti na mojim postajama;

O Isuse, kako? I ja to želim, ali kako, s kime, tko će me voditi?

(Oči su mi se napunile suzama zbog očaja.)

sačuvaj svoje suze za vrijeme kad budeš čula uvrede izrečene na račun moje Majke;

O Isuse, pomozi mi.

kćeri, osloni se na mene, daj da te poučim, obraduj me i budi prilagodljiva kao što jesi, dođi, budi uza me, ljubim te;

Ljubim Te, Isuse! Imaj milosrđa prema mome neznanju.

imam; kćeri, obraduj me i kaži: “Gospodine, daj da budem Tvoja žrtva, žrtva Tvoje goruće ljubavi; želim Ti se klanjati, samo Tebi, biti raspeta na Tvom Križu, nikad ne gledati ni lijevo ni desno; želim utažiti Tvoju žeđ otkupljujući duše za Tebe; bit ću žrtva Tvoje ljubavi, ljubim Te;” kaži to!

(Ja sam to izrekla.)

od sada pa nadalje ti više ne ćeš napustiti moje Srce, Vassula; odaberi, Vassula; hoćeš li svoj život ili život žrtve, odaberi;

Isuse, ne želim da me ostaviš. Želim biti s Tobom, pokraj Tebe.

onda si ti dobro odabrala, meni ćeš sličiti, budi žrtva Ljubavi; cvijete, ti ćeš cvasti pod mojim svjetlom;

Zahvaljujem Ti, blagoslivljam Te, za sve što si mi dao i za suosjećanje koje imaš prema meni.

imaj moj mir, kćeri; nikad ne zaboravljaj moju prisutnost; dopusti mi da se odmorim u tebi, jer to je moj dom;

Isuse, učinio si me sretnom i ja učim od Tebe.

cvijete, ja sam tvoj Gospodar i Bog; dođi, mi, nas?

Da, Gospodine.

6. listopada 1987.

Osjećala sam se jadno. A i jesam jadna. Ne mogu zadovoljiti Boga zbog svoga neznanja i sporog shvaćanja. Nisam zadovoljna sa sobom. Bio je tako u pravo u vezi sa mnom, govoreći mi da sam „daleko“ najbjednija od svih njegovih stvorenja. Sada ne volim govoriti kako je to sve počelo, jer nalazim da govorim o sebi. To je ružno, veoma ružno. Ali prijatelji i drugi ljudi žele čuti kako je to zapravo sve počelo, te sam bila obvezna objasniti im. I što sam više govorila sve sam manje mogla izbjeći prezir, svaki put kad sam morala nešto reći o sebi, do trenutka kad sam odlučila da od tada više ne ću objašnjavati kako je sve počelo. Tako ću izbjeći govoriti o sebi. Smatram da će ionako doznati od drugih. Ako su znatiželjni oni ne će biti umireni od mene. Ako žele čitati zato što vjeruju, Bog će ih prosvijetliti. Ne ću biti svoj vlastiti svjedok. Sve predajem u Božje ruke. On nemoguće čini mogućim, tako ću od sada nadalje biti samo njegova olovka i papir, njegova tajnica, tajnica koju je on naučio kako da ga ljubi i zapisuje njegove riječi. Bit ću njegov pisaći stol.

da, budi moj pisaći stol, dopuštajući mi da u te urežem svoju Riječ; budi meka, tako da moja Riječ može biti duboko urezana u tebe;

Zaboravila sam se i sjela na pod. On me pogledao, podsjećajući me. Klekla sam.

ljubim te, Vassula, zajedno ti i ja, mi dijelimo moj Križ;

čuj me, Vassula, ti si ljubljena od moje duše, zar to još nisi shvatila? osjećaj, osjećaj kako te ja, tvoj Bog, ljubim, dijete moje, moja preljubljena zaručnice;

Osjetila sam kako me Isus upio u sebe.

slušaj, Vassula, cijelo nebo odjekuje od moga vapaja, moja je želja nepokolebljiva, mora doprijeti do vaših ušiju; želim gipkost, jer kako se možete sjediniti ako niste gipki? želim sjediniti svoju Crkvu, hoćeš li me osjetiti i čuti moj glas?

Moj Bože, zašto Ti ne priopćiš svoju poruku određenim poglavarima Crkve?

hoću, kćeri; uresi moju Crkvu; ljubi me; Crkva će oživjeti!

Doživjela sam prekrasno viđenje Isusa, kraljevski proslavljenog, prekrasna slika Isusa, trijumfirajućeg Kralja, s podignutom rukom i uzdignutim prstima čini znak koji znači POBJEDA.

8. listopada 1987.

Isus?

ja sam;

Isuse, želim davati zadovoljštinu za svaku uvredu izrečenu na račun naše Presvete Majke. Ne mogu podnositi uvrede Tvojih stvorenja na njezin račun, osobito ne od Tvojih slugu. Makar mi glava otišla, branit ću je.

Vassula, dat ću ti da shvatiš koliko Ljubav trpi slušajući ove uvrede;

Vassula, neka se zna da ja, Bog, častim svoju Majku; neka znaju oni koji je vrijeđaju da je ona Kraljica Neba i da sam ja, Bog, položio krunu na njezinu glavu, krunu od dvanaest zvijezda; ona vlada, ljubljena, a to je zapisano u mojoj Riječi; ja častim svoju Majku, i jer je ja štujem, i vi je trebate štovati;

ljubim te, mi oboje, moja Majka i ja, blagoslivljamo te;

Gospodine, pastor ju je odbio kao našu Svetu Majku i rekao da je ne trebamo častiti. Kad sam mu rekla da si nam Ti to rekao s Križa, on je odgovorio da si Ti mislio samo na Ivana, i da nigdje u Bibliji ne stoji da je ona i naša Majka ni da smo mi njezina djeca.

ali ti ja opet kažem, kćeri, da je moja Majka i vaša Majka, a vi ste njezina djeca, to je napisano u mojoj Riječi i ja to govorim opet za one koji to ne znaju, Sveto pismo kaže,

Gdje, Gospodine?

u Otkrivenju, kad je Sotona pao progonjen od moje Majke, obuzet gnjevom protiv nje ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, to je sve za one koji se drže mojih Zapovijedi i svjedoče za mene;

Hvala Ti, Gospodine Isuse, što mi pomažeš.

Vassula, rekao sam ti da sam uvijek pred tobom; ostani mala, tako da ja mogu završiti svoje djelo; ljubim te;

Ljubim Te, Gospodine, i blagoslivljam Te.

mi, nas?

Da, Gospodine.

10. listopada 1987.

Isus?

ja sam;

O Isuse, nikad nisam znala da postoje i kršćani koji ne vjeruju, mislim ne časte Presvetu Mariju, nikad nisam znala što oni osjećaju prema njoj. Nikad nisam znala da postoje tako goleme razlike između kršćana. Nisam znala da je to tako loše.

o Vassula, mnogo je gore nego ti misliš!

O Isuse, zašto je to tako loše?

zato, Vassula, što je moje Tijelo razdvojeno; želim da se moje Tijelo sjedini!

Hoće li oni štovati našu Svetu Majku ako se sjedine?

dijete, hoće;

Mogu li ja to „hoće“ shvatiti tj. da to znači da će to biti?

ja ću ih saviti, ja ću prignuti njihova koljena i oni će štovati i častiti moju Majku;

Da, Isuse.

malena moja, ja ću oživjeti svoju Crkvu;

dođi, mi, nas?

Da, Gospodine.

[1] Mogla sam osjetiti Isusovo Srce, rasplamsano plamenom ljubavi.

[2] Činilo se kao da mu je najednom sinula ideja, stao je, pokazujući na naše gležnjeve, koje sam vidjela privezane jedan za drugi.

[3] Poslije, u narednim godinama, shvatila sam da je on pripadao evangelistima. U to vrijeme još uvijek nisam znala za te razlike.

[4] Pogledati poruku od 23. svibnja 1987.

[5] Kad je Isus to rekao, izgledao je jako tužan. Moja bol u usporedbi s njegovom nije ništa. Željela sam ga utješiti u njegovoj boli, zaboravljajući svoju bol.

[6] Zbog toga što ju je odbijao.