Od 1. do 9. rujna 1987.

1. rujna 1987.

vjernost je ono što volim; Vassula, pružit ću ti viđenje uzdižući te k sebi; pokazat ću ti kakvo će se nebo pojaviti;

Bilo mi je pokazano nebo. Izgledalo je kao i svaka noć sa svojim zvijezdama. A onda se promijenilo. Izgledalo je točkasto, kao naslikano slikarskom paletom, ali se jedna boja isticala, nadmašivala je sve ostale, prevladavala je, bila je crvena, puna, a onda je rasla u svojoj punini, kao tijesto, prosipajući se odzgo na nas.

Vassula, otvorit ću nebesa dopuštajući ti da vidiš što oko još nikada nije vidjelo; ti si dobro razaznala, budi budna; ja ću te nadzirati, čuj me; piši; ja sam od samog početka vremena, ljubio svoj svijet, ali sam također stvorio svoje stvorenje da me ljubi i da me priznaje za svoga Boga; ja sam od samog početka vremena blagoslovio sve što je moja ruka stvorila; ja sam Bog ljubavi, ja sam Duh uzvišene ljubavi; svijete, od samog početka vremena, iskazivao sam svoju ljubav ljudskom rodu, ali sam također pokazivao i svoju pravednost; svaki put kad se moj svijet pobuni protiv mene i protiv moga zakona, Srce mi se stegne, Srce mi je ojađeno zbog njihova bezakonja; došao sam da ih podsjetim kako sam ja Duh ljubavi i kako su i oni duh; došao sam ih podsjetiti da su oni samo prolazna sjena na zemlji, načinjeni od praha i da će ih prve kapi moje kiše sprati ne ostavljajući ništa od njih; ja sam u njih udahnuo svoj dah, dajući im život;

svijet me neprestance vrijeđa, a ja ih sa svoje strane neprestance podsjećam na svoje postojanje i na to koliko ih ljubim, moj kalež pravednosti je pun, svijete! moja pravednost teško se nadvila nad vas! sjedinite se i vratite k meni, časti me, svijete! kad budete vi htjeli onda ću i ja htjeti podići svoju pravednost; moji krici odjekuju i samo se nebo trese, ostavljajući moje anđele u strahu od onoga što ima doći, ja sam Bog pravednosti i moje su se oči umorile gledajući licemjerje, bezboštvo, nemoral; moj svijet je u svom rasulu postao istoznačnica Sodome; satrt ću vas svojom pravednošću, kao što sam satro Sodomljane; pokaj se, svijete, prije nego dođem;

ja sam vas zaista opominjao mnogo puta, ali vi niste slijedili mojih uputa; podignuo sam svece da vas opominju, ali kćeri, oni su zatvorili svoja srca; moj svijet radije živi u bludu i ignorira me; dao sam im znakove da bi ih probudio;

Moj Bože, Tvoja djeca samo spavaju. Molim Te, dođi i probudi ih, oni samo spavaju.

oni spavaju sate i sate, godine i godine;

Ali Godposine, koga kriviti kad ih nitko nije učio, oni su gotovo nevini, jer ništa o tome ne znaju.

ja sam podignuo sluge i učitelje na zemlji da ih uče;

Ali Gospodine, Tvoji učitelji i sluge rade, no što drugo oni mogu učiniti kad je mnoštvo negativno, oni su bespomoćni!

bespomoćni? oni se moraju pokajati, oni moraju doći k meni i pokajati se; kroz vjekove sam im pružao znakove, ali su ih odbacivali kao da nisu od mene; opominjao sam ih preko slabih i grješnih duša, ali su oni sumnjali u moju riječ; odbijali su sve moje blagoslove kojima sam ih blagoslivljao, žalosteći me; O ljudi srca kamenoga! ljudi male vjere! da su imali više srca i da imaju makar sada više srca, ja bih im pomogao; prodrmao sam ih iz njihova sna, ali koliko su puta oni zatvorili oči i opet zaspali;

No, zašto se ne obznani svijetu kad Ti očituješ svoje znakove?

neki se obznane, ali je većina mojih svećeničkih duša zatvorila svoja srca, sumnjajući, bojeći se; mnogi se od njih boje; Vassula, sjećaš li se farizeja?

Da, Gospodine.

kažem ti mnogi su od njih slika farizeja; sumnjičavi, preplašeni, zaslijepljeni ispraznostima i dvoličnošću, znaš li ti koliko sam im puta očitovao znakove? stotinu puta sam im očitovao znakove i što su učinili? vremena se nisu promijenila, mnogi od mojih svećeničkih duša su potpuno isti, slika farizeja! očitovao sam im znakove, ali oni žele znakove koji bi bili razjašnjeni dokazima; oni žele dokaze;

Hoćeš li im Ti sa svoje strane pružiti neki dokaz za ovu objavu, bilo kakav dokaz?

sve što ću im dati, to si ti osobno, dijete;

Ali, Gospodine, to nije uvjerljivo, ja nisam uvjerljiva, nisam dostatna da budu uvjereni! Oni će mi se nasmijati izravno u lice.

ja sam te blagoslovio;

Ali, Gospodine, ja znam da si to Ti, i nekoliko drugih, također, ali mnogi se ne će složiti, jer ovo nije čvrst dokaz da to dolazi od Tebe. Ja nisam ništa i Ti to znaš.

kćeri, daj da ja budem sve, ostani ništa i dopusti mi biti sve; što si ti manja, to sam ja veći; ja sam sada položio svoju pravednost na ljudski rod, na njima je što će požeti;

Postoji li kakvo rješenje, mislim nekako da sve bude kako Ti hoćeš, a da Tvoja pravednost bude uklonjena?

Vassula, kad budem primljen, a ne odbijan od svojih svećeničkih duša, ja ću ukloniti svoju pravednost; ja sam ih opominjao, ali oni drže moje opomene skrivenim;

Molim Te, kaži mi koji je razlog da oni tako potupaju?

čini se da su zaboravili moju svemogućnost i moje bogatstvo, oni su skloni da sve strpaju u jednu stvarnost;[1] oni će vjerovati samo ako oni vide; žaloste me, ne računaju na moje blagoslove;

[2]svijete! svijete! oživi moju Crkvu, Vassula časti me; čas je blizu, ljubljena, čas je na dohvat ruke; Ljubav će opet doći kao Ljubav;

Hvala Ti, Gospodine. Ja te blagoslivljam.

U posljednja tri dana u duši sam osjećala nerazjašnjivu patnju, između 1. i 4.

4. rujna 1987.

U mojoj privatnoj bilježnici Isus mi je uputio poruku koja me je zapanjila. Ustala sam ostavljajući tu poruku. Poslije sam pošla opet pisati, a Isus mi je ponovio tu poruku. Počela sam se bojati. Misli su mi se ponovno uzbibale, kao jednom prije počela sam zapitkivati i sebe i Boga: “Zašto ja?” Zašto je uopće ovo pisanje započeto, zašto se ja ovako osjećam obveznom Bogu? Kakva sam bila prije godinu i pol dana i kakva sam sada. Živim u Istini i osjećam odgovornost zbog svega što se događa. Čini mi se da ću zadovoljiti Boga. A onda opet sumnje. Sumnje koje su me nagnale da provjeravam Isusa. Došla sam k njemu sa sumnjom. On je to znao. Imala sam na umu napisati svoju osobnu stvar, nadzirući sama svoju ruku.

Isus?

ja sam; pa? pokušaj opet;[3]

piši ... piši! Ljubav Ljubav Ljubav Ljubav;

Ove tri točke pokazuju kako sam se trsila pisati, ali nisam mogla, onda je on napisao “piši” i on je prisilio moju ruku da napiše Ljubav četiri puta; dok sam ja nastojala zaustaviti svoju ruku.

ja sam Ljubav; podsjetit ću te da sam na tvoja pleća stavio svoj Križ mira i ljubavi; nosi ga! nosi ga! diži! diži! kćeri, shvaćaš li ti zašto sam te podigao? ja sam te podigao da sjediniš moju Crkvu, oltaru, nisam li rekao da ćete iz dječjih usta čuti istinu, a ne od pametnih? rekao sam da će pametni slušati i slušati, ali ne će razumjeti, gledati i gledati, ali ne će spaziti, jer su njihova srca okorjela; začepili su uši i zatvorili oči;

Vassula, ja sam te podignuo od mrtvih, poučavajući te s mudrošću; ne boj se i napreduj,

(Isus mi je dao viđenje mene kako gledam u njega. Osjećala sam nesigurnost. Držao me je za ruke. I dok je on koračao unatrag, mene je vukao da hodam naprijed.)

O kćeri, koliko te ljubim! cvijete, sve što osjećaš, dolazi od mene, napreduj;

(Ja sam se osjećala kao da sam činila svoje prve korake i radovala se!)

Vassula, oduševljava me tvoja bojažljivost; kćeri, napiši dolje riječ:

Garabandal

Vassula, kad sam te probudio iz tvoga sna, to nije bilo samo buđenje, to je bilo također i osposobljavanje da te upotrijebim, ljubljena; očišćenje nije bilo samo oprati te, to je značilo osposobiti te da osjećaš moju nazočnost i da buduš u mojoj nazočnosti; upotrijebiti te, to nije samo upotrijebiti te kod pisanja mojih poruka i želja, to je također zapisivanje mojih blagoslova za moju malenu djecu iz Garabandala;

došao sam proslaviti svoju poruku, oltaru, održavaj taj plamen rasplamsanim, svojom snagom obnovit ću svoju Crkvu; ljubi me, ne oklijevaj, osloni se na mene i odmori, ja ću ti pomoći da napreduješ; čas je blizu, moli se sa mnom,

“Oče, uzmi me u svoje naručje,

dopusti mi odmoriti se uza Te,

posveti me Oče kad me primiš,

oprosti mi moje grijehe kao što ja opraštam drugima

Slava Bogu, mome Ocu,

ja Te blagoslivljam; amen”

5. rujna 1987.

Vassula, ne boj se, napiši riječ, Garabandal;

Garabandal je nastavak drugih znakova; Garabandalska ukazanja su autentična, vjerujte svi vi koji niste vidjeli; vjeruj, vjeruj, kćeri, upotrijebio sam te da bih se očitovao kroz tebe; moja Majka ukazivala se mojim izabranim dušama; iz njihovih usta izrečena je istina, ali mnogi od mojih svećeničkih duša označili su ih nepouzdanim, a neki od njih sve skupa su nijekali;

ja sam se očitovao kroz tebe da bih otklonio ovu sumnju s Garabandala; Garabandalska su ukazanja istinita i moja djeca zaista su vidjela moju Majku i čula njezine poruke; Vassula, teža kušnja doći će na tebe čineći moj križ još težim na tvojim plećima i uvećavajući moj kalež pravednosti; ja opominjem svijet;

Moj Bože, vjerojatno ih veoma malo zna o ovim događanjima.

istina, mnogi ne znaju, zbog sumnje i straha mojih svećeničkih duša; opterećeni sumnjom oni odbijaju moja nebeska djelovanja, oni su zaboravili da sam ja Svemogući; otvrdnulih srdaca izgubili su svoju duhovnost, zaslijepljeni oni traže bez svijetla i bez mudrosti;

sva moja djela uvijek su očitovana pravoj djeci, a nikada učenima; moja djela čine im se nepravovjerna u njihovim očima, a to je zato što se oni uspoređuju sa mnom;

ja vas, od početka vremena, nikada nisam ostavio;[4] Vassula, sjećaš li se farizeja?

Da, Gospodine.

jednom su me optužili da sam propovijedao protiv Mojsijeva Zakona; u čemu je danas razlika? bio sam optužen za nered i suprotstavljanje njihovu zakonu; današnje optužbe i nesigurnost nisu daleko od toga; kažem ti, oni koji se opiru objavama, ukazanjima i porukama, oni su koji me ranjavaju; oni su trnje u mojemu Tijelu; nedavno sam ti rekao[5] da ću te voditi nebeskom silom ravno u srž svoga krvarećeg Tijela; rekao sam ti da ću ti svojim prstom pokazati one koji me ranjavaju; ja sam Isus Krist, ljubljeni Sin Božji; Vassula, ne boj se, jer ja sam pred tobom;

6. rujna 1987.

Isus?

ja sam; zar ću te ikada ostaviti? cvijete, predaj mi se s vijencem ljubavi; okupi moju djecu oko mene, daj da ih blagoslovim; ja, koji sam čekao na njih, čekao sam na ovaj trenutak; došao sam zaželjeti dobrodošlicu i blagosloviti ih; okupi moje ljubljene, moje vlastite, moje jaganjce; zagrli ih namjesto mene, pomiluj ih namjesto mene, podsjeti ih na moje obećanje; ljubi ih, sjedini ih; dođi bliže k meni, daj da te poučim s mudrosću;

7. rujna 1987.

mir s tobom;

I s Tobom, Gospodine.

upij me, cvijete, neka moja svjetlost sja nad tobom i neka se tvoje brige smanje; moj će ih dah otpuhnuti i one će nestati, odagnavši ih, ostaješ nasmijana; moja rosa pravednosti uresit će te, cvijete, evo moje današnje poruke; ne boj se, jer sam ja svoje planove postavio mnogo prije nego si se ti rodila;

Znači li to da što god se dogodi meni, Tvojim porukama ili bilo komu, da je to Tvoja volja?

da, ljubljena, sve što će se dogoditi, dolazi od mene;

Bojim se da Te ne iznevjerim, Gospodine.

kako bi ti mogla iznevjeriti moje planove, razmisli, ti si ništa; pa, kako može jedno ništa biti nešto, ako je uopće nešto i da bi to nešto, uopće, moglo poremetiti moje planove? a jer si ti ništa, zato se ne brini; sve prepusti u moje ruke; Vassula, ja sam tvoj Učitelj; ne boj se kad si sa mnom;

Molim Te, željela bih nešto reći.

slobodno;

Znaš li Ti da naiđu trenuci kad mislim da sam potpuno luda? Umobolna?

znam;

Onda zamisli samo one kojima ću ja jednog dana pokazati ovo! Oni će biti zgranuti, reći će da oni mogu pronaći prirodno objašnjenje. Oni jednostavno ne će vjerovati.

vjerovati je također milost; imati vjeru također je milost, vidjeti, čuti i shvatiti moje nebesko djelovanje isto je tako milost, sve je dano od mene;

Da, Gospodine.

Vassula, ja sam radio s tobom; časti me, kćeri,

Uz Tvoju pomoć ne ću Te iznevjeriti.

onda poslušaj ove riječi koje dolaze od moje Majke;

Vassula, pethi mou,[6] ne boj se, ja sam s tobom; moj ti je Sin Isus izričito ograničio dokaze i znakove koje si tražila od njega da ti ih dà, a on ima svoje razloge za to; a onda, dao ti je milost da vjeruješ, on te je poučavao s mudrošću; Vassula, ti si zaista slijepo vjerovala;

Jesam li?

jesi, inače ne bi imala ovaj žar s kojim nam dolaziš i pišeš, prepuštajući se da budeš upotrijebljena po njegovoj želji; čineći tako, ljubljena, dokazuješ da ti slijepo vjeruješ i Bog se oduševljava time; tvoja je vjera velika; Isus time želi i druge poučiti da imaju vjeru i slijepo vjeruju u njegova nebeska djela, budi bezazlena, budi kao djeca kojima se Bog raduje;

Što ako oni ne će, Presveta Marijo?[7]

tvoja će trpljenja biti velika; bit ćeš kao zrcalo u kojem se odražava Isusova slika; na tebi će se, dijete moje, odražavati njegova trpljenja;

Nevjerica i prezir?

točno; Isus će trpjeti; na tebi će se odražavati njegova trpljenja;

Budući da je on svoje planove postavio prije, zašto ih ne učini takvima da ne bude nikakvih protivština?

dijete, to je način na koji su ljudi skloni razmišljati; ne zaboravljaj njegovo učenje; Isus želi da njegova djela budu priznata sa zahvalnošću;[8]

Isus mi je rekao da ne će dopustiti da me itko povrijedi.

on je zaista rekao, a ja ti kažem ovo, kćeri; ni ja ne ću to dopustiti! ljubim te i ne ću im dopustiti da te povrijede;

(Ovdje sam se osjetila veoma ganutom.)

Ja sam kukavica; bojim se, ali ću se držati Tebe i Isusa.

kćeri, još ću ti nešto reći; Bog je postavio svoju pravednost nad ljude, njegov je kalež sada pun; slušaj me pozorno, u ovim riječima nalazi se mnogo više; slavi Boga, Vassula; ja sam vaša Sveta Majka; kćeri, pouzdaj se u mene; nemoj se umoriti zbog opiranja; zapamti, Isus je bio napušten od svih na putu da bi bio raspet; on je sam nosio svoj Križ;

Da, Majko. Ne ću tražiti ništa više mimo onoga što mi on daje.

Vassula, daj da ti odgovorim na pitanje koje držiš u sebi; ako oni i ovaj put ne budu vjerovali, Božja srdžba će rasti, puneći njegov kalež pravednosti; bit će to kao što ti je Bog pokazao u onom viđenju;[9] moli se i zadovoljavaj, jer kraj vremena je blizu;

Da, Majko, Bog Te blagoslovio.

to sam ja, Isus; malena moja, ostani mala; hajde da razgovaramo jedno s drugim; hajde da dijelimo ovaj dan; dopusti mi da budem tvoj sveti drug;

Gospodine, dopusti mi govoriti s Tobom. Ja ću misliti na Tvoju nazočnost.

dođi, mi, nas;

7. rujna 1987.

mir s tobom, kćeri; upamti ove riječi koje ću ti opet reći, upamti ih sada osobito;

Ja, Bog, stojim pred vratima, kucam; ako itko od vas čuje moj poziv i otvori vrata, ući ću k njemu i podijeliti njegov objed s njim; onima koji pobijede, dopustit ću da dijele sa mnom moje prijestolje, baš kao što ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju; tko ima uši da čuje, neka sluša što Duh poručuje Crkvama;”

kćeri, reci im; podsjeti ih na moje riječi, jer su ih zaboravili;

Isuse, pomozi mi.

ja ću ti uvijek pomagati, Vassula;

(Uzdahnula sam.)

Hvala Ti, Gospodine.

8. rujna 1987.

Vassula, obraduj me i primi me; želim da me slijediš; odvest ću te na susret sa sobom pred svetohraništem; primi me i ja ću te blagosloviti;[10]

ljubim te;

I ja Tebe ljubim, Gospodine. Doći ću.

9. rujna 1987.

Vassula, želim da ove riječi koje ću ti reći, budu poznte, želim da ove riječi budu rasprostrte po cijelom svijetu, “ja, Gospodin, blagoslivljam svoju djecu u Garabandalu;”

Vassula, blagoslovi ih, ujedini ih;

Sve ću učiniti, uz Tvoju pomoć, Gospodine ... A onda se 'pakao prolomio'. Sotona je zarežao. I njegovi učenici, također. Čak imaju i imena. Znam one koji me napadaju.

Vassula, dođi; pomoći ću ti da shvatiš kako te oni mrze; ne boj se;

Isus me je povukao u podzemlje. Tamo smo stali. Prepoznala sam pakao, nakon što su mi noge upale u ljepljivo, crno blato. Špiljska jama. Isus mi je rekao da slušam. “Aha, evo je opet, opet vještica! ha, pazi sad, udari je, osakati je zauvijek, ozlijedi je, tako da mi pobijedimo, izmrcvari je da dobro osjeti mržnju kojom mrzim nju i sva njegova stvorenja, Sabi, idi i ti također i udari je, sve vas mrzim!” Sotona je opet bio kao luđak. Isus me je povukao van.

sada, kad si čula njegovu mržnju, moraš shvatiti koliko je spreman zaustaviti te u pisanju; ja, Isus, ljubim te i čuvam pod svojim krilima, ne puštajući te ni trena iz svoga pogleda;

Poslije:

Vassula, ne čitaj te knjige, u njima nema ni mudrosti ni istine; mudrost se nalazi u Svetoj Bibliji; drago mi je da si me čula;

(Nisam puno uradila, jer sam uglavnom meditirala cijelog dana. Kad sam shvatila da je vrijeme prošlo. Otišla sam pripremiti objed, i čim sa počela raditi, Isus koji me je promatrao prekinuo je moj rad i rekao: “Vassula, imaš li trenutak za mene?” Rekla sam: “Da, imam milijune trenutaka, ne samo za Tebe.” Ostavila sam posao i pošla pisati. Rekao mi je da prestanem čitati jednu knjigu koju sam čitala, upozoravajući me da nije dobra. U njoj se govorilo o nekim stvarima o kojima nikad nisam čula, o legendama, religijama, a ništa od toga nisu pisali teolozi.)

Poslije, navečer:

svi dijelovi moga Lica bili su izranjeni;

(Gledala sam u sliku Svetog Lica.)

Sve što vidim, Gospodine?

da, sve, iščupali su mi dio brade, ozlijedili mi desno oko;

Isuse, ne znam što reći.

reci mi; ljubim Te!

LJUBIM TE.

Vassula, nemoj se obeshrabriti, NIKAD; ja sam s tobom; zajedno nosimo moj Križ;

[1] Čvrsti dokaz, konkretan, opipljiv ...

[2] Onda se okrenuo k meni, dajući mi svoju zapovijed.

[3] Nastojati nadzirati svoju ruku.

[4] Shvatila sam kako su nam znakovi očitovani da bi nas uvjerio o svojoj nazočnosti među nama i da bi nas ohrabrivao.

[5] 11. lipnja Bog mi je dao istu poruku. Rekao je da ih ne će štedjeti. Tada nisam znala na koga se to odnosi.

[6] Grčki: “Dijete moje”.

[7] Glas Presvete Marije je odjednom primijenio ton i postao veoma ozbiljan.

[8] Drugim riječima, slobodni smo i imamo svoju slobodnu volju.

[9] 1. rujna 1987.

[10] Isus me je opet pozvao da primim Svetu pričest.