Od 10. do 20. rujna 1987.

10. rujna 1987.

ljubim te; dok ne dođem i izbavim te; slijepo vjeruj u mene, Vassula;

Isuse, znam da ima trenutaka kad si veoma nezadovoljan sa mnom. U vrijeme kada upadam u sumnju, u to sam vrijeme ishod umnoženosti - kao kada bi Tomu umnožio deset put, ishod sam ja.

cvijete, ti si neotporna, a to dolazi iz tvoje krhkosti koja me privlači, zar ja to sve ne znam, ljubljena? ja sam tvoja snaga;

(Isus mi je šapnuo nešto u uho; zadržat ću to kao tajnu.)

Vassula, Garabandal je učinak čuda, između ovih čudesa ja sam očitovao druge znakove;

Možeš li napisati koja čudesa?

piši; Lurd, zatim Fatima, a sada želim napisati Garabandal u San Sebastianu; slavi me! zapamti, ja sam Svjetlo ovog svijeta;

(Nenadano me je Isus podsjetio na san koji sam sanjala prošle noći, a koji sam zaboravila. To je bilo viđenje, što sam poslije shvatila, ali se ono u snu okrenulo na zlo.)

slušaj, ja sam ti dao da doživiš viđenje u snu, učinio da ga osjetiš; ne, nema bježanja!

(Sjetila sam se kad sam vidjela da dolazi neki divovski val, ja sam pokušala pobjeći i sakriti se, premda sam znala da je to nemoguće.)

Ali zašto to, ako nas ljubiš? Zašto?

poznat sam kao Bog ljubavi, ali i kao Bog pravednosti;

Što možemo učiniti da to zaustavimo?

od svih vas zahtijeva se sada golema zadovoljština, sjedinite se i budite jedno, ljubite jedni druge, vjerujte u mene, vjerujte u nebeska djelovanja, jer ja sam uvijek među vama;

11. rujna 1987.

Vassula, daj da ti kažem, Mudrost te nije samo upućivala da nađeš mir; Mudrost te nije samo prekrila miomirisnom smirnom namirisavši te svojom uzvišenom ljubavlju; Mudrost te nije vodila olujnim putovima donoseći ti strah i iskušavajući te da bi te sada ostavila; ne Vassula, ja sam te vodio da bi bila tamo gdje želim da budeš; ono što sam započeo i blagoslovio, to ću i završiti, dođi, odmori se na mome ramenu;

Poslije:

malena moja, rijetko nalazim odanost u ljudima;

želim te upozoriti na ljudsku slabost, a to je nevjernost; ja te ljubim i ja ću te podupirati, znajući kako si neotporna; dopusti mi, cvijete, da te poljubim;

Nagnula sam se k Bogu i on me je poljubio u čelo. Mene, svoje dijete.

ljubim te, posvjećujem te, oslobađam te; dođi, ja i ti, ti i ja, mi, nas, časti me ljubeći me žarko;

Ljubim Te. Oče Sveti, smijem li Ti poljubiti ruke?

uvijek to čini, kćeri;

Poljubila sam mu ruke.

12. rujna 1987.

vjernost uvijek nalazi načina da bude sa mnom; ljubi me i budi mi vjerna, dijete; moja djela ne gledaju mudre oči; ja sam ih sakrio od njih; svoju skrivenu mudrost dajem poniznima i pukoj djeci;

kćeri, ja sam Duh[1] i približio sam ti se učeći te kao Duh duha; moje ti je učenje dano na duhovan način, a ne na način na koji filozofi naučavaju; Vassula, budi svjesna onoga što će doći, jer jedna neduhovna osoba ne će prihvatiti ovakvo djelo kao od Duha Božjega; opirat će se, zato što je to iznad njezina shvaćanja, jer ovo se može razumjeti samo kroz Duha Svetoga; ja, Bog, znam što pametni misle i reći ću ti iskreno, oni me ne mogu uvjeriti;

Tu istu večer moja je duša iz nepoznatih razloga trpjela. Čeznula sam za Bogom. Kajala sam se za svoje grijehe. Zamolila sam ga da me prisluša i ako ima nekoliko minuta vremena, da posluša moje kajanje, suočila sam se s Bogom opet s čitavim tovarom grijeha ...

13. rujna 1987.

Isus me je 8. o.m. pozvao na Svetu pričest. Danas sam otišla da ga primim.

Oče na nebesima,

ne daj da ljudi budu uzrok moje propasti,

ne daj da mi oduzmu ono što si mi upravo dao.

Bojim se njihove bešćutnosti,

i da će zatvoriti svoja srca nad Tvojim nebeskim djelima,

i da će zatvoriti svoje uši.

Ja sam veoma slaba i ranjiva.

Samo jednom svojom rječju oni će biti kadri slomiti me kao trsku.

O Vassula, Vassula, uzmi me za ruku; ako budu tebe proganjali, oni će proganjati mene; ako tebe budu ismijavali, oni će ismijavati mene; Ljubav je trpljenje;

Pomozi mi, Oče, i očuvaj me od ovih ljudi.

Ljubav će ti pomoći; uresi me čistoćom, budi moj oltar; nosi sa mnom moj Križ; oltaru, ne tuguj;

Blagoslivljam Te, Oče. Čeznem za Tobom.

Poslije:

Ove nedjelje, 13. rujna, bilo je drugi put od početka objave da je moja duša upala u krajnju tjeskobu, tugu iz neobjašnjivih razloga; gorčinu, za koju sam mislila da je ne ću preživjeti. I tjelesno sam također bila bolesna. U grudima mi je bilo teško i osjećala sam bolove skroz kroz ruke. Isus me je zvao:

Vassula, uskladi se sa mnom i osjećaj moju bol; oni me ponovno raspinju;

Zašto, zašto to čine?

ljubljena, oni ne znaju što čine;

Tko to čini?

mnoge duše; ja ih ljubim, a oni me preziru; Vassula, podijeli sa mnom moju bol, budi jedno sa mnom;

Mi, nas, Gospodine?

da, kćeri; zajedno ćemo trpjeti zbog ljudske nevjere; uzmi me za ruku, zajedno;

Zajedno, Gospodine.

15. rujna 1987.

Isuse, ne mogu podnijeti da te oni stalno ranjavaju. Požuri i izvadi to trnje!

O kćeri, pokazat ću ti ga, jedno po jedno, reći ću ti gdje se nalazi i s mojom snagom izvlačit ćeš jedan po jedan trn; i namjesto trnja koje me ranjava, dopustit ću da mi ponudiš samo cvijeće iz moga vrta radosti; jer ono je raslo pod mojom svjetlošću, ispuštajući na zemlju svoj slatki miomiris, ukrašavajući moj vrt; u mome Srcu, u njegovoj najdubljoj dubini još je uvijek oštrica koplja; Vassula, i ona će također biti uklonjena; svojom moći izvući ću je van; ne ću ih štedjeti ovaj put!

sjedini moje jaganjce i reci im, “ja, Bog, blagoslivljam ih; ”

17. rujna 1987.

Vassula, šaljem te k njemu,[2] tako da on čuje moju poruku; hoćeš li ga zamoliti da te primi? hoćeš li ga zamoliti da te vodi?[3]

U trenu sam iznenada doživjela viđenje koje mi je dao Gospodin, demone koji lutaju zemljom, srušene! Činilo se kao da se suha zemlja, na kojoj su stajali, trese i puca, dižući se u vis kao pesnica, zbacuje ih i oni bespomoćno padaju dolje, bez snage.

došao sam sjediniti svoju djecu i blagosloviti ih;

18. rujna 1987.

Ovog petka srela sam grčkog svećenika u Grčko-pravoslavnoj crkvi. Sve sam mu rekla. Slušao je prihvaćujući sve što sam rekla. Sada želi čitati ovu objavu.

20. rujna 1987.

kćeri, do sada si morala shvatiti kako ja djelujem; vjeruj, moja Vassula, jer ću u tebe udahnuti još mnogo objava; predaj mi se potpuno i dopusti da moj prst utisne u tebe moju Riječ; dođi, malena moja, i pomiluj me;

Da, Gospodine.

Time Isus misli da ga pomilujem na velikoj slici Svetog Lica koju imam sa Svetog platna. To mi je postala navika. Dok meditiram i razgovaram s njime, češće pružim ruku na njegovu sliku. I, milujući njegove rane, kao da brišem mlazove krvi, vidam ga. To činim nesvjesno, jer me meditacija potpuno zaokuplja.

Vassula, Garabandalska ukazanja mene i moje Majke trebaju biti priznata; čuj me, Vassula, svaki put kad se moja Majka ukazivala mojim odabranim dušama, obasjavajući ih svojom milosti, stajao sam kraj nje, ali me ni jedno oko nije moglo vidjeti; Ponekad sam se pojavljivao kao dijete, da bih blagoslovio one koji su me slavili;

kćeri, želim da ta mjesta naših ukazanja budu više čašćena; želim da me Sveta Stolica časti, blagoslivljajući ova sveta mjesta; Vassula, ne mislim samo na Lurd i Fatimu, mislim također i na Garabandal; došao sam da proslavim Garabandalska ukazanja;

želim vidjeti svoju Svetu Stolicu tamo, da blagoslovi to mjesto, obnavljajući sve ono što je bilo iskrivljeno i pogrješno objavljeno od strane mojih svećeničkih duša koji me ranjavaju, da se skinu sumnje i očiste oskvrnuća što su ih učinili oni koji su nijekali moja ukazanja, hoće li moja Sveta Stolica učiniti ovo za mene?

Gospodine, moj Bože, kako će oni sve ovo znati?

prepusti, Vassula, ovaj posao meni; naći ću ja načina da im to dam na znanje; kćeri, želim da svaki put kad im dam znak svoje nazočnosti, bez obzira koliko je mali, želim da moja Sveta Stolica časti moj znak, blagoslivljajući ga; želim da svijet zna o mojoj nazočnosti, o mom bogatstvu, o mojem milosrđu i o mojim nebeskim djelima; želim da moja Sveta Stolica moje dane znakove obznani u širim razmjerima, hraneći svijet; želim svoju zemlju učiniti plodnom; ne daj im da počupaju ono malo preostalih cvjetova; želim natopiti ovu pustinju, tko će zaljevati moj vrt? zašto zanemaruju moje cvijeće?

Ljubljeni Isuse, ako ne griješim, trebalo im je sedam godina da potvrde čudo u Fatimi. Moj bože, vidim odbijanja, prijekore, teškoće oko prihvaćanja.

cvijete, ne žalosti se; daj da ti pomognem; Vassula, ja uvijek postižem svoje ciljeve;

[1] 2 Ko. 3, 17 i 1 Pt 1, 11.

[2] Grčko-pravoslavnom svećeniku, Alexanthrosu.

[3] Ovdje Bog misli da me on posavjetuje.