Od 21. do 30. listopada 1987.

21. listopada 1987.

Danas imam obeshrabrujuću novost. Katolički teolog iz Lyona, u koga sam se pouzdala, kada je doznao da ja ne pripadam nikakvoj katoličkoj zajednici, klonuo je u svom zanosu. Rekao je da imam iskustvo Boga, ali to ne znači da je to nešto iznad uobičajenog. Bog upućuje poruke svima nama, crkvenim vlastima i samoj Svetoj stolici. Ali dakako, zašto bi on morao vjerovati? Ja dolazim gotovo niotkud; kao što sam jednom već rekla da sam ja jedna od njihovih, bila bih prihvaćena, i oni bi se već potrudili i pogledali ove poruke. A to je baš ono što nas Bog hoće naučiti, da se ne razdvajamo jedni od drugih. Svi smo pod jednim autoritetom, tj. Božjim autoritetom Čemu odvajanja? Odvajanja čak zbog karaktera osobe. Ne nosim redovničku haljinu, ali kakve to ima veze, mogu li ja pitati Boga zašto je to tako? On me je odabrao ovakvu kakva sam i takvu me želi.

Vassula, ti proživljavaš iste protivštine koje sam proživljavao ja kad sam bio u tijelu na zemlji; sjeti se, Vassula, kad su me farizeji pitali tko mi je dao vlast da propovijedam?

Da, Gospodine.

ljubljena, moja poruka dolazi od mene; sva vlast dolazi od mene; ti pripadaš meni; je li igdje zapisano da će vam vlast biti dana od ljudi? malena moja, nasloni svoju glavu na Mudrost;

(Snuždila sam se i rastužila. A nakon što sam se i rasplakala, morala sam neko vrijeme prestati s pisanjem da dođem k sebi.)

žrtvo moja, izabrao sam te da budeš žrtva moga Srca, slatka muka tvoje duše, žrtva moga Tijela i moje duše; kroz nepriznavanje, tjeskobu i žalost, ti ćeš Vassula iskusiti moj život na zemlji; sve ću ti to davati u malim količinama, prema obujmu tvoje duše; ti ćeš biti, a već i jesi, sumnjičena, optuživana, izrugivana, nepriznata; Vassula, mnogo toga će doći, a opet, s druge strane, dao sam ti one koji vjeruju u moju Poruku mira i ljubavi; oni su tvoji svjedoci;

daj da te podsjetim da ćeš i ti biti izdana;[1]

Vassula, ljubim te; ja, Bog, tvoja sam potpora; k meni dođi i utješi se; daj da te moj mir obvije, dođi, sva vlast dolazi od mene, a ne od ljudi; ti potpadaš pod moju vlast, koja je jedna; jedan autoritet;

Moj Bože, hvala Ti za potporu koju mi daješ. Hvala Ti također za svjedoke. Ne ću više riječ prozboriti, držat ću se onih svojih riječi, a to su: Učini sa mnom što Ti je volja, bilo da je radost ili žalost, ja ću Ti jednako zahvaljivati. A ako me želiš odgurnuti, bit ću odgurnuta, ako me želiš tetošiti, to ne zaslužujem. Čini sa mnom ono što Tvoje Srce najviše želi. Ja sam Tvoja.

da, budi podatna, tako da mogu svoje riječi duboko urezati u tebe; misli na moju nazočnost i na moju ljubav;

22. listopada 1987.

Ujutro u 2.30 h probudila sam se s ustima i usnama suhim od žeđi, poput pergamenta. Isus mi je rekao: „Ustani i pij sada. Dva su dana prošla.“ Otišla sam i srknula malo vode. Ne puno, jer ne bih mogla podnijeti.

Ovog je jutra moja duša žalosna iznad svakog poimanja, čeznula sam za Isusom. Zašto me je probudio, pa mi uskratio povlasticu da budem među onima koji žive u njegovoj kući? Kad bi oni bar bili svjesni te povlastice! A ja, uliti želju u mene, a spriječiti mi ulaz i ogrnutost njegovim mirom. Namjesto toga, moram biti u progonstvu, s toliko mnogo napasti ...)

O kćeri! blagoslovljena od moje duše, blagoslovljena od moga Srca, i ja također trpim svoju bol; ali, Vassula, ja sam te stvorio da budeš među ljudima, i s njima se sjedini; ljubim te neizmjerno, toliko da ta ljubav graniči s neizdržljivošću; Vassula, neizrecivo grješna, žrtvuj se, ljubljena, i budi među grješnim i bezbožnim ljudima, jer ti si moja mreža; daj da se tvoj sveti Otac raduje nad tvojim ulovom; da se moje Srce ovaj put ispuni radošću; povuci duše k meni;

sačuvaj svoje suze, jer ih ne će mnogo ostati kad tvoje uho bude čulo nedostojnosti upućene na račun moje Majke!

Isuse, ne dopusti im da pokrenu jezik kad krenu s nedostojnostima!

Vassula, ja, Gospodin, udijelit ću im oproštenje, jer oni ne znaju što govore;

Hoće li oni ikada naučiti, Gospodine?

svi će naučiti, svako će stvorenje naučiti, ukoliko budu slušali; daj da ti odgovorim na tvoje pitanje koje imaš na umu;

Ali Gospodine, Ti si rekao ‘ukoliko’, što znači da će biti nekih koji ne će slušati.

na moju veliku žalost bit će onih koji će zatvoriti svoje uši! oni koji će odbiti da čuju ovaj put ne će biti pošteđeni; dođi sada, ustani i slijedi me;[2]

23. listopada 1987.

Ovog jutra pitala sam se kako li se je morao Isus osjećati kad mu farizeji nisu vjerovali i kako je to moralo biti teško za njega uvjeravati ih da je on zapravo Sin Božj. Kako je bio neshvaćen od njih! Bilo je iznad mogućnosti ljudskog razumijevanja da je tako nešto moguće u njihovo vrijeme; oni jednostavno nisu mogli shvatiti i prihvatiti takvo čudo.

a koliko ih danas razumije ili potpuno vjeruje u moje poruke?

Dosta ih vjeruje, mnogo više od onih koji ne vjeruju.

reci mi, koji su brojniji među onima koji čuju, vjeruju i potpuno razumiju moje poruke, moje ovce ili moji jaganjci[3]?

koji su više voljni čuti?

Po svom dosadašnjem iskustvu, zaključujem da su jaganjci više voljni.

danas kao jučer; kćeri, vremena se ne mijenjaju; danas je kao i jučer; kad sam bio na zemlji u tijelu, neki su vjerovali u mene kao u svakog drugog proroka, samo malo ih je vjerovalo u mene kao u Mesiju; kad su me farizeji čuli, požurili su da me kamenuju zbog huljenja, a danas, Vassula, zašto se iznenađuješ nad time koliko ljudi vjeruje? ti dolaziš od mene i ja te danas šaljem kao svoju nositeljicu sa svojom Porukom mira i ljubavi, ja dolazim sjediniti svoju Crkvu, ali danas je kao što je bilo i jučer;

daj da ti kažem; vlasti će biti zbunjene i mnogi će odbiti potpuno vjerovati kako je ova Poruka dana izravno od mene, neki će te izrugivati; neki će te pomno ispitivati, drugi se ne će potruditi da ti posvete ni minute kako bi te prislušali, neki će pogrješno razumjeti moju Poruku, jer ovo je opet iznad njihove mudrosti;

evo, ja dolazi, sa svojim Srcem u ruci, nudim vam ga, sav milosrdan; upotrebljavam tebe, slabu i grješnu da budeš moj instrument i da se očitujem kroz tebe, da siđem na zemlju i da vas sve sjedinim; zaista ti kažem, da su samo pogledali duhovna nadahnuća moga ljubljenoga Ivana,[4] a sve dolazi od mene, razumjeli bi da je čas tu, na dohvat ruke; istražujte njegove riječi, jer svako njegovo proroštvo uistinu dolazi od mene; malena moja, daj im svima da vide kako ja djelujem;

Moj Bože i ljubljeni Oče, ponekad se bojim suočiti sa svim tim nijekanjima, izrugivanjima, odbijanjima, nepriznavanjima, jer sam ja potpuno uvjerena da si to zaista Ti. Kakva sreća spoznati da si iz svog beskrajnog milosrđa i bezgranične ljubavi sišao k nama da nam opet pomogneš i sjediniš nas!! Da nas otkupiš!! Da oživiš svoju Crkvu!

moj ostatku, ne boj se; ako se tebi izruguju, oni će se meni izrugivati; ako tebe niječu, oni će mene nijekati; sve što čine tebi, činit će meni;[5]

sretne li tvoje duše što je spoznala ono što si ti spoznala, jer, kažem ti, mnoge duše od velike važnosti u mojim očima, željele su spoznati ono što si ti spoznala, ali nikad nisu uspjele čuti ono što si ti čula, osjetiti ono što ti osjećaš, nikad nisu čule to ni osjetile; Vassula, na tebi je moja milost;

Blagoslivljam Te, Oče,

što si pogledao na mene, svoje najbjednije stvorenje

i što si na mene izlio sve ove milosti.

Slava Bogu Svemogućem što me obasjava.

drži me se čvrsto, jer ćeš se suočiti još s mnogim kušnjama;

mi, nas?

Da, Gospodine. Mi, nas.

26. listopada 1987.

U noći, oko ponoći, Bog me je prosvijetlio te sam dublje shvatila značenje ukazanja Majke Božje mojoj rođaki preko onog golemog kipa. To je potvrda da je Bogu drago i da dopušta kipove u svojoj Crkvi koji predstavljaju njega i Presvetu Mariju. A onda me je Bog opet prosvijetlio i dao mi razumjeti kako se on slaže i dopušta nam da ukrašavamo crkve s njegovim likovima koji njega predstavljaju; slike, slikarska platna itd.

ja dopuštam svojoj Crkvi da izlaže moju sliku; ne razgolićujte moje Tijelo,[6] ukrasite me, uljepšajte me, ostavite tako kako jest;[7] slušaj, Vassula, ja sam Crkva, pouzdaj se u mene;

Poslije:

ljubljena, ja sam Jahve; piši, kćeri:

O svijete, zar nisam podigao svece i proroke da vas opomenu na kraj vremena? nisam li vam pretkazao da ću vam, iz svoga Nebeskog dvora, poslati anđela koji će vam objaviti moj tajni naum, tako da može biti ispunjen? stalnost moje Riječi bit će ponovno potvrđena;

zar vam nisam pretkazao da će poslanje moga glasnika biti poradi toga da vam priopći moju objavu? moje svjedočanstvo je duh proroštva; radujte se i veselite svi koji ste mi vjerni! jao nevjernima, jer će moja Riječ pasti na njih kao mač i udariti ih, uništavajući svu njihovu lažnu mudrost, mudrost koja je navela moj svijet da upadne u sotonsku mrežu, pretvarajući moje jaganjce u bezbožni, nećudoredni narod;

ja sam ti, Vassula, pružio jedno opominjujuće viđenje, jednu natuknicu na ono što sam učinio sa Sodomom i Gomorom, neka obrate pozornost na moju opomenu, jer ja, Bog, pretkazao sam svome svijetu, ukoliko se ne pokaje i ne prihvati me kao svoga Stvoritelja, moj će mač pasti i udariti ih;

samo zbog svoga beskrajnog milosrđa silazim na zemlju[8] da vas opomenem; ja sam Duh istine koji govori; čuj svijete što imam reći svojim Crkvama; ne stojte nepomično; promičite moju opomenu; ja stojim pred vašim vratima i kucam, ako itko čuje moj glas i otvori vrata, ja, Bog, ući ću i podijeliti njegovu večeru s njim; ne bojte se, ja ispunjavam svoju Riječ; stojim pred vama;

Gospodine, smjeraš li Ti na mene osobno da promičem Tvoju opomenu? Ako je tako, Gospodine, onda što još osim da ovo umnožim?

sve što od tebe tražim, jest ljubav; daj da to u tebe urežem; ja sam već odredio one koji će promicati moju poruku;

dođi, ja sam s tobom; osjeti me, osjeti moju prisutnost, da;[9] ljubi me;

Ljubim Te, Isuse. Uči me da Te ljubim više, upravo onako kako Ti želiš da Te ljubim.

ja jesam;

27. listopada 1987.

Posljednji katolički teolog izgubio je zanimanje za mene jer nisam pripradala njegovoj zajednici.

ali, Vassula, naravno da ti ne pripadaš njima; ti pripadaš meni; ja sam tvoj Stvoritelj i Sveti Otac;[10] ti spadaš pod moju vlast;

Da, Gospodine, mi smo pod Tvojom vlašću,[11] ali postoji organiziran sustav pripadnosti u kršćanskim zajednicama, kako mi je rečeno.

u mojim očima sve je isto; ja nikada nisam želio da moje Tijelo bude razdvojeno; to ste vi koji ste me raščlanili! vi ste odlučivali o mom Tijelu! vi ste me osakatili;[12]

O, Bože...

kćeri, zr ti nisam rekao da sačuvaš svoje suze za moju Majku?

Premda mi je on to rekao strogo, nisam sebi mogla pomoći, vidjevši kako je on isto toliko tužan, koliko i ja.

Da, Gospodine, ali Ti izgledaš toliko povrijeđen, a ja sam samo ljudsko stvorenje.

Vassula, to je zbog toga što mi dijelimo moju čašu; moja je čaša gorka; kaži Svetoj Stolici da sam ja onaj koji te šalje k njima; čuj me, ako te pitaju kojoj zajednici pripadaš, reci im da ti pripadaš meni i da si ti pod mojom vlašću;

Gospodine, ne želim se pravdati, ali zar ne mogu reći da sam ja pravoslavka? Ja sam pravoslavka!

pravoslavci! katolici! protestanti! svi pripadate meni! svi ste vi u mojim očima jedno! ja ne pravim nikakve razlike, pa čemu onda strah? pitaj moga ljubljenoga papu Ivana Pavla, on ne će praviti nikakvu razliku; Vassula, reci mu ovo: “ljubljeni, ja, Gospodin, stojim pred tvojim vratima, kucam, hoćeš li čuti moj poziv? hoćeš li otvoriti vrata? ako mi otvoriš, ući ću u tvoju kuću i podijelit ću tvoj objed s tobom; pobijedi i ja ću ti dopustiti da sa mnom dijeliš moje prijestolje; čuj me, slušaj što Duh Sveti govori Crkvama;”

ja sam Pastir tvoj,

ni u čemu ja ne oskudijevam,

na poljanama zelenim ja ti dajem odmora, ljubljena dušo,

na vrutke te tihane vodim,

i krijepim dušu tvoju

stazama pravim ja te usmjerujem

radi slave Tijela svoga,

pa da i dolinom mračnom prolaziš, zla se ne boj,

jer ja sam s tobom

hranit ću te na oči dušmana tvojih,

pomazao sam te i sitit ću te uvijek;

jer ja sam ponor ljubavi i neizmjerno milosrđe,

dođi i živi usred moga Srca;[13]

O Gospodine, Ti si moja svjetlost i moje spasenje.

Ne trebam se bojati.

Ja znam da ćeš me zaštiti.

Svim srcem svojim zahvaljujem Ti, Gospodine, Bože moj,

Slavit ću Ime Tvoje dovijeka.

Tvoja ljubav prema meni tako je velika,

Imaj smilovanja prema meni i mojoj nedostatnosti.

ostani mala, cvijete; rasti u duhu, srči od mojih krjeposti; dođi, dopusti mi da uvijek u tebe utisnem svoje riječi;

Da, Gospodine. Sretna sam što sam s Tobom.

Ljubav te nikada ne će ostaviti;

dođi, mi, nas?

Da, Gospodine.

30. listopada 1987.

svojemu svijetu pokazao sam bezbroj znakova da ih opomenem; podignuo sam svece koji su najvešćivali moje želje, ali jesu li ih[14] slušali? je li se išta promijenilo?

Gospodine, pretpostavimo da ovaj put hoće, pretpostavimo da će čitati i vjerovati te se ujediniti i ovaj put radije tražiti Tvoju slavu nego ići za svojim osobnim probicima.

Vassula, ah Vassula, mnogi će se bojati, čak i oni koji će vjerovati u moju Poruku i priznali da sam to ja, zbog straha da bi mogli biti izrugivani, kao i zbog straha od svojih pretpostavljenih; mnogi će staviti ljudske počasti ispred onih koje dolaze od mene; časti me i širi moju poruku;

Pretpostavimo Gospodine, da će se pokoriti.

ja ću skinuti svoju Pravednost koja se teško nadvila nad njih; ali oni još uvijek odapinju otrovne strijele jedni na druge, bolno povrijeđujući moje Tijelo; među njima će uvijek vladati nesklad, jer nedostaje ljubav;

Vassula, da su oni slijedili moju zapovjed da ljube jedni druge kao što sam ja njih ljubio i da su bili ponizni, moje bi Tijelo danas vladalo skladno; jesu li se ikada ponizili i oprali jedni drugima noge,[15] nisam li vam to dao kao primjer, tako da biste mogli činiti ono što sam ja činio?

sagnite se! sagnite se da biste se mogli sjediniti!

dušo, došlo je vrijeme da me čuje moj ljubljeni sluga Ivan Pavao; zaista sam čuo njegove vapaje, njegovi su vapaji doprli u Nebo, njegovi vapaji odjekuju cijelim svemirom, njegovi su vapaji doprli do mojih ušiju!

reći ću ti da će uskoro biti jedno stado i jedan pastir; ja ću voditi sve svoje ovce, čak i one koje nisu iz ovoga stada; Ljubav će vas sjediniti, ali prije ovoga, strašna će se nevolja svaliti, cijelo će se Nebo zatresti! oprezna budi, kćeri; predaj moje upute, one su sve sadržane u mojim svetim spisima; izručujući[16] moju poruku ti ćeš shvatiti;

Isuse, o Sv. Marijo, što li će oni reći? Razumij me, Sv. Marijo, ja se ne nalazim na takvu mjestu da se suočim sa svim tim ljudima na visokim položajima.

Vassula, ne boj se; tvoja nesposobnost oduševljava Isusa; ostani mala;

Sv. Marijo, pretpostavimo da oni ne će slušati?

malena moja, ova Božanska objava bit će njegova zadnja opomena; ako ne žele slušati ili razumjeti, ja ću dopustiti da njegova ruka padne na njih i pogodi ih; Vassula, sve što ti trebaš činiti jest ljubiti ga; budi oprezna jer Sotona je bijesan i pokušat će s raznim zamkama; ne boj se, ja te čuvam;

Hvala Ti, Sv. Marijo, što me ohrabruješ. Hvala Ti što me čuvaš. Ja Te blagoslivljam.

Vassula, ja te blagoslivljam, dijete;

[1] Od čovjeka.

[2] Isus je stajao kraj mene i požurivao me da ustanem.

[3] Ovce: svećenici. Jaganjci: obični puk.

[4] Papa Ivan XXIII molio je za Drugu Pedesetnicu u kojoj bi došlo do obnove; obnove Božjeg stvorenja, Božje Crkve i njezina oživljavanja, tako da se Crkva dovede do JEDINSTVA.

[5] Bog me podsjeća da On sa mnom dijeli sve moje žalosti i tjeskobe, što me je utješilo.

[6] Crkvu.

[7] Kako to pravoslavni i katolici ukrašavaju crkve.

[8] Na simboličan način.

[9] Razaznala sam Isusa.

[10] Bilješka: Premda Isus kaže Vassuli da je on njezin Otac, ne miješaju se osobe Presvetoga Trojstva: Isus kao Sin Božji je i naš Otac, kao i Bog Otac i Duh Sveti. Nas je stvorilo Presveto Trojstvo. Isus osobno naglašava taj svoj odnos svojim učenicima kad ih naziva “svojom djecom”. Pogledati Iv 13, 33; 21, 5.

[11] Krist je glava Crkve.

[12] Za trenutak je nastala tišina, a Isusov se glas doimao tako gorko i tužno. Osjećala sam se krivom što sam ga podsjetila na to.

[13] Usp. Ps 23.

[14] Stvorenja.

[15] Imala sam dojam da je Isus mislio da bi ta gesta trebala biti učinjena od jedne Crkve prema drugoj.

[16] Objavljujući.