Poruka od 22. do 30. siječnja 1989.

22. siječnja 1989.

Gospodin?

ja sam s tobom, dijete; slijedi otiske koje postavljam za tebe; moli se da Duh raspoznavanja i istine uvijek dođe na tebe; budi postojana, čak i kad te progone, poseži za mnom i svojom Svetom Majkom; Vassula, prioni uza sve što sam ti dao;
nisi ti prvi prorok koga moji vlastiti osuđuju i postupaju s njim nepravedno; ne, nisi; moji mi najbolji prijatelji zadaju najdublje rane, oni nisu razumjeli, oni ne znaju što čine; njihova su srca ojađena, ojađena činjenicom što sam izabrao tebe, dijete moje; ojađena što se mogu objaviti kroz bijedu i što nju također ljubim; oni nisu shvatili moje Srce koje je bezdan milosrđa;
mnogi od njih opravdavaju se; kad mole svoje dnevne molitve Ocu, dođu li oni k njemu s čistom savjesti, moleći Oca da im oprosti kao što oni opraštaju drugima? kako mogu tražiti od Oca da im oprosti kad oni tebi do dana današnjega nisu oprostili? oni ne će oklijevati da te sude, oni vapiju za mirom, ali mira nema, a ni jedan od njih ne kaje se za svoje grijehe; gdje vam je gorljivost za mirom, gdje vam je želja za jedinstvom? to što ste danas razdvojeni, to je zbog vaše grješnosti, zbog vašega nepraštajućeg duha;
gdje je ljubav? je li uopće išta ostalo od ljubavi u vama, svijete, je li išta ostalo od mudrosti u vama? ja, Gospodin, rekao sam da ću čak i najmanjem od vas davati i da ću kroz ljudske govorne strane jezike i kroz usta tuđinaca govoriti narodima, i još uvijek me oni ne slušaju;
moja Vassula, ne brini se, proganjanja će uvijek biti; ti, ljubljena moja, drži se onoga što sam ti dao; ti si sada moja kći, jer si pokrenuta mojim Svetim Duhom; zato prioni uza me postojano; ja te nikad ne ću ostaviti;

Slava Bogu za milosrđe i za goluba kojeg je nada mnom pokazao!

budi mirna, ti si u Očevim rukama; mi, nas;

Da, zauvijek.

27. siječnja 1989.

ja, Gospodin, ljubim te; ja sam Gospodar tvoga života i neka tako uvijek bude, jer Ja Jesam;
ostani u mojoj Svjetlosti, veličaj me, dovodeći duše k meni; raznježi me svojim djetinjim riječima; nikad ne prestaj moliti, budi uvijek svjesna moje nazočnosti; odnosi se prema meni kao prema Kralju, ponudi mi vijenac ljubavi, ponudi mi molitve koje kao tamjan dopiru u Nebo, ponudi mi duše na otkupljenje, ponudi mi ih tako da ih bacim u oganj svoga Presvetoga Srca, želim od svakoga učiniti živu zublju ljubavnoga žara; časti me i evangeliziraj s ljubavlju za Ljubav;
dođi, slavi me;

Hvaljen budi Gospodine,
što si pogledao na bijedu i uzdignuo me.
Hvaljen budi Gospodine,
što si me podignuo od mrtvih.
Slava Tebi Gospodine,
što si se spustio i prignuo k nama da nas izbaviš od zla.
Blagoslovljen Bog zbog svoga milosrđa
koje očituje prema svojoj djeci.
Amen.

hrani se od mene; dođi, mi, nas?

Da, moj Gospodine.

29. siječnja 1989.

Noćas sam snivala znakoviti san:
Ušla sam u crkvu punu ljudi. Misa je još trajala. Bila je gužva, pa su mnogi ljudi stajali. Zrak je bio ispunjen tamjanom.
Svećenik je sa sobom donio nekakvu kutiju, a mi smo svi znali da je u kutiji golub. Živ. Htio ga je osloboditi, kako bi mogao na našu radost letjeti oko nas. Golub je bio oslobođen i letio je. Svi smo pružali ruke da bi na njih sletio. Znali smo ako to učini bit će to milost. Golub je bio nebesko plave boje i došao je k meni. Osjetila sam kako sam ga voljela i znala sam također da je i on mene volio. Sletio je na moju ispruženu ruku i sjeo na vrhove prstiju.
Oko mene je nastala nevjerojatna radost. Neki su ljudi bili iznenađeni, a neki su se ponadali da će i k njima doći. Ali je on opet poletio okolo, ne zaustavljajući se. Onda je opet sletio na moje prste. Uzela sam ga pažljivo u ruke i pritisnula s ljubavlju uz svoj lijevi obraz pokraj uha. Slušala sam ubrzane otkucaje njegova srca. Srce mu je burno lupalo.
- A onda sam se našla sama na ulici, na stazi. Hodala sam. Sa strane staze, duž staze, nekakve male nepoznate životinje gutale su jedne druge bez milosti. Na putu prema meni dolazio je štakor. I da bi me uplašio držao je u ustima neku životinju. Nisam se uplašila. I da bih pokazala štakoru da sam ja „gazda“ užurbala sam korake. Kad je to štakor shvatio, otišao je na stranu, pokraj staze, napadajući vjevericu i doslovce ju je progutao. Onda mi je, otprilike sedam metara ispred mene, zmija zakrčila put i pružila se s jedne strane staze na drugu. Zahvalila sam Bogu što je dao da je opazim. Jer, bila je prozirna, poput celofana, tako da je ljudi ne vide te stanu na nju i ona ih ugrize. Nisam se bojala te sam odlučila prijeći preko nje i izbjegnuti je.
Iznenada, iza mene, s desne strane, dođe druga zmija, ali je bila drukčija. Jer, to je bila nekakva „napadajuća“ zmija. Bila je također prozirna, ali sa sitnim šarama po leđima. Ta zmija bila je tanka kao moj prst, ali duga oko tri metra. Našla sam se u zasjedi, ali sam najednom bila uzdignuta s tla. Moj me je Nebeski Otac podignuo oko tri metra iznad tla. Još sam se uvijek bojala te tanke zmije, jer bi se mogla uspraviti i dohvatiti me, te me je moj Nebeski Otac podignuo naviše, stavljajući me iznad tih zmija na tlo pokraj prijatelja.
Oboje smo bili na kraju staze, a tamo je bio zid. Zid na kraju staze. Okrenula sam se desno, jer sam nešto čula. Ugledala sam prvu zmiju kako nešto traži. Rekla sam svom prijatelju koji nije vidio zmiju: „Ne pokreći se, ostani miran!“ Nisam mu rekla da je tamo zmija, jer bi se od straha mogao pomaknuti. Ugledala sam drugu zmiju kako se i ona približava k prvoj. A onda prva zmija proždrljivo napadne tanku i s velikim je bijesom proguta uz groznu buku. Osjetila sam se oslobođenom i u miru, znajući da je sada zmiji stalo samo do spavanja i da će nas ostaviti na miru.

ja ću te hraniti pred samim očima tvojih progonitelja, podignut ću te k sebi, inače će gaziti po tebi; ja sam onaj koji će izliti rosu pravednosti na tebe, a ne čovjek, zar ću dopustiti da te unište, cvijete! ja te čuvam, i u rukama svoga Abbe ti si sakrivena; ne boj se, ja sam uza te; Ljubav te ljubi;

30. siječnja 1989.

Moj Gospodin? O Jahve, kako Te ljubim!!

ja sam;
cvijete, ljubim te; moj Duh je na tebi, osjećaj moju nazočnost; bez mene ti bi još uvijek ležala mrtva među mrtvima! ja, Bog milosrđa, podignuo sam te, tako da ću svojom Porukom uskrisiti ovaj bezbožni narod;
vrijeme leti, ubrzava se strahovitom brzinom, a moj svijet je gluh! uronjen u tamu, ne sluša, ne vjeruje mojim milosrdnim znakovima! u svojoj ljubavi i sućuti, ja sam vas otkupio i podignuo k sebi te položio u svoje Presveto Srce; spustio sam se s neba, sa svoga Svetog Prijestolja i prignuo se da bih dohvatio taj nezahvalni naraštaj, vaše su ruke još svježe od krvi moje djece; krvi, jer ste odbili vjerovati u moje poruke dane u Fatimi; odbili ste tada vjerovati njihovoj hitnosti, a sada ponavljate svoje pogrješke, nova će krv biti prolivena zbog vaše okorjelosti;
O, dijete moje, toliko mnogo mojih vlastitih zaslijepljeno je sotonskim dimom! moji se vlastiti bjesomučno opiru, bez trunka skanjivanja; odanost im nedostaje, a u njima ne nalazim ni svetosti; tragam za ljubavlju i ne nalazim je u njima; ne može se naći ni pravednost, a mudrost je zamijenjena glupošću, napustila ih je, jer su im jezici pobrkani, mrmljaju samo izdaju; ti pobunjenici dopustili su ispraznosti da im bude kruna, a prihvatili su neposlušnost i ona im je postala žezlo; ne nalazim ni mira u njima, nimalo; njihov način razmišljanja nije moj način; oni idu za uništenjem i rušenjem moga Grada;
O Kaine! Kaine? gdje je Duh kojim sam te obdario? ideš li opet za svojim vlastitim uništenjem? Poznavao sam tvoju zloću od dana kad si se rodio i zato što si znao da to nije bilo novo za mene, ovamo si došao maskiran i odjeven kao Veliki Svećenik; odjenuo si se u moju odjeću, u zlato i srebro, da bi sakrio svoju mračnu haljinu koju si dobio od Crne Nemani; nemaš svjetlosti u sebi, a da bi sakrio svoje odvratno lice, stavio si masku na to gadno lice, tako da tvoja pojava može posve prevariti čak i moje izabrane; ali tvoja maska ne može zavarati mene, jer moje oči znaju da se iza janjećeg runa kriješ ti, golema propast; naoružao si se do zuba Zlom! i sada planiraš pobijediti svijet, izbrisati ono malo svjetlosti što je ostalo u njemu; tvoja namjera je povećati niskost i iskorijeniti sve što je sveto, ukloniti moćne ljude i monopolizirati mojim Svetištem;
to su, dijete moje, zmije otrovnice koje sam ti pokazao u viđenju, one puze po svim mojim svetim sakramentima i po mom Svetohraništu; on će zavesti mnoge i ljudi će biti zaslijepljeni, zaslijepljeni njegovim lažnim haljinama; te će jadne duše biti uvjerene da ono što vide svojim očima, u svoje vrijeme, da je to Veliki Svećenik osobno! svojom veličanstvenom maskom dovest će do velikog otpadništva u cijeloj mojoj Crkvi, opustošit će je, ali će čudom sve biti otkriveno, velikim nagovještajima i znakovima na Nebu;
moju će Neprestanu Žrtvu baciti na tlo, gazit će je i ukinuti, ali sve pod maskom, zlobno; moj Sveti Grad bit će pod Kainovom vlašću, jer su odbili moje opomene; došao sam k njima neočekivano, bosonog, ali oni su mi se izrugivali; Kainova vlast trajat će kratko vrijeme zahvaljujući mojim ljubljenim dušama koje će dati zadovoljštinu, koje mole i žrtvuju se; sve sam to uzeo u obzir i vaše žrtve ne će biti uzaludne; bezakonje i prekršaji mogu biti suzbijeni vašim molitvama;

Gospodine, što će se dogoditi s Tvojim svetima?

na moju veliku žalost, mnogi će biti zavedeni njegovim izgledom; zbog svoga janjećeg izgleda on će privući k sebi mnoge, ali ja sam ti dopustio vidjeti kakva je zapravo njegova nutrina, to su te otrovnice, mrtve ...
Vassula, s velikim treskom i vatrom srušit ću toga pobunjenika i sve njegove sljedbenike; zgazit ću njihov zaklon, jer je načinjen od prijevara, a njihovo utočište pretvorit ću u hrpu praha, jer mu je temelj načinjen od laži;
onda ću pozvati svoje Abele i s velikom ih ljubavlju zagrliti; sklonit ću ih u svoje Presveto Srce, bit će kao golubovi u čistoći, a moje Presveto Srce bit će njihov golubinjak; pogledaj oko sebe, ne vidiš li? zar nisi već primjetila kako se mnoga moja braća rote protiv mene? ja sam izdan, dijete moje, baš od svojih vlastitih;

Gospodine, zašto to čine? Možda oni stvarno ne shvaćaju to!

dijete moje, zaslijepljeni su zabludama i neposlušnošću;

Oni iskreno misle da čine pravo!

kako mogu vjerovati da čine pravo, kad krše moj Zakon! oni su neposlušni, a neposlušnost ne dolazi od mene! oni slijede zakon moga neprijatelja, oni stavljaju svoja stopala točno u otiske njegovih nogu i idu ravno u svoju propast, u svoj pad! kao istočni vjetar raspršit ću te pobunjenike, samo čekaj i vidjet ćeš;
zauzimaj se za njih; ljubi me i umiruj moju pravednost; veličaj me, dovodeći mi duše za njihov spas; moj pogled posebice sa zaustavlja na mladima ovog mračnog doba; dođi, molimo se Ocu,

“O Oče,
smiluj se svojoj djeci,
osobito mladima,
uzmi te duše i zaštiti ih pod svojim krilima,
izbavi ih od Zloga,
izbavi ih iz bezvoljnosti koja ih okružuje,
ispuni ih svojim Svetim Duhom Istine
i dovedi ih u svoju Svjetlost za vijeke vjekova,
amen;”

dođi, odmori se, dijete moje, ja te nikada ne ću ostaviti; njima ne će uspjeti da ti oduzmu Svjetlo koje sam ti dao; ne boj se, ja sam s tobom;
dođi, mi, nas? moja nazočnost?

Da, Gospodine. Ljubim te do smrti.