Poruka od 8. ožujka 2000.

TI ME, MOJ GOSPODINE, POZNAJEŠ!

8. ožujka 2000.

Stražo moje duše, Ti si svojom nazočnošću moju dušu poškropio smirnom i glavu mi prekrio slatkim mirisom tamjana. I sad sam opet s Tobom. Tvoja blizina bogatstvo je moje duše, mojega duha i mojega srca. Blizina Tvoje kraljevske velikodušnosti čini me jakom i željnom, željnom da dosegnem nepobjedivu svetost…

Ljubim te! Čak i u takvoj bijedi mogu se razveseliti i moja Riječ može boraviti u tebi kroz moju uzvišenost. Ne govorim samo za tebe i za ovaj naraštaj, nego sve to zapisujem i za buduće naraštaje. Tako da rasa koja će se roditi može hvaliti mene, vašega Boga!

Gledaj kako se sada saginjem s visina svojega Svetišta… Ah, Vassula, Nebo se nikad nije sagnulo tako blizu zemlji, kao što se sada saginje! Nekad sam mogao čuti sa zemlje uzdah ili dva, ali sad, jedva da išta čujem! Zato sam se sažalio na vas, naraštaju!

Ono što čujem od mrtvaca u hvalisavome je tonu: "Vidi! Ja mogu živjeti u pustinji kao pelikan! Ja mogu živjeti u ruševini kao krještava sova! Ja mogu živjeti bez Boga, jer ja mogu učiniti bolje od Boga…"

A onda okrenem oči na drugu stranu i pogledam u vlastito kućanstvo i vidim uznosite poglede, ohola srca, nepovjerenje, klevetu, kardinal protiv kardinala, biskup protiv biskupa…

Gospodine, govoriš li mi Ti da je Tvoja ruka sad prekratka da otkupi? Zar si iznenada ostao bez snage da spasiš? Poznat si kao spor na srdžbu, ali ne spor da interveniraš i spasiš!

Pa, što čekaš? Zašto ne interveniraš? Sada?

Zar se usuđuješ prigovarati mojoj Mudrosti? Zar ti izazivaš moju Svemoćnost?

Ah, Gospodine, da bi se sastavilo Tvoje Kućanstvo, ja dajem svoj život, i dala sam ga!

Ali moja gorljivost za Tvojim Domom izjeda me! Kad dođe da se podigne Tvoja Kuća tako da ne padne, dala sam svoju dušu i tijelo, bez obzira na posljedice. Krvlju sam se znojila, kadšto krvava zbog bičeva kojima me udarahu. Ti to znaš! Bila sam predana od jednoga Tvojega, nakon što su me lovili kao u igri. Ali nisam se žalila. Bez ikakva razloga ponašali su se prema meni kao prema odmetniku. Ali izdržala sam sve kušnje s kojima sam se suočila, jer je Tvoja moćna ruka potpomogla moju slabost.

Moji se dani vrtlože poput prašine koja se vraća u prašinu. I ne vidim kraja tvojoj svetoj tjeskobi. Koliko još moram govoriti: "Moram li još dugo živjeti među ljudima koji mrze mir?"

Koliko dugo moram gledati nebesko žalovanje za svojim kućanstvom i svojim svetim gradom?

Moram li ostati pasivna dok Tebe stalno ponovno razapinju?

Ti me, moj Gospodine, poznaješ! Ti koji si me pokrenuo kao egipatsku smokvu da idem u svaku zemlju na Tvoju zapovijed, pa ako sam morala i puzati, i svuda sijati Tvoje Sjeme koje si mi dao, otišla bih na planinske vrhove i dolje u duboke gudure!

Ti znaš, moj Gospodine, da se moja usta ne žele pravdati s Tvojom Mudrošću, niti s Tvojom Svemogućnošću! Nikad!

Ali stupovi se nebeski tresu od strave koju vide u Tvojoj Kući!

Anđeli se tresu zbog strašnog biča koji nas očekuje u nadolazećim danima, pa kako da se saberem u kaosu?

Vassula, reći ću ti nešto za nekoliko trenutaka, nešto što ti ne znaš, ali daj da ti najprije kažem ovo: Činim u vaše dane nešto[1] što ne bi vjerovala da ti je netko pričao o tome…

A evo što bi trebala znati: U tom sam istom Kućanstvu, o kojem ti govorim, zadržao mali ostatak za sebe! Izabrani su po milosti, a to nema nikakve veze s njihovim dobrim djelima, oni su šapćući odjek mojega Glasa! Nisam li ja kadar čuti taj šapćući vapaj?

Pogledala sam postrance Isusa i rekla:

Je li moje lice ikad poprimilo tvrdi izraz prema Tebi?

Ja sam te rodio! Ja sam otvorio oko tvojega uma da me razumiješ, da vidiš mene i da vidiš sve nevidljive stvari. Ja sam ti otvorio uho s kapljicama smirne da bi slušala kao učenica i opskrbio te govorom. Ja sam tvoje noge postavio na put kojim sam želio da ideš! Dao sam ti princa iz najviših redova Arkanđela! Ponudio sam te pićem iz moje Čaše! Pa, hoće li onda moja ruka grubo postupati s tobom? Ti si mi prikazala svoj život kao zadovoljštinu za pobunu i podjelu moje Crkve! Dirnut sam tvojom gorljivošću i tvojom brigom za moje Kućanstvo.

Zadovoljan sam što nisam čuo gdje govoriš: "Ostavi to mjesto, jer su Tvoje oči prečiste da gledaju ono što vide! Ostavi ih njihovoj sudbini i ne diraj ništa nečisto odande…"

Ja sam jednostavno, bio zadivljen nad tvojom hrabrošću! Ali ja sam izveo vatru iz tebe! Ja sam otvorio tvoja usta…

Ljubljena, jednom sam ti rekao da me svaka tankoćutnost od strane mojih stvorenja, da obnove moju rasklimanu Kuću, duboko dira! Ja te nisam, moja Vassula, imenovao samo kao svoju pravednu glasnicu, nego i kao svojega stražara nad Kućom na zapadu!

Kad čuješ riječ s mojih usta koju ti dajem, ti si, prema zadanim mi zavjetima vjernosti, dužna predati moju riječ opomene onima kojima te šaljem. Ako bi odbila predati im moju riječ, ja bih tebe držao odgovornom! A ako im, međutim, ti predaš moju riječ, a oni se ne pokaju, oni će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti ćeš pak proći nepovrijeđena, i ne ćeš se smatrati odgovornom niti ćeš umrijeti.

NEMA GRANICA IZMEĐU TEBE I MENE

Nisam te imenovao samo zagovornicom za Kuću s Istoka nego i za Kuću sa Zapada!

Kad me budeš čula kako buktim srdžbom zbog njihove tvrdoće koja ih drži odvojenima te zbog toga u grijehu, moraš za njih zagovarati, kao što si to i dosad činila. Moja će Kraljevska vlast tada blago postupati s mojim Kućanstvom.

Što se pak tiče oholica koji se ne će pokajati, iščupat ću ih s korijenom i na njihovo mjesto posaditi ponizne! Poznat sam da rušim ohole! Oholost nije rođena od mene, nego od đavla…

Zato, budi bogata siromaštvom!

I zalijevaj tu suhu zemlju mojim proroštvima koja ti dajem. Onaj koji zalijeva, bit će zaliven od Kralja osobno! A onda će ti Kralj osobno platiti danak i obratit će ti se pjesmom i hvalospjevom. On će ispuniti tvoja usta medom i ti ćeš za njega govoriti narodima.

Bit ću velikodušan prema tebi, dajući ti više od svojega prijateljstva! Budi sretna, kćeri! Tvoj te Kralj uzljubio i odjenuo te u brokat, namirisavši te svojom nazočnošću dok smirna miriše s njegovih haljina. Dopustio ti je ući u njegovu palaču i dao ti je pristup u svoju ložnicu.

Kažem ti, kćeri: U svojem ću Kućanstvu pospješiti svoj korak s tobom! Ja i ti zajedno, sa svim prinčevima najviših nebeskih redova u našoj sviti! I mi ćemo ući u moje Svetište dok će moja nazočnost doći nad njih poput zore!

Zato, ne petljaj sa srpom, nego uhvati ga čvrsto i drži dobrim zahvatom također! Žanji, Vassilika, žanji! Žanji tamo gdje ti moji anđeli prstom pokažu da žanješ. I ti ćeš požeti nagradu krjeposti.

Daj svojemu Kralju toliko koliko je on dao tebi…

Ja sam samo dašak vjetra, kako bih Ti mogla dati toliko koliko si Ti dao meni? Ti si mi dao život!

Ja nikada, nikada, nikada, ne ću biti kadra dati Ti toliko koliko je samo nagovještaj od onoga što si Ti, u svojoj velikodušnoj milostivosti, dao meni!

Znam… Ali daj mi toliko koliko ti tvoje sposobnosti mogu priuštiti! Isprazni se od svega što dolazi od mene i što je dobro i prikaži mi to.

Shvatila sam da Gospodin nije tražio od mene da mu se prikažem u službi, nego da mu budem na raspolaganju, da doprem do drugih ljudi i da idem na put kako bih bila na usluzi ljudima i pomogla im koliko god mogu. Da služim 'bližnjemu', da prakticiram krjeposti i da ništa ne čuvam za sebe.

Da, daj! Daj drugima koji čekaju od tebe svjedočenje o mojim dobrim djelima, a ja ću biti s tobom. I kao što ti moj Otac ponekad kaže, i ja ću ti reći istu stvar: "Duboki klanci se mogu sklopiti nad tobom i crni oblaci te prekriti, odroni zemlje mogu te poklopiti, ali ja te uvjeravam, ja ću biti s tobom i ti ćeš biti nepovrijeđena!"

Zapamti: Nema granica između tebe i mene! Ja sam uvijek s tobom, ljubljena moja!

[1] Od tada, kad je ta poruka počela, 8. ožujka 2000. za manje od dva tjedna, kad se obitelj Pravog života u Bogu okupila na hodočašću i skupu u Svetoj zemlji, dobili smo dopuštenje od grčkopravoslavnog Patrijarhata u Jeruzalemu da slavimo dvije pravoslavne liturgije s unaprijed posvećenim darovima (hostijama, prim. prev.), u crkvi Svetog groba i na Brdu Tabor i da svakoga pozovemo na primanje svete pričesti. Bilo nas je 450 sudionika, iz 11 crkvenih denominacija. Nije bilo nikakvih zabrana da se primi sveta pričest.

Možda je to bilo prvi put u povijesti nakon velikog raskola da grčki pravoslavci pozivaju SVAKOGA da primi Predragocjenu Krv i Tijelo Kristovo.

Da, zaista, Isuse, ne bih vjerovala da mi je to tko rekao da će se dogoditi. Slava Bogu!

[2] "Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj,

ime mu je Jahve nad Vojskama…" (Iz 54, 5)

[3] Gospodin govori o apostolima na kraju vremena.

[4] Razumjela sam da je 'račvasto oružje' đavao i njegovi demoni.