Poruke od 20. do 29. ožujka 1989.

20. ožujka 1989.

(Francuska, Lurd)

Vassula, to sam ja, Isus; ne dopusti zavodniku da te zavede; sve što sam ti dao, sve je moje;

On me napastuje da posumnjam ...

zašto ga slušaš? ja sam vježbao tvoje uho, zar ne? otvorio sam ti oči da me vidiš , stoga, zašto sumnjaš? mnogim mojim slugama dan je isti dar kao i tebi, pa zašto onda sumnjaš? Vassula, janje moje, ja sam tvoj Dobri Pastir koji te vodi na zelene pašnjake odmora; zaklanjam te u svojim rukama, hranim te svojim krjepostima, dopuštam ti počinak u mom srcu; moj je pogled uvijek na tebi; pa zašto onda sumnjaš u moje djelovanje?

Zato, što ja sama nisam dobra.

znam, ali dopusti mi da te usavršim; vidiš li?[1] ja sam Ljubav; sad zajedno, ja i ti, tvoja ruka u mojoj ruci, ne ću pustiti tvoju ruku, tako da misliš na moju prisutnost;

dođi, mi, nas?

Da, Gospodine.

daj onda da to čujem;

Poslije, u Lourdu.

Otišli smo posjetiti špilju gdje se naša Gospa ukazala Svetoj Bernardici. Posjetili smo kriptu koja je bila prva crkva sagrađena nakon ukazanja. Tamo sam doživjela nutarnji govor naše Svete Majke. Rekla je:

“na kraju će naša Srca pobijediti”

21. ožujka 1989.

Stigli smo u dvorac Ilbarritz, gdje smo trebali biti smješteni i imati sastanak.

Pokazali su nam gotovo svaki kutak dvorca. Na prvom katu je kapela, još neposvećena. U jednom kutu je bio kip naše Gospe. Čula sam je kako mi kaže: „Želim da moj Sin bude kraj mene“. Jer je u malenoj sobici, gdje je ostala samo nekakva starudija, također bilo i veliko raspelo naravne veličine. Privremeno ostavljeno radi popravka.

Približila sam se k Isusu na križu i on mi reče ovu kratku rečenicu: „Iznesi me odavde!“ Bilo mi je neugodno reći vlasniku što sam čula, ali na kraju sam rekla. Tako smo nas troje prenijeli Isusa na križu do naše Svete Majke. Isus mi je rekao da će to pismeno potvrditi.

Isus?

ja sam, dopusti mi zapisati sve što sam rekao gore u onoj sobici; rekao sam: „iznesi me odavde“!

Da, moj Gospodine.

sad želim potvrditi riječi svoje Majke: „kakva će radost biti za mene imati svoga Sina kraj sebe; Vassula, idi posjeti ga! zvao te je“;

Hvala Ti, Sveta Majko.

22. ožujka 1989.

Danas, na dan sastanka, Isus mi je dao program.

Dođi, ja ću te nadahnuti u svim tvojim pothvatima; moj Duh je na tebi, Vassula, ljubi me, uči s ljubavlju; mi, nas?

Zauvijek, Gospodine!

23. ožujka 1989.

Garabandal.

Otišli smo iz Biaritza. Naša Gospa našla nam je 'vodiča' koji će dragovoljno poći s nama, jer govori španjolski i poznaje ovo područje. Dok smo se vozili u planine, nakon nekoliko sati pitala sam se znade li naš 'vodič' zaista kamo nas vodi. Činilo se beskrajno dugo. Već je zašlo sunce i polako se spuštao mrak. Povremeno smo bili u magli i kiši. Počela sam se pitati zašto sam krenula tamo. Jer, stvarno nisam imala pojma. Možda posvetiti Garabandal, kao što je Gospodin tražio prije više od godinu dana. Ali je onda Gospodin izrijekom kazao da će on sve sam osobno uraditi, a da je moje poslanje ljubiti ga, tješiti ga i dopustiti mu da piše. Brinula sam se i postala nesigurna.

Najednom sam ugledala nebo. Bilo je prekrasno, s narančastim oblacima. Osjetila sam Božju prisutnost oko nas. Ne, on nas ne će ostaviti. Trebam se samo prepustiti njemu i uzdati se u njega potpuno. Opet sam osjetila svu intimnost kojoj me je on učio i diljenje svega s njim. Nazvala sam ga Abba. Da, Abba se brine o meni s velikom ljubavlju.

Napokon smo stigli i našli put do crkve, misa je još trajala. Ušli smo ... Sučelice meni bio je veliki kip Presvetog Srca Isusova, a s desne strane kip Svete Majke s otvorenim rukama. Čula sam je kako mi reče: „Hvala što si mi došla!“ Oduševljena, odgovorila sam: „Hvala što si me dovela k sebi!“

Nakon mise naš je 'vodič' zamolio svećenika, ako bi nam mogao pomoći oko smještaja. Svećenik je bio veoma ljubazan i rekao nam da ga slijedimo. Odveo nas je u neki hotel i zamolio jednu gospođu za smještaj (poslije smo doznali da je ta gospođa snaha jedne od vidjelica). Unatoč poslu (posluživala je večeru) odvela nas je k svojoj kući. Tamo je bila jedna soba i predstoblje. U predsoblju su bila dva poljska kreveta te ćemo Beatrice i ja tu spavati.

Prije odlaska iz Biarritza dvoumila sam se bi li ponijela kip Fatimske Gospe, koja je nazočna na svim mojim skupovima. Odlučila sam ostaviti kip u Biarritzu iz straha da se ne razbije.

Ali što smo vidjele? Isti kip naše Gospe Fatimske, također iste veličine! Ona me nikad ne napušta... Ona je iz Fatime došla u Garabandal! Nema Krunicu u ruci, ali sam ja imala još jednu u svojoj torbici. To je bila krunica iz Međugorja. Tako sam stavila međugorsku krunicu u ruku naše Gospe Fatimske u Garabandalu. Sve tri sad su povezane!

Nismo imale budilicu da nas ujutro probudi. Ali je u našoj sobi bio lijepi veliki kip svete Male Terezije. Zamolila sam svetu Malu Tereziju da nas probudi u neko razumno vrijeme. Ne suviše rano.

Spavale smo, a onda smo Betraice i ja ujutro probuđene s tri kucanja na vratima. Upalila sam svjetlo. Bilo je točno 8 sati. Rekoh: „Qui“, misleći da je netko vani ispred vrata koji nas je probudio. Otvorila sam vrata. Ali nikoga nije bilo... Tako, sveta Mala Terezija nije nas zaboravila...

Nakon doručka susrela sam brata jedne vidjelice, a onda sam otišla gore na sveto mjesto gdje se naša Gospa ukazala, blagoslivljajući ga i ljubeći ga. Molile smo se i provele cijelo jutro na tim mjestima, a onda otišle.

Točno u 11 sati, na Veliki petak, 24. Ožujka 1989. Dok smo hodale okolo moja prijateljica, koje je snimala borove gdje se ukazala naša Gospa, zamolila je našu Svetu Majku za znak. Baš tada, pojavilo se čudo na suncu. Sunce je bljeskalo, kretalo se i treperilo. Sve je to na video kaseti kao dokaz da je to istinito.

24. ožujka 1989.

Vassula, ja sam te zaista doveo ovamo; ja sam Gospodin, imaj moj mir; neka ove moje riječi, i riječi moje Majke, budu poznate unatoč trnju naših neprijatelja koje pokriva naša srca; na kraju će naša Srca pobijediti;[2]

Isus i ja smo s tobom, dijete moje; mi vas sve blagoslivljamo, dođi[3];

26. ožujka 1989.

ružice moja, gledaj kako te vodim; nisi li primjetila kako sam ti postavio glatku stazu? nosio sam te u Garabandal da mi ispuniš želju; molio sam te da posvetiš Garabandal; odveo sam te tamo i sad si i to učinila;

sjeti se, moji putovi nisu tvoji putovi; učio sam te da mi se potpuno prepustiš; da ostaviš prostora mom Duhu da diše u tebi; vidiš li? nikad, nikad te ne ću ostaviti; namjeravam te upotrebljavati do kraja, do ispunjenja tvoga poslanja; dopusti mom prstu da se odmori na tebi i da na taj način urežem želje tvoga Boga u tebe;

ružice moja, ljubim te; dolazeći mi na ovaj način držiš se mojih uputa, nudiš mi svoju volju; imaj me na prvom mjestu, nikad ne računaj vrijeme koje si provela sa mnom; uvijek čezni da budeš u stalnoj vezi sa mnom, ja sam tvoj život; privrženost meni, promiče tebe; povući ću te dublje u svoje Presveto Srce i voditi tvoju dušu k savršenosti;

zato ugodi mi tako što ćeš se potpuno prepustiti u moje ruke; budi uvjerena; dođi, obraduj me i slavi me; moja Majka, koja je i tvoja Majka, štiti te, vodi te, pomaže ti; kćeri, blagoslovi je; nikad ne prestaj moliti;

Obožavam Te, moj Bože.

obožavaj me uvijek;

Poslije, tijekom dana, osjetila sam se iscrpljenom. Učinilo mi se kao da mi je Bog dao ovaj zadatak da me smrvi. Hoće li sve ove žrtve dovesti do nečega? Ili će sve biti uzaludno? Hoću li ja imati ovu snagu da nastavim? Čini se kao da nikad ne ću stati! Ili ću jednog dana pomisliti da je to previše i dignuti ruke?

imaj moj mir; čuj me, Mudrost te je poučavala, ne boj se; budi sretna što sam te izabrao da dijeliš moja trpljenja; moj Križ, uvijek tako dragocjen, odmara se na tebi; potreban mi je odmor, ništa što si mi dala ne će biti uzalud ... ništa ne će biti uzalud; ja sam proslavljen;

ostani moja žrtva, ljubljena žrtva koju je moj Otac udostojio da dijeli sa mnom moj Križ mira i ljubavi; tvoja trpljenja, kao žrtve, ne će biti laka na ovom svijetu; shvati, ti više ne pripadaš ovom svijetu i zbog toga će ti svijet predbacivati što nisi kao oni; oni zaboravljaju kako će se njihova tjelesa pretvoriti u pepeo, oni će te ismijavati; zato „čuvaj se isprazna gunđanja“;[4] sve što od tebe tražim jest da dijeliš, da dijeliš iz ljubavi s Ljubavlju; čaša Ljubavi je gorka, veoma gorka; zar je ti ne možeš dijeliti sa mnom? ne odbijaj me! jesam li ja tebe ikad odbio čuvši tvoj vapaj sa zemlje? uvjeravam te, ništa ne će biti uzalud;

kroz cijelu vječnost ja sam znao da si ti krhka; baš kao ruža kojoj je potrebna osobita njega, tako se ja brinem o tebi; ja orezujem tvoje grane kad moram, moj je pogled neprestance uprt u tebe, ljubomorno te čuvam kako te ne bi kakav tuđinac ubrao; ne dam nikome da te takne, da njihovi prsti ne bi zgnječili tvoje latice; čuvam te danju i noću; ja sam tvoj Čuvar, zato budi mirna; nikome ne ću dopustiti da te povrijedi;

Te iste večeri, iscrpljena dugim putovanjem prethodnog dana - 12 sati automobilom, otišla sam moliti krunicu, kad mi pogled pade na kip Fatimske Gospe. Bila sam kod četvrtog otajstva kad najednom veo i haljina Majke Božje postadoše svijetlo-srebranste boje. Veoma jaka srebrnasta svjetlost, te je izgledalo da izlazi iz samoga kipa. Činilo se kao da je kip oživio. To nije trajalo više od pet sekunda. Bilo je prekrasno. To me je ohrabrilo da molim bolje. I tako me usrećilo!

Idućeg dana, kad sam opet molila krunicu i motrila kip Fatimske Gospe, gledala sam je u oči. Najednom sam primijetila da više nema nedostatka na jednom oku (što je meni jako smetalo). Oba su oka sad bila savršena. To je bio mali nedostatak. Nedostajalo je malo boje na očnom kapku. I često sam razmišljala da ću tu bijelu crtu obojiti u smeđu i popraviti trepavice koje zbog te crte nedostaju. Sad više toga nema i oba su oka savršena.

27. ožujka 1989.

Isus?

ja sam; ljubljena, moje će Kraljevstvo doći;

dopusti mi da te upotrijebim za svoju slavu; ne ću te ostaviti, čak iako tvoj duh ponekad izgleda tako daleko od mene, tvoga Boga; uzdaj se u mene, osloni se na mene, najdraže dijete; dopusti mom Duhu da potpuno i slobodno diše u tebi; ugodi mi, dijete moje, svojom poslušnošću i brigom samo za moje probitke; ja sam uvijek pred tobom, zato se ne boj prolaziti tom dolinom, bez zaklona, bez pašnjaka, jalovom i suhom; ja znam da njezina sumornost straši tvoju dušu, ali se zna da oni koje vodim kroz pustinju, nikad ne žeđaju; ja sam ispred tebe da te zaštitim od suhih vjetrova svojom ljubavlju; ja te hranim svojom Riječi;

kad hodaš, ja ti utirem stazu; uklanjam kamenje i stijenje tako da se ne spotičeš, sklanjam ih, kako bih ti otvorio put; moja sveta nazočnost tjera daleko moje neprijatelje, koji su i tvoji neprijatelji; kad naiđe drač i trnje, moji anđeli, koji te okružuju, brzo ih sasijeku i spale; ja, tvoj Otkupitelj, ne dopuštam da te ijedan trn ogrebe, dijete moje; najdraže biće, osloni se na mene; Svemogući Ja sam, Sveišnji Ja sam, sve što od tebe želim je ljubav, ljubav, ljubav, zato dođi i dijeli sa mnom; daj da budem tvoja radost; ah, Vassula, ljubi me i tješi me svojim djetinjim srcem; dođi da odmorim svoju glavu, budi moje odmorište, budi moj podnožak, budi moje Nebo; dopusti mi da te vodim kroz ovu dolinu smrti; uskoro ću te uzeti iz te pustoši u svoj Dom, koji je i tvoj dom; dijete moje, budi jedno sa mnom; O, najdraže dijete, hoćeš li me utješiti, mene, svojega Spasitelja?

Blagoslovljen bio naš Bog

koji čini čudesa ljubavi za mene.

Gospodine, kako je velika Tvoja dobrota

pripravljena za one koji Te se boje,

pripravljena za one koji Ti se utječu,

za čitav ljudski rod!

Radujte se u našem Gospodinu i Spasitelju,

kličite, vi krjeposni,

kličite radosno, svi uzdignita srca!

ja ću razotkriti sve svoje neprijatelje i svojim ću dahom otpuhnuti sve one koji zatvaraju put k meni; otkrit ću svoje Sveto lice još jednom, i prekrit ću ovu pustinju čistoćom, svetošću i cjelovitšću; Ljubav i mir bit će s vama i boravit će među vama; zar ne? nisam li rekao da ću boraviti među vama i da ćete vi biti moji vlastiti?

dijete moje, podsjeti ih kako moj Duh zamjera oholim ljudima, da je mudrost dana malenima i jednostavnima;

dođi ...

29. ožujka 1989.

Poruka za skup u Courtetelle (JV), Sjeverna Švicarska.)

mir s vama;

ja sam Gospodin, osjetite moju nazočnost, prepoznajte moju nazočnost; danas dolazim govoreći vam kroz svoju službenicu; ja sam uvijek s vama, u svakom trenutku vašeg života; moje se Presveto Srce raduje osjećajući vašu ljubav prema meni; jaganjci moji, kako sam oduvijek želio sve vas skupiti u svoje naručje i sakriti vas od Zloga! ljubim vas, ljubim vas vječnom ljubavlju, ljubomornom ljubavlju koju ćete razumjeti samo kad budete u Nebu;

a opet, unatoč mojoj beskrajnoj ljubavi, većina moje djece okrenula mi je leđa ... zaboravili su moju Muku; i s evolucijom moje Ime im je postalo beznačajno; daj im idole i oni će biti prvi koji će im se klanjati, ali daj im ono što je sveto, oni će se izrugivati nad tim;

ja, vaš Sveti Jedini, trpim, i moje je Tijelo osakaćeno zbog neposlušnosti, nečistoće i bezakonja ovog mračnog svijeta! ah, svijete! moj bolni vapaj potresa cijelo Nebo, a moji anđeli dršću i padaju ničice; zar me još niste čuli, kćeri i sinovi moji? moji vapaji odozgo zaprepašćuju čak i demone zbog vaše gluhoće ... krvave suze liju iz mojih očiju, noć i dan, sat za satom, neprestance čekam na vas, zar ste odbili moga Duha zauvijek? moj glas odjekuje u ovoj opustošenoj divljini, bez ijednog pašnjaka za odmor, bez ijednog tekućeg izvora da bi vas osvježio;

ja sam se spustio sa svoga prijestolja odozgo u svoje nekadašnje pašnjake i našao sam ih zapuštene i ogoljele; moje cvijeće, koje sam zasadio s toliko ljubavi, i to svojom vlastitom rukom, vene jedno za drugim; moje cvijetne lijehe zapuštene su i sasušene; moji zdenci sad su samo prazne, prašnjave mračne jame i zmijska legla; kamo su otišli moji čuvari? Zašto su zapustili moj vrt? na svom povratku, hoću li uopće naći ijedan cvijet?

moj je Duh pritisnut nedostatkom ljubavi, nedostatkom vjere, nedostatkom mira; djeco mojega Presvetoga Srca, čujte moj zov u toj divljini; prepoznajte moj glas, ili makar prepoznajte vrijeme! dođite svi koji se niste izmirili sa mnom, dođite sada i pomirite se; vaše je bezakonje probolo cijelu vječnost, odvlačeći vas od mene; ne činite zlo i zlo vas ne će snaći; budite dobri jedni prema drugima, ljubite jedni druge, oprostite svojim neprijateljima; ja vam ponavljam svoje riječi koje vi svi znate, ali koliko vas prihvaća te riječi?

molite srcem; potrebna mi je ljubav; dođite i isksitite me s molitvama koje dolaze iz vašeg srca, dođite i crpite iz moga Srca koje je bezdan ljubavi i ispunite svoja srca; zaista vam kažem, vrijeme leti, najdraže duše, vratite mi se natrag; mir! mir! mir! pozivajte narode na mir, mir za sjedinjenje! mir za ljubav! mir da me slavite! dolazi dan kad će se svako viđenje mojih vidjelaca, onih koji su imali viđenja, obistiniti, jer ono što kažem, ja uvijek ispunim; molite se, ljubljeni, za moga Petra; molite se za patrijarha, molite se za sve moje svećenike;[5] molite da moje stado bude jedno, kao što smo ja i Otac jedno i isto; molite se da se moji jaganjci vrate u jedno isto stado pod Petrovim vodstvom do moga povratka;

O, kad biste samo htjeli čuti i poslušati! hoćete li sada izmoliti Očenaš? ja slušam, (...) a ja vam obećavam da će moje Kraljevstvo doći, i da će moja volja biti na Zemlji kao što je na Nebu; djeco, donosite plodove u miru; ja, Bog, ljubim vas i sve vas blagoslivljam;

Poruka od naše Svete Majke za isti skup:

ljubljeni, utješite Isusa, utješite Isusa, budite u miru jedni s drugima i ljubite jedni druge; budite vjerni Bogu i potpuno se prepustite njemu; jer, vi se zapravo prepuštate Ljubavi i na taj mu način dopuštate da vas on hrani svojom ljubavlju i mirom; Gospodin i ja sve vas blagoslivljamo; ja vas ljubim; Gospodin i ja blagoslivljamo sve nabožne predmete, koji su u ovoj prostoriji;

kćeri, imaj moj mir; samo se prepusti u ruke Ljubavi, i Ljubav će te uvijek voditi; ljubim te, imaj moje blagoslove

[1] Osjetila sam topli pljusak Božje ljubavi kako me pokriva. Bilo je predivno.

[2] Srce Isusovo i Srce Marijino.

[3] To je rekla naša Sveta Majka.

[4]Mudr 1, 11.

[5] Govoreći “za moje svećenike”, Isusovo Presveto Srce naprosto je naraslo od ljubavi prema njima. Ali istodobno bol je probola njegovo osjećajno presveto Srce, probadajući i moje kad sam osjetila njegovu tugu. Oči su mi se ispunile suzama.