Poruke od 4. do 6. prosinca 1989.

4. prosinca 1989.

Gospodine moj, ne prepuštaj me volji mojih progonitelja. Ustali su krivi svjedoci protiv mene. Otkad nastojim Tvoje putove učiniti poznatima današnjoj mladeži, i poučiti ih Tvojim stazama, Zli je udvostručio svoj bijes protiv mene. Da, Gospodine, otkad sam obznanila Tvoju Poruku i pokazala nježnost Tvoga Svetog Lica, Zli upravlja mojim tužiteljima, zaveo ih je i zaslijepio te me oni progone i love.

moja Vassula, budi jaka; moje je Presveto Srce tvoja tvrđava, dođi, dijete moje, i sakrij se u njezinu dubinu; oslobođena mojom rukom, Ljubav te ljubi; vidiš, dijete moje, ti ljudi ne govore mojim jezikom; moj jezik ljubavi zaista nikad nije prodro u njih; jesi li sada potpuno uvjerena da svatko koga podignem k sebi, koji govori mojim jezikom i nastoji živjeti blisko sa mnom u posvećenosti, kako će sigurno biti napadnut; moj jezik je jezik ljubavi, ali oni to ne razumiju; ako oni tebe nazivaju krivovjerkom,[1] oni mene nazivaju krivovjercem i čitavo moje Kraljevstvo, jer je moje Kraljevstvo utemeljeno na Ljubavi; ovim su slugama potrebne mnoge molitve, zajedno sa žrtvama;

svaka duša koja osuđuje moju Poruku, morat će se suočiti sa mnom na Sudnji dan, položiti mi račune, i vjeruj mi, ja ću ih oštro suditi; no, ne zaboravi, ja sam uvijek uza te; neprestance misli na to, moja Vassula; dođi, pomolimo se;

“Oče!

Ti, koji si podignuo moju dušu

iz ovoga mračnog progonstva

i stavio me pod svoja krila,

imaj milosrđa prema meni;

podigni me kad se bojim;

udijeli mi svoj mir i svoju ljubav;

učvrsti me u većoj vjeri,

tako da opet mogu slaviti Tvoje Sveto Ime;

amen;”

Ljubav je kraj tebe, a ja poznajem svoje, i moji poznaju mene, no, uzet ću vid od onih koji vide i dati ga onima koji su slijepi;

dođi, budi moj tamjan i ugodi mi ništa mi ne odbijajući; Mudrost će te poučiti, dođi;

Mi, nas, Gospodine?

mi, nas, ljubljena moja;

(Osjetila sam da me Isus zove, te sam požurila k njemu.)

kćeri, ti si zjenica moga oka, ne daj da te itko zavede u tvojim razmišljanjima; tvoja me slabost neprestance očarava; tvoja me nesposobnost podsjeća na moje prve učenike, kad su stalno morali ovisiti o mojim poukama; kćeri, klanjaj mi se i prioni uza me, jer ja sam Život;

moja Vassula, poslušnost prema meni, tvome Bogu, dolazi prije poslušnosti prema ljudima; meditiraj o tim riječima;

Gospodine, danas imam poteškoća u sbranosti.

uzdigni svoju dušu k meni, priguši vanjske misli, saberi se i osjeti moju nazočnost; neka se tvoja duša uzdigne iz meditacije u kontemplaciju; dosegni mene, svoga Boga, u tišini; dođi k meni u kontemplativnom klanjanju; vidiš? sada moli krunicu;

(Isus misli dok mi diktira ...)

slušam zajedno sa svojom Majkom;

(Izmolila sam početak krunice, pa sve do prvog otajstva. Danas se mole Slavna otajstva.)

ja sam uskrsnuo; hoćemo li moliti? pomoći ću ti u meditiranju, dođi;

(Nakon što sam završila prvo otajstvo.)

oprezno, da ne izgubiš sabranost; uđi u iduće otajstvo, kad sam uzašao k Ocu; ljubljena, moli; amen ...

uđi sada u treće otajstvo, kad se moj Sveti Duh spustio u obličju plamenih jezika; moli se za dolazak Pedesetnice, vaš naraštaj već osjeća porođajne boli njezina rađanja; noć je gotovo završila, uskoro će svanuti zora, a kad ona svane, Zli, koji je s lakoćom lutao okolo zaodjenut noćnom tamom, pobjegnut će sa svitanjem; da, zaista, moj će se Duh milosti izliti na sav ljudski rod, i vaš će naraštaj biti hranjen izravno od mene; ja ću vas poučavati i voditi, čak i moji sveci i moji anđeli odozgo susretat će vas na svakom uglu ulice; obasut ću vas svojim kruhom; radujte se i budite sretni! ja, Gospodin, Svjetlost sam svijeta; neka oni koji imaju uši čuju; hrabro, zora je uskoro s vama;

dođi, meditiraj; sada dolazi četvrto otajstvo, Uznesenje moje ljubljene Majke; budi blagoslovljena, meditiraj...

blagoslovljena moja, sada ulazimo u peto otajstvo, kad sam ja, Gospodin, okrunio svoju Majku i imenovao je Kraljicom Neba; kćeri, želim kontemplaciju o ovim slavnim otajstvima; dođi: svaka posveta, dana mojoj Majci godi mojem Srcu,

dođi, piši, ja sam kraj tebe; raduj se dušo, uzmi olovku i sve to prepiši;

6. prosinca 1989.

Moj Gospodine, uči me, ako Ti je drago, strpljivosti. Da budem poput Joba, koji je bio strpljiv i privržen Tebi.

ovisi o meni, učit ću te svojoj vlastitoj strpljivosti;

Moj Gospodine, ako je Tvoja želja, ulij u mene hrabrost, kao u svoje učenike.

cvijete moj, podsjetit ću te kako sam ja podnio svoj križ, zanemarujući njegovu sramotnost; tada ne ćeš odustati od želje za hrabrošću; ti si vođena mojim Duhom; moj je cilj dovesti bezboštvo kraju;

ah, dijete moje! ne će ih mnogo slušati moj glas, jer tvome naraštaju nedostaje poniznost; svaki put kad se približim svojoj djeci kroz neki slabi instrument, moji vlastiti, mnogi od mojih vlastitih, prigušuju moj glas; kćeri, njihova razboritost postaje nerazboritost, jer ne prepoznaju plodove moga Božanskog djelovanja i odbijaju vjerovati, ali kao što sam prije rekao, oni ne vjeruju zato što to nisu moje ovce; ovce koje pripadaju meni slušaju moj glas, ja znam njih i one znaju mene, i slijede me; tako se ovo proročanstvo u njihovu slučaju ispunjava:

“na kraju vremena bit će ljudi koji se podsmjehuju religiji i ne slijede ništa drugo osim svoje želje za grijehom; ovi neduhovni i sebični ljudi nisu ništa drugo doli smutljivci;”[2] a “vi ste navodno živi, a zapravo mrtvi ste”; “probudite se,” kažem vam, “oživite ono malo što vam je ostalo: to je iznemoglost na smrt ”;[3]

ne samo da su mrtvi, nego u svom padu čak žele mojoj djeci uskratiti blagovanje moga nebeskog kruha; zaboravljaju da ja vladam nad njima i da ja udjeljujem svoga Duha milosti onome kome želim i podižem najniže od ljudskog roda; u svojoj slabosti pred licem mi zatvaraju vrata; kivni na moje anđele, gase svaku nadu ovoga naraštaja; oni ne postupaju prema mojem Svetom Duhu milosti ništa bolje nego što su farizeji postupali prema meni dok sam bio na zemlji;

moja Vassula, ljubljena od moje duše, hrabro; daj da ti ovo kaže: ja sam vas sve[4] stavio na svoju stazu da dijelite moj Križ mira i ljubavi;

Gospodine, što je s ‘x’?

on je također žrtva moje ljubavi, žrtva moje duše, žrtva Ljubavine ljubomorne ljubavi, raduj se! jer već osjećaš moju tjeskobu Getsemanija,[5] ali imaj vjere u mene i pouzdaj se u mene, jer ja sam kraj tebe da dijelimo moj križ do kraja;

ja i vi, ljubljeni moji, vi i ja, zajedno ćemo se truditi i kažem vam, planine se mogu potresti i doline okrenuti, ali moja vas ljubav nikad ne će iznevjeriti; moja ljubav prema vama ne može se potresti, a moja je vjernost nepromjenljiva, vidiš?

osloni se na mene i odmorit ću tvoju dušu, ali mi i ti dopusti odmoriti se kad se moja duša umori; dopusti mi da se rasteretim od svoga križa i da ga položim na tvoja ramena, da se odmorim; ja, Gospodin, podsjetit ću te na svoju nazočnost;

mir tebi; čezni za mnom; Ljubav te ljubi; ljubi me;

evangeliziraj s ljubavlju za Ljubav;

[1] Jedan me svećenik nazvao krivovjerkom zato što je Isus tako nježan sa mnom i što me naziva “zaručnicom”. On zaboravlja da su sve redovnice “vjenčane” s Kristom i da je on njihov Zaručnik. Pa, zašto onda ne biti zaručena s Kristom!

[2] Jd 1, 18-19.

[3] Otk 3, 2.

[4] Sve one koji slijede poruke ili na bilo koji način sudjeluju u širenju ovih poruka.

[5] Odnosi se na jednu osobu.