PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti.

Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem luteranima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!

Mons. GRECH PONOVNO O PORUKAMA PŽUB

PORUKE ZA CIJELO ČOVJEČANSTVO

PONOVNO ISPITANE OD STRANE KARDINALA KOJI IH JE PROUČAVAO

Kardinal PROSPER GRECH piše u časopisu „Inside the Vatican“, siječanj 2014.

Originalni članak može se naći na linku: http://www.tlig.net/InsidetheVatican.pdf.

Link za narudžbu časopisa: http://insidethevatican.com/product/janur-2014-Vassula Ryden

Vassiliki Claudia Pendakis, obično zvana Vassula, udana Rydén, uglavnom je poznata po svojim porukama objavljenim na više od 50 jezika u knjigama True Life in God (TLIG) – Pravi život u Bogu. Ona tvrdi da su joj ove poruke koje su pisane rukopisom drukčijim od njezina, diktirali njezin anđeo Danijel, Bog Otac, zatim Krist Gospodin ili Blažena Djevica Marija. Ove poruke imaju veoma mnogo čitatelja iz svih kršćanskih denominacija koji se hrane njihovom duhovnošću.

Iako rođena u grčkoj pravoslavnoj vjeri, Vassula nije bila praktična vjernica u svojim ranijim godinama, zapravo bila je potpuno svjetovna mlada žena koja je dobro igrala tenis, bavila se manekenstvom i slikarstvom. Njezino znanje o vjeri bilo je minimalno, premda kao tinejdžerica imala je nekih mističnih iskustava u kojima je bila oslobođena od nekog prijetećeg zla ili je bila vraćena u prošlost, da bi na primjer prisustvovala Isusovu razapinjanju. Vassula je bila u svojim četrdesetim godinama, a živjela je u Bangladešu, kad su se dogodila prva mistična iskustva, iskustva koja su je vodila u obraćenje i postupnu uvjerenost da ju je Bog uzljubio i da je bila pozvana u specifično poslanje. Budući da nikad nije čitala nikakve knjige o teologiji, njezino znanje o ovim stvarima zasniva se samo na porukama koje je primala.

Vassula je ubrzo počela održavati govore diljem svijeta, ponekad golemom mnoštvu ljudi, a koji su se bazirali na ovim porukama. Kako je njezin uspjeh rastao, a mnogi su katolici nazočili njezinim skupovima, to nije moglo drukčije nego izazvati reakciju Katoličke crkve. Crkva je oduvijek bila veoma oprezna s privatnim objavama. Kongregacija za nauk vjere je 1995. objavila 'notifikaciju' upozoravajući biskupe, svećenstvo i vjernike protiv određenih aspekata njezinih pisanja, jer su sumnjali u autentičnost ovih objava. Nakon Vassuline zamolbe Kongregacija je odlučila ući u dijalog s njom i postavljena su joj neka pitanja o njoj i njezinim porukama. Ja sam joj osobno pisao u ime Kongregacije. Njezin je odgovor bio precizan i iskren, pa je postojalo mišljenje da je Kongregacija bila zadovoljna. Tadašnji prefekt Kongregacije, kardinal Ratzinger, primio ju je, a u naknadnom pismu protumačeno je da se biskupima ostavlja da odlučuju. Međutim, 2007. nasljednik kardinala Ratzingera, kardinal Levada, ponavljao je da je notifikacija još uvijek na snazi. Pravoslavci nisu bili nimalo prijateljskiji prema svojoj vlastitoj vjerskoj pripadnici. Ipak su se neki patrijarsi pokazali prijaznima, dok su je drugi napadali i bijesno prijetili, čak i smrću. Međutim, ona ide dalje i nepokolebljivo izručuje svoje poruke diljem svijeta.

„RAJ POSTOJI ALI I PAKAO“ – iskaz očevica o onome što dolazi.

To je ozračje o kojem bi se trebalo govoriti kad razgovaramo o ovoj knjizi . Vassuline dosadašnje knjige sadržavale su samo 'poruke' odozgo. Ova sadašnja knjiga neka je vrsta autobiografije, obrane i apela; ali njezin je istinski literarni i teološki žanr apokaliptični. Ovaj bi se izričaj morao razumjeti u svom biblijskom smislu otkrivenja koji ocrtava sadašnje stanje povijesti kao sukob između dobra i zla i daje ključ tumačenju 'znakova vremena', kao i poziv na pozornost prema Božjim opomenama. Autobiografski dio postavlja poruke u kontekst Vassuline svjesnosti duhovnog razvoja. Ona neprestance ispovijeda da je njezin dar potpuno nezaslužen i da to sve duguje samo Božjoj ljubavi. Čitatelj odmah uočava njezinu poteškoću u prihvaćanju takvog dara koji je jednak teretu. Tu i tamo citirane su odabrane poruke. Autorica piše s poniznošću, ali bez sumnje zaokuplja čitatelja zbog autentičnosti svojih poruka. Razlog zbog kojega ova knjiga pripada apokaliptičnom žanru je taj što apokalipsa na grčkom znači 'otkrivenje'; i tu autori koriste simbole da bi objasnili snove, viđenja i osluškivanja na koja se često vraćaju. Konačna poruka u ovom žanru je ohrabriti vjernike koji se nalaze u stanju stresa da bi opstali u svojoj vjeri i odgovorili na Božju ljubav. Odbijanje prihvaćanja Božje ponude za pomirenjem često izaziva Božju prijetnju, odatle naslov Raj postoji, ali i pakao.

Knjiga se lako čita, napisana je u čistom stilu i s iskrenošću. Problem je, dakako, jesu li ove poruke zaista diktirane, i koliko su doktrinalno prihvatljive. Ja nisam ekspert u mističnim fenomenima, osobito što je i Vassula imala sličan osjećaj prije svojega obraćenja. Međutim, čak ako svedemo ove poruke na njihov najmanji zajednički nazivnik i nazovemo ih osobnim meditacijama, svaka istinska meditacija – a Vassula je žena koja provodi sate u dubokoj molitvi – plod je Duha Svetoga. Što više, ako je rezultat ovih poruka to da su pomogle ljudima da se vrate k Bogu i preoblikuju svoje živote, nema razloga da ih samo tek tako odbijemo

Nisam našao ništa značajnoga u ovoj knjizi da bih prigovorio da se protivi vjeri, osobito ako se ona čita u svojem pravom literarnom žanru. Mi također moramo imati na umu da Vassula nije rimokatolkinja, neko grčka pravoslavka. Na primjer, ona insistira na ponovnom uspostavljanju jedinstva u Crkvi tako da se sve vjeroispovijesti malim sagibanjem približe Kristu glavnom cilju sadašnjeg ekumenskog pokreta. Nju se optužuje da je istovjerac, da je rimo-infiltrator. Međutim kako ona zamišlja ovo sjedinjenje, još se uvijek mora definirati, ali je jasno iz njezinih poruka da ona vidi „Petra“, papu, kao prvog među braćom. U svakom slučaju, glavna poruka ove knjige je prenijeti čitatelju da Bog ljubi svakoga i sve nas i stoji raširenih ruku da bi primio svakog raskajanog grješnika. Mnogi događaji iz nedavne povijesti čitaju se u svjetlu Ivanova Otkrivenja kao znakovi za poziv svijetu da ponovno razmotrimo svoje odnose s Bogom, koji je - premda je njegova suština ljubav – pravedan, ali može također i kazniti.

Da je ova knjiga bila ranije objavljena, nakon Vassulina odgovora na pitanja koja joj je postavila Kongregacija za nauk vjere, možda bi odluka o prihvaćanju nje i njezinih poruka bila prepuštana lokalnim biskupima i župnicima da odlučuju.