Odvijanje dijaloga između Vassule i kongregacije

DIJALOG IZMEĐU VASSULE RYDÉN I KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE

Piše Niels Christian Hvidt, profesor na Univerzitetu, Danska

UVOD

U vremenu od 2001. do 2004. godine gđa Vassula Rydén vodila je službeni dijalog s Kongregacijom za nauk vjere u Vatikanu, a po odobrenju tadašnjeg prefekta Kongregacije, kardinala Josepha Ratzingera, sadašnjeg pape Benedikta XVI.

Cilj ovog mog izvješća nije neko jeftino promicanje za gđu Rydén, nego prije da ponudim ravnotežu i deteljan uvid daljnjeg razvoja kao i rezultate ovog dijaloga.

Mora se naglasiti da je dijalog održan, i da je doveo do upozorenja, ali s pozitivnim zaključkom. Cijeli dijalog između gđe Rydén i Kongregacije tiskan je 2004. u obliku publikacije, a po isključivom zahtjevu kardinala Ratzingera - i u svim kasnijim verzijama knjiga gđe Rydén pod naslovom Pravi život u Bogu - Tru Life in God (TLIG), kao i u drugim slučajevima kritika Kongregacije koji su razjašnjeni kroz dijalog. U ovom izvješću želim pojasniti da je kardinal Ratzinger, kako je on to rekao, imao prvi doticaj kad je 1999. zamoljen za susret s gđom Rydén zbog situacije oko Notifikacije. Međutim, ono što je on ponudio bio je dijalog s Kongregacijom za nauk vjere. I to je bio taj dijalog te je tako omogućeno da kardinal Ratzinger primi gđu Rydén, zajedno sa mnom, u privatnu audienciju u studenome 2004. kada sam i slikao ovu sliku.

(Vassulinu sliku s kardinalom Ratzingerom moguće je pogledati na www.cdf-tlig.org )

Mora se shvatiti da taj dijalog ne nosi službeno 'odobrenje' poruka Pravog života u Bogu koje je iskusila gđa Rydén. Notifikacija iz 1995., s komentarima o iskustvu gđe Rydén ostaje formalno na snazi. Jedino bi donošenje nove Notifikacije moglo 'poništiti' ovu prethodnu, iz 1995., a to se najvjerojatnije ne će dogoditi za života gđe Rydén, što omogućava Vatikana uvijek oprezan stav dok mističar živi.

Kad je za vrijeme audijencije gđa Rydén upitala kardinala Ratzingera što će Kongregacija odgovoriti kad bude pitana o njezinu statusu, on je odgovorio: „Pa, reći ćemo da je došlo do modifikacije, jer smo pisali zainteresiranim biskupima da bi se sada Notifikacija trebala čitati u kontekstu vašeg uvoda i s novim komentarima koje ste vi dali.“ (Pogledati dolje u Dijalogu).

Najmanje su tri razloga zašto ovo sada poduzimam kao svoju dužnost da izvijestim o činjenicama ovog dijaloga:

1. Prvo, jer sam zapravo ja zamolio kardinala Ratzingera za dijalog nakon jednog interviewa s njime objavljenim u Communio 1999., a i u drugim publikacijama.

2. Od 1997. do 2001. pripremao sam svoju doktorsku disertaciju o pitanju Kršćanskog proroštva na Univerzitetu Gregoriana u Rimu. I tu se nalazi stavak o slučaju gđe Rydén kao mogući povijesni primjer iskustva koje mnogi drže za proročka. Objavio ga je Oxford University Press 2007., s predgovorom kojeg je napisao kardinal Ratzinger (pogledati: www.christian-prophecy.org Nakon postdiplomskih studija predavao sam teologiju na Pontifikalnom univerzitetu Gregoriana i tako sam živio u Rimu od 1997. do 2004 i bio u mogućnosti usko surađivati na ovom dijalogu. Tako sam i svjedok svega što se dogodilo.

3. Neki su ljudi iznijeli sumnju u pogledu legitimnosti ili pozitivne naravi ovog dijaloga, djelomice zbog na neki način zagonetnog pisma kardinala Williama Levade, sadašnjeg Prefekta Kongregacije, iz siječnja 2007., o čemu ću poslije govoriti. Zato s ovim izvješćem želim raspršiti moguće sumnje vezane za legitimnost i pozitivni ishod ovog dijaloga.

Ovo izvješće obuhvaća slijedeće:

Uvod dijaloga od 1995. do 1999.

Sam dijalog od 1999-2004. koji je zaključen ovim susretom između kardinala Ratzingera i gđe Rydén.

Razvoj događaja koji je uslijedio nakon pisma kardinala Levade iz siječnja 2007.

Sva spomenuta pisma iz ovog izvješća nalaze se kod mene, tj. autora ovog članka. Za posebne potrebe u vezi s ovim slučajem, kopije se mogu dobiti kontaktirajući me na: n.c@hvidt.com

S poštovanjem,

Niels Christina Hvidt

Associate Professor

Research Unit of Health, Man and Society

University of Southern Denmark.

Uvod

Godine 1995. Kongregacija za nauk vjere (Kongregacija) izdala je Notifikaciju iz 1995. koja se odnosi na gđu Rydén. Notifikacija je poslana svim katoličkim Biskupskim konferencijama u svijetu. Kako je u Notifikaciji rečeno, ispitivanja koja su dovela do njezina izdavanju 'iznijela su - pored pozitivnih aspekata - određen niz temeljnih elemnata koja se moraju smatrati negativnim u svjetlu katoličke doktrine.“

Ta Notifikacija iz 1995. potvrđena je drugom Notifikacijijom koja je izdana godinu dana poslije, zbog neke zabune nastale zbog činjenice da prva Notifikacije nije bila potpisana.

Takva je bila situacija u vezi s gđom Rydén i njezinim knjigama naslovljenim Pravi život u Bogu kad sam krajem kolovoza 1997. došao u Rim. Studij teologije sam počeo na Teološkom fakultetu Univerziteta u Kopenhagenu, državnom univerzitetu, koji je gotovo potpuno zadojen luteranskim teološkim naslijeđem. Zbog toga je za mene, kao rimokatolika, bilo potpuno prirodno da postdiplomski rad nastavim u Rimu.

Upisao sam se na Pontifikalni Univerzitet Gregoriana i tamo sam nastavio svoja istraživanja o teologiji kršćanskog proroštva pod vođenjem profesora O. Elmara Salmanna, s Pontifikalnog instituta sv. Anselma.

Čitajući djela tada kardinala Josefa Ratzingera, odvažio sam se zamoliti ga za jedan interview o temi iz kršćanskog proroštva. Prvo sam ga zamolio nakon jedne jutarnje mise četvrtkom, u sjemeništu Germanika, Campo Santo, unutar Vatikana. Kardinal Ratzinger je bio nazočan na većini ovih jutarnjih misa, a ja sam bio na mnogima, jer su bile na mom maternjem jeziku, na njemačkom, i prekrasno slavljene. U vrijeme kad ima mnogo hodočasnika - crkva bi bila puna, ali u ostale mjesece bili bi samo studenti i nekoliko njemačkih stanovnika koji žive u Rimu. Na tom posebnom slavljenju bio sam s profesoricom Yvonne Maria Werner, sa švedskog Univerziteta Lund, koja je prevodila knjige kardinala Ratzingera, i koja je bila dobro upućena u njegovu teologiju. Zajedno smo se uputili kardinalu i zamolili ga za jedan interview. Ljubazno je odgovorio da bih prvo morao podnijeti zahtjev Kongregaciji, što sam ja i učinio.

19.2.1998. Pismo kojim je tražen interview s kardinalom Ratzingerom, datirano je 19. veljače 1998., i istog dana poslano. Primio sam potvrdan odgovor od tadašnjeg osobnog tajnika kardinala Ratzingera, Mons. Josepha Clemensa.

16.3.1998. Interview je održan 16. ožujka 1998. u dvorani za audijencije kardinala Ratzingera u Kongregaciji. Profesorica Werner je bila nazočna tijekom interviewa. Svoja sam pitanja poslao kardinalu Ratzingeru prije interviewa i on se savršeno pripravio. Interview je trajao 50 minuta, a kardinal je bio veoma elokventan i dao je takav prikaz da je interview bio gotovo do posljednjeg slova spreman za tiskanje. Nakon što je interview stavljen na papir, poslao sam text u Kongregaciju na odobrenje i primio ga natrag s vrlo sitnim ispravkama.

Kad sam kardinalu Ratzingeru postavio posljednje pitanje, a odnosilo se na gđu Rydén, njegov se glas naglo promijenio, podigao je ruke visoko i uskliknuo: „Oh, to je obimno i problematično pitanje. Možda bi bilo najbolje za sada ga ostaviti!“ Dopustio sam si da insistiram, pitajući ga: „Ljudi kažu da je gđa Rydén osuđena od strane Vatikana. Je li to istina?“

Odgovorio je veoma brzo: „Dotakli ste se veoma problematičnog pitanja. Ne, Notifikacija je upozorenje, ne osuda. Sa strogo proceduralne točke gleldišta ni jedna osoba ne može biti osuđena bez suđenja, niti da joj se uskrati mogućnost da prije iznese svoje stajalište. Ono što mi kažemo jest da tu ima mnogo pitanja koja nisu jasna. Tu su neki upitni apokaliptični elementi i crkveni aspekti koji nisu jasni. Njezini spisi sadrže mnogo dobrih stvari, ali pomiješani su pšenica i pljeva. Zato smo pozvali katoličke vjernike da na sve to gledaju s razboritošću i da mjere mjerom stalne vjere Crkve.“

Upitao sam: „Da li je procedura oko razjašnjavanja tog pitanja nastavljena?“

Kardinal Ratzinger je odgovorio: „Da, i tijekom razjašnjavajućeg procesa vjernici moraju biti razboriti, da se drže stava razlučivanja. Bez sumnje da postoji razvoj u pisanju, koji se ne čini završenim. Moramo se sjetiti da biti kadar da se uskladimo s rječju i slikom unutarnjeg kontakta s Bogom, čak i u slučaju autetinčnog misticizma, uvijek zavisi o mogućnostima čovjekove duše i njezine ograničenosti. Bezgranično pouzdanje može se imati samo u stvarnu Riječ Objave s kojom se susrećemo u vjeri prensenu od Crkve.

29.5.1998. 29. svibnja 1998. poslao sam pismo kardinalu Ratzingeru moleći ga za dopuštenje da tiskam interview u Scandinavian Journals Signum and AC Revue, nakon što primim odobrenje od Kongregacije. Poslije sam primio odobrenje da ga mogu tiskati i u: Communio, 30Giorni i u drugim publikacijama.

23.1.1998. 23. siječnja 1999. poslao sam pismo kardinalu Ratzingeru u kojem izražavam zabrinutost zbog tvrdih riječi („da su pšenica i pljeva pomiješani“), izgovorenih o gđi Rydén. Poslije sam ga opet sreo u Campo Santo i o tome s njim razgovarao. Tom prigodom on je bio nepopustljiv oko izrečene kritike. Kad sam ga zamolio da ponovno razmotri riječi vezane za gđu Rydén „da su pšenica i pljeva pomiješani“, on je brzo uzvratio: „Pa, jesu!“ I to je kraj priče! U to je vrijeme kardinal Ratzinger još uvijek bio uvjeren da ima nezdravih elemenata u spisima gđe Rydén.

To je bilo onda kad sam razgovarao s gđom Rydén o mogućnosti za formalnim dijalogom s Kongregacijom za nauk vjere. Gđa Rydén je znala da bi ishod mogao biti gori od Notifikacije iz 1995. Notifikacija je bila samo upozorenje, kao što je kardinal Ratzinger rekao tijekom interviewa. Međutim, formalni dijalog bi mogao rezultirati osudom ukoliko bi Kongregacija, nakon dijaloga, prosudila da su spisi heretički. Budući da je gđa Rydén potpuno uvjerena da one potječu od Krista osobno, ona nije oklijevala ni za sekundu da riskira, i tako je bila spremna za poduzimanje dijaloga s Kongregacijom za nauk vjere.

Dijalog

1.6.1999. Na 1. lipnja 1999. upitao sam kardinala Josepha Ratzingera na jutarnjoj misi da li bi bio voljan susresti se s gđom Vassulom Rydén. On je veoma mirno odgovorio da to ne bi bilo moguće, obzirom na situaciju koja je uslijedila nakon Notifikacije 1995. Međutim, rekao je da bi on volio da se ona susretne s njegovim tajnikom, tada nadbiskupom Tarcisiom Bertoneom, SDB, koji je sada kardinal i državni tajnik Vatikana. Ja sam se susreo sa „sottosegretario“, podtajnikom, u to je vrijeme to bio o. Gianfranco Girotti, treći čovjek u Kongregaciji za nauk vjere, da bih to dogovorio.

Sastanak je održan nekoliko tjedana poslije. Na moje iznenađenje, ne samo da je o. Girotti, bio nazočan, nego i nadbiskup Bertone. Razgovarali smo o sitaciji nastaloj zbog Notifikacije. Nadbiskup Bertone naglasio je da je Vatikan uvijek bio zainteresiran za dijalog i da se to odnosi i na gđu Rydén. Zatražio je da detalji o tom mogućem sastanku s gđom Rydén neko vrijeme ostanu u povjerenju.

6.7.2000. 6. srpnja 2000., a na temelju prvog susreta, gđa Rydén je Kongregaciji za nauk vjere poslala službenu zamolbu za dijalogom.

14.2.2001. 14. veljače 2001. održan je neformalni sastanak, a na sastanku su pored gđe Rydén bili nadbiskup Bertone, O. Girotti i ja. Razgovor je bio srdačan i neformalan. Nadbiskup Bertone je pitao gđu Rydén o njezinom životu, radu njezina muža u Međunarodnom fondu za razvoj poljoprivrede (IFAD) i, dakako, o njezinu iskustvu.

Na tom sastanku je dogovoreno da gđa Rydén može ući u formalni dijalog s Kongregacijom za nauk vjere. Za to će biti određeni konsultanti da bi čitali i procjenjivali spise gđe Rydén pod naslovom Pravi život u Bogu i svaki novi smjer akcije temeljit će se na njihovu zaključku. Jedna od zabrinutosti nadbiskupa Bertonea je da postoje pogrješke u italijanskom prijevodu i da bi se to moralo ispraviti, s čime se gđa Rydén suglasila.

Potom je uslijedio neformalni razgovor o apostolatu gđe Rydén. Nadbiskup Bertone je čini se bio impresioniran kad je rekao da mu to zvuči poput poslanja i da je gđa Rydén „apostol“ u diplomatskim krugovima. Gđa Rydén mu je govorila o načinu kako prima poruke kao lokucio.

20.3.2001. 20. ožujka 2001. poslao sam pismo nadbiskupu Bertoneu s pozdravima gđe Rydén, uvjeravajući ga da će italijanski prijevod biti ispitan.

1.12.2001. U prosincu 2001. pozvao me telefonom o. Girotti tražeći tri primjerka svih knjiga PŽUB do tada izdanih na engleskom jeziku za konsultante. Isporučio sam te knjige ocu Girottiu par dana poslije, kao i mnoge video kasete s njezinih svjedočenja.

4.4.2002. 4. travnja 2002. gđa Rydén primila je pismo od oca Prosperoa Grecha, poznatog profesora biblijske teologije na Pontifikalnom institutu Augustinianum. Gđa Rydén i ja, susreli smo se s njim na skupu na kojem je gđa Rydén govorila svećenicima na Dehoniane Publishers u Rimu nekoliko mjeseci prije toga. On se zanimao za iskustva gđe Rydén djelomice i zbog toga što je studirao teologiju o proroštvu Novog zavjeta. O. Prospero je pisao da je on određen od strane kardinala Ratzingera da gđi Rydén postavi pet pitanja da bi joj se dala „mogućnost da razjasni značenje nekih tvrdnji koje su sadržane u spisima PŽUB“. Gđa Rydén sastala se s O. Grechom, gdje sam bio i ja, da bismo se dogovorili oko toga kako bi Kongregacija željela da ona odgovori.

Zatim se gđa Rydén dala na posao da bi odgovorila na postavljena pitanja. U tom pismu o. Grech je tražio da se ona konsultira s teolozima koji bi joj pomogli formulirati njezine misli, a ona je zamolila mene, zajedno s pok. mons. Eleutheriom Fortinom iz Pontifikalnog Savjeta za promicanje kršćanskog jedinstva, te biskupa Terana Dutoria, iz Quitoa, Ekvador.

26. 6. 2002. Odgovori gđe Rydén dani su u obliku pisma 6. srpnja 2002. O. Grechu je bilo dopušteno pogledati njezine odgovore prije nego ih ona podnese na uvid. On ih je ocijenio „odličnim“.

Rujan 2002. Nakon što je prošlo ljeto, vratio sam se u Rim, i opet sam jednog jutra otišao na jutranju misu u Campo Santo. Tu sam sreo kardinala Ratzingera. On je spontano došao k meni i uskliknuo na njemačkom: „Ah! Die Vassula hat ja sehr gut geantwortet!“ tj.: „Ah, Vassula je odgovorila vrlo dobro!“ On je očito bio veoma zadovoljan njezinim odgovorima i nije se suzdržavao od pokazivanja tog zadovoljstva. Međutim, ništa se nije dogodilo sve do 2003,., kad je gđa Rydén opet pisala kardinalu Ratzingeru.

15. 1. 2003. 16. siječnja2003. sreo sam kardinala Ratzingera poslije svete mise u Campo Santo. Donio sam mu pismo gđe Rydén datirano 15. siječnja 2003., u kojem ona iskazuje žaljenje što nije dobila nikakav odgovor na svoje pismor. Ona je također spomenula klevete kojima je njezino proganjanje nastavljeno; na pr. netom izašlo pismo u talijanskim katoličkim novinama Avvenire koje su sadržavale interview s o. François Dermine-om, koji ju je već ranije diskreditirao, pišući da je ona bila „osuđena“ od strane Vatikana.

7. 4. 2003. Od strane Kongregacije poslano je pismo svim Biskupskim konferencijama svijeta. Ono je sadržavalo zahtjev za informiranjem o gđi Rydén i njezinim aktivnostima od Notifikacije iz 1995. „Sada kad je prošlo nekoliko godina, Kongregacija bi vam bila zahvalna ako bi mogli dati - u povjerenju - informaciju, i ako je moguće procjenu o sadašnjem utjecaju gđe Rydén među katolicima u svijetu.“

Istodobno je kardinal Ratzinger, preko oca Grecha, zatražio od gđe Rydén da dijalog (pitanja Kongregacije za nauk vjere i odgovore gđe Rydén) bude uključen u iduću knjigu koju će izdati TLIG (PŽUB). Cilj ovog zahtjeva bio je da bi svijet bio informiran o dijalogu, ali očito, to je bio i test da bi se pokazalo da su odgovori gđe Rydén bili zaista njezini. Dijalog je tiskan u knjizi XII. i daljnjim publikacijama True Life in God (PŽUB).

Idućih mjeseci često sam susretao kardinala Ratzingera, mons. Clemensa i pok. mons. Georga Gänsweina, koji je poslije mons. Clemensa postao tajnik kardinala Ratzingera, kao i druge upoznate s ovim procesom, i uvijek su ponavljali: „Mlinski kamen sporo melje u Vatikanu!“ Mons. Gänswein mi je rekao da moramo biti strpljivi, kako ne bi ikoga koji je umiješan u ovaj proces izazvali, a kardinal Ratzinger mi je osobno rekao da premda bi on volio vidjeti novu Notifikaciju, on mora „slušati kardinale“. Iz toga sam zaključio da su neki kardinali bili protiv mogućnosti za pozitivnim ishodom dijaloga sa suvremenim mistikom, koji bi morao dovesti do nove Notifikacije, a koja bi dovela do ukidanja prethodne Notifikacije.

Svibanj 2004. Otac Grech je potvrdio da je odziv na odgovore gđe Rydén zaista bio veoma pozitivan. Međutim, unatoč tomu, Kongregacija ne će izdati „novu“ Notifikaciju kojom bi se ukinula prva iz 1995. Radije će se pozitivni odgovor „držati pod ključem“.

On je imao sastanak s nadbiskupom Angelom Amatom za vrijeme kojega ga je upitao kada će proces s gđom Rydén biti završen. Mons. Amato mu je odgovorio prilično odsječeno da ne će biti nikakva odgovora i da Notifikacija ostaje. Međutim, mi smo saznali da je Kongregacija razmišljala o ponovnom pisanju onim Biskupskim konferencijama koje su odgovorile negativno na pismo kardinala Ratzingera o svemu spomenutome što se odnosilo na gđu Rydén.

Gđa Rydén je bila veoma razočarana tom informacijom. Njezino iskreno uvjerenje je bilo da ako ishod dijaloga bude negativan, Kongregacija će to objaviti javno i možda je čak i formalno osuditi. Ali sada kad je zaključak bio gotovo pozitivan, odgovor će se „držati pod ključem“.

29. 6. 2004. Zato je gđa Rydén 29. lipnja 2004. napisala pismo kardinalu Ratzingeru izražavajući svoje razočaranje zbog toga što joj se nije odgovorilo:

Morate me shvatiti što sada i sama pitam: Pa zbog čega je onda cijela ova procedura provedena? U svome interview 30 Giorni s Nielsom Christianom Hvidtom rekli ste da ni jedna osoba ne može biti osuđena bez prosudbe. Jesam li ja osuđena, ili sam ja oslobođena jer nije pronađena krivnja? Sudac ili porota u nekom sudu izrekli bi osudu. Ali ovdje, sudac i porota čini se napustili su svoja mjesta. Nitko u cijelom svijetu ne će znati da ste Vi pisati nekolicini biskupskih konferencija... Raditi za Krista ima svojih trpljenja kao i svojih milosti, ali nepotrebno uvećavanje mojih kušnji, vjerujem da iritira Boga.

Zato, u istom pouzdanju koje sam imala u Vašu Eminenciju, zaista molim: Molim vas, dajte mi neko pismo s Vaše strane, makar samo pismo koje će nositi pozitivan duh kako bi ljudi vidjeli da Vaš zaključak nije bio negativan. Također, shvatila sam da ću imati čast susresti Vas opet nakon što ovaj proces bude završen. Željno očekujem da Vas osobno susretnem i zamolim za prijam.

10. 7. 2004. Kao izravni odgovor na ovo pismo, gđa Rydén je primila pismo dva tjedna poslije, datirano 10. srpnja 2004. od oca Josefa Augustine Di Noia, novog podtajnika Kongregacije za nauk vjere. U njemu se gđa Rydén obavještava da je Kongregacija uputila pismo jednom broju predsjednika biskupskih konferencija i priložila kopiju rečenog pisma. To novo pismo Kongregacije Biskupskim konferencijama bilo je također datirano 10. srpnja 2004. Poslije smo saznali da je to pismo poslano predsjednicima pet biskupskih konferencija koje su odgovorile na zahtjev o informaciji od biskupa od 7. travnja 2003., gore spomenuto.

Ono je sadržavalo slijedeću informaciju:

Kao što Vam je poznato, ova je Kongregacija 1995. objavila Notifikaciju o spisima gospođe Vassule Rydén. Nakon toga, a na njezino traženje, uslijedio je temeljiti dijalog. Na kraju tog dijaloga objavljeno je pismo gospođe Rydén od 4. travnja 2002. u posljednjoj knjizi "Pravi život u Bogu" u kojemu je gospođa Rydén dala korisna objašnjenja vezana za njezin bračni status, kao i o nekim primjedbama koje su navedene u spomenutoj notifikaciji glede njezinih spisa i njezina sudjelovanja u sakramentima (pogledati dodatak).

Kako su gore spomenuti spisi šireni i u vašoj zemlji, Kongregacija smatra korisnim obavijestiti Vas o gornjem. Što se tiče sudjelovanja na ekumenskim molitvenim susretima što bi ih organizirala gospođa Rydén, katolički su vjernici pozvani slijediti odluke dijecezanskih biskupa.

To bi bio pozitivan odgovor „pod ključem“ koji je Kongregacija izdala.

15. 10. 2004. Cijeli dijalog između gđe Rydén i Kongregacije tiskan je u obliku publikacije u listopadu 2004. Ona sadrži početno pismo s pet pitanja oca Grecha upućeno gđi Rydén, odgovor gđe Rydén na ta pitanja, i pismo mons. Di Noia upućeno gđi Rydén od 10. srpnja 2004. s kopijom pisma kardinala Ratzingera upućeno Biskupskim konferencijama. Predgovor je dao nadbiskup Ramon Argüelles, s Filipina, a pogovor je dao o. Lars Messerschmidt, iz Danske. Cijeli dijalog može se skinuti s www.tlig.org/cdf.

22. 11. 2004. Cijeli ovaj dijalog između gđe Rydén i Kongregacije, iniciran je 1999. na moj zahtjev da se kardinal Ratzinger sastane s gđom Rydén. Kao što je spomenuto, rekao je da je to tada bilo nemoguće s obzirom na situaciju oko Notifikacije, ali da bi volio da gđa Rydén uđe u dijalog s Kongregacijom. Sada je taj dijalog završen i situacija je razjašnjena. Zato je od tada bilo dosta vremena zamoliti kardinala Ratzingera za susret davno obećani, ako bude pozitivan ishod tog dijaloga.

Upitao sam o tomu kardinala Ratzingera, baš kao što je to učinila i gđa Rydén u svojemu pismu, već gore spomenutom, od 29. lipnja 2004. Kardinal Ratzinger je rekao da jest, da, trebali bi zaista imati taj sastanak, ali bi morao biti dobro pripravljen jer ima „poluslužbeni karakter“. Ubrzo su gospodin i gospođa Rydén odlazili u Vašington, gdje je gospodin Rydén preuzimao novu dužnost u Svjetskoj banci.

Kardinal Rlatzinger je odobrio prijam za 22. studenoga 2004. Bili smo primljeni veoma srdačno, prvo od strane njegova osobnog tajnika, mons. Gänsweina, a onda samog kardinala Ratzingera, u njegovoj prelijepoj dvorani za audijencije u Kongregaciji za nauk vjere. Napravio sam bilješke o našem razgovoru odmah nakon sastanka, i uvjeren sam da sam bio točan u zapisivanju ključnih točaka.

Razgovor je bio neformalan i veoma srdačan. Održan je na francuskom jeziku, jeziku koji smo svi najbolje govorili. Kardinal Ratzinger je počeo uskliknuvši: „Pa, napokon se sastajemo!“ Taj usklik jasno je dao na znanje da je proces s gđom Rydén završen uspješno i da je to razlog zašto je uopće moglo doći do ovog sastanka. Gđa Rydén je odgovorila sa toplim izričajem zahvalnosti što je njegova eminecija pokazala hrabrost da se održi dijalog s njom i da, premda bi ona voljela vidjeti drugu Notifikaciju, shvaća i veoma cijeni što je kardinal Ratzinger učinio sve što je mogao i čvrsto se zalagao za njezin slučaj.

Kardinal Ratzinger je odgovorio:

Pa, mi uvijek tražimo mir. Mi svi tražimo da učinimo ono što nam Gospodin daje i da živimo da bi Gospodinu služili, i nadamo se da nas Gospodin vodi u miru. Dakako da mi imamo, kao što dobro znate, također i zadatak braniti identitet katoličke vjere i disciplinu vjere, i u tom smislu, činimo sve što možemo. Nadamo se da će nam Gospodin oprostiti naše pogrješke i udijeliti nam pravedan put.

Uslijedio je dugi razgovor o poslanju gđe Rydén, o njezinu dijalogu s drugim kršćanima, pa čak i s drugim tradicijama vjere, kao što su muslimani, o karakteru kršćanske vjere.

Kardinal Ratzinger je smatrado da su takvi dijalozi teški, ali veoma važni. Na kraju tog razgovora, gđa Rydén je zamolila kardinala Ratzingera za pitanje koje je imala nakon razočaranja o odgovoru Kongregacije o „držanju pod ključem“:

„Posljednje pitanje: Kakav bi bio vaš odgovor kad bi netko pozvao vaš ured u cilju njihova ponovnog uvjeravanja o mom slučaju i kad bi vas upitali: 'Da li je Notifikacija još na snazi?' Kakav bi bio Vaš odgovor?“

Kardinal Ratzinger je odgovorio:

„Pa, mi bi rekli da je došlo do modifikacije u smislu da smo pisali nekim zainteresiranim biskupima da bi oni sada trebali čitati Notifikaciju u kontekstu vašeg uvoda i novim komentarima koje ste učinili.“

Složili smo se da ostanemo u dijalogu. Ako Kongregacija bude trebala neka nova pitanja od gđe Rydén, ona će im odgovoriti. Tkođer, ako Kongregacija ima bilo kakvih pitanja vezanih za aktivnosti čitatelja TLIG (PŽUB), gđi Rydén će biti drago da adekvatno posavjetuje te čitatelje.

Na kraju ovog susreta, gđa Rydén je poklonila kardinalu Ratzingeru ikonu, koju je on sa zahvalnošću primio. Ova slika je načinjena uz suglasnost da ne bude korištena za „jeftinu propaganu“, kako je rekao kardinal Ratzinger. Gđa Rydén je održala to obećanje i govorila o tom sastanku i pokazala sliku samo prijateljima. Kako ja ne smatram da je ovo izvješće neko jeftino propagiranje, nego prije da je značajno svjedočenje o jednom važnom nizu događaja koji su se dogodili u životu Crkve i o dobrohotnosti Kongregacije da sudjeluje u ozbiljnom dijalogu.

Kasniji razvoji od 2004. do 2007.

Gđa Rydén je bila veoma zadovljna ishodom dijaloga. Mislila je kako nije bilo dobro što Kongregacija za nauk vjere nije izdala novu Notifikaciju sa svim rezultatima dijaloga, ali opet ona je cijenila rad Kongregacije, a posebice sve ono što je kardinal Joseph Ratzinger učinio. Ona nikako nije očekivala da bi Kongregacija izdala novu negativnu izjavu, osobito ne sada kad je kardinal Ratzinger izabran za Papu.

8. 12. 2005. Da bi pokazala svoju spremnost da nastavi duh razmjene i dijaloga, ona je napisala pismo kardinalu Williamu Levada (u to je vrijeme on još uvijek bio nadbiskup) nakon izbora za prefekta Kongregacije za nauk vjere, kao i nadbiskupu Angelu Amato-u, tajniku Kongregacije. U svom pismu ona ih je uvjeravala kako bi jako željela nastaviti komunikaciju s Kongregacijom za nauk vjere, kao što je bilo dogovoreno tijekom aducijencije s kardinalom Ratzingerom, te da je oni mogu pozvati u svako doba, ukoliko ima nekih daljnjih pitanja. Nažalost, gđa Rydén nikad nije ništa čula ni od jednog od njih.

25. 1. 2007. 25. siječnja 2007. Kardinal Levada je poslao pismo svim Biskupskim konferencijama u vezi s gđom Rydén. To je bilo motivirano mnogim zahtjevima koje je Kongregacija nastavila primati o gđi Rydén, „osobito važnosti Notifikacije od 6. listopada 1995. i kriterija koje bi lokalna crkva zauzela u prosudbi da li spisi gđe Vassule Rydén mogu biti prikladno šireni.“ Nastavljeno je s tri pojašnjenja:

1. Kao što je već gore objašnjeno u ovom izvješću Notifikacija ostaje na snazi.

2. Međutim, gđa Rydén je sada „ponudila objašnjenje o nekim problematičnim točkama u njezinim spisima i o naravi njezinih poruka koje su predstavljene ne kao božanske objave, nego kao njezine osobne meditacije (smjeranje na pojašnjenje gđe Rydén u dijalogu). Zato, s normativne točke gledišta, slijedeći prethodno spomenuta pojašnjenja, slučaj po slučaj, potrebna je oprezna procjena u smislu realne mogućnosti da bi vjernici mogli čitati te spise u svjetlu rečenih pojašnjenja.“

Tako kardinal Levada potvrđuje ono što je kardinal Ratzinger odgovorio kad ga je gđa Rydén zapitala kako će odgovoriti ljudima koji budu pitali o njezinu slučaju (pogledati gore rečeno): Notifikacija i spisi gđe Rydén bi se sada morali čitati u svjetlu pojašnjenja koje je ona dala. Drugim riječima, univerzalni savjet da se ne čitaju poruke kako je rečeno u Notifikaciji iz 1995. koje je preoblikovano u znatno pozitivnijem smislu, premda je to sada stvar „prosudbe od slučaja do slučaja“.

Međutim jedan izričaj ostaje zagonetan: Pismo kaže da gđa Rydén u svome pojašnjenu predstavlja poruke „ne kao božanske, nego kao njezine osobne meditacije.“ Pomno ispitivanje njezina objašnjenja otkriva da se takav izričaj nigdje ne nalazi u spomenutom pismu. Gđa Rydén potvrđuje da postoji normativna razlika između njezina iskustva i Božanske Objave (s velikim O), ali nigdje ne kaže da su poruke rezultat „osobnih meditacija“.

3. Posljednji ulomak je došao kao iznenađenje. Prilično pozitivan zaključak pod točkom 2 slijedi tvrdnja „da ostaje da je neprikladno za katolike da sudjeluju u molitvenim zajednicama koje osniva gđa Rydén i da vjernici moraju slijediti norme Ekumenskog direktorija, Zakonika kanonskog prava (Kan 215; 223, §2 i 383, §3) i Biskupijskog ordinarija“.

Pismo je bilo potpuno neočekivano za gđu Rydén. Bilo joj je drago što potvrđuje dijalog i da Kongregacija još uvijek smatra da je ona trebala dati „korisna pojašnjenja“ koja je kradinal Ratzinger spomenuo u svom pismu iz srpnja 2004. Međutim, ona je bila zabrinuta oko velikih nejasnoća koje je vidjela u pismu.

18. 5. 2007. Gđa Rydén istakla je tri glavna pitanja u pismu datiranom 18. svibnja 2007. koje je uputila kardinalu Levada:

1. Izrazila je svoje razočaranje što je ova nova negativna izjava izdana, i to ponovno, a da ona nije bila pozvana, unatoč izraženoj tvrdnji Kongregacije da se pozovu svi protagonisti protiv koji se ima nešto protiv - a baš se dogodilo isto što i s prvom Notifikacijom iz 1995. i onom koja je uslijedila 1996.

2. U svom pismu navela je tri pogrješke, naime da njezino pismo s odgovorima nije bilo od 4. travnja 2002., kako je stajalo u pismu kardinala Levade od 26. lipnja 2002., niti je dijalog bio objavljen u desetoj knjizi, nego u dvanaestoj knjizi True Life in God - Pravi život u Bogu, što može zbuniti čitatelje. Još je, navela je, važnija tvrdnja da je ona svoje spise predstavila „jednostavno kao rezultat svojih privatnih meditacija“. Citiram gđu Rydén: „To jednostavno nije istina! Te se riječi nigdje ne mogu naći u mome pismu. Ja jasno naglašavam da moje poruke (kao i sve postbiblijske objave) ne stoje u istoj razini kao Objavljena Objava, ali to ne vodi mene, niti bilo koga drugoga s minimalnim znanjem o mojim spisima, na zaključak da su ti spisi ništa drugo nego moje osobne meditacije. Oni su dar božanske providnosti za dobrobit Crkve.“

3. Izrazila je svoju zbunjenost kardinalovom tvrdnjom da „ostaje neprikladno“ za katolike sudjelovati na ekumenskim molitvenim zajednicama True Life in God obzirom da katolički Kanonski zakon ne samo da dopušta, nego čak i poziva da se takve ekumenske molitvene zajednice osnivaju.

Napokon, potvrdila je, još jednom, svoju želju za nastavkom dijaloga s Kongregacijom, moleći kardinala Levada da objasni bilo kakvu nejasnoću koju bi Kongregacija još uvijek mogla imati u vezi sa spisima ili aktivnostima, tako da bi ih ona mogla razjasniti, baš kao što joj je to kardinal Raztinger dao mogućnost da učini.

Kopije ovog pisma poslane su papi Benediktu XVI; kardinalu Bertoneu, koji je sada Državni tajnik; mons. Angelu Amatou, tadašnjem tajniku Kongregacije; te kardinalu Walteru Kasperu, tadašnjem predsjedniku Ponfitikalnog Savjeta za promicanje kršćanskog jedinstva; pok. mons. Eleutheriu Fortinou, tadašnjem podtajniku istog Savjeta i odgovornom za dijalog s pravoslavnima; te mons. Georgu Gänsweinu, osobnom tajniku pape Benedikta XVI.

2.6.2007. U lipnju 2007. gđa Rydén je primila odgovor od mons. Gabriela Caccia u ime kardinala Bertonea, kojim je uvjerava da je kardinal primio na znanje sadržaj njezina pisma.

16.7.2007. Tog je ljeta gđa Rydén primila odgovor od mons. Amatoa. On je pisao da je Kongregacija pisala biskupima konferencija tako da će oni biti informirani o dijalogu, smatrajući da bi gđa Rydén trebala biti zahvalna što su to učinili i da je pismo kardinala Levade dobra stvar za gđu Rydén, citiram mons. Amatoa: „S obzirom na prezauzetost koju ste izrazili u pismu od 18. svibnja 2007., smatram korisnim podsjetiti vas na podudarnost na koju se pozivate koja ima za cilj osigurati da svi katolički biskupi saznaju o dijalogu koji se odvijao između vas i Kongregacije, u smislu da bi znali kako da se sami postave.“

Zapravo, unatoč gore spomenutim dvosmislenostima, to je zaista dobra stvar za gđu Rydén, iz najmanje dva razloga:

1. Notifikacije iz 1995. i 1996. bile su poslane svim katoličkim biskupima u svijetu. Nasuprot tomu, pozitivno pismo kardinala Ratzingera iz 2004. bilo je poslano samo onim predsjednicima katoličkih biskupskih konferencija koji su odgovorili na pismo od 2003. (pogledati gore). Sada, kao posljedica pisma kardinala Levada od 25. siječnja 2007. svi su katolički biskupi svijeta bili informirani o dijalogu koji se odvijao između gđe Rydén i Kongregacije za nauk vjere.

2. U Notifikacijama iz 1995. i 1996. „zahtjevano je za intervencijom biskupa tako da njihovi vjernici budu prikladno informirani i da ne bude nikakve mogućnosti u njihovim biskupijama za širenjem njezinih ideja.“ Sada je na biskupima da sami „od slučaja do slušaja donose razborite prosudbe... imajući u vidu stvarnu mogućnost vjernika da mogu čitati spise u svjetlu rečenog pojašnjenja“.