Papa Ivan Pavao II. u porukama I. dio

ISUSOVA PORUKA MORA BITI URUČENA PAPI IVANU PAVLU II.

LJUBIM VAS SVIM SVOJIM SRCEM

25. studenoga 1987.

Isus me po Duhu Svetomu vodio, a ja sam se vukla za njim. Doveo me u crkvu sv. Petra. Ispruživši ruku, kažiprstom mi je pokazao na neku usamljenu osobu. Bio je to papa Ivan Pavao II. On je to bio. Sjedio je sam u razmišljanjima. Izgledao je duboko zamišljen.

Vidiš li, Vassula? On čeka. On čeka.

Oče, neka se vrši volja Tvoja! Amen.

Moja Poruka mora mu biti uručena, da se ispuni sve što je zapisano. Dođi, ljubljena! Vrijeme je blizu. Ne boj se. Zapamti, ja sam ispred tebe. Ono što sam odredio i blagoslovio, izvršit ću. Dođi! Ljubav te ljubi i vodi. Drži svoju ruku u mojoj ruci. Nas. Mi?

Da, Gospodine. Zajedno. O, koliko Te ljubim, Isuse!

Isus dolazi sa svojim Srcem u ruci, nudeći nam ga. Nudeći ljubav. Sa svojim tako nježnim Srcem, dolazi nam opet pomoći da se ispetljamo iz sotonske mreže.

Ljubim Te, Bože!

Ljubljena, kako, kako mogu sve to gledati i pustiti vas? Ljubim vas svim svojim Srcem. Svim svojim Srcem sve vas ljubim!

(Osjetila sam njegovo Srce i nepojmljivu ljubav koju Isus ima za nas.)

ŠTO SI MANJA, TO ĆU SE NIŽE PRIGNUTI K TEBI

18. siječnja 1988.

Gospodine, ako sve proizlazi iz Tvoje volje i ako će sve što god se dogodi biti zato što si Ti to htio, onda ja ne razumijem, kad već želiš da Tvoja Poruka bude prihvaćena, zašto one kojima je već obznanjena, ne nagnaš da je prihvate. Jer, Ti želiš da je prihvate, zar ne? Zašto ih ne prosvijetliš?

O kćeri, ljubljena moja! Raduj se i budi sretna što sam te obratio, ozdravivši te. Moje milosrđe silazi s koljena na koljeno na one koji me se boje. Ali za trnje koje me probada prorok Izaija je opet rekao: "Slušat ćete i slušati, ali ne ćete čuti, gledat ćete i gledati, ali ne ćete vidjeti, jer je srce ovog naroda otvrdnulo. Uši su im gluhe, a oči zatvorene, od straha da bi svojim očima mogli gledati, ušima slušati, srcem razumjeti i obratiti se, i od mene biti izliječeni.Kćeri, ja sam od samog početka znao za njihovu okorjelost. Svojim odbijanjem današnjega providnosnog djelovanja proigrali su svoje povlastice.

Vassula, po stotinu puta moli da postigneš ono što od tebe najviše tražim, a to je ljubav, vjera i nada.

Ja sam ih prosvijetlio da me vide, čuju i da me osjete. Ja prosvjetljujem one koji su iskreni. Ne prosvjetljujem pametne, jer njima nedostaje iskrenost. Ja, Bog, tražim poniznost i skromnost. Što si manja, to će se moja veličina niže prignuti k tebi i dohvatiti te da bih te podignuo. Što si manja i neznatnija, lakše ćeš prodrijeti u moje Presveto Srce. Vassula! Možeš li vidjeti?

Isus mi je pružio viđenje tunela i golemu stijenu koja ga zatvara. Iznad toga vidim jaku sjajnu svjetlost. Ali je stijena zapriječila ulazak svjetlosti u tunel.

To su oni koji priječe prolaz na stazi što vodi k meni. I njihova golemost je zapreka svjetlosti da prodre do svih onih koji me traže. Za takve ja, Bog, kažem: Ne ću trpjeti vašu uznositost. Vaša me oholost zamara. Moja čaša je puna. Kad dođe vrijeme, pozivat ću ih jednoga po jednoga na pokajanje. Teško nevjernima! Morat će se suočiti sa mnom.

Isuse, ono što sam počela shvaćati jest to da će se Tvoji pravi učenici, skromni i ponizni, radovati Tvojoj objavi. Ali mnogi koji su Ti nevjerni, ne će voljeti tu objavu. Drugim riječima, što je dobro za jedne, loše je za druge.

Da, Vassula. Sad znaš.

Presveta Marijo, premda sam bijedna, hoćeš li ipak biti moja potpora? Obodri me! Hoće li biti itko od crkvenih vlasti koji će ovo slušati? Makar jedan?

Vassula, kćeri moja! Isus te ljubi. Ja te ljubim, blagoslovljena moja. Isus i ja ćemo ti pomoći. Moli se da zadobiješ njegovu milost.

Da, Majko! Pomozi mi naći prave riječi.

Ja ti pomažem, cvijete. Ljubim vas sve. Nikad ne sumnjaj.

Hvala Ti što mi pomažeš.

Ljubav će ti pomoći da izdržiš mnoge kušnje, dijete moje! Isus će ti biti snaga. Ja ću te uvijek ohrabrivati. Ne boj se!

Milosrđe, ljubav i pravednost silazi među vas. Slavite me! Moja će vas ljubav spasiti od moje pravednosti. Pravednost koja je spremna oboriti se na vas, ako moj svijet ne bude opet htio slušati.

Došao sam iz svojega beskrajnoga milosrđa opomenuti vas. Želim da se moj svijet pokaje i prizna me. Fatimsko svetište glasno plače zbog oskvrnuća i odbijanja Garabandala. Moja je duša opet u dubokoj tuzi. Istoj tuzi koju sam osjećao zbog Fatime. Kako mogu sumnjti sada kad je moj duh u njima i oni u meni? Moja Poruka u Fatimi je bila zanemarena. I nisu je prihvatili dok nije postalo prekasno za poruku. Sve vas ljubim. Ja sam Bog koji vam govori. Nikad ne sumnjajte. Molite za one duše koje hodaju u tami.

O Petre, ja sam te imenovao. Ja sam te posvetio. Moje te oči nikad ne ispuštaju. Promatram te sve ove godine. Sada sam na tvojim vratima. Brate, rođeni moj! Kucam. Hoćeš li mi dopustiti da uđem? Ne odbijaj me, Petre! Ja te ljubim. Čuj me! Čuj moj glas! Prepoznaj moj glas! To sam ja, Bog. Mir tebi, dušo! Raduj se! Došao sam sjediniti svoje raskrvavljeno Tijelo. Došao sam skupiti svoje jaganjce. Došao sam zaliti svoj vrt. Ja sam Isus, vaš Spasitelj.

Gledaj! Gledaj, Petre! Moje je Srce opet izbodeno tolikim trnjem! Trnjem koje su mi zaboli oni koje ljubim! Moja je duša još jednom ranjena. Oni gaze naša Srca. Oba naša Srca ponovno su okrunjena vijencima od trnja. Moj bok je široko otvoren i moja krv lije. Ja sam sada pred tvojim vratima. Sa sobom nosim svoj otajstveni Plan spasenja. Ovdje je.

Ova Objava moj je glas! Sve vas ljubim. Svim svojim Srcem! Svim svojim Srcem ja vas ljubim!

DOĐI U MOJU CRKVU U TORINU

30. siječnja 1988.

Sveta Majko, želim ugoditi Tvojemu Bezgrješnom Srcu. Doći ću u Torino. Ali u svom neznanju nemam pojma što to znači "zavjet vjernosti". Spremna sam Ti dati sve što zaželiš, ali te molim dopusti mi da spoznam što Ti dajem, tako da u svom neznanju ne prekršim položene zavjete.

Ugodi mojemu Sinu još više time što ćeš mu ponuditi svu svoju ljubav i posvetu mome Bezgrješnom Srcu. Ugodi mome Sinu još više time što ćeš mu nuditi duše, tako da ih on oslobodi. Ugodi meni polažući mi zavjete vjernosti. A to ćeš učiniti slijedeći Isusa. Budi njegov odsjaj. Budi mu vjerna. Ja ću moliti za tebe, zagovarat ću te. Zaručnice Isusova, oba naša Srca okružena su trnovim vijencem. Moja poruka u Garabandalu je zanemarena. Neka moj ljubljeni sin Ivan Pavao II. dođe k meni i osjeti moje Bezgrješno Srce i Isusovo Božansko Srce. Neka osjeti kako nam Srca pucaju i kidaju se. Ništa drugo nego golema rana! Oni su ranili Srce svojega Boga i ranili su moje Bezgrješno Srce Majke.

Želim da se moliš za sve one koji će te odbaciti.Dijete moje, kako ćeš trpjeti…

Ja sam spremna trpjeti za slavu Božju.

Ne zaboravi da smo Isus i ja s tobom. Mi ćemo te tješiti, cvijete! Sad ti govorim ovo: Ne trebaš ti sama predavati Isusovu poruku crkvenim vlastima. Isus ti je dao svjedoke koji će svjedočiti za tebe.

O Gospo, znači bilo je pogrješno ono što smo činili?

Da, Vassula. Daj svojim prijateljima da čitaju Isusove Poruke. Obraćaj ih. Ali ne traži da ideš sama ili da se sama predstavljaš bilo kojim crkvenim vlastima. Taj posao ostavi svojim svjedocima. Isus ih je prosvijetlio da shvate kako on djeluje i bit ću uvijek s njima.

Vassula (Isus pita), koje je najveće čudo koje potvrđuje istinitost moje Poruke?

Obraćenje?

Da, moja Vassula, moj svećeniče, i ti sad znaš. Moje najveće čudo, kćeri, jest obraćenje. Na kraju će, kćeri, naša Srca pobijediti.

Kćeri?

Da, Sveta Majko!

Dođi u moju crkvu u Torino. Hoćeš li mi tamo ponuditi svoje zavjete?

Hoću, Presveta Djevice Marijo!

Veselim se što ću te vidjeti tamo. Reci Ismini, također. Povedi svoje prijatelje, također. Sve ću ih blagosloviti.

SVOJOM BOŽANSKOM RUKOM USKRISIT ĆU RUSIJU

11. ožujka 1988.

Slava Bogu!

Nakon što sam izmolila svoje tri molitve, s neba sam čula rajski glas koji je rekao: Slava Bogu, a to je i napisano.

Isus?

Ja sam. Ja sam kraj tebe. Moli se, ljubljena za obraćenje Rusije. Svojom božanskom rukom uskrisit ću Rusiju. I iz toga vrhunca svetosti, dok moja ruka bude nad njom, zagrijavajući njezino hladno srce i oživljavajući je, ustat će ona iz nepomičnosti smrti i svojega svijeta tame, u moj svijet mira i svjetlosti. S gromkim klicanjem objavit će svoju radost, pokazujući svoga Spasitelja kraj sebe. Ja ću je podignuti k sebi, i moj plamen ljubavi upalit će njezino srce. Očistit ću je i, potpuno zanesenu, imat ću je za sebe, njezina Boga. O Rusijo! Moja Rusijo! Kako te ja, Bog, ljubim…

Kako sam tugovao gledajući te mrtvu. Prolijevao sam gorke i čemerne suze nad tobom, ljubljena, kad sam te izgubio. I cijelo te je Nebo oplakivalo! Zašto, zašto si me, ljubljena, odbila, probadajući moje Srce puno ljubavi i nježnosti…?

Osjetila sam Blaćenu Djevicu Mariju kraj sebe.

Mir tebi, dijete moje! Ja sam tvoja Sveta Majka. Moli za svoju sestru, jer je Bog danas uz nju. I uskoro će njegova Božanska ruka taknuti njezino hladno i mrtvo srce. O svijete! Bog će oživjeti tvoju tako neljubljenu sestru. Budi budna kćeri, jer vrijeme je njezine slave blizu.

Petre! Moj tako ljubljeni Petre!

Da, godinama sam se zauzimala da posvetiš (Sveti Otac, papa Ivan Pavao II.) Rusiju. Bog i svi sveti mučenici čuli su sada tvoje molbe i vapaje. Nisu bile uzaludne sve tvoje žrtve, ljubljeni. Nisu suze bile prolivene nizašto. Te suze bile su melem za Isusovo ranjeno Srce. Slava Bogu!

Petre, Isus je na samim tvojim vratima. Kuca. Mir vama! Mir svima vama. Sve vas ljubim.

UČIT ĆU TE KAKO SE POSTIŽE SAVRŠENOST

16. ožujka 1988.

Ja sam Bog. Bez obzira što si, ja ću utemeljiti svoju Riječ. Ti si ništa. I mnogo si me puta razočarala, odbila, bezbroj puta me uvrijedila.U svojim rukama imam grješnicu, sliku vašeg vremena.Ali premda si ono što jesi, oprostio sam ti i postavio te u svoje Presveto Srce. Kćeri, ja sam Bog i Svevišnji. Stvoritelj svega, Duh uzvišene ljubavi, beskrajne ljubavi. Shvaćaš li ti koliko sam ti naklonjen? Kako sam te izbavio od lažljiva jezika? Stvorenje! Posveti mi se! Zašto dopuštaš svojim mislima da lutaju okolo? Zar si zaboravila našu povezanost?

Gospodine, okružuju me napasti, a ja sam slaba.

Želim da mi se okreneš. Ne boj se! Reci mi ovo:

"Slava Bogu! Blagoslovljen naš Bog! Hvaljen Bog!

Dopusti mi da koračam uza Te. Amen!"

(Ja sam ponovila.)

Da, Vassula. Ostavljam li te ja ikada? Ja sam ti vjeran. Zar nisam?

Da. Jesi, Gospodine!

Ja te ljubim zbog onoga što nisi, kćeri! Imenovao sam te svojom nositeljicom i kao nositeljica ćeš umrijeti. Želim da živiš isključivo za mene.Tvoji bližnji sam ja. Samo ja, tvoj Bog. Dopusti mi da te potpuno obuzmem. Jesi li voljna?

Da, jesam. Bez pogovora.

Vassula, znaš li što govoriš?

Da, gospodine! Znam.

Onda ovisi o meni! Htio sam te imati tu gdje jesi. I svojom voljom mogu te opet podignuti i nadahnuti, tako da ćeš moći ispuniti moju Riječ. Danas si moja tajnica, sutra moja nositeljica.

Gospodine, zar je za mene zaista beznadno napredovanje? Iz svega onoga što si rekao, mislim da sam još na početku!

Ne, moja Vassula! Ne gubi nadu. Ništa ne će biti uzalud od onoga što činiš. Učit ću te kako se postiže savršenost. Nisam li ti rekao da te želim savršenom?

Da, Gospodine. Ali onako kako izgleda danas, čini mi se da bih morala proći još dug put, kako bih došla tamo gdje me Tvoje Srce želi.

Zar ja nisam tvoj učitelj?

Da, Gospodine. No, čini se, da Ti nemaš dobru učenicu!

Ti si slaba, ali će te moja snaga štiti od padova.Zato, Vassula, što može biti veće nego imati mene za svoga duhovnog vođu? Koja bi bila veća prednost od te?

Hvala Ti za sve što si mi dao, jer ja ne zaslužujem baš ništa.

Ah, Vassula! Znam da to ne činiš namjerno, da bi me uvrijedila. Tvoji su grijesi zaboravljeni, kao voda koja protječe i ispari. Ja se ne obazirem na tvoje grijehe, niti te podsjećam na njih. Ja ću ti dopustiti da počneš nanovo. Ja sam te obnovio, ljubljena! Osjećaj ljubav koju njegujem prema tebi. Ja te prihvaćam onakvom kakva jesi. U tvoje ruke položio sam svoje krune mira i ljubavi. I ti moraš nositi te dvije krune, zajedno s krunom pravednosti. I odnijeti ih u moju vlastitu Kuću, pred noge moga ljubljenoga Petra.

Da, Gospodine! Ponesi me tamo, Gospodine!

Dođi! Ja sam uza te. Zajedno ćemo obnoviti moju Kuću. Mi. Nas?

Da, Gospodine!

ČUJTE MOJ VAPAJ S KRIŽA

19. ožujka 1988.

Isuse, došla sam k Tebi.

Ah, Vassula! Nemoj se umoriti pišući. Danas hranim svoje izgladnjele jaganjce, sutra ću vas sjediniti i uputiti u svoje tajne. Osjećaj me s radošću i prenesi molitvu Svete krunice svima onima koji me ljube i svjedoče za mene.

Znači li to svim kršćanima?

Da, ljubljena moja! Trebate da štujete moju Majku kao što je ja štujem. Treba da preneseš i pokažeš kako se moli Križni put, na način koji godi tvome Bogu, svima onima koji svjedoče za mene.

Svim kršćanima, Gospodine?

Da, svima onima koji me ljube! Ja, Bog, ne želim nikakvih podvajanja u svojoj Crkvi. Vi ćete se za moju ljubav sjediniti i pod mojim Imenom ljubiti me, slijediti me i svjedočiti za mene. Ljubit ćete jedan drugo, kao što vas ja ljubim. Vi ćete se sjediniti i postati jedno stado pod jednim pastirom (papom). Ja sam, kao što svi znate, odabrao Petra, dajući mu tu vlast. Ja sam mu, kao što svi znate, dao ključeve Kraljevstva nebeskoga. Ja sam tražio od Petra da hrani moje jaganjce i ovce, da ih čuva. Tu sam vlast ja dao. Ja nisam htio da vi promijenite moju želju. Okupite se, ljubljeni moji! Jačajte moju Crkvu. Tražite u meni što je moja želja. Tražite moje probitke, a ne svoje. Tražite da me slavite! Slavite me sjedinjujući se. Svijete moj, oživi moje Tijelo! Sve vas ljubim. Otvorite svoje uši i čujte moj vapaj s Križa!

Vassula, sjećaš li se gdje je tvoja kuća? Da. U mom Presvetom Srcu. Dođi, dođi, ljubljena! Čekam te. Ljubim te bezgranično.

Ljubim Te, Bože i Spasitelju! Molim te, nauči me da ti Ugađam. Tako da mogu biti s tobom, da bih bila vrijedna Tebe i da bi me onda mogao upotrijebiti.

Učim te. Budi prilagodljiva i brini se samo o mojim probicima. Mi. Nas. Za sva vremena. Ja za tebe, ti za mene. Pokraj tebe sam. Moli se, Vassula, za otkupljenje duša! Ja sam te stvorio za ovu poruku.

Hvala Ti, Isuse!

DUŠE SVETI SIĐI NA NAS I OBNOVI NAS!

26. ožujka 1988.

Moj Bože! Više ne mogu odvojiti svojih očiju od Tvoga Božanskog lica. Moje oči počivaju na Tebi, u beskrajnim trenucima klanjanja i moje se misli ne mogu odvojiti od Tebe, ljubljeni Oče!

Moja se misao zadržava samo u Tebi, s Tobom. Živim za Tebe i dišem za Tebe. Ti si moja radost i moj osmijeh. Vjerujem, klanjam Ti se, nadam se, ljubim Te bezgranično. Amen!

Ljubim te, dušo! Mir s tobom! Klanjaj mi se, budi blagoslovljena! Gledaj mene, svoga Boga, i raduj mi se! Čeznuo sam za ovim trenucima. Kako sam čeznuo da te dovedem k sebi!

Neka Tvoje sveto Ime bude slavljeno, Gospodine!

U dubini svoga Presvetoga Srca sačuvao sam mjesto za tebe. Tvoj je dom u mome Presvetome Srcu. Dođi! Dođi k meni!

(Isus mi je opet pružio isto viđenje kao kad sam imala desetak godina i iste riječi: "Dođi! Dođi k meni!" To je bio Isusov prvi poziv upućen meni.)

Dođi! Ljubim te! Vassula, drži se mene i ja ću te voditi. Ti si mi oduvijek pripadala. Kćeri, ljubiš li me?

Beskrajno, Gospodine!

Ljubi i slavi mene, a čisti sebe. Slijedi moje stope. One će te odvesti tamo gdje ja želim da budeš. Hajde, molimo se:

Duše Sveti, siđi na nas i obnovi nas! Ispuni nam duše svojom ljubavlju!

Odmori se u ovim dušama izmučenim. Mir nam daruj!

Svojim krilima pokrij nas, od svakog zla sakrij nas!

Skruši nas, u svjetlu svome vodi nas, da u njemu Tvoje želje prepoznamo

I tako ih ispunimo. Amen!

OSUĐUJE VAS VAŠE OTPADNIŠTVO

29. ožujka 1988.

Isuse, o Isuse! Što kazati čovjeku od Crkve koji se izruguje s riječju "ukazanje"? Mi (Beatrice i ja) smo nemoćne i nemamo takva znanja da se pravdamo s takvim ljudima, kakav je ovaj posljednji bio: "Ukazanja? Tražite istinu, a ne ukazanja!" To je rekao mojoj prijateljici Beatrice neki katolički svećenik. Ona nije ništa rekla, a ne bih ni ja. Mi smo nemoćne, Gospodine!

Cvijete, ja ću ti odgovoriti: Ja sam istina. I moja je Riječ Istina. Ali mnogi moji vlastiti zaboravili su moje riječi. Otvrdnula srca oni traže u mraku. Napisano je (Joel 3, 1-4) da ću izliti Duha svoga na cijelo čovječanstvo i da će moja djeca opet proricati. Dat ću sne i viđenja mnogima. Čak i najmanjima. Dat ću vam nadu i ohrabriti vas, pružajući vam slike na nebu i na zemlji. Ovo su moji današnji znaci! (Djela 2, 17-20) Rekao sam da će iz djetinjih usta dolaziti istina!

Zato onima koji osuđuju moje današnje božansko djelovanje kažem ovo: vaše otpadništvo vas osuđuje!! Svi vi koji ne vjerujete i koji ste opustošili moj vrt, dođite k meni i pokajte se!!

Dođi, dijete! Ljubim te. Imaj moj mir. Blaguj od mene! Drži se mene, ja sam kraj tebe!

Ljubim Te, Gospodine. Slava Tebi, Gospodine!

Trudi se da napreduješ u mom učenju i da ga slijediš. Ja, Bog, ljubim te.Ja sam nazočan gdje god si ti. Zato mi se osmjehuj kad gledaš u mene! Blagoslovljeni oni jednostavni u srcu, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko. Pravednost će pobijediti. I moja će Kuća biti obnovljena u jednostavnosti, obnovljena cjelovitošću. Dopusti mi, dijete, da u tebe urežem božanske riječi. Ja te ne ću prevariti. Odmori se u mom srcu i dopusti svom Bogu da se odmori u tvom.

Isuse, daj mi snagu, vjeru i ljubav da izvršim Tvoju volju! Uči me poslušnosti i poniznosti. Uči me da opraštam svojim tlačiteljima. I da na zlo uzvraćam ljubavlju.

Učim te, Vassula! Da, osmjehuj mi se. Vjeruj u moju nazočnost. Budi mi vjerna. Budi moj odsjaj!

Da, Vassula, Tijelo me boli. U središtu mojega Srca leži oštrica koplja.

Gdje, Gospodine?

U samom svetištu u dubini mojega Temelja. Moje Presveto Srce krvari. U svojoj agoniji želim ih opomenuti. Ustaj, kćeri! Crkva te treba. Moja Kuća leži u otpadničkom mraku i poroku. I zbog njihovih grijeha, moje se stado raspršilo. Kako vapijem sa svojega Križa! Ah, Petre!! (Petar je zazvan u dugačkom kriku, kao Peeetreee.) Došao sam k tebi, jer znam da si mi ostao vjeran. Oh, Petre, pogledaj moje Srce… Čuj moje vapaje, ljubljena dušo. Ja, Bog, ne nalazim ni ljubavi ni svetosti u tim Kajinima. Mnogo ih je. Oni su opustošili moju Kuću. Čime će hraniti moje jaganjce kad su im ruke prazne? Nemaju im što ponuditi, jer su od mojega Temelja stvorili pustinju. Moli se, Petre, i ja ću te podignuti, tako da će tvoje oči odozgo vidjeti ovu pustinju. I dopustit ću ti da pronikneš u ranu mojega Srca. Dat ću ti da vidiš tu oštricu koplja. Tvoje će srce bolno zavapiti, kad to ugledaš. Petre, dat ću ti snagu i hrabrost koja će ti trebati da bi oštricu izvukao van.

Isus je bio u pravoj agoniji. Nakon gornjeg stavka, kad je Isus rekao "Budi moj odsjaj!" ustala sam misleći da je taj dan završen. Ali, nakon nekoliko minuta, primila sam osobit nutarnji poticaj. Kao kad je Isus nazočan ili dolazi. Počela sam u sebi osjećati Božju tjeskobu. Znala sam da je to bilo od njega. Ono što sam osjećala, išlo je skroz kroz moje tijelo, odražavajući se na meni. Čula sam Isusov krik u smrtnoj borbi te sam požurila natrag, jedva gledajući kroz teške suze koje su mi navrle na oči. Isus je trpio. Bio je u muci. Boljelo ga je.

Poslije:

Vassula, tjeskoba za dušama koje hodaju u mraku, dušama punim krivnje, para mi srce.

Moja Vassula! Ja sam ispred njezinih vrata i kucam. Ali ona mi odbija otvoriti. Njene dnevne zauzetosti ne ostavljaju mjesta za njezina Spasitelja. Ona upada sve dublje u dubinu mraka. Iako sam joj dao milost duha i opažanja, ona nije u stanju promijeniti se. Sve dotle dok mi brani ući. Ne tražim ništa. Tražim samo malo priznanja, malo ljubavi. Vidiš li, Vassula? (Isus je bio tužan.) Njezino stvaranje za mene je bila radost. Ali hoće li ona to sve znati kad mi je zatvorila prilaz? Da, Vassula! (Rasplakala sam se vidjevši Isusa tako tužna). Ljubi me, moja Vassula, ti me tješiš. Nadoknadi za one koji nemaju ljubavi za mene.

Isus je ovo napisao za jednu našu gošću, rođaku, koja je došla k nama na nekoliko dana. Kad je čula za ove poruke, tražila je da ih pogleda. Malo je pročitala iz poruka od listopada 1987. i ostavila, ignorirajući ih. Zijevnula je i rekla: "Sigurna sam kad postanem umirovljenica da ću se brinuti o svojemu ružičnjaku i duhovnom životu. Ali ne sada!"

Htjela je gledati dok pišem, da bi zadovoljila svoju radoznalost, da promatra tu pojavu. Odbila sam. Jer nitko ne gleda, osim ako ga Bog ne pozove. To je svetinja i ne smije se zlorabiti zbog radoznalosti.

SABRAT ĆU SVOJE RASPRŠENE JAGANJCE

7. svibnja 1988.

Sveta Marija:

Vassula! Ja ću te uvijek utješiti kad riječi bijesnih vukova rane tvoju dušu. Utaži žeđu moga Sina, utaži njegovu neutaživu žeđu za ljubavlju. Hajde da se molimo Ocu:

Oče milosrdni, pred Tvojim nogama klanjam se, u Tebe vjerujem i nadam se. Beskrajno Te ljubim. Amen.

(Ponovila sam.) Hvala Ti, Sveta Majko! Dopusti mi da se na Tebe oslonim.

Ljubljena, moj Sin i ja nikad te na ostavljamo.Čuj moga Sina.

Ja, Isus, ljubim te, dušo!

Ljubim Te, Gospodine! Gospodine, što ćemo raditi? (Mislila sam koje su upute za ubuduće.)

Sve ću ja učiniti. Ja sam Jedan i Jedini, sveta čista Crkva. Moli se za sjedinjenje. Molite se za one duše koje vas odbijaju, ljubljeni moji…

Čuj me Vassula: Moje je Kraljevstvo među vama.

Petre-od-moga-Srca! Petre-od-mojih-jaganjaca! Ovo je sveto ime koje sam mu dao: Petar-od-mojih-jaganjaca! Ali su ga Kaini svrgnuli s prijestolja, ukravši mu krunu kojom sam ga počastio. Ja, Bog, ljubim ga, jer je on preljubljeni od moje duše. Ja ću mu vratiti ovu ukradenu krunu. Ja ću srušiti ova lažna kraljevstva koja su mi ublijedila Tijelo. Plutajuća kraljevstva, kraljevstva bez korijena! Ja ću okrenuti natrag ova lažna kraljevstva i podignuti ih u svoju svjetlost kao zublju svoga pravog Kraljevstva. A Petru ću zauvijek vratiti njegovo Prijestolje. Ustoličit ću ga. A u ruku ću mu staviti željezno žezlo, preko kojeg ću mu dati moć da vlada kao pastir. Sabrat ću svoje raspršene jaganjce.

(Imala sam viđenje kako anđeli pokušavaju utjerati jaganjce u tor.)

A kad to učinim, okružit ću tor svojim rukama. I nitko, nitko, čak ni Zli, ne će moći ukrasti ni jedno jedino janje iz tora. Svoj ću plašt raširiti iznad njih i zaštiti ih u svojoj toplini. Štit ću ih. Petru ću dati natrag ono što sam mu dao kad sam bio na zemlji, u tijelu.Ni jedan čovjek više ne će prekoračiti granice moje volje. Jer, sve ovo danas vaše je djelo. Ne moje. Ja se zgražam nad neredom i pobunom protiv sebe.

Vassula! Zaručnice! Braćo! Svaki korak koji učinite, ja, Bog, blagoslivljam!

Ja, Bog, koga vi tražite, iznenada ću doći u svoj Hram. Na vašim sam vratima. Kucam. Hoćete li mi dopustiti da uđem? Sa sobom nosim svoj Plan spasenja. Moji su svici napisani i spremni za uporabu.

Potrebno je pripomenuti da sam svoj Plan spasenja, mira i ljubavi, položio na čast Petrove Stolice, kao što treba biti čašćena. Došao sam vratiti mu njegovu pastirsku krunu. Priđi, Petre… Priđi, Petre… Priđi svom Gospodinu!

Hvala Ti, Gospodine.

Nemoj se umoriti od pisanja. Mi, nas?

Da, Gospodine. Mi, nas.

KAKO RASPOZNATI PRAVU OBJAVU OD KRIVE

SOTONA JE BIJESAN ZBOG MEĐUGORSKIH UKAZANJA

3. lipnja 1988.

Moj Gospodin?

Ja sam. Vassula, nikad se ne obeshrabruj. Sjećaj se moje ljubavi koju njegujem prema tebi. Najdraža dušo, ljubim te sa svim tvojim slabostima. Ti si krhka. Dopusti mom Duhu da te vodi. Poništi se u meni, u mojoj snazi. Rastopi se u meni i daj da ja učinim sve, tako da oni vide da sam ja uradio sav ovaj posao. Ti si ništa. Ostani ništa i ostavi mjesta mom Duhu da raste u tebi. Da, dopusti mi udahnuti svoj dah u tvoju ništavnost. Daj da se radujem u tebi. Dopusti da se tobom služim na ovaj način. Da vas sve oslobodim i sjedinim.

Da, Gospodine.

Cvijete! Ovih te dana učim raspoznavati prave objave i viđenja od krivih objava, krivih naučavanja i krivih viđenja.Sve što je pogrješno dolazi od Sotone. On sije sjeme zbrke - da bi oklevetao Istinu, kao u Pescari. On sije ljulj u pšenicu, zbunjujući vas. Bijesan zbog Međugorskih ukazanja, pokušava vas sve zbuniti, nastojeći prikazati ovo božansko djelo kao da nije od mene.

Kćeri, kad čitaš objavu koja otvoreno izražava razdor u mojoj Crkvi, poriče Petra, poriče tvoju Svetu Majku, znaj da te objave ne dolaze od mene, Gospodina, tvoga Boga. One dolaze od moga protivnika koji se ukazuje i uzima moj lik, ispunjavajući svoje vlastite želje. A to je razdvojiti vas što je više moguće. Znaj da ja, Bog, ne želim da se moji jaganjci rasprše. Želim vas sjediniti pod Petrom, sve u jednom stadu. Želim vas sve zajedno okupljene. Opet ponavljam da sam ja, Isus Krist, Gospodin, vaš Spasitelj, odabrao Petra da hrani i čuva moje jaganjce i ovce do mog povratka.

Ovaj Petar, koji je danas Ivan Pavao II. Slušaj što Duh Sveti govori Crkvama!

Vassula, Sotona zna da su mu dani odbrojeni. I zbog toga crveni zmaj pokušava sa sobom povući najviše duša što može. U mnoge je umove usadio, umove koji trebaju biti ispunjeni duhovnošću i svetošću, sve vrste skretanja, odvodeći ih od Istine i od svega što je sveto. Pogledaj oko sebe, ljubljena, i shvatit ćeš. Sva ta skretanja bila su vam predstavljana, djeco, kao u doba Sodome i Gomore. Tako da ona potpuno ispunjavaju vaš duh, ne ostavljajući mjesta svetosti, ne ostavljajući mjesta za mene vašeg Stvoritelja i Boga.

Da, moja Vassula, osjećam se odbačenim. Osjećam se zaboravljenim i neljubljenim, ja koji sam umro na Križu iz ljubavi za vas. Ja koji sam Duh Ljubavi. Vidiš li kako se odnose prema meni? Zaslužujem li ja to?

Moj Bože, osjećam se razdrtom. Zašto je to tako?! Gospodine, o Gospodine, učini čudo, molim Te! Ja ne tražim čudesa. Ali Te ljubim i ne želim da više budeš vrijeđan.

Vassula, moli se, moli se, moli se za obraćenja! Sotona pojačava svoje djelovanje na moj svijet - da bi povukao sa sobom u propast. O svijete! Kako si slab! Kako si strahovito slab! Svaka objava koja odbija Svetu euharistiju, nazivajući to obredom, ili odbija Bezgrješno Srce vaše Svete Majke, ne dolazi od mene. Ja, Bog, beskrajno vas ljubim i još jednom vam želim skrenuti pozornost na ove krive proroke.

21. lipnja 1988.

Gospodin?

Ja sam. Moli se za obnovu moje Crkve. Moli se za one duše koje se opiru Petru. Moli se za one koji hoće ušutkati Petra. Dani su već izbrojeni i duša je moja preplavljena tugom. Moje je Presveto Srce natopljeno gorčinom. Moja duša čezne za tim da shvate svoju zabludu. Oni koji se suprotstavljaju Petru, suprotstavljaju se mojoj Crkvi. Oni se suprotstavljaju mome zakonu. Oni se suprotstavljaju meni, svome Gospodinu i Bogu. Oni osuđuju Petra-od-mojih-jaganjaca, a na taj način osuđuju moj zakon. Zaslijepljeni zabludom, više ne vide jasno. A osuđujući Petra, ne slijede više zakon, nego namjesto toga, postaju suci mome zakonu! O poslušajte što Duh govori Crkvama!

Vrati se, dođi natrag, ljubljeni moj! (Biskup Lefebvre.) To sam ja, Gospodin, koji je izabrao Petra. Petra koji danas nosi ime Ivan Pavao II. Ja ti to govorim, ljubljeni moj. Moje je Presveto Srce odabralo njega. Vrati se natrag. Pomiri se, za moju ljubav, ljubljeni! Ja, Gospodin, oprostit ću ti tvoje grijehe i očistit ću te.

VRATI SE! Vratite se svi k Petru, jer sam to ja, vaš Bog, koji ga je izabrao. Ja sam onaj koji mu je dao jezik učenika i kroz mene on može dati Riječ Istine onima koji je trebaju.

O svijete! Zar nema više u tebi mudrosti? Svijete! Vi ne cijenite moju beskrajnu ljubav koju njegujem prema vama. A ja ipak odgovorim svakom tko me zazove. S vama sam kad ste u nevolji. Ja sam vaše utočište.

Danas, ja Bog, dodajem još jednu zapovijed. Piši: "Prignite se! Prignite se - da biste se mogli pomiriti i sjedinit. Skrušite se da se sjedinite!" Dijete!

Da, Gospodine?

Dajem ti svoj mir. Budi poslušna, dopusti mi da se služim s tobom kako želim. Pouzdaj se u mene. Ti si u rukama svoga Oca.

Gospodine, samo Tebe slijedim! I moja je duša u miru. Kao dijete uz svoju majku pouzdavam se potpuno u Tebe, te kao pravo dijete, želim biti poslušna.

Sjećaj se moje nazočnosti. S tobom sam. Mi, nas? Mi, nas?

Da, Gospodine! Da, Sveta Marijo!

BUDI MOJE DIJETE SVJETLOSTI

25. srpnja 1988.

Isus?

Ja sam. Nauči moju djecu molitvama koje sam ti dao.

One tri molitve, Gospodine?

Da. Posveti se, ljubljena, potpuno meni. Traži moje probitke i slavi me!

S Tvojom pomoći, Gospodine!

Zavisi o meni! Ja ću te voditi do kraja i sve će biti ispunjeno u svoje vrijeme. Moja se djela mogu uspoređivati s lozom. Cvjetat će i uroditi plodom u pravo vrijeme, kao što će loza uroditi plodom u svoje vrijeme. Podnosi patnje koje te okružuju, za moju ljubav i osloni se na mene, svoga Boga. Ne gubi pouzdanje. Vaše doba jedna je pustinja. Ne daj njezinoj jalovosti, dijete moje, da ti naudi. Moraš mi vjerovati. Zar te nisam podignuo od mrtvih? Ja sam svjetlost i život po sebi. Dopusti mi tu i tamo da te provjerim. Dopusti mi da te vodim u slijepoj vjeri! Dopusti mi da provjeravam tvoju ljubav prema sebi! Dopusti mi da povećavam tu ljubav kojom me ljubiš. Budi moje dijete svjetlosti! Živi u mojoj svjetlosti! Ja sam Svjetlost svijeta, koja će te uljepšati.

Ostani mi vjerna!

Poslije:

Moj se dan približava, i doći ću k vama kao kradljivac. Iznenada. Bez opominjanja. Jeruzaleme! Izdao si mene, svoga Boga, i ravno u sredini tvoga srca ukorijenilo se zlo. Da, Jeruzaleme, u tebi leži oštrica koplja. U tebi se ukorijenilo izdajstvo i krivovjerje. Kako si ikada mogao povjerovati da će tvoja zloća proći nezapaženo od mene! Doći ću iznenada k tebi i uništiti te. Na tvojim sam vratima. I kao munja spustit ću se i uništiti te. Izabrao si silu moga neprijatelja, a ne moju milost. Izabrao si zlo oslanjajući se na crnu neman, namjesto da si izabrao mene, Svjetlost. Doći ću i svojom vlastitom rukom oborit ću tvoje prijestolje, uništavajući sve zlotvore koji su zapriječili put do istine. Jeruzaleme! Tvoja su stradanja tek počela. Oprat ću te i očistiti u svojoj vatri. Iščupat su korijenje zla i spaliti ga. I sva ona naučavanja koja su ublijedila moje Tijelo.

Ne želiš više svoga pastira! (Papu Ivana Pavla II.) Opijen ispraznošću, opijen neposlušnošću, opijen razilaženjem, kako možeš povjerovati da možeš preživjeti! Moji su jaganjci izgladnjeli zbog tvoje neposlušnosti, jer si išao za svojim probicima, a ne za mojim. Jeruzaleme! Toliko si mi žalosti zadao. Kako sam uvijek čeznuo da vas sve sjedinim i da okupim tvoju djecu, kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, zaštićujući ih, ali ti si odbio. Ja i tvoja Sveta Majka nikad nismo prestali liti krvave suze gledajući toliko nepravde u svojoj vlastitoj Kući.Ljubio sam te vječnom ljubavlju. Ali sam bio sam izdavan i ranjavan od svojih vlastitih prijatelja. Moje je milosrđe golemo, i spreman sam potpuno vam oprostiti. Neću gledati na svoje rane. Spreman sam zaboraviti vaše grijehe.

Vassula, oni me neprestance bičuju. Ali unatoč svome jakom trpljenju spreman sam im oprostiti i zaboraviti. Dođi, dijete! Ostani u mome Presvetom Srcu. Ljubav je žedna ljubavi.

(Isusove usne bile su suhe kao pergament.)

Odmori se. S tobom sam. Moli se za duše koje me odbijaju. Olakšaj mi boli. Ljubeći me, ugodi svome Bogu, svome Abbi. Dođi! Mi, nas?

Da, Abba! (Bila sam opet dirnuta i ražalošćena što odbijaju našega Oca.)

Vassula, žali svoju braću, žali njihovu propast, žali njihovu sljepoću i moli se za njih.

MOJA JE CRKVA DIVLJAČKI RANJENA

26. srpnja 1988.

Gospodin?

Ja sam, Vassula. Odvest ću te i pokazati u kakvu je stanju moja Crkva. Moja je Crkva divljači ranjena. I uskoro će se crkveni temelji potresti. A s tim će se potresom iz korijena iščupati i svi oni koji su joj prouzrokovali rane i koji su se nagomilali u mome tijelu, s namjerom da ga unište. Njezina je muka već počela. Jeruzalemske će se zidine srušiti u hrpu prašine te će se moj Novi Jeruzalem moći izgrditi. Ja, Bog, onaj sam koji će ga ponovno izgraditi. Obnovit ću njegove zidine. Ukrasit ću ga tako da ćete svi moći živjeti pod njegovim novim krovom, pod novim Nebom i Novom Zemljom. Ljubav će vam se vratiti kao Ljubav i živjeti među vama. Ja ću biti vaš Bog i pod mojim Imenom vi ćete svi živjeti u miru. Vaš će duh biti ispunjen svetošću i čistoćom.

Da, Vassula, sići ću odozgo kao munja, potpuno obnavljajući svoju Crkvu. Bit će mnogo stradanja, jer su opustošili moju Kuću i oplijenili je. Razumiješ li ti, Vassula?

To je kao kad gospodar kuće povjeri svoje gospodarstvo svojim slugama. Premda su im dane jasne upute za držanje kuće u redu i čuvanje od provalnika, oni su prekršili njegove naredbe svojim nehajem i nebudnošću. Po povratku kući, nalazi svoje sluge gdje spavaju. Kuća porobljena, vrijednosti pokradene. Te su se sluge oglušile i pobunile protiv njegovih naredaba. A te iste sluge trebale bi se pomno brinuti, dok se gospodar ne vrati.

Na svom povratku nalazim svoju Kuću u ruševinama, a moji temeljni sastojci nedostaju! Moji jaganjci raspršeni i izgladnjeli na smrt! O Vassula, koliko ću puno morati popraviti… Trnje i drač zamijenili su ljiljane i ruže koje sam zasadio svojom vlastitom rukom. Gušili su moje cvijeće, jedno za drugim. Rasli su uz Sotoninu pomoć, da bi opkolili i uhvatili u stupicu moj Cvijet. (Papu Ivana Pavla II.) Svakog se dana više približavaju i sada ga već tako izbliza uznemiruju te on osjeća njihov otrovni ubod. To će ga trnje ugušiti. Petar je uhvaćen i nemoćno stoji među njima.

Vassula?

Da, Sveta Majko!

Vjeruj, jer se to sve događa. Tijelo moga Sina još će više krvariti. Petrov kraj je blizu. Ljubav nedostaje.

URUČIVANJE PORUKE PAPI IVANU PAVLU II.

4. kolovoza 1988.

Tog dana, nakon Papina primanja, svuda sam oko sebe vidjela Isusa kako mi se osmjehuje širokim osmijehom.

Isus?

Ja sam! Cvijete, nemoj se truditi da razumiješ moje putove. Budi jednostavna i prihvati sve kako dolazi od mene. Ja, Bog, vodio sam te u svoju Kuću. Vido sam te da bi vidjela i susrela moga tako ljubljenog slugu Ivana Pavla II. Najdraža dušo, poslušala si me, pouzdala si se u mene, oslonila si se na mene. Raduj se, dušo, jer ja, tvoj Bog, radostan sam! Jednostavnost me zanosi, na poslušnost zaigra moje Presvete Srce, jer to je oružje za borbu protiv Zloga.

Gospodine, je li to u redu što sam Tvoje pismo zalijepila na Papin pojas?

Ti si bila poslušna. Neka to bude jedan primjer poslušnosti drugima. Nije bitno kako teške prilike mogu biti. Pouzdaj se u mene i poslušaj. Uvijek ću ti pomoći kad vidim da mi se pokoravaš i vršiš moju volju. Ne traži da razumiješ zašto sam tražio da to učiniš. Zapamti da sam ja, Bog, onaj koji će vas sve sjediniti pod svojim Imenom. I, mojom moći, sve će moje želje biti ispunjene. Neka moj prst ostane na tebi, dijete moje, da se služim tobom na ovaj način. Dopusti mi da ostavim svoj veo na tebi. Jer, tako te držim daleko od zla, a uzdižem te svim milostima koje sam izlio na tebe. Ja, tvoj Bog, ljubim te i nikad te ne ću napustiti. Čak ni u najtežim prilikama.Ljubav će te nadahnuti.Mudrost ljubi život. Mudrost nosi ime Svetost. I daje se svima onima koji su mi poslušni. Sve upute dolaze od Mudrosti. Pouzdaj se u mene i sij sjeme svetosti. (Što znači mudrosti.) Mir tebi! Dođi! Misli na moju svetu prisutnost. Osmjehuj mi se!

CRKVA ĆE KROZ MENE OŽIVJETI

9. kolovoza 1988.

Isus?

Ja sam, najdraža dušo! Kako te ljubim! Crkva će kroz mene oživjeti! Dopusti mi da se objavim kroz tebe. Moja smirno, zadahni mene, svoga Boga, svojim miomirisom. Pokazao sam ti svoje Presveto Srce. Došao sam k tebi, dušo, da te učim svojim putovima i da te vodim k Istini. Tvoj naraštaj traži Istinu zato što je Istina Ljubav.Ali među njima nedostaje ljubav. Moje Ime (Njegovo ime je Ljubav) ništa im ne znači. Ništa. A opet, moje je milosrđe veliko prema onima koji me oskvrnjuju. Moj je svijet napustio moje putove. Dopustili su da budu vođeni od slijepih vođa. Pobunili su se protiv moga zakona, naučavajući zakon koji nije moj.

Svijete! Kad bi samo znao kako si blizu pada! Brinite se jedni za druge (crkveni svijet), namjesto što progonite jedni druge. Učite se hoditi mojim putovima. Putovima mudrosti. Neka svako djelo ili misao budu prekriveni ljubavlju.

Cvijete, ja sam tvoj božanski odgojitelj. Pouzdaj se u mene. Držim te pod svojom svjetlosti. Hranim te svojim napitkom. Pouzdaj se u mene, svoga Boga, jer si mi veoma draga. Uvijek ću biti uza te, uljepšavajući te. Ja-sam-sav-vjeran. Dođi! Mi, nas. Budi jedno sa mnom.

Hvala Ti, moj Bože. Letimice sam ugledala Božju ljepotu i osjetila radost što sam obuzeta Bogom…

Moja je želja da moj blagoslovljeni Ivan Pavao II. bude više spominjan u svim vašim molitvama. I stoga zahtijevam od tebe da ih učiš tome.

Molili smo za svećenike, braću, vjernike, za seminar nastavnika i za oslobođenje Bananskih učitelja od zlih sklonosti. Molili smo za one koji očajavaju.

Moje ih oči nikad ne ispuštaju. Stavio sam ih u svoje Presveto Srce. Moji su blagoslovi na njima.

(Molili smo za progonjene.)

Svojim trpljenjem te duše prinose zadovoljštinu za mnoge zablude, zagrijavajući srca koja su hladna.

(Nebeska djela)

Molili smo za Arape i Židove)

Svi će narodi doći zajedno pod moje Ime. To će biti moj osobiti blagoslov!

(Molili smo za žrtve pobačaja)

Moli se za te duše, žrtve vašega vremena.

Moje je milosrđe golemo!

(To je bilo rečeno polagano i značajno)

Moja će kćerka uskoro biti sa mnom.

Sine moj (Sveta Majka nazočnom svećeniku), slavi svoga Boga i ustrajno se bori! Nadoknađuj za zlo dobrim. Budi blagoslovljen! Drago mi je imati te među mojim posebno odabranim svećenicima. Odabrala sam te između onih koji će za zlo nadoknađivati dobrim. Ja, tvoja Sveta Majka, vodim te i držim te kraj srca. Patnje nisu završene. Kad bi samo znao kolike duše padaju u pakao svakog dana! Broje je uznemirujući…

(Pitala sam tko pada.)

Od kardinala (Naša Sveta Majka je oklijevala i osjetila sam kod nje bolni udarac) do male djece. Vaše se doba doista izrodilo. Postalo je posjed našega neprijatelja. Proširio je svoje područje na zemlju u potpunosti. Ah, Vassula… Bog broji dane. Dane kad će na vas izliti rosu, oživljavajući vas opet u novom i darežljivom vrtu. To će biti poznato kao Novi Duhovi. Dođite i kleknite svi! I molite se Bogu za taj veličanstveni događaj, molite za taj dolazak. Molite se da se Ljubav vrati. Ja sam, Vassula, Gospa od Krunice.

Sveta Majko zašto se predstavljaš na taj način. Ima li to nekakvo posebno značenje u Tvojoj poruci?

Da. Sve što sam rekla u Fatimi, ispunit će se prije kraja ove ere. Dođi! Odmori se u mom Bezgrješnom Srcu i Isusovu Presvetome Srcu. Ugodi Isusu, služeći mu kao što činiš, ljubeći ga, zadovoljavajući za one koji nas ne ljube. Mi, nas?

Da, zauvijek.