Pape i PŽUB

PAPE I PRAVI ŽIVOT U BOGU

Možda se naslov učini pretjeranim, ali tako je! Velebni himan ljubavi „PRAVI ŽIVOT U BOGU“ kojega nam Nebo daje po Vassuli Rydén, svoje sjeme sije već više od 25 godina, a kako je ono već niknulo i pustilo dobro korijenje, presađuje se da bi presadnice što prije dale ploda. Vidi se da Gospodin time upravlja, pa je onda i rad blagoslovljen, te se ovdje ne može primjeniti ona: „Uzalud se trude graditelji... „ jer ovdje Gospodar i te kako gradi!

Otkad su, od studenoga 1985. poruke počele teći, naš blagopokojni papa Ivan Pavao II. bio je često spominjan u njima. Gospodin ga je nazivao njegovim imenom, tj. Ivan Pavao II, ili moj Petar, ili Petar-od-mojih-jaganjaca, ili Petar-od-mojega-Srca, no uvijek se znalo da se radi o njemu, ali i općenito o papi, jer je rekao: „Ja sam Petra postavio da čuva moje ovce do mojega povratka!“.

Naslov ovog članka govori o papama, znači misli se i na ovoga papu Benedikta XVI., jer je on kao Joseph Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, imao veliku ulogu oko ovih poruka. Ne možemo zaboraviti da je Kongregacija 1995. izdala onu nenaklonjenu Notifikaciju, no, nikako ne možemo zaboraviti ni da je kardinal Ratzinger, kao prefekt Kongregacije, 2004. dao dopuštenje da se ove poruke mogu širiti i da Vassula može o njima svjedočiti, osim ako dijecezenski biskup ne odluči drukčije.

To je lijepo uobličeno u knjizi-dokumentu POJAŠNJENJ KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE i sadrži originale i prijevode pisama, kao i pitanja postavljena Vassuli od strane Kongregacije za nauk vjere, te njezine odgovore. Ta knjiga tiskana je 2005. godine, a također se može naći i na ovoj web stranici.

Iste godine, za dvadesetu obljetnicu, koju smo proslavili 28. studenoga 2005., ovim velebnim porukama „PRAVI ŽIVOT U BOGU“ odobren je nihil obstat i imprimatur. Nihil obstat dao je biskup Jamashedpura, monsinjor dr. Felix Toppo, isusovac, iz Indije. Imprimatur je dao nadbiskup Lipe, monsinjor Ramon C. Argüelies, DD STL, s Filipina.

Nihil Obstat: RT. Rev. Dr. Felix Toppo, S.J.,D.D.Bishop of Jamshedpur Date: 28.11.05.

Imprimatur: Ramon C. Argüelles, DD, STL, Archbishop of Lipa, Date: 28.11.05.

Sada kad smo dobili ta važna odobrenja, sjetila sam se kako sam i sama bila maleni kotačić u želji da Crkva počne ispitivati poruke.

Naime, prigodom dvadesete obljetnice smrti kardinala Franje Šepera, nekadašnjeg prefekta Kongregacije za nauk vjere, u Zagrebu je 7. i 8. studenoga 2001. održana konferencija u njegovu čast. Bio je pozvan i kardinal Ratzinger, tadašnji prefekt Kongregacije. Vrhunac proslave bila je sveta misa u katedrali, uz koncelebraciju 50 - 60 nadbiskupa, biskupa i svećenika.

Čuvši na Radio Zagrebu o toj proslavi i dolasku kardinala Ratzingera proletjela mi je misao da bi bilo dobro kardinalu predati neku knjigu „PRAVOG ŽIVOTA U BOGU“ kako bi on vidio da su te poruke prevedene i na hrvatski. Uzela sam prvu, i dvije posljednje, tj. desetu i jedanaestu knjigu, i neke male knjižice, pošla na misu i osluškovala. Uplašila sam se videći silnu procesiju koncelebranata, a isti osjećaj da ništa ne poduzimam imala sam i na ispraćaju te svečane procesije. Već se katedrala praznila, kad sam najednom dobila poticaj da pođem u sakristiju i pokušam doći do kardinala Ratzingera. Lako je shvatiti da to baš i nije samo tek tako! No, ušla sam, časna me je upitala što želim, a ja sam posve normalno rekla da želim vidjeti kardinala Ratzingera! Tek tako! A ona samo pokaza rukom da stanem po strani i čekam.

U sakristiji se taj veliki skup svećenika presvlačio i bio je žagor i užurbanost. Ubrzo me opet netko pitao što trebam, ali opet me nitko nije „izbacio“ van. I samo sam se čudila!

Utom sam ugledala kardinala Ratzingera kako polazi i prišla mu, a on je odmah ljubazno i vedro pružio ruku. Na engleskom sam jednostavno rekla da sam prevoditeljica poruka „PRAVI ŽIVOT U BOGU“ i da bih mu voljela predati neku hrvatsku knjigu, pa kad se jednog dana (zaista ne misleći da će to biti tako skoro) poruke budu proučavale, neka i hrvatski svećenici mogu dati doprinos u toj ocjeni.

On je odmah znao o čemu govorim i ljubazno mi rekao da mu ih pošaljem u njegov ured, u Vatikan. Na koncu znamo da knjige i nisu lake, a objasnio je da je ima samo mali ručni prtljag. Zahvalila sam i pozdravila, te odmah otišla pred svetohranište zahvaliti i Gospodinu! Pred Njim sam odmah shvatila koliko je to zapravo dobro - moći ću napisati i neku riječ, a i knjige ne će biti negdje ostavljene i zaboravljene!

Odmah sam preko naših članova „PRAVOG ŽIVOTA U BOGU“ dobila adresu, a Nick Christian Hvidt, koji je živio u Rimu „odmah iza ugla“ od Vassule, poučio me da knjige ne šaljem izravno na kardinala, jer često ne dobije poštu koja se naslovi na njega. Nego nasloviti na njegova tajnika, te mi je dao ime i adresu.

Tako sam se dala na pisanje, napisala sam pismo tajniku i objasnila da mi je kardinal Ratzinger osobno rekao da mu pošaljem knjige na ured, pa ga molim da mu ih preda. A onda uz knjige, priložila sam pismo kardinalu, zahvaljujući Bogu i njemu što sam imala prigodu susresti ga u Zagrebu i evo, kao što mi je rekao, šaljem mu knjige, i molim da pri ispitivanju poruka knjige budu dane nekom poniznom Hrvatu da ih pročita i iznese svoje mišljenje. Naime, na to sam najviše bila ponukana time što je prilikom prevođenja ovih poruka na razne jezike, nažalost kod jednog jezika došlo do grješke u prijevodu, što je izazvalo velike polemike i osporavanja oko poruka. Zato sam smatrala da bi bilo dobro imati knjige na više jezika. Poslije je Vassula tražila da se u knjige unese klauzula kojom se ona ograđuje od pogrješnih prijevoda, zapravo da zbog svoje nesposobnosti ne nanosimo štetu porukama.

Krajem studenoga, znači ni mjesec dana poslije toga, održano je zagrebačko zahvalno hodočašće u Rim i među 750 hodočasnika bila sam i ja. U bazilici sv. Petra prekrasnu misu predslavio je kardinal Ratzinger uz koncelebraciju stotinjak svećenika.

Stalno sam se pitala je li kardinal primio poslane mu knjige promišljajući ima li ikakva mogućnost provjeriti to. Ali gledajući taj silni svijet i procesiju svećenika, shvatila sam da je tako nešto nemoguće.

Nakon otpjevane „Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata“ najednom je moj pogled privukla jedna velika slika s lijeve strane. Pitala sam se kakva je to slika i kako je nisam prije vidjela kad sam obilazila baziliku te pošla prema toj slici na drugoj strani crkve. I doslovce naletjela na kardinala Ratzingera i njegova tajnika!

Moje iznenađenje je bilo tako veliko da sam najesto „Your Excellency“ vrlo prisno uskliknula: „Father!“ A on, kao da nimalo nije iznenađen takvim usklikom, prilazi mi i izdaleka pruža ruku! Kao da me pozna i kao da sam ja netko! Čudo jedno! Tako ljubazan i jednostavan čovjek!

Samo sam na brzinu upitala na engleskom: „Jeste li primili knjige?“

Ne sjećam se jesam li nešto konkretnije rekla o knjigama, a on je upitao:

„Knjige?“

Brže sam dodala:

„Knjige „Pravi život u Bogu“ na hrvatskome, iz Zagreba!“

A on je stao i malo razmislivši, rekao:

„Jesam!“

Još sam u tom svem čudu uspjela reći: „Bog Vas blagoslovio!“

Dakako da mome čudu nije bilo kraja! Takav susret zaista samo Bog može upriličiti! Opet sam se morala vratiti pred svetohranište da opet zahvalim Gospodinu što stalno čini čudesa, meni nevrijednoj, ali eto to sve koristi našem poslanju širenja poruka PŽUB! Susresti jedinog prefekta Kongregacije na svijetu - i to ne jednom, nego dvaput! To samo Bog može učiniti!

A, onda, kad je nakon smrti blagopokojnog pape Ivana Pavla II bio izbor za ovog papu Benedikta XVI, slučajno sam uključila televizor i videći trg sv Petra u Vatikanu, shvatila da je izabran papa. Odmah sam ostavila posao, isključila kompjuter i počela pratiti! A iznad televizora visi lijepa slika naše Gospe i odmah joj preporučim tog novo izabranog papu, da i on bude „Totus tuus“ poput dotadašnjeg.

Kako je to bio 19. travnja, a na 19-tog je mjesečni spomen dan Beogradske Bogorodice, nazvao me Danko iz Splita, kako je ponekad običavao, premda sam više u Zagrebu nego u Beogradu, da mi čestita taj mali mjesečni Gospin spomen dan, valjda je to bilo i zbog toga da nikad ne zaboravim kad je papa izabran

Videći na televiziji da je izabran kardinal Ratzinger, obradovala sam se, ali čuvši da on potječe iz Njemačke iz Passau, mojemu čuđenju nije bilo kraja. Najednom se zatvorio krug svih molitava i prikazivanja - jer slika voljene Bogorodice Beogradske - Marije pomoćnice - potječe iz Passaua. U Beograd je donesena još 1724. i čašćena kao Majka Božja - Pomoćnica kršćana, ali 1739. pred naletom Turaka katolici napuštaju Beograd i odlaze u Petrovaradin, isusovci nose i Gospinu sliku i tada dolazi do promjene imena i ona postaje Beogradska Gospa. U svoj Beograd vraća se nakon 195 godine, tek 1934.

I sad, toj Gospi preporučam ovog novog papu, a on je zapravo njezin otkad zna za sebe!

Tako je lijepo vidjeti da hodamo s Bogom.

Marija Dragica