Vassulino pismo iz kolovoza 2007.

ČITATELJIMA PRAVOG ŽIVOTA U BOGU DILJEM SVIJETA

Odgovor na pismo kardinala Levade iz siječnja 2007.

Piše Vassula Ryden

Dragi prijatelji,

Nedavno je novi prefekt Kongregacije za nauk vjere u Rimu, njegova eminencija William kardinal Levada, poslao pismo, datirano 25. siječnja 2007. kardinalima, nadbiskupima, biskupima i predsjednicima biskupskih konferencija diljem svijeta. To je izazvalo razumljivo uznemirenje među našim čitateljima, osobito rimokatoličkim vjernicima. Prilažem njegovo pismo kako bi bili potpuno informirani.

Žao mi je što je opet došlo do velike pometnje i zahvaljujem vam na mnogim pismima potpore i molitvama za nastavak širenja poruka PRAVI ŽIVOT U BOGU. Pišem vam kako bih razjasnila ovu pometnju i osvježila sjećanje.

Ovo pismo je zbunjujuće i samo sebi se protivi. U jednom trenutku zvuči negativno, a u drugom pozitivno! Čini se kao da je sastavljeno u brzini jer sadrži nekoliko pogrješaka i pogrješnih informacija. Pisala sam njegovoj Eminenciji i ljubazno ga zamolila da ispravi te pogrješke, ali od njega još nisam primila odgovor.

Zaključak dijaloga s Kongregacijom za nauk vjere bio je pozitivan. Taj pozitivni zaključak držan je „suzdržanim“ i zato nije bila potrebna nova notifikacija kojom bi se eliminirala prijašnja. Međutim, kao što je kardinal Ratzinger rekao, situacija je ublažena u smislu da se poruke sada mogu čitati u svjetlu mojega pojašnjenja. S tog razloga, kardinal Ratzinger je zahtjevao od mene da moj dijalog s Kongregacijom za nauk vjere bude tiskan u novim izdanjima mojih knjiga, zahtjev koji sam ja izvršila kad je taj dijalog bio tiskan u mojoj posljednjoj knjizi, knjiga 12., tj. novom izdanju poruka. Sve to sadržano je u točkama 1 i 2 u pismu kardinala Levade i to je pozitivno.

Međutim, točka 3 u tom istom pismu je zato toliko iznenađujuća, jer kardinal Levada koristi ovaj pozitivni zaključak da bi proizveo negativnu tvrdnju, a to je da se katolicima ne preporučuje da sudjeluju u molitvenim zajednicama PRAVOG ŽIVOTA U BOGU. Još ozbiljnije je to što je ta negativna preporuka u trećoj točki tiskana bez dodatnih konsultacija sa mnom i protivna je uobičajenoj kanonskoj proceduri, prvenstveno u tome što svaka optužena osoba mora biti saslušana prije optužbe:

„Prije nego izda pojedinačnu odluku, neka vlast zatraži potrebne podatke i dokaze, i neka se, ako je moguće, posavjetuje s onima kojih bi prava mogla biti prekršena.“ (Kan 50). Premda sam pisala Kongregaciji za nauk vjere da sam pripravna nastaviti s dijalogom ukoliko bi imali kakvih daljnih pitanja, nisam primila nikakav odgovor, niti sam bila pozvana na bilo kakav razgovor, što bi jedino bilo ispravno, jer sam bila u dijalogu s Kongregacijom, vjerovala im i povjerila im sebe! Što više, napisala sam da sam pripravna napisati objašnjenja fusnotama u porukama, ako smatraju da je nekim fusnotama potrebno kakvo objašnjenje. Nisam tražila da takve komentare dajem porukama, što je još jedna potvrda više da je ishod dijaloga bio pozitivan.

Tako ovim novim zaključkom u pismu kardinala Levade, on odbija proučavanje i dijalog koji su tada kardinal Ratzinger (sadašnji papa) i kardinal Bertone (sadašnji Državni tajnik) vodili sa mnom tijekom dvije i pol godine, za koje su vrijeme mnogi inspektori, teolozi, biskupi i kardinali, nakon proučavanja, morali dati svoje mišljenje, koje je, kao što dobro znate, bilo pozitivno.

Pismo upućuje čitatelje na dvije odredbe: Kanon 215 i 223.

Kan. 215: Vjernici mogu slobodno osnivati i voditi društva za dobrotvorne ili nabožne svrhe ili za promicanje kršćanskog poziva u svijetu i održavati sastanke radi zajedničkog postignuća tih svrha.

Kan. 223. U vršenju svojih prava vjernici i pojedinačno i okupljeni u društvima moraju voditi računa o zajedničkom dobru Crkve, o pravima drugih i o svojim dužnostima prema drugima.

Ovi propisi potvrđuju da su katolički vjernici slobodni formirati i okupljati se u molitvenim zajednicama. Kako onda da se ti propisi navode da bi se reklo kako nije preporučljivo sudjelovati na molitvenim zajednicama PRAVOG ŽIVOTA U BOGU.

Što više, ovo pismo sadrži tri ozbiljne pogrješke.

1. Najozbiljnija šteta izazvana je krivom tvrdnjom u kardinalovu pismu. On tvrdi i stavlja meni u usta riječi koje ja nikad nisam izrekla, a to su ove riječi: „da poruke nisu Božanske objave nego moje osobne meditacije!“ To NIJE ISTINA! Nikad nisam rekla takvo što, nikad! To je veoma ozbiljna i temeljna pogrješka. Odlučna sam prije vjerovati kako je ovo pogrješno prikazivanje bilo namjerno, nego da se radi o nepažnji, ali efekat je isti. Kriva tvrdnja tiskana je biskupima i zaista cijelom svijetu.

2. U drugoj točki ovog pisma vjernike se potiče da čitaju moj dijalog s Kongregacijom za nauk vjere u knjizi broj 10, namjesto u knjizi 12. To je jedna nesretna pogrješka koja se ipak može ispraviti. U desetoj knjizi nema ništa od rečenog dijaloga. Ako se to ne ispravi katolički vjernici ne će moći naći ni pročitati moje pismo s odgovorima.

3. U toj istoj točki 2, istog pisma, govori se o „mojem pismu“ od 4. travnja 2002. Međutim, to je bilo pismo o. Prospera Grecha, datirano 4. travnja 2002. Moj odgovor bio je tiskan u mojemu pismo od 26. lipnja 2002. To također zbunjuje vjernike.

U svibnju o. g. pisala sam kardinalu Levadi o tim ozbiljnim pogrješkama, dajući kopiju Svetom ocu, i nekim biskupima i kardinalima. Gotovo odmah sam primila pismo potvrde kardinala Bertonea (vjerojatno veoma razočaranog videći kako je njegov rad omalovažavan). Otac Prospero odgovorio je: „Ja sam mislio da je stvar završena i da se ne će opet vraćati na nju.“ Očito, biskupi koji su pisali Kongregaciji za nauk vjere željeli su jasan odgovor, „da“ ili „ne“, vezano uz Notifikaciju. Pismo kardinala Levade nije ni jasno „NE“! Koliko ja razumijem ono nije zabrana za vjernike, nego ono obeshrabruje, na temelju nekih dvojbi koje bi Notifikacija mogla sadržavati.

Nedavno sam također primila odgovor od nadbiskupa Angela Amatoa, tajnika kardinala Levade. U svojoj kratkoj poruci kaže da je pismo kardinala Levade bilo napisano u velikoj brzini s ciljem informiranja svih katoličkih biskupa o dijalogu (koji znate da je bio pozitivan), koji se odvijao između mene i Kongregacije za nauk vjere, tako da znaju kako uputiti biskupe, kako bi znali kako se postaviti. Nije spomenuo ništa drugo što sadrži pismo i izbjegava odgovor o pogrješkama u tom dokumentu.

U pismu kardinala Levade, Njegova Eminencija kaže svojim vjernicima kako je „neprikladno“ okupljati se i moliti u molitvenim zajednicama PRAVOG ŽIVOTA U BOGU. Jesmo li mi zaista ozbiljni? Trebamo li sada vjerovati da molitva škodi i da je zato neprikladna i protiv onoga čemu nas Crkva uči?? Pa, ja ne vjerujem u to! Ni Bog, niti ijedan pametan vjernik, zato što to NIJE čin učinjen protiv Boga ili protiv Božje volje, ili protiv Crkve, okrenuti se k Bogu u molitvi i klanjanju, nego baš suprotno!

U listopadu 1978. blagopokojni Sveti otac Ivan Pavao II, govoreći delegaciji drugih kršćanskih Crkava rekao je:

„Predanost Katoličke crkve ekumenskom pokretu kao što je bilo svečano izrečeno na Drugom Vatikanskom saboru, neopoziva je.“

Pet godina poslije Sveti otac proglasio je odredbu kanonskog zakona koja promiče ekumenizam. Jedan od propisa je veoma jasan:

„U okviru posebne nadležnosti cijelog Biskupskog zbora i Apostolske stolice jest promicanje i usmjeravanje katolika u sudjelovanju u ekumenskom pokretu čiji je cilj obnavaljanje jedinstva među svim kršćanima što je Crkva spremna po Kristovoj volji da promiče.“

Vidjet ćete da je taj posebni zadatak, osigurati da ktolici sudjeluju u ekumenskom pokretu, dan najvišim autoritetima crkve, uključujući Kongregaciju za nauk vjere. Ta obveza dana je po najmoćnijem nalogu a to je volja samog Krista Gospodina. Kao što znate sržna tema poruka PRAVI ŽIVOT U BOGU je obnavljanje jedinstva među svim kršćanima.

Ni jedan katolik ne bi trebao biti obeshrabren da sudjeluje u molitvenim zajednicima slijedeći svoja ekumenska prava i također dužnosti koje određuju potpunost susreta, kad su molitva svete krunice, čitanja iz Svetog pisma, molitve srca i molitve za zagovor, srž tih molitvenih skupova. Obeshrabriti ljude od prisustvovanja molitvenim susretima zaista je protiv Božje volje i potpuno je neshvatljivo kako prelat Crkve može biti protiv Kristova naloga učenicima: „Da molimo u svako doba.“

Zato, dragi moji prijatelji, ostavljam vama da birate: Možete slijediti pozitivni rezultat dijaloga koji sam imala tada s kardinalom Ratzingerom, koji nam je dao slobodu da nastavimo čitati PRAVI ŽIVOT U BOGU i evangelizirati s ljubavlju za ljubav, dovoditi Božji narod natrag u njegovu Crkvu i u jedinstvo u Crkvi, ili slijediti dispozicije pisma koje je potpisao kardinal Levada koje ne kaže ni „da“ ni „ne“ nego najviše zbunjuje.

Mi svi znamo da kad Bog govori, On govori s jasnoćom, a „ne po mračnim kutovima“. Želim da mi, kao narod Božji, tako i radimo.

U Kristu,

Vassula

Kolovoz 2007.