 POVRATAK
NA POČETNU STRANICU |
|
„PRAVI ŽIVOT U BOGU“ Sa web stranice www.tlig.org Molitvena osmina za sjedinjenje kršćana - siječanj 2007. PRIMJER JEDINSTVA NA ISTOKU Govor monsinjora Isidora Battika, vikara grkokatoličkog patrijarhata u Damasku, u Siriji, izrečen hodočasnicima PRAVOG ŽIVOTA U BOGU u svibnju 2005. „Dobra večer! Problem je kojim jezikom govoriti!. Grčki? Elinika? Arapski? Ili možda bolje francuski? Ipak, engleski je najbolje! Ali, molim vas, pomozite mi u mojem slabom engleskom. U redu? Ako ne razumijete, molim vas recite mi, tako da onda govorim arapski. Dobro došli u Damask! Ja sam vikar grkokatolikčkog patrijarhata u Damasku. Govorit ću vam o stvarnosti crkve u Siriji. U Siriji ima kalcedonaca i nekalcedonaca, zato što su svi crkveni sabori u povjesti održani u našoj zemlji. Tako je naša zemlja Sveta zemlja! Sveti Pavao potječe odavde. I ja vas molim da mi oprostite što nisam znao da dolazite u Damask, jer bih volio da sam mogao pripraviti nešto za vas. Jutros ste bili u našoj katedrali, ali ja sam bio odsutan, jer sam imao dvije mise u drugim crkvama.Zajednica Damaska podupire Crkvu kroz čitavu povijest. U Damasku imamo grkopravoslave i grkokatolike. Sirijske pravoslavne i sirijske katolike. Armenske pravoslavne i armenske katolike, maronite, kalcedonske protestante, anglikance, latine. Svaka Crkva je predstavljena u Siriji. Sirija je veoma važna. Kad je u Siriju došao papa Ivan Pvao II. mi smo taj pohod nazvali „Sirija, početak kršćanstva“. To je veoma važno. Isus je svoj život počeo između nas i Jeruzalema, ali kršćanstvo kao Crkva, počelo je u Siriji, s Ananijom i svetim Pavlom. Poznata vam je ta povijest iz Djela apostolskih. Danas u Siriji živimo ekumenskim životom među crkvama. To je zaista ekumenska Crkva. Moram vam odati jednu tajnu, koju možda i znate! Mi smo zajedno izgradili prvu crkvu za grkopravoslavne i grkokatolike. Te su dvije crkve dale novac za izgradnju crkve, ali ona je zapravo za sve kršćane. Tako da grkokatolička može predstavljati sve druge katolike i grkopravoslavni mogu predstavljati sve pravoslavne. Svatko može slaviti misu u crkvi sv. Petra i Pavla od Dumara. Tu smo crkvu otvorili prije nekoliko mjeseci. Svi smo mi bili zajedno, grčko pravoslavni patrijarh i grkokatolički patrijar i svi biskupi Damaska, na otvaranju te Crkve. A znate kako je došlo do toga da je gradimo zajedno? To nije bilo samo našim naporom da to učinimo. Vlada Sirije daje dva zajma za svako novo proširenje grada. Jedan muslimanima da grade džamiju, a jedan kršćanima da grade crkvu. To nije za podjelu Crkve. To nije za grkokatolike, nije ni za grkopravoslavne, nije ni za latine, niti za sirijce. To je za armence. To je za kršćane (pljeska prisutnih). U Damask sam došao 1992. Ljudi su mi na ulici rekli da postoji džamija, ali to je bilo prije nego je dano zemljište za crkvu. Nismo ga uzeli zato što smo bili podijeljeni. Tako je vlada odlučila dati ga muslimanima. I muslimani su uzeli dva zemljišta, jedno za džamiju, a drugo za crkvu, jer mi nismo udruženi, nismo u jedinstvu. Tako smo mi izgubili veliko zemljište i nismo mogli graditi crkve. No, ja sam odlučio učiniti nešto za Damask. Otišao sam razgovarati s Grčko pravoslavnom crkvom i rekao sam: „Preuzvišeni, zašto da mi izgubimo zemljišta? Molim vas, potpišimo dokument i počnimo od vlade tražiti tu zemlju. On je rekao: „Zašto? Mi ne možemo zajedno graditi crkvu!“ A ja sam rekao: „Možda ćemo to moći učiniti za nekoliko godina. Sada se odlučimo uzeti to zemljište!“ I bilo je to u redu. Potpisao je. Grčko pravoslavni patrijarh Ignatius i grkokatolički patrijarh Maximos Hakim. On je već umro. Uzeli smo zemlju i sada moramo graditi. Grčko pravoslavni su rekli da nemaju novca (prisutni se smiju). I grkokatolici su rekli da nemaju novca (još više smijeha). Zapravo, svi su imali novac ali smo se bojali. Željeli smo crkvu bez žrtve! Rekao sam: „U redu! Potrebno mi je još jedno pismo. Molim potpišite mi zajednički još jedno pismo i ja ću naći novac u Europi.“ Otišao sam u Europu i dobio tristo tisuća dolara i počeo graditi crkvu. I danas je to stvarnost. Ali još nije bila završena. Zato sam otišao pravoslavnom i katoličkom patrijarhu i rekao da moramo završiti crkvu, jer ne može ostati ovako nedovršena. Tako su platili po polovicu grko katolici i grčko pravoslavni kako bi se crkva završila. Danas je ta crkva gotova. Mi ne slavimo zajedno. Mi imamo dvije mise nedjeljom, jedna za katolike, a druga za pravoslavne – zato što su grkokatolici i grčko pravoslavni ovdje u Damasku veće zajednice. Ali ako bi i druge zajednice željele slaviti misu oni to mogu. Ako su katolici uzmiju vrijeme koje je određeno za Katoličku crkvu. Ako su pravoslavni onda uzmu sat Pravoslavne crkve. Tako da mi možemo slaviti misu na istom mjestu. To je prvi korak k jedinstvu (veliki pljesak). Blagdan Uskrsa je veoma važan. Mi u Siriji imamo dva blagdana Uskrsa. To nije dobro za Crkvu. Mi ne svjedočimo za Isusa Krista. Previše je to za muslimane kad vide da mi imamo dva Uskrsa, dva raspinjanja, dva uskrsnuća. Mi nismo došli do rješenja. Znamo da je jedino prihvatljivo rješenje da katolici slave s pravoslavnim. Pravoslavni se ne mogu sada pomaknuti. Nadamo se da ćemo se mi pomaknuti u buduće da bi se došlo do rješenja kršćanskog zajedništva u svijetu. Ali mi mislimo da moramo nešto učiniti iduće godine. Možda iduće godine mi počnemo u Crkvi Dumara. Ove godine mi nismo prihvatili slaviti dva blagdana u istoj crkvi. Slavili smo zajedno s pravoslavnim (veliki pljesak). To znači da ga svake godine moramo zajedno slaviti (opet veliki pljesak). Ja sam veoma optimističan za budućnost. U povijesti Crkve iz Sirije su potekla mnoga rješenja crkvenih problema. Iz vremena arijanizma i drugih problema u cijeloj povijesti, iz Sirije se uvijek tražilo rješenje. Ja volim svoju Crkvu nazvati „Mostom“. Most između Zapada i Istoka. Zato što mi znamo da Crkvu čini zajedno Istok i Zapad. Mi smo grkokatolici i znamo da to znači da imamo bizantski obred i u srcu smo pravoslavni ali na isti način i u isto vrijeme mi volimo jedinstvo Crkve. I zato smo sretni što smo katolici. Ali nikad ne zaboravljamo da je naš korijen ortodoksan. Zato moramo nastaviti biti pravoslavni u katoličkoj Crkvi (veliki pljesak). Završit ću predstavljajući vam svoju Crkvu. Mi imamo nekih specifičnosti. Mi smo Arapi i veoma smo sretni što smo crkva Arapa, a ne muslimana. Mi smo pravoslavni u jedinstvu s Rimom. Mi smo katolici, ali ne latinskog obreda. Mi nikad ne ćemo zaboraviti da smo ortodoksni u Katoličkoj crkvi.“ „Amen želi da se njegovo Obećanje ispuni! Uskrsli je Krist na samim našim vratima, s tugom u očima... Jer, mi smo udvostručili njegovu smrtnu borbu, njegov Križ, njegovo razapinjanje. Sveti jedini na mojim je vratima! Brate, kao kad se pojavio među svojim učenicima, on mi kaže: 'Mir s tobom! Kako je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas. Idi i nađi svojega Brata i sjedinite nadnevke Uskrsa. Onda ću vam dati dar ljubavi i obnoviti vam vid. Ne želim da poginete u svojoj ludosti. Zaista, dvostruka je moja žalost! Dvostruko je moje stenjanje! Idi sad i olakšaj mi bol! Brate, idi i slavi me sjedinjujući nadnevke Uskrsa.'“
|
