Moj biskup/svećenik kaže mi da prestanem čitati PŽUB

To je delikatno pitanje. Isus ne zagovara anarhiju[1] niti pobunu u svojoj Crkvi. S druge strane on nam kaže da bi mi morali biti jedno.[2] Jednostavno rečeno, mi moramo biti poslušni Isusu prije no što dugujemo poslušnost njegovoj Crkvi, a osobito što se tiče Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve, Crkava koje više nisu uzajamno izopćene, premda razlike i dalje ostaju.

Prema tomu, moramo imati na umu da pojedini svećenici imaju svoja osobna mišljenja – neka su točna, neka su pogrješna, te u poniznosti i strpljivosti mi moramo čvrsto stajati uz svoj kler podsjećajući ih da PŽUB nije osuđen i ako se oni protive PŽUB morali bi promotriti svoju poziciju dubljim kopanjem po tim pitanjima, jer ih ima veoma mnogo koji zagovaraju u korist PŽUB.

Svako mišljenje biskupa/svećenika podložno je autoritetu Svete Stolice, a Sveta Stolica NIJE OSUDILA PŽUB. Zato bi svaki pojedini svećenik morao biti oprezan prije nego osudi nešto za što mi tvrdimo da je Riječ Božja u naša vremena!

Moramo se prisjetiti da su i papa Ivan Pavao II.[3], i papa Benedikt XVI.[4] blagoslovili PŽUB.

Isus ne želi pobune, zato slušajte biskupa/svećenika, ali budite poslušni Isusu iznad svega, te zbog toga: (a) kad Crkva zatvori vrati, nađite prozor; (b) kad želite evangelizirati ne zaboravljajte okrenuti se k onima koji su najviše u potrebi, kao što su oni izvan crkve, bolesni, zatvorenici.

Ja sam previše zauzet drugim crkvenim aktivnostim

Kad moji prijatelju kažu da nemaju vremena čitati PŽUB ili uključiti se u molitvene zajednice PŽUB, obično ih podsjećam da:

a.      Bog govori u naša vremena; zar će odbiti da ga čuju?

b.      Bog naziva PŽUB „svojim najvažnijim darom našem naraštaju“, pa kako onda to zanemariti?

Drugi putovi prema Bogu također su valjani, ali ljudi bi najprije trebali 'okusiti' dobrotu PŽUB, pa onda odlučiti hoće li se obratiti tim porukama. Ignorirati poruke PŽUB bez da ih se u cijelosti pročita, takva je ludost da bi samo Isusov neprijatelj uživao u tome.

Ja imam dosta, ne treba mi ništa više duhovnoga

Takva tvrdnja zahtijeva duboko promišljanje/meditaciju. Čovjek koji misli na takav način morao bi sebi pomoći odgovarajući na sljedeća pitanja:

a)     Jesi li siguran da si već svetac?

b)     Vjeruješ li u Boga? Ako vjeruješ: Je li on mrtav? Ako je živ može li on nama govoriti? Ako nam govori ne bi li on to učinio kao što je uvijek činio u prošlosti? Nije li njegova Riječ život, uključujući i duhovni život? Zar ne bi svatko želio više života, više duhovnosti? Da li nam to naš neprijatelj stavlja takve misli u naš um?

PŽUB je kult

Takva izjava potpuna je glupost! Nikakvih kultnih karakteristika nema u PŽUB, jer na pr:

Nikakvo 'novo otkrivenje' nije predstavljeno u PŽUB. Sve teme potpuno su u skladu s Biblijom.

Nema nikakva praktičnog osobnog slijeđenja Vassule niti takvo što postoji; obraćenici PŽUB su istinski i vjerni kršćani koji slijede istinskog Boga u presvetomu Trojstvu.

Plodovi su dobri – pogledati www.tlig.org/en/testimonies/christian - tisuće ljudi i svećenika svjedoči o tim plodovima.

Nasuprot mnogim 'spiritistima' koji su u vlasti i pišu, poruke PŽUB su hijeratsko - sveto pisanje, a Vassulina ruka nije 'zarobljena'. Ona ostaje u potpunosti u posjedu svih svojih funkcija i prima lokucio, baš kao i svi sveci u prošlosti.

Vi, kao obraćenik PŽUB, slobodni ste doći ili otići kako vam je volja.

Nema nikakva ispiranja mozga. Pojedinac se ohrabruje ostati u svojoj Crkvi i postati bolji sljedbenik svoje Crkve.

Vassula ništa ne zarađuje od svjedočenja, niti od knjiga, niti itko oko nje.

Nema nikakvih odredbi; regionalne dobrovoljne zajednice formirane su u dobrotvorne svrhe prema regionalnim potrebama. U SAD formirane su brojne dobrotvorne organizacije pod budnim okom Vlade SAD, što je uobičajeno za takve dobrotvorne organizacije.

Veoma veliki broj članova klera iz svih kršćanskih (i nekršćanskih) denominacija čitaju poruke PŽUB, a i dalje ostaju vjerni svojoj Crkvi.

Vidio sam 'snažan pritisak' na PŽUB na internetu

a) Internet je poput velike 'kutije za sapun'.

Svatko može pisati što god hoće, ali je li 'to' istina? Na internetu ne postoji nikakva edicijska policija. Božja volja i Božje djelo UVIJEK imaju neprijatelja! Što se tiče religijskih pitanja, mudro je uvijek provjeravati samo na službenim  web stranicama, kao što je www.Vatican.va, itd.

b)     Oni koji traže istinske odgovore neka se osvrnu na ova pitanja:

Zašto bi ijedna normalna osoba trošila mnogo novca i mnogo vremena progoneći PŽUB? Ako PŽUB nije od Istinskog Boga, zašto te osobe ne prepuste Crkvi da to osudi, nego oni odlučuju biti zlobni napadači, a ako to čine, je li njihovo ponašanje pobožno ponašanje vjernog kršćanina? Pa ako njihovo ponašanje nije kršćansko, čemu onda čitati tu web stranicu?

Kako ja znam da je PŽUB od Boga?

Uzmi neku knjigu PŽUB, moli iz dubine svojega srce, a onda je otvori i pročitaj...  i Bog će ti DATI DA ZNAŠ I PREPOZNAŠ NJEGOV GLAS u PŽUB. Traži 'plodove' i znat ćeš.

U naše vrijeme nema proroka

Premda Vassula nije proglašena prorokom od Crkve, jednog dana ona može bude priznata kao takva. Međutim, da mi možemo imati proroke u naše vrijeme, dobro je zabilježeno u Bibliji, gdje je otkriveno u Djelima 2, 17: „U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri; vaši će mladići imati viđenja, a vaši starci sne.“

Matej 7, 15 -17: „Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima... Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim plodom.“[5]

Matej 7, 20: „Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima“.

Bog ne odabire žene za proroke

Bog ne pravi razliku među svojom djecom. Dakako da žene MOGU BITI i  u Bibliji JESU proročice, kao što nam je to pokazano:

Djela 2, 17-18 (sinovi i kćeri će prorokovati), proročica Debora (Suci 4, 4), proročica Hulda (2 Ljet 34, 22-30), Ana  (Lk 2, 36-38), Elizabeta (Lk 1, 41-55), četiri kćeri djevice apostola Filipa obdarene proročkim darom (Djela 21, 9).

Bog bi izabrao posvećene ljude za proroke

Mi Bogu nikako ne možemo diktirati smjer djelovanja.

„Duh puše gdje hoće“ (Iv 3, 8)

Bog je govorio kroz MAGARICU, pa zašto ne po ženi laikinji? (Br 22, 28).

Božja istina skrivena je od mudrih, ali je otkrivena djeci. (Mt 11, 25; Lk 10, 21).

Gotovo svi proroci u Bibliji bili su obični ljudi i žene.

Ja prihvaćam jedinstvo kršćana samo ako „vi prihvatite moju dogmu“

Bog traži da budemo puni ljubavi, a ne da budemo samo korektni spram vjere naše braće. U PŽUB Bog od nas traži[6] da se ne razjedinjujemo među sobom, nego da se ponašamo poput djece. Naše razlike nisu toliko važne ljudima, ali one ostaju važne za hijerarhiju. Evo dokaza,  tamo gdje demografija čini to mogućim, kršćani se žene bez obzira na svoju denominaciju.

Ja ne mogu dijeliti euharistiju s onima izvan moje Crkve

To je slično onom pitanju od ranije, koje se odnosi na odvajenje Crkvi. Da se podsjetimo:

a)     Rimokatolici dopuštaju sakramente pravoslavnim katolicima (kanon 844 § 3).

b)     Pravosavci ih ne dijele ni sa kime (unatoč 'ukinutom' izopćenju Rimokatolika), ukoliko se 'oni' ne vrate 'istinskom stadu' pravoslavnih.

c)      Protestansko gledište prema sakramentima nije isto kao kod katolika, odatle i do dana današnjeg postoji odjeljenost.

d)     Bog želi da se sjedinimo u svojim srcima, i u sakramentima. Moramo se moliti za to.

e)     Može izgledati malo, ali zapravo nema teoloških razloga zašto bi odvajali Uskrs i slavili ga u različito vrijeme. Ukoliko mi sjedinimo Uskrs, Isus će nas sve sjediniti oko jednog oltara.[7]

Ja se ne slažem s papom kao „Petrom“

Možda će se Crkve jednog dana vratiti na ono organizaciono ustrojstvo koje je Crkva imala prije ('velikog') raskola iz godine 1054. Do tada su svi kršćani priznavali 'primat časti' rimskog pape. Sada se samo možemo moliti Bogu i sjećati se poruke iz PŽUB:

'Tri željezne šipke' rastopit će se i glave na vrhu spojiti će se.

Moguće je za te institucije da se sjedine pod 'Petrom' kao 'prvim među jednakima', ali one također mogu ostati pod svojom odvojenom administracijom.

U svakom slučaju Bog odlučuje o obliku i strukturi njegove Crkve koju će ona imati u budućnosti, jer očito je da mi nismo kadri urediti takva pitanja zbog svojega nedostatka poniznosti.

Ja se ne slažem s katoličkim sakramentima

Takvi prigovori (i drugi tomu slični, kao na pr. uloga Blažene Djevice Marije u našemu životu) tipična su za one koji dolaze iz protestanskog miljea. Njima samo možemo reći:

Mi se pak ne slažemo s vama, ali mi ne sudimo. Jednog dana, možda uskoro, protestantska Crkva se vrati prakticiranju čašćenja Svete euharistije kao što je mi, drevna tradicija jedne (jedinstvene) Crkve od samih početaka (prije raskola), častimo, tradicija koju priznaju i 'Crkveni oci'[8] i o kakvoj se govori u PŽUB.

Mi se pak želimo SJEDINITI u svojim srcima, poštivajući jedni druge u kršćanskoj ljubavi!

Ovo su samo najuobičajeniji prigovori. Istinske čitatelje ohrabrujemo da traže regionalne koordinatore TLIG (PŽUB)[9] i razgovaraju s njima, te tako nastave s dodatnim pitanjim.

Neka Kraljevstvo Božje dođe na zemlju, kao što je i na Nebu.

 Jim Peters, član PŽUB za region sjeveroistočnog dijela SAD