SVETA EUHARISTIJA

Vassulin osvrt

"Mojoj se Euharistiji sve manje i manje pridaje važnost!" (16. listopada 2000.)

Sudjelovati u euharistijskim darovima znači biti sjedinjen s Tijelom Kristovim, rođenom od Djevice, kao i s Crkvom, koja je također njegovo Tijelo. Poznato je da kad čovjek prima Euharistiju valjano i s vjerom, Euharistija izlijeva božanstvenost na nas. Mi vjerujemo da sudjelujemo u vječnom životu, osim ako je ne primamo nevaljano i na svoju osudu.

Krist nam se daje u pričesti, daje nam svoje tijelo i kost. To je zaista ono što nam daje da jedemo. Tako nas on kroz pričest čini jedno sa sobom. Gospodin nas pobožanstvenjuje jer smo utjelovljeni u njega: tijelo njegova tijela i kost njegove kosti.

Pričest znači uskrsnuće u vječni život. A oni koji imaju život vječni jesu oni kojima Gospodin kaže da će ustati u posljednji dan. Isus, Sin Božji, jasno naviješta kako je jedinstvo koje imamo s njim u pričesti, isto kao jedinstvo i život koje on ima sa svojim Ocem. Po milosti, kad jedemo njegovo tijelo i pijemo njegovu Krv, na isti način kako je on sjedinjen po naravi sa svojim Ocem, tako smo i mi sjedinjeni s njim i živimo u njemu.

Gospodin je rekao: "Ja sam kruh koji silazi s Neba!" On nije rekao 'koji je sišao s neba' jer bi to značilo da je sišao samo jednom. Što nam on kazuje? On kaže 'da silazi dolje' naznačujući da uvijek i neprestance silazi u one koji ga valjano primaju, da nam je to ponuđeno svakog sata, upravo sada.

Morali biste vidjeti očima svojega duha da je ta malena hostija, tako skromna, da je pobožanstvenjena s Neba i da je to zaista Bog, kruh i piće besmrtnog života. Duh Sveti je taj koji pretvara kruh u Tijelo Gospodinovo, a vino u Krv našega Gospodina, prema tome potpuno pobožanstvenjeno.

Tako nam Gospodin daje sebe neštedimice, posvećuje nas i pripravlja za život  vječni, zaodijeva nas sjajem besmrtnosti i čini nas gorljivima da mu se klanjamo. Krist je nazočan u euharistijskim darovima i sudjeluje u njima sa svoje dvije naravi, božanskom i ljudskom. Dakle oni koji često primaju svetu pričest blagoslovljeni su jer su hranjeni Kristom svaki dan. Nevidljivi Bog postaje vidljiv, nedostupni Bog postaje dostupan.

Evo što Gospodin kaže o Euharistiji u porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU:

"Da bih spasio sve ponizne ove zemlji koji me primaju i da bih im dao neumrli život, postao sam Kruh da bih sebe dao vama. I po toj pričesti ja posvećujem sve koji me primaju, pobožanstvenjujem ih da bi postali tijelo mojega Tijela, kosti mojih Kostiju! Primajući mene, koji sam Božanski, vi i ja postajemo jedno tijelo, duhovno sjedinjeni. Mi postajemo rod! Jer ja vas mogu preobraziti u bogove po sudioništvu. Kroz svoje Božanstvo ja pobožanstvenjujem ljude… " (16. listopada 2000.)

Naš Gospodin Isus traži da svi dođemo k njemu i da mu se klanjamo u Presvetome Sakramentu. Ako kažete: "Nemam vremena" ili "Zar je to zaista nužno?" to je kao da kažete svojemu najboljem prijatelju "Nemam vremena da bih te ikako posjetio ili vidio!" Vaš bi se prijatelj uvrijedio, a još bi se više uvrijedio ako bi rekli: "Zar je zaista nužno da te posjetim?" To bi bilo jako neugodno, ne samo da bi vašeg prijatelja zaboljelo, nego bi vaš prijatelj počeo vjerovati kako više niste zainteresirani družiti se s njim. Isto je tako s našim Gospodinom.

U Svetom pismu prvi koji su se poklonili Isusu, koji su pali na koljena, bili su pastiri i tri mudraca. Oni su došli iz daleka da bi Kristu iskazali poštovanje.

U Getsemanskom vrtu, kad se u agoniji molio Ocu, bilo mu potrebno društvo njegovih učenika pa ih je zamolio da ostanu budni i da se mole. Ali, kao što znamo, učenici su zaspali te je Isus rekao Petru: "Niste imali snage ostati budni sa mnom jedan sat?"

Danas svijet, kaže naš Gospodin, živi kao da Boga nema i otpadništvo se raširilo više nego ikad prije, jer rad ne pridaje važnost Božjim zakonskim propisima. Svijet odbija dati Bogu slavu i namjesto toga slavi sebe, izigravajući boga. Ljudi daju najbolje od svojega vremena na zemaljske užitke, radije nego da budu s Bogom i prihvate njegovu ljubav. Živimo u vrijeme kad je dobro pretvoreno u zlo. Živimo u vrijeme kad je svijet ohladio od ljubavi Božje i daje se potpuno u bezboštvo i materijalizam okrećući sve materijalno u boga.

Isus zaista neprestance prebiva u svetohraništu. Kažeš da ljubiš Isusa? Onda dokaži svoju ljubav i pohodi ga u vrijeme adoracije, klanjaj mu se pred Presvetim Oltarskim Sakramentom! Pokaži mu svoju ljubav svojom nazočnošću, pa čak ako i ništa ne kažeš nego ostaneš u tišini pred njim. Isus cijeni sve, on cijeni tvoju nazočnost, a za uzvrat on te privlači u svoje Presveto Srce, u svoj mili zagrljaj da te pouči ljubiti ga na intiman način.

"Obradujte me i promijenite svoj život! Blažen onaj čovjek koji meditira o onome što vam danas nudim. I proučava svoje srce i ispituje svoju dušu, jer ja ću ga uzdignuti. Blaženi moji svećenici, biskupi i kardinali koji dolaze k meni kao onaj carinik (Luka 18, 9-14) priznajući svoje grijehe, jer će u njihovim srcima moja Riječ pustiti korijen i napredovat će. Ja ću im skinuti veo s očiju, tako da mogu vidjeti i razumjeti srcem. Sve što tražim jest ljubav! Ljubav i klanjanje… Sve što tražim, ljubljeni moji, jest ljubav u svetosti. Ja sam u potrazi za vašim srcem… Ljubav čeka, dođite i klanjajte mi se…" (1. lipnja 1989.).