VASSULINE RIJEČI ZAHVALE ČLANOVIMA OBITELJI

                                                "PRAVOG ŽIVOTA U BOGU"

upućene 5. siječnja 2003.

Dragi članovi obitelji "PRAVOG ŽIVOTA U BOGU",

ovo je kratko pismo zahvale svima vama za molitve i mise koje ste prikazali za mene i moju obitelj. Također vam želim zahvaliti i za izraze sućuti u povodu smrti moje sestre i šurjaka koji su preminuli prošlog ljeta u roku od tjedan dana. Moram vam reći da je moja sestra Yannula bila osoba koja je poruke "Pravi život u Bogu" učinila poznatima u Grčkoj. Marljivo je radila na širenju tih poruka unatoč velikim napadima i progonima kojima je bila izložena zbog njih. Što je progon bio veći, to je ona više širila poruke vodeći mnoge ljude koji su odlutali od Crkve k ponovnom otkrivanju važnosti Majke Crkve i važnosti ekumenizma.

Ni u svojoj bolesti, koja je trajala četiri godine, nikad nije prestala raditi za Isusa, jer je imala veliku ljubav prema našemu Spasitelju. Žeđala je za spasavanjem duša i željela da duše upoznaju Isusa i da uspostave poseban odnos s Njim. Čak je dva dana prije smrti, dok je jedva bilo života u njoj, prigovorila nekima iz molitvene zajednice što su zakasnili objaviti u novinama redovitu poruku "Pravog života u Bogu" s kratkim izvješćem o posljednjim vijestima. Upućivala ih je kako složiti i objaviti pojedine slike te molila da se i dalje brinu o tome kad ona ode. Ona je preuzela zadatak da svakih nekoliko dana u lokalnim novinama redovito objavljuje kratku poruku i nekoliko događaja iz  "Pravog života u Bogu". Ali kad je umirala na to se nekako zaboravilo. To vam govorim samo da biste shvatili koliku je odgovornost osjećala za "Pravi život u Bogu".

Želim posebno zahvaliti grčkoj zajednici "Pravog života u Bogu" koja je bila uz nju i Stratosa (njezina muža), jer, dok su teško bolesni ležali u bolnici, oni su im pomagali, njegovali ih, hranili i ostajali uz njih u smjenama sve do ponoći. Ti ljudi imaju svoje obitelji i malu djecu, ali oni su uspijevali između sebe brinuti se o djeci onih koji bi se brinuli o Yannuli i Stratosu. Njihovo djelo ljubavi nikad im Gospodin ne će zaboraviti. U Grčkoj još uvijek, ako se liječi u običnoj bolnici, a ne u privatnoj, bolesnik nema stalnu njegu, pa čak ni ako umire. Mora zaposliti posebnu njegovateljicu (ne medicinsku sestru) i platiti joj za tu skrb.

Jan, moj stariji sin, bio je teško bolestan i prošao kemoterapiju, ali sada je dobro i potpuno se oporavio od bolesti. Zahvaljujemo svima koji su se molili i davali slaviti svete mise za njegovo ozdravljenje.

Fabian, moj mlađi sin, koji je bio s nama u Egiptu, jučer je otišao u Singapur, gdje je dobio posao. Bio je veoma uzbuđen što ide u Aziju, jer je Azija njegovo omiljeno mjesto na ovom planetu. Pola godine bio je bez posla, više-manje zbog gospodarskih kriza našega vremena. Sjećam se da je u jednom trenutku, dva tjedna prije nego je primio ovu ponudu, počeo gubiti pouzdanje u molitvu. Osjećao se kao da ga je Bog potpuno napustio i da se sve urotilo protiv njega. Sjećam se našeg razgovora kad je rekao: "Isus i ne sluša vaše molitve za mene. Toliki mole za mene i ništa se ne događa!" Odgovorila sam: "Slušaj i sjeti se ovoga trenutka kad smo stajali na ovom autobusnom stajalištu, oluja kroz koju je Bog dopustio da prođeš, prolazi. Oluja nikad ne traje vječno, sada ide kraju i ti ćeš opet imati sjajnih dana". Kad sam to rekla, pomislila sam da će bolje prolaziti kroz to kad mu dam nadu. Tako je on opet ustrajao u molitvi, ispovijedi i misi nakon što su svi otišli iz Egipta. (Mi smo ostali još tjedan dana u Egiptu.) I sada zahvaljujem Bogu što je oluja za njega završila, a zahvaljujem i svima koji su se molili za njega i koji poznaju njegovu situaciju.

Prvi put smo se moji dečki, moja snaha, moj muž i ja, okupili da zajedno provedemo Božić. To je bila gozba za sve nas i primila sam to kao dar od Krista Gospodina što nas je sve okupio. Tako smo svi zajedno proveli obiteljski Božić u Švedskoj. Čak se moj muž  Per susreo sa svojom obitelji, koji su došli iz daleka, jer ni oni ne žive svi u Švedskoj. Njih je šestero braće i sestara. Hvaljen budi, Isuse!

Prije nego završim ovo pismo, voljela bih da nastavite moliti za istu nakanu za koju sam vas nedavno molila, a koja se tiče Crkve, jer je to vrlo osobit slučaj koji će dovesti do velikog trijumfa našega Gospodina.

Sveto pismo kaže: "Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi. Zbog toga uložite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće! Ako naime, posjedujete ove krijeposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista." (2 Pt 1, 3-8).

Hvala vam što ste svi povezani u Gospodinu. Hvala vam za vašu postojanost, vaše molitve, mise za "Pravi život u Bogu", vaša djela zadovoljštine i vašu dobru volju. A sada ću završiti ovo pismo podsjećajući vas da je najveće služenje, koje čovjek može ponuditi Bogu, dovesti neku dušu natrag k Njemu. Sveto pismo nam također kaže da je to djelo milost i za našu dušu. "Braćo moja, ako tko od vas odluta od istine pa ga tko obrati, neka zna da će onaj koji vrati grješnika s njegova krivog puta spasiti njegovu dušu od smrti i postići 'oproštenje mnogih grijeha'" (Jak 5, 19-20).

Neka nas ova godina dovede bliže k Isusovu Srcu i Njegovu trijumfu. Moj program za cijelu ovu godinu već je određen. Čini se da Gospodin želi da opet idem u Kanadu, gdje ću govoriti u Ontariju, Sudburyju, Cochraneu i Lethbridgeu, govorit ću i na TV-u. Na tom putu posjetit ću SAD, Los Angeles, i govoriti ću u jednom mjestu pokraj Missourija. Također me pozvao jedan benediktinski svećenik koji želi da govorim u njihovu samostanu u New Jerseyu, u kojemu su redovnici, uključujući i superiora, otvoreni ovim porukama. U programu su Češka i Austrija, kao i nekoliko mjesta u Italiji (Benevento, Milano, Sadegnia i Rim). U ožujku ću govoriti u Parizu i u mjestu pokraj Nice. U svibnju ću državati duhovne vježbe tjedan dana u Puerto Ricu, kojima će se pridružiti mnogi iz Južne Amerike. Odmah nakon toga pohodit ću i govoriti u Urugvaju i Argentini. Također ću u svibnju imati u Italiji, u Rimu, službeni ekumenski sastanak, na kojem će sudjelovati i mnogi drugi. Idućeg mjeseca, u veljači, pozvana sam na međureligijski pokret za mir  u Aziji. To je godišnji susret toga pokreta, a vodi ga poštovani Suddhanda, budistički redovnički vođa, koji je bio s nama u Egiptu. Zamolio je da govorim na tom skupu, a želi mi dati i nagradu (koju svake godine dodjeljuju dvjema osobama po svojemu izboru).

Uočila sam kako me sada Gospodin vodi u međureligijske pokrete. Nisam tražila takvu vrstu poslanja, ali je začuđujuće kako me Gospodin vodi i daje mi da razumijem Njegova kretanja! Bez mnogo buke i s nježnošću nađem se u strašnim situacijama!  Svaki put sam zapanjena! No, naučila sam da se ne opirem situacijama koje su stavljene pred mene nego da dopustim da s pouzdanjem plovim tom strujom znajući da dolazi od našega Gospodina i da On zna što čini. Poslanje sjedinjenja Crkve još uvijek djeluje snažno, ali je naš Gospodin dodao i ove međureligijske susrete svemu onomu što mi je dosad dao.

Prvi međureligijski govor koji sam održala bio je u Bangladešu. Ništa nije bilo planirano, sve se dogodilo samo po sebi u tri dana, programirano od našega Gospodina, jer se sve počelo graditi samo od sebe. Možda se sjećate da smo na sastanku "Pravog života u Bogu" imali i jednog imama. Na otvaranju sam na arapskom pročitala njihovu molitvu pohvale Bogu, a onda sam pročitala Blaženstva, rekavši da su to Isusove riječi. Među mnoštvom su bili muslimani zajedno s budistima, hinduistima i kršćanima. Na podiju su bili po jedan budistički i hinduistički redovnik, a nekoliko njih bilo je s ostalima u mnoštvu. Bilo je također i nekoliko sestara misionarki ljubavi (Majke Terezije) i nekoliko katoličkih svećenika.

Kad sam bila na Filipinima imali smo privatni sastanak na koji su četvoricu muslimanskih vođa pozvali na međureligijski razgovor. Zapravo nisam niti znala da su to bili muslimani, pa sam izabrala govor o jedinstvu Crkve. Nakon tog govora oni su bili prvi koji su započeli razgovor i hvalili kršćane za napor da se sjedine i da ne ostanu podijeljeni! Dali su mi svoje adrese.

Poslije, na Tajvanu, zajedno s nadbiskupom i jednim pomoćnim biskupom, organiziran je međureligijski susret u nadbiskupovoj kući. Tog sam prijepodneva održala govor raznim kršćanskim denominacijama, uglavnom za svećenike. Dakako da je to bilo o jedinstvu Crkve. Očekivala sam da će biti četiri–pet osoba, ali na moje iznenađenje došlo ih je osamnaest iz raznih vjera: budisti, bahaisti, muslimani, taoisti, i, dakako, mi kršćani.  Nisam imala pripremljen nikakav govor. Najednom sam se upitala zašto sam ja gurnuta u to! A oni su svi čekali da ja govorim. Isus me nije podučavao za to, pa što ja tu radim? Prekasno! Tu sam i svi su čekali da nešto kažem… U podsvijesti, u njezinu tajnom kutu, znala sam da to Isus čini. Dajući mi tako pouzdanje, počela sam govoriti. Nakon mojega govora nisam znala kakva je njihova reakcija, ali je jedan musliman ustao i s velikim ganućem otvorio nam svoje srce. Bio je očito dirnut onime što sam rekla i, dok je govorio, zaplakao je. Suze su mu navirale i počeo je jecati te su ostali također zahvaćeni emocijama počeli plakati sada  pak zbog njegovih riječi. A onda, pošto je on završio, jedan za drugim ustajali su i izrekli po nekoliko riječi na istu temu: POMIRENJE, MIR, LJUBAV I JEDINSTVO.

Opet smo razmijenili adrese kako bismo ostali u vezi i širili mir u svijetu. Nedavno sam primila e-mail, u kojem je poglavar bahaiske vjere rekao da mi prenesu ove riječi: "Ona je doista nositeljica mira i jedinstva. Neka je Bog obaspe svojim neizmjernim milosrđem i vodi je u njezinu poslanju ljubavi". Potpisao se  kao Thomas Lee.

Ne budimo iznenađeni načinom kojim nas Isus vodi. Danas je svijet u opasnosti. U opasnosti od potpunoga uništenja čovječanstva. Kao što čujete u vijestima, silno je nasilje, mržnja i terorizam. Velika je potreba da se vođe svih religija okupe i razgovaraju o miru. Ali istodobno ti vođe moraju imati hrabrosti snažno objaviti svojim vjernicima one riječi koje se čuju na tim sastancima. Oni moraju udvostručiti napore i upotrijebiti svako sredstvo da svoje riječi mira objave snažno i efikasno, tako da one dopru do ljudi koji izazivaju razaranje.

Završavam svoje pismo želeći vam svima izuzetno svetu 2003. godinu. Sjedinjeni u molitvi, pozdravlja vas

Vassula

A onda 20. siječnja 2003.  evo još jednoga kratkog Vassulina pisma zahvale forumu "Pravog života u Bogu" preko Interneta:

Dragi članovi obitelji "Pravi život u Bogu",

želim najtoplije zahvaliti svima onima koji su se sjetili mojega rođendana. Zahvaljujem na pozdravima upućenim telefonom ili e-mailom, čestitkama i pismima, kao i za vaše molitve, darove, mise i prekrasno cvijeće koje sam primila. Za svaki rođendan koji prođe uvijek kažem jedna godina manje u čekanju na odlazak da bih bila s Kristom. No, još ima mnogo posla koji se mora obaviti.

Budući da je rođendan mojega muža blizu, 21. siječnja (ujedno u osmini sjedinjenja kršćana), mi smo ga zajedno proslavili s prijateljima iz Rima i otišli u prekrasnu crkvu u središtu Rima. Rim ne oskudijeva u prekrasnim i impresivnim crkvama!

Kao što znate, moj raspored za ovu godinu već je ispunjen i vidjela sam znatno više otvaranja tamo gdje su se vrata činila zatvorenima, što dokazuje da je Gospodin na našoj strani. Premda ćemo uvijek tu i tamo naći otpor od strane nekih ljudi ili skupina koji su odlučili zastrti svoje oči kako ne bi vidjeli istinu, uvijek dođe dan kad će Gospodin širom otvoriti vrata da bi si načinio prolaz.

Apel na koji neprestano nailazimo u porukama "Pravi život u Bogu" poziv je na pomirenje s Bogom i s bližnjima, preko pokajanja. Vi ste dobrovoljno ušli u ovu utrku, zato nastavite istim tempom da biste na kraju osvojili nagradu.

U ljubavi Božjoj,

Vassula