VASULIN GOVOR U BANGLADEŠU, 2003.

Zaista mi je veliko zadovoljstvo što vam se mogu obratiti i sudjelovati na vašem godišnjem međureligijskom susretu. Iskreno zahvaljujem poštovanom Saddhananda Mahatheru i cijelom poštovanom delegatskom timu što ste me pozvali da budem među vama. U ime promicatelja mira, jedinstva i pomirenja, članova obitelji "Pravi život u Bogu" i u svoje ime, želim svima vama prenijeti naše tople pozdrave i iskreni mir. Veoma sam dirnuta što sam danas u Bangladešu, jer tu zemlju smatram zemljom u kojoj sam od Boga primila milost da me obasja svojom svjetlošću dajući mojemu duhu novi život, ne samo za moje dobro nego i za dobro drugih. Među vama se osjećam kao kod kuće, osjećam se dobrodošlom i voljenom od svih. Bez obzira na naše različito porijeklo, različita uvjerenja, različiti izgled, različiti mentalitet, osjećam bliskost s vama. Naše današnje okupljanje ne smije ostati samo među nama, nego bogatstvo koje zadobijemo na takvim skupovima moramo prenijeti svojemu narodu, učenja koja se temelje na pomirenju, toleranciji, miru i poštovanju jednih prema drugima.

Međureligijski su dijalozi neprocjenjivo blago

Međureligijski su dijalozi sami po sebi neprocjenjivo blago zato što u tim okupljanjima razni vođe otkrivaju da u mnogome imamo zajedničke duhovne podloge na kojima možemo graditi zajednički dijalog. U svim religijama uvijek postoje sveti zakoni koji se moraju poštovati. Zakon je postavljen da bi nas u svetosti vodio stazom pravednosti, bilo da je to kršćanski zakon, muslimanski, budistički, hinduistički, židovski ili bilo koji drugi. Ali nije riječ samo o tome da se zakon sluša ili čita nego da ga se drži, jer to je važno i to će ljude učiniti svetima u Božjim očima.

Svi se mi molimo na svoj način, svi postimo u svoje vrijeme kako bismo očistili dušu i tijelo, istodobno dajući zadovoljštinu za svoje grijehe, svi se čistimo na onaj način na koji smo poučeni, svi meditiramo kako bismo postigli višu razinu duhovnosti prema svojim duhovnim učenjima, vjerujemo u pravednost i pravdu, i u krjeposti. U svojoj kršćanskoj vjeri poštujemo slobodu naroda, a Crkva odbija neetična sredstva u postizanju obraćenja. Zato naši susreti moraju biti iskreni sa svrhom da promiču razumijevanje i poštovanje jednih prema drugim vjerskim tradicijama i obuzdavanje u ocrnjivanju. Time ćemo postići pomirenje i mir.

Katkad smo neetični i manjka nam poštovanje u odnosu jednih prema drugima. Ne poštujemo svoja uvjerenja i tradicije, te propuštamo govoriti o pomirenju i priznavanju svoje pogrješke, bilo zbog straha bilo zbog oholosti. Možda smo katkad propustili progovoriti o diktatorskim vodstvima koja provode ekstremno nasilje i uzrokuju patnju u našemu svijetu, o siromaštvu i nepravdi. Da bi se izgladili konflikti unutar i izvan naših zajednica moramo poučavati svoj narod i u njega usađivati božansku duhovnost utemeljenu na ljubavi i miru. Zbog tih razloga zajednice su podijeljene, a podijeljenost ne dolazi od Boga.

Pitanje mira

Svi mi, ovdje okupljeni, svjesni smo da je pitanje mira postalo vitalno pitanje svijeta i toliko osjetljivo u naše vrijeme. Ovdje smo u traženju rješenja mira u svijetu, ali u obrani i promidžbi moralnih vrijednosti, društvene pravednosti, slobode i mira, morat ćemo ne samo nastaviti ovakve dijaloge u iskrenosti nego također preuzeti dužnost poučavanja i obrazovanja naših ljudi o tome o čemu ovdje zajednički raspravljamo. Drugim riječima, našim ljudima moramo propovijedati. U Svetom pismu je rečeno "sav kruh je posvećen ako je šačica kvasca posvećena", što znači da je dostatno da jedna osoba postane sveta da bi cijeli narod vodila u svetost.

Sigurno je svatko uočio da je svijet postao nasilniji i okrutniji i da imamo sve više prirodnih nesreća. To što je svijet pogođen nesrećama, to je zbog njegova zla! Svijet navlači na sebe sve to zlo zato što nema mjesta za Boga, nema mjesta za molitvu i kontemplaciju, koje bi ga izvele iz tame u svijetlo! Svijet je toliko obuzet tehnologijom, materijalizmom i svime što je neduhovno da zaboravlja prave vrijednosti. U našoj kršćanskoj vjeri mi vjerujemo kako, da bismo činili dobro, moramo ispuniti svoju dušu Duhom Božjim koji daje svijetlo, jer ako mi tu svjetlost ne nosimo u sebi poput svjetiljke, onda ćemo biti ispunjeni tamom i nastavit ćemo hodati u sjeni smrti.

Sama tehnologija i materijalizam nikad ne će zadovoljiti čovjekovu čežnju za istinom i zajedništvom. Uvijek će u čovjekovoj duši biti praznina i on će uvijek biti u potrazi za ispunjenjem te praznine usmjeravajući se na pogrješne stvari. A naša je dužnost ispuniti tu prazninu pravim stvarima, duhovnim vrijednostima, počevši od molitve i dobrih dijela.

Snaga molitve

Zato je molitva važna, jer kroz molitvu dana nam je nužna svjetlost da bismo hodali stazom krjeposti, molitva nam omogućuje ne samo našu transformaciju i obnavljanje nego će nas ona učiniti apostolima, da idemo van i obnovimo svijet i namirišemo narod za narodom, vodeći ga da živi u miru.

Neka vas nitko ne zavarava da molitva nije moćno oružje! Molitva i meditacija kolosalna su snaga same po sebi, osobito ako je molitva izrečena raskajana srca i u iskrenosti. Molitvom možemo svoja srca, suha poput pustinje, preobraziti u vrt i učiniti da izvori teku iz ovih srdaca. Možemo svoja srca preobraziti da postanu raj i, tako prozirna i čista, da nalikuju na krunu od svjetlosti. Što je srce čišće, to molitva postaje moćnija. Zato neka vaše molitvu budu poput mirisnog tamjana koji će namirisati svemir! Neka dopru do neba! Načinimo raj na zemlji! A onda, kad vaša srca budu toliko čista, bez obzira na to kako Boga nazivali, On će slušati vaše vapaje! Zato naučimo biti u stalnom stanju molitve.

Važnost održavanja mira

Korijen svakoga konflikta obično se nalazi u našemu srcu i nekako je dobro ukorijenjen. Naše je srce poput ogledala naše duše. Srce isijava na nas ono što je u nama. Ako imamo rat u svojemu srcu, rat će se prikazati i izvanjski te postati stvaran. Isus nam kaže: "Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo" (Mt 12, 35).

Kad netko nije u miru sa svojim Bogom i sa sobom, kako će imati mir sa svojim bližnjim? Svi smo umorni od tih ratova, svakodnevnog krvoprolića, mržnje, zato što je to protiv prirode i protiv kozmičkog zakona ljubavi, protiv Zapovijedi koje smo primili.

Sve religije imaju važnu ulogu u održavanju mira i pomirenja. Jer plod mira bit će pomirenje, a plod pomirenja donosi ljubav i prihvaćanje jednih od drugih. Ljubav je majka krjeposti, glavna krjepost koja rađa sve ostale krjeposti. Rečeno je da ćemo na Sudnji dan svi biti suđeni prema mjeri ljubavi koju smo imali na zemlji. Zato moramo ljubiti jedni druge. Jer, imati samo vjeru nije dovoljno!

Dobra djela

Dobra su djela nužna da bi potvrdila našu vjeru. Hoće li nekoga tko nikad nije učinio ni jedno dobro djelo, nego samo tvrdio da ima vjeru i pažljivo slijedio svoju vjeru, molio se u određeno vrijeme, hoće li ga takva vjera spasiti? Ako potrebiti nema odjeće ili dovoljno hrane da bi preživio, a netko mu kaže: "Želim ti svako dobro, ugrij se i jedi dobro", ne dajući mu osnovne potrepštine za život, kakvo je to onda dobro? Ako je vjera takva: ako dobra djela ne idu s njome, mrtva je. Dokaži svoja uvjerenja dobrim djelima, ta dobra djela mogla bi se zvati i "djelima ljubavi".

Isus nam kaže ove riječi: "Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, osim da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5, 13-16).

Nemojte da vas išta obeshrabri ako mir i ne dolazi odmah, jer jeste li ikad čuli da je neka zemlja rođena u jednom danu? Kao što zemlja čini da nove stvari rastu, kao što u vrtu sjeme pupa, tako će i naš Stvoritelj učiniti da cjelovitost i mir propupaju u očima svih naroda kad čuje naše molitve.

Kao kršćanka ja vjerujem da nas je naš Stvoritelj sve stvorio iz svoje uzvišene ljubavi kako bismo bili kadri uzvratiti tom ljubavlju i živjeti sveto, kao što je i On svet. Svi smo jednaki u Božjim očima. Sveti Pavao kaže da nema Židova ni Grka, roba ili slobodnog čovjek, čovjeka ili žene. U Božjim očima svi smo jedno. Oni koji su u različitim religijama nisu nimalo manje stvorenja stvorena na sliku Božju i određena za život u kući Božjoj. Od onoga kojemu je malo dano, malo će se tražiti. Od onoga kojemu je dano mnogo, mnogo će se tražiti.

Navest ću riječi koje je jedan grčki biskup rekao u Egiptu na našem međureligijskom hodočašću: "Danas smo se okupili u ovoj crkvi pod istim krovom i nismo se odvajali kršćani od nekršćana ili drugih religija. Od danas ćemo objaviti cijelomu svijetu da ljudi mogu živjeti pomireni ako najprije uče ljubiti svojega Boga, koji god da jest i kakvo god je Njegovo Ime, i siguran sam da će i ljubav prema njegovu bližnjemu procvasti.

Prenesite svojim crkvenim poglavarima, svojim vjerskim poglavarima, svojemu narodu, svojim zajednicama, svojim gradovima, selima, svojim zemljama, naše pozdrave i blagoslove, i našu ljubav. Mi molimo za mir i iduće godine, a nadam se da ćemo se opet susresti, da osmijesi budu širi! Da otkrivaju poruku da više nema rata, da se ljudi ne ubijaju, da više nema nepravedno prolijevane bratske krvi na zemlji!"

Svoj ću govor završiti dajući vam mali primjer o stablu: Sve su grane stabla svete ako je korijen svet! Nema dvojbe da su neke grane odsječene, i poput pupoljaka divlje masline ucijepljeni ste među ostale da s njima dijelite bogati sok što ga daje maslinovo stablo, pa ako se smatrate superiornijima od drugih grana, zapamtite da vi ne podupirete korijen: korijen je taj koji podupire vas.

Još jednom zahvaljujem poštovanom Suddhananda Mahatheru na njegovoj dobroti i radu na promicanju ovih međuvjerskih dijaloga za mir u svijetu. Iskreno se nadam da će doći dan da ćemo i svojim naporima postići mir koji je svima nama svrha i da ćemo iskreno moći reći jedni drugima: "moj brate i moja sestro."