Čuvajte se Izebelina duha

Uvod

Jedan od razloga zbog kojega je Bog stvorio čovjeka je da bi Sotoni dokazao da u njegovoj naravi nije samo prenijeti svoju slavu na bića stvorena iz praha zemlje, nego da ih može pobožanstveniti da budu 'poput Boga'. To stvorenje on podiže iz gliba raspadljive tvari i uzdiže do uzvišenih visina božanstvenosti, da bi postalo bog po sudioništvu. Zato čovjek u svojem obnovljenom i posvećenom stanju stoji čak i iznad anđeoskih korova. U pravoslavnom štovanju naša se Presveta Majka naziva „Slast anđela“ i „Viša od nebesa“ i „Čašćenija od kerubina, i iznad svake usporedbe, slavnija od serafina.“

Ali Sotona, naš neprijatelj, bio je protiv nas od trenutka kad nas je Bog stvorio. Zavidan što nas je Bog stvorio na svoju sliku i sličnost, nikad nije prestao koristiti svoju slobodu da bi čovjeka iskušavao i napastvovao zbog svojega pada.

Danas svijet ne vjeruje u postojanje Sotone kao zlog duha, a niti u bilo kakvog zlog duha, niti vjeruje u druge mračne sile koje muče Božje stvorenje. Prihvatiti da zli duhovi postoje, već je dio pobjede u duhovnoj bitki. Isus nas upozorava da je u naše vrijeme posljednji trik Sotone učiniti da ljudi ne vjeruju da on postoji, a niti da postoji mjesto kao što je pakao. Mnogi kršćani danas nisu svjesni njegove nazočnosti, niti općenito nazočnosti zlih duhova, ni u fizičkom ni u duhovnom smislu, a posljedica tih zlih duhova pogubna je za nas. Tako odbijajući stvarnost, mi dajemo Sotoni i njegovim palim anđelima slobodu da se kreću i idu okolo, a da ne budu otkriveni ni zapriječeni. Sotona pak nije samo oblik zla ili neka energija, ili neka ideja, nego istinska osoba s inteligencijom. S njim su horde drugih zlih duhova koji su u istoj bitki protiv Kraljevstva Božjeg, i kad bi se mogli vidjetli fizičkim okom, oni bi zatamnjeli sunce.

Znamo i shvatili smo da zli duhovi nikad ne tumaraju močavarama i otvorenim prostorima, nego uvijek traže kako bi svoje boravište načinili u tijelu i duši. Oni tumaraju tražeći „otvore“ i prigode da se nastane u dušama. Očito da demoni nikad nisu impresionirani kad neke plahe ili mekušne osobe vrše egzorcizam, ali u pravoslavnoj tradiciji nalazimo praksu doslovnog otpuhivanja demona i pljuvanja na njih. U obredu krštenja od krštenika se traži da triput puhne i pljune na Sotonu. Jedan je pravoslavni svećenik na to rekao: „Šteta što su neki svećenici prekinuli taj običaj, smatrajući ga vulgarnim i neukusnim! O, kad bi oni samo znali kakvu uslugu čine Sotoni! Zasigurno su mu drage osobe s takvim osobninama u ponašanju i s tako rafiniranom i hvale vrijednom suradnjom...“

Jedan je grčki pravoslavni svećenik rekao: „Pravoslavna crkva očito ima živu uvjerenost u realnost đavla kao nevidljive osobe koji ne samo što traži da obuzme dušu i tijelo ljudi, nego i da boravi u materijalnim stvarima, kao što su kuće, određeni prostori, zrak i voda. Prije nego osoba bude zaronjena u krsnu vodu, uvijek se izvrši egzorcizam nad vodom, tako da se voda oslobodi od demonskih sila. Na primjer, svećenik moli Boga da „odu sve nevidljive sile koje su u zraku i molimo Te, O Gospodine, ne dopusti demonu tame da bude skriven u ovoj vodi, ne dopusti da na ovu osobu, koja je sada krštena, dođe ikakav zao duh koji mrači um i unosi zbrku u misli.“ Tada on triput puhne u vodu u obliku križa i križajući je rukom koju triput umoči u vodu, kaže: „U znaku Tvoga predragocjenog Križa neka sve neprijateljske sile budu uništene!“

Mnogi kršćani nisu svjesni da i oni mogu biti nositelji jednog ili više demona. Oni nikad ne mogu zamisliti da fizička ili psihička bolest od koje trpe, može biti uzrokovana zlim duhom koji se nastanio u njima. Mnoge emocionalne neurednosti, neuroze, slom živaca, neutemeljeni strahovi, zabrinutosti, migrenozne glavobolje, astma, alregije i druge psihosomatske bolesti veoma su često uzrokovane od demona koji je zaposjeo dušu i tijelo neke osobe. U naše vrijeme ako bi im netko rekao tako nešto, oni bi se smijali na predodžbu o demonu ili bi jednostavno mislili da razmišljate na srednjevjekovni način, zastarjeli, ili da je to praznovjerje. Ostavljanje takvog demona ili njegovo ignoriranje, izaziva veliku štetu, jer bi to bio poziv zlom duhu da stalno ostane u nama.

U ovom članku uglavnom ću se usredotočiti na jednog duha koji je veoma čest i nalazi se osobito u vjerskim krugovima, ali i u službenim, obiteljskim i prijateljskim krugovima. Čovjek ga lako otkrije ako pozna njegovo djelovanje. On je proizvod tijela koje otvara vrata zlom duhu. On djeluje kroz osobu da bi kontrolirao koristeći manipulativne, dominirajuće i zastrašujuće taktike. Kad se to događa u crkvi onda je to radi toga da bi se razbio izljev Duha. Đavao mrzi Božje proročko djelovanje, jer proročko služenje zahtijeva pokajanje i bezuvjetan prekid zla. Prorok uvijek govori protiv Izebele. K tomu proročke riječi dolaze sa stvaralačkom moći koja čini neprijatelja bespomoćnim. To nalazimo u činjenici da je Izebela htjela uništiti Iliju. Izebelin duh mrzi proroštvo, beskompromisan glas. On ne može ostvariti svoje naume s proroštvom oko sebe. Međutim, ovdje ne ću govoriti toliko o kraljici Izebeli, ženi kralja Ahaba, odakle dolazi to ime, zato što to svatko može pročitati u Svetom pismu. Ja ću pisati samo o njezinu duhu.

Izebela je imala osobnost oblikovanu od demona koji kontrolira misli. Zato takva osoba mora biti voljna nemilosrdno se suočiti s istinom i biti voljna dopustiti Bogu da razapne njezino tijelo. Tijelo i njegova svojstva moraju biti svakodnevno podlagani Duhu Svetomu kako bi ta osoba bila stalno oslobađana.

Isus je upozorio Crkvu u Tijatiri o tom diaboličkom[1] duhu nazvanom Izeblin duh. Izebelin cilj je ušutkati Božja proroštva, jer čineći tako ruši svjedočanstvo Isusovo, koje je duh proroštva.[2] Odvodi vas od istine i od riječi našega Gospodina dane nam za dobro njegove Crkve, zapravo vodi da se slijedi ono što nije od Boga. Stručnjak u izigravanju Boga, Izebelin duh može skrenuti mnoge vjerne od prave proročke objave. Budući da Izebelin duh krivotvori proročko pomazanje u darovima, pozivu i vlasti, proročki vođa bit će meta Izebelina duha, kao što će to biti i crkva u kojoj se taj prorok cijeni. Proročka crkva i njezini vođe moraju shvatiti ako će se vratiti Ilijin duh, tako će se vratiti i njegov duh-protivnik - Izebelin duh.

U posljednje vrijeme Duh Sveti nas vodi da više nego ikad budemo svjesni ovog zlog duha koji nam otkriva svoje ime. On se bio infiltrirao u neke naše molitvene zajednice, uzrokujući veliku štetu, osujećivao, dovodio do svađe i napokon do podjele, kao i razdor u Udruzi True Life in God - Pravi život u Bogu. On ne bi propustio prodrijeti ni u dobar rad koordinatorskog tima i unijeti razdor, ali s milošću našega Gospodina mi ćemo ga uvijek uspjeti razabrati i ukloniti ga iz naših krugova prije nego šteta bude učinjena. Baš kao što anđeo odvaja kukolj iz žita, imam osjećaj da su ovo vremena kad naš Gospodin čisti svoje polje.

Licem u lice s Izebelom

Tijekom ovih posljednjih četrnaest godina toliko sam se puta suočila s tim duhom, a da nisam znala njegovo ime! Susrela sam osobe koje su nosile tog zlog duha na moje skupove, sastanke, u molitvene zajednice i na druga mjesta. Koliko sam puta od njih čula klasične izričaje: „Ja sam upravo kao i ti. Imam ista iskustva kao i ti. Ja te razumijem. Bog mi govori iste stvari koje govore tebi.“ Ili: „Isus i meni daje poruke, veoma slične tvojima. Mi bi morali udružiti snage i djelovati zajedno.“ Il još direktnije: „Isus i Presveta Djevica Marija su mi rekli da bi mi morali raditi zajedno.“ Neki bi jednostavno, ali posve ubojito rekli: „Naša Presveta majka želi da učiniš to i to,“ govoreći mi što bih ja trebala učiniti. Ti bi komentari bili u govornom obliku, ali i u pisanom, davali su mi u ruku ili preko prijatelja, poruku za mene od „njihova anđela“ ili od „Isusa i Marije“, mnoge od njih bi mi laskale da me namame, ili pak išibale zato što sam ih odbila!

Pravi se dar Duha Svetoga nikad ne etiketira, nego Bog dopušta da ga se otkrije. Budući da je to Božje djelo, i njegova nakana da tako djeluje, on će se pobrinuti da to bude poznato u njegovo vrijeme. Ako netko ima istinski poziv od Boga, ljudi će to prepoznati. Ali toliki kojima nije dan dar proroštva idu okolo noseći bedževe, obezvrjeđujući sebe, lijepe na sebe etikete.

Jednog sam dana bila u tranzitu u Nici i čekajući avion, prišla mi je jedna mlada žena, koja me je očito prepoznala. Rekla mi je da je upravo čitala PŽUB poruke i da je bila oduševljena njihovim sadržajem. Pred sam polazak izvukla je svoju posjetnicu koja je sadržavala njezino ime, a ispod imena bila je njezina profesija. Pisalo je: „Božja glasnica.“ Kako netko može biti toliko drzak!

Nedavno smo se opet morali suočiti s tim zlim duhom na nekoliko mjesta. Zahvaljujući pomoći oca Abbertona i oca Sullivana, s tim je zlim duhom sve riješeno s velikim uspjehom, ali ne bez borbe. Nažalost do dana današnjega oni koji ga nose i od kojih je zatraženo da se podvrgnu molitvi oslobođenja i ozdravljenja, nisu to učinili. Veoma je teško pokoriti oholost u njima ili podvrgnuti njihov ego. Oni koji su rekli da su išli da bi se nad njima molile molitve oslobođenja, otišli su uopće ne vjerujući da nose tog duha; a odbijanje onoga što nose ne pomaže mnogo, jer se zatvaraju Duhu koji je pripravan ozdraviti ih.

Izebela koja je sebe nazivala „proročicom“ učila je i odvodila Božje sluge na stranu. Stoljećima je ona bila okolo, tražeći da napadne proročko služenje dano osobi ili Crkvi, i tamo gdje je proročki dar prisutan, budite sigurni da će se Izebelin duh prije ili kasnije očitovati. Ponekad dvojim da osoba koja nosi Izebelin duh, uopće ima pojma da ga nosi, jer ta je osoba odlučna postići svoj cilj pod svaku cijenu.

Vjerojatno najzavodljivije mnogima je to što je Izebela bila religiozna i činila pobožnosti. Ona je bila kći Etbaala, što znači „s Baalom“. Ona je svoga muža navela da slijedi Baala. Ahab ju je oženio protiv Božje zapovijedi. Ime Izebel znači „bez stanovanja ili nastambe“. Pravo objašnjenje Izebele može se opisati kao klanjanje svojoj volji.

Neke Izebeline karakteristike

Prava bitka s Izebelinim duhom je oko ljudi. U crkvi, taj duh želi vladati i kontrolirati Božje ljude. Ako nismo ljudi odluke, potpast ćemo čari Izebelina duha. Ona podupire i snažno utječe kako u vjerskim tako i u političkim organizacijama. Kad je Izebela religiozna, ona upotrebljava svoju krivu silu protiv pravog Božjeg proročkog toka. Ona mrzi proroke i proročko služenje. Osobito mrzi pokajanje, poniznost i zagovorničke molitve, zato što to uništava njene tvrđave nepopustljivosti i oholosti.

Izebela voli pokazivati smisao moći koju nema. To temelji na zastrašivanju kako bi zamaglila umove onih koje želi tlačiti. Koliko često taj duh pokušava koristiti utjecaj: u crkvi - „Ako poduzmete tu akciju, mi ćemo zadržati našu desetinu.“ Ili: „Podložite mi se ili ne ćete imati duhovno pokriće!“ A u duhovnim organizacijama: „Ako na to ne gledate na moj način, ja ću se povući, a vi ćete djelovati bez mene, a sav posao koji sam uradio, ja ću zadržati.“ Da, ako čovjek ne ide u korak s njihovom akcijom, bit će posljedica. Zastrašivanje uvijek traži pokretanje neke osobe preko prijetnji. Takvo korištenje straha stavlja žrtvu pod kontrolu iz straha da ne izgubi nešto što joj je dragocjeno. To je ucjena i daleko je od Božje ljubavi, jer to su sve neprikladni načini, korištenje nezakonite moći i vlasti, korištenje moći koja nama nije dopuštena. To nikako ne znači da se osoba ne bi smjela braniti, nego prije da bi to moralo biti učinjeno na pravi način. Manipuliranje, zastrašivanje i dominiranje nad drugim ljudima je razmetljivo korištenje kontrole i nelegalne ovlasti.

U prvo vrijeme mojega svjedočenja, dok sam bila u Švicarskoj, prišla mi je jedna gospođa, koja je izgledala prilično blaga i željna pomoći u prijevodima na francuski. Budući da ja još nisam imala nikoga, prihvatila sam njezinu ponudu. Njezin je muž radio u školi, a predavao je Francusku književnost. Činilo se da je ona prava osoba za prijevod, jer joj i muž može pomoći u prevođenju. Ali nakon što sam pročitala tekst koji mi je dala, otkrila sam da je terminologija bila daleko od biblijske terminologije. Isusove jednostavne, jasne, riječe okrenule su se u francusku književnost, izgubile su onaj dodir intimnosti. A kao što znamo PŽUB ima zaista veoma blisku terminologiju Svetog pisma. Zapravo ima mnogo navoda iz Svetog pisma. Uzela sam slobodu promijeniti neke biblijske riječi uzevši iz ih francuske biblije. Kad je ona vidjela da sam se ja usudila intervenirati u, kako je ona rekla, „njezinu“ poslu, zaprijetila mi je i optužila me da se miješam u ono što je ona nazivala savršenim francuskim, prijetila mi je kao jednoj neznalici, koja ne poznaje rafinirani francuski jezik, podsjećajući me da njezin muž predaje francusku književnost itd. Napisala mi je neugodno pismo i rekla da će oni to učiniti na njihov način, bez mojega mijenjanja jezika i stavljanja u biblijski jezik, ili će se oni povući. Nakon što sam se posavjetovala sa svojim ispovjednikom, on mi je rekao da ih pustim da odu.

Nazvala sam je i rekla da ne prihvaćam ono što je rekla. Frustrirana, tražila je da joj vratim njezin prijevod. Odmah sam se okrenula našem Gospodinu i zamolila ga da mi pošalje prevoditelja. Te iste večeri nazvao me Lucien Lombard i pitao da li bi on možda mogao pomoći u nekom poslu, možda u prevođenju? Tako naš Gospodin djeluje! Ako jedan instrument podbaci, on ga zamjenjuje drugom osobom. Nema problema!

Ta gospođa, pošto je bila zaustavljena u radu prevođenja, napisala je svoju knjigu 'božanskih poruka'. Otišla je u Belgiju i tamo ju je tiskala. Izebelin duh je također i osvetoljubiv. Ta gospođa se javljala mnogim mojim prijateljima i govorila kako sam ja zla, a da i ona ima viđenja. U jednom svom viđenju, rekla je, vidjela je Padre Pia koji joj je dao na znanje da sam ja zaista veoma zla i da sam krivi prorok. Budući da joj to nije bilo dovoljno, otvorila je web stranicu protiv PŽUB. Njezino poslanje je bilo uništiti Božji proročki tok. Prema mome saznanju njezina web stranica i dalje stoji.

Razni drugi Izebelini načini izigravanja učitelja - izigravanje mučenika

Samosaželjenje je svjesna rezignacija i prepuštanje mentalitetu žrtve. „Kad se vidite kao žrtvu, vi doslovno upadate u grijeh s Izebelom, jer joj se ne protivite“, kaže se u jednoj knjizi o Izebelinom duhu. Ljudi govore o bratskoj ljubavi, ali rade potpuno protivno, svjesno i nesvjesno. Ta „ljubav“ nije božanska ljubav ili neka rafinirana ljudska ljubav. Prije da je to potpuno sebična ljubav, sa svojim vlastitim ciljem, koja traži priznanje ili kontrolu. Oni će čak upotrebljavati religiozne termine, post, a o vjerskoj prigodi iznijeti svoju volju da bi je promakli. Oni će citirati poglavlja iz Svetog pisma i propovijedati vam i održati vam čitavu konferenciju o moralnim vrijednostima da bi vam pokazali kako ste vi griješni i kako su vaše misli daleko od Boga, potpuna suprotnost njima koji su tako dobri, ali su žrtve. Drugim riječima oni izigravaju učitelja koji je duhovno uzdignut i nadmašuje vas, namjesto poniznih Božjih slugu koji slijede ono što Sveto pismo kaže: „Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih.“[3]

Primjetila sam da Izebela ima mnogo lica. Ona će poprimiti svaki oblik sve dok ne postigne svoj cilj. Drugo lice s kojim bi manipulirala, jest lice mučenika, namjesto da izigrava učitelja. Taj oblik Izebele pokušat će izmanipulirati sa svakim, optuživat će ljude kao zle prema njoj. Takvi ljudi idu okolo da bi vas natjerala da povjerujete kako ih vi ne razumijete i da progonite nevinu krv, baš kao što je Žrtvovano Janje ili mučenici, kao što su Sveci Mučenici. Mi smo imali jednoga koji se uspoređivao s Isusom, Vrhovnom Žrtvom, kad je Isus bio prisiljen napustiti Izrael zbog Heroda. Ta osoba o kojoj pišem nosila je Ahabov duh i bio manipuliran Izebelinim duhom. U to vrijeme, premda je nosio Izebelin duh, ali kroz karakteristike toga duha, počela sam vjerovati da osoba može imati dvostruku osobnost, tako bi mogao biti s duhovima koji su zaposjeli ljude. Vjerujem da je ta osoba, na koju mislim, nosila oba duha; u tom posebnom događaju, o kojem ću govoriti, nosio je oba duha.

Vođa jedne naše molitvene zajednice dopustio je drugoj osobi, koja je imala Izebelin duh, da preuzme ne samo njegove duhovne aktivnosti iz njegovih osobnih sebičnih razloga, nego također i našu molitvenu zajednicu. Mislio je govoriti o Izebelinom duhu kao proroku i iscjelitelju i da će mu to priskrbiti popularnost molitvene zajednice koja je bila u opadanju i gašenju. Kad sam otkrila i usprotivila se tim dvama duhovima, taj vođa koji je nosio Ahabov duh, pokušao je okriviti druge nevine ljude, optužujući ih za mnoge stvari. Zato vjerujem da čovjek može nositi oba duha. Od Ahaba postane Izebel, zato što ta osoba nema problema s laganjem sve dotle dok postiže svoj cilj. Izebel nema problema s laganje, poznata je kao notorna lažljivica. Taj vođa naše molitvene zajednice bio je prisiljen napustiti ne samo molitvenu zajednicu nego i zemlju u kojoj je živio, da bi izbjegao sud koji ga je optužio i još uvijek je pod tom kaznom. Premda mu je bilo savjetovano da ide na duhovne vježbe za odrješenje i ozdravljenje, on je odbio, smatrajući da je on nepravedno napadnut. Preuzimajući duha mučeništva, nažalost uvojačili bi mnoge za svoju „parnicu“. To ih već zadovoljava i da ih ne nose, oni uzrokuju podjelu i postaju odvratni Božjim očima.

Također je posve uobičajeno za neke ljude s Izebelinim duhom da banu u nečiju kuću bez najave, govoreći da mu je Bog rekao da ide i moli za neku posebnu potrebnu. Oni se osjećaju pozvanima da mole nad drugima, ali to nije od Boga.

Suprotstavljanje Izebelinom i Ahabovu duhu

Kad se Izebelinu duhu suprotstavi istina, to će se smatrati kao protivljenje neprijatelja. Tada on vrši protunapad napadajući tog „neprijatelja“. Zapravo nema veće srdžbe od one koja se dogodi kad se suprotstavi osobi koja kontrolira. Ta osoba nikad ne će priznati krivnju niti odreći se osjećaja moći i vratit će milo za drago suprotstavljaču. Obrana je uobičajena reakcija kad se učini sugestija. Oholost pomiješana s nesigurnošću, koja je duboko ukorijenjena, ne može prihvatiti ispravljanje, zato što sva ispravljanja vidi kao odbijanje. Zato vi nikad ne ćete čuti neku osobu s kontrolirajućim duhom da prizna da je pogriješila. Uvijek je to krivnja nekoga drugoga. Nikada nema ispovijedanja krivnje, kajanja ili iskrenog grizodušja.

Izebelin duh je u suprotnosti s voljom Božjom. Njezina volja postala je bog. Njezina volja mora biti provedena bez obzira na posljedice. Ne samo da je Izebel ukrala vlast, ona je manipulirala s ljudima u vodstvu. Ona je koristila laži i izvrtanja. Bog čeka da joj se netko suprotstavi - da joj se usprotivi. Mnogi podlegnu Ahabovu duhu i jednostavno okrenu glavu od njezine taktike. Razlog tomu je to što je ona religiozna i marno radi u Crkvi. Najveća slobost među vođama je strah od suprotstavljanja. Oni žele mir bez plaćanja cijene suprotstavljanja manipulaciji i kontrolirajućim taktikama Izebelina duha.

Sjećam se kad sam se morala suprotstaviti ljudima s tim duhom, kolike optužbe su se najednom izlile iz njihovih usta! Mržnja koja se najednom pokazala podsjetila me kad me je na početku napadao Sotona. Terminologija je bila potpuno ista i zato sam prepoznala Sotonu u tim ljudima. Prije toga oni su me smatrali prijateljem i bili veliki poklonici moga poslanja, ali nakon što sam im se suprotstavila, oni bi me vukli po blatu i nazivali me raznim imenima, kao i krivim prorokom, a moje poslanje i svjedočenje nazivali bi „potpunim smećem“. Interesantno, ali oni su reagirali svi na isti način! Premda bi Ahabov duh reagirao na drugi način.

Zanimljivo je kako su Izebeline reakcije iste ovima sotonskim. Kad se na početku đavao pokušao infiltrirati u ova moja pisanja, a ja bi ga otkrila, njegov bi jezik najednom od „božanskog“ postao vulgaran. Ovi ljudi koji su me „voljeli“, nakon što sam im se suprotstavila, okrenuli su se u fanatike da unište mene i moj ugled.

Ponekad Izebel privremeno postane pokajnica, ali uskoro se vraća natrag svojim kontrolirajućim taktikama. Kad se dođe do molitve, ona bi molila za svoje vlastite ciljeve. Tu nema nikakve moći. Istinska, gorljiva zagovornička molitva dovodi da se srca promjene od oholih i nadutih u pokajnička i ponizna; od toga nema smrtonosnijeg udarca Izebelinu duhu. A tipično je za Izebel da će se ona žaliti kako nije dovoljno cijenjena. U njezinoj egocentričnoj naravi ona nema granica, lažući i pretjerivajući ona čini da izgleda duhovno; nakon svega, budući da je samoživa, nitko nije toliko važan kao ona.[4] Izebel će tvrditi opet i opet da su njezine odluke rezultat velikih molitava. Ona zna kako zadobiti simpatije gotovo svakoga.

A što se tiče Ahabova duha, poznato je da se odriče svoje vlasti. Radi se o umu koji izbjegava suprotstavljanje i niječe pogrješke. Ahabov duh je slab i plašljiv. On voli svoju poziciju, ali se boji suprotstavljanja. Radi u paru, duh Ahabov i Izebelin tiho formiraju zavisan suradnički odnos. Oboje trebaju druge radi ispunjenja svojih ciljeva. Jednom pastoru, koji je pod utjecajem Ahabova duha, bit će potrebna pomoć nekoga s Izebelinim duhom, kako bi popravio poziciju i zadobio popularnost. Taj pastor može dopustiti toj osobi da upotrijebi njegove ili njezine „darove“ za njegove vlastite sebične ciljeve, a to je jedino da bi zadobio popularnost pod svaku cijenu. Djelujući na taj način, svakom ranijem toku istinskog proroštva koji je tamo bio, dat će manje važnosti i na kraju će biti ušutkan. Kad se to dogodi u njihovoj će crkvi nastati duhovni vakum.

Iznenađenje, iznenađenje!

Jednog je dana jedna od naših molitvenih zajednica imala svoj privatni sastanak kako bi raspravljali o nekim predstojećim događajima. Tog su dana neočekivano došla dva gospodina koje su oni površno poznavali i koji su tvrdili da imaju dar proroštva. Kad su upali usred tog sastanka nitko im nije rekao ni riječi! Zapravo neki su bili sretni što ih imaju, misleći kako bi oni mogli biti Bogom dani da riješe problem o kojem su raspravljali. Nažalost duhovnik te zajednice tajno ih je promicao, utjecajući na cijelu zajednicu da mu povjeruju, ne znajući da su obojica nosili Izebelin duh. Ta dvojica nisu imala nikakva posla na tom sastanku, ali su se sami pozvali da ostanu. U tren oka započela je komunikacija s Božanstvom i „božanske poruke“ su počele pljuštati na nekoliko ljudi koji su bili tamo. Te poruke su im govorile što da rade. Nitko nije zatražio da oni odu, obzirom da su im „božanske poruke“ laskale i godile, te je stoga bilo teško za bilo koga da nešto poduzme. To je bio đavlov mamac. Nitko se nije usudio suprotstaviti im se. Mnogo kasnije, ljudi koji su primili te „božanske poruke“ shvatili su da one nisu došle od Bog.

Suprotstavljanje je stvarno jedini „lijek“ za postupanje s Izebelinim duhom. Problem je u tome što se mnogi ljudi boje suprotstaviti, znajući da će to stvoriti ružnu sliku. Zbog toga oni produžavaju neizbježno.

Manipulacija, kontrola i ucjenjivanje

Dvije su stvari uvijek mučile Crkvu - kontrola i želja za dominacijom. Ta moćna borba uvijek je dijelila i činila kratki spoj u moći Crkve.

Najlukaviji, a opet i najuobičajeni način kojim se duh kontrole služi jest manipulacija. Manipulacija se koristi na nekoliko načina: kao što su laskanje, samosažaljenje, aludiranje na nešto itd. Manipuliranje da bi se došlo do novca dolazi u mnogim oblicima. Najsmiješniji oblik koji sam čula bio je slučaj jedne „vidjelice“ koja je otvorila kuću molitve i stavila obavijest kojom objavljuje da što čovjek više dà novca za tu kuću molitve, to je manji rizik od odlaska u čistilište. Davanje novca vodi ravno u raj! Nažalost, mnogi dobri ljudi su povjerovali toj „vidjelici“ i sipali svoj novac! Bez bojazni ona je koristila njihov novac za skupi automobil ili druge potrebe njezina muža. Kad sam joj se jednog dana usprotivila, od te „drage“ prijateljice kakva je nekad bila, preokrenula se i pokazala mi svoje prave boje. Optužila me je da sam krivi prorok i uzbunila mnoge ljude, za koje je znala da su čitali PŽUB poruke, predlažući im da spale knjige. Mnogo se namučila da bi poduzela sva sredstva da uništi mene i moje poslanje. Shvatila sam kad jednom otkrijete i svima objavite Izebelin duh on odlazi u podobne osobe i izigravajući duhovnu osobu, one postaju upravo suprotno. Ona će objaviti rat i napraviti toliko buke iz straha da će drugi u njoj vidjeti njezinu lažnost. Ona je pozivala ljude koji su bili naši distributeri u SAD-u, tražeći od njih da spale moje knjige i video kasete dajući im najbolje razloge kao: „Bog je od mene tražio da vas upozorim“ itd.

Streljivo je također posebno pitanje. Izebele neprestance skupljaju streljivo. Prikupljaju informacije koje mogu koristiti protiv vas u slučaju ako bi izgubile svoju nadzornu moć. Sve što bi prikupile upotrijebile bi protiv vas bez milosti. Ovdje imamo slučaj kad je Udruga bila formirana. Osobi, o kojoj govorim, bila su dane velike ovlasti u orgniziranju mojih skupova, za izvješća, časopise i drugo. Zadobio je poštovanje jednog od naših bliskih svećenika i uspio ga izmanipulirati do točke da ako se ja nisam slagala s njim, on bi me optužio kod tog svećenika i okrenuo ga protiv mene. Ako sam se usudila sama organizirati neki skup, dogovarajući ga izravno s organizatorima, bez njegova posredstva, on bi odmah izvijestio tog svećenika koji je vikao na mene i prijetio mi otkazom. Čak mi je rečeno da taj svećenik u svemu vjeruje toj osobi, kao što čovjek vjeruje duhovniku ili ispovjedniku! Natjerao je tog svećenika da od mene zatraži sve informacije koje sam imala, inače će me on prijaviti, pa ću biti u nevolji. On mora biti obavještavan o svemu.

Kao da to nije bilo dovoljno, najednom se taj čovjek počeo ponašati čudno, tvrdeći da i on prima nutarnji govor (lokucio) od Isusa. On bi padao u neku vrstu transa i svima davao neke odredbe, tvrdeći da su te odredbe došle osobno od Krista. On je izigravao proroka. Na jednoj duhovnoj obnovi on bi okupio neke ljude koji su bili u istoj zemlji u kojoj je on živio, i pokušavao ih pridobiti na svoju stranu, govoreći: „Isus vam kaže da slijedite mene, a ne Vassulu. Njezino poslanje je završeno!“ Njegov cilj je bio podijeliti našu skupinu i zadobiti na svoju stranu što više ljudi. Otišao je tako daleko da je rekao: „Isus mi je rekao da ću biti onaj koji će preuzeti PŽUB poruke, zato što su poruke s Vassulom završene.“ Kao da je PŽUB nekakvo naslijeđe! Kad bi „počivao“ u duhu on bi imao „raspinjanje“ i davao bi nam „božanske poruke“. Nije bilo nikakve koristi da ustrajavam na tome da sve što je on činio ne dolazi od Boga, budući da je on imao potpunu podršku tog svećenika koji je vodio cijelu zajednicu.

Na kraju, kad sam mu se suprotstavila, a također i tom svećeniku, cijeli se pakao prolomio. Izgubila sam ih obojicu. Za nas to nije bio gubitak nego oslobođenje od tog Izebelina duha; jedino nam je bilo žao što smo izgubili svećenika, jer je to bio dobar svećenik, ali zaslijepljen i izmanipularan od tog duha. Mnogo godina je prošlo, da bi na kraju taj svećenik shvatio svoju pogrješku i ponovno mi se javio. Onaj čovjek je jednostavno nestao.

Zato kad ljudi pokušavaju manipulirati ili dominirati voljom drugih, to je izravno gaženje Božjih zakona i dolazi od vlasti Sotone .

Kontrola je također i zadržavanje informacija. Izebela ima moć nad vama kad zna nešto što vi ne znate u danim okolnostima. U očima Izebele posjedovanje informacije koju vi nemate je moćno oružje kontrole.

Napasti

Uočila sam da mnogo put kad čovjek dobije veću odgovornost od drugih, radeći u našim zajednicama, ljudi počnu biti napastovani misleći da su izuzeti od ispravljanja. Baš kao što je bio gore opisan slučaj. Od najveće je važnosti ostati ponizan, imati srce sluge, a ne tiranina. Vjerojatno ego stoji na putu više nego ikakva druga činjenica da bi postali odogovrni. Kad se ne zna upravljati egom, netko kome je dana odgovornost, počinje misliti o sebi da je nepogrješiv i bez mane. Isus je naš primjer i on se protivi oholima. „Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost“.[5] Svatko tko dolazi u napast da kontrolira otvara vrata Izebelinu duhu.

Jedna od glavnih karakteristika onoga koji kontrolira jest da on mora biti u pravu. Nema tolerancije da bi bio u krivu ili da bi rijetko, ako je to uopće moguće, priznao da je činio krivo. Izebelin duh nikad nije kriv, osim ako se ne radi o privremenom priznanju krivnje da bi se od nekoga zadobila „ljubav“. Kad se Izebel ispričava, to nije nikad iskreno pokajanje ili priznavanje krivog djelovanja nego: „Žao mi je što su tvoji osjećaji bili povrijeđeni.“

U dijalogu Izebel će iskrivljivati stvari dotle da vas najtera da osjećate potrebu da se ispričate zbog toga što ste je naveli na krivu odluku. Također sam uočila i neke druge karakteristike Izebelina duha. Onaj koji kontrolira uvijek će uzeti slavu za nešto što izgleda dobro. On će brzo zanemariti one koji su odradili težak posao i lako će pogaziti ljude žrtvujući sve etikete koje pripadaju onomu kojemu se daju.

Duh ili tijelo?

Je li Izebel duh ili djelo tijela? Izebel je duh, ali on nalazi pristup kroz nerazapeto tijelo. Nikad ne ćete imati osobu s kontrolirajućim duhom koja priznaje krivicu. Uvijek je kriv netko drugi. Ako ustrajavate na njegovoj isprici i usprotivite se kontroloru, vjerojatno ćete primiti vrišteći odgovor kao: „Da, naravno, ja nisam u pravu. Ja sam uvijek kriv!“ To sarkastično pljuvanje daleko je od pokajanja.

Zbrkani razgovori

Jedan od njihovih prefriganih načina da izmaknu onomu koji im se suprotstavio, jest pokušavati zbuniti vas mijenjanjem predmeta razgovora pet puta u minuti. Zbrka ih drži „neotkrivenima“ i pokrivenima. Zato je nemoguće logički razgovarati s Izebelom. Oni će napisati nekoliko stranica iznoseći razne vrste drugih situacija od one kojoj se vi protivite. Taj kontekst će biti tako nejasan da ne ćete znati ni gdje je rep ni gdje je glava. To je razgovor u kojem oni jednostavno govore gluposti da bi vas zaveli i zbunili, nikad ne odgovarajući na vaša pitanja. U takvoj situaciji čovjek mora ponavljati pitanje i zatražiti da odgovore samo na vaše pitanje. Jer oni to nikad ne čine. Nikad to ne žele.

Razgovor u monologu

Mnogo puta oni koji nose Izebelin duh govore non-stop. Oni imaju potrebu osjetiti moć i vlast i učinit će sve da to postignu. Smatraju da oni znaju više od bilo koga; zato oni dominiraju cijelim razgovorom. Izebel koristi razgovor kao oblik kontrole. U tipičnom razgovoru oni vode cijeli razgovor, bilo da je o sportu, vremenu ili Kraljevstvu Božjem. Zbog tog oblika kontrole ta osoba je u stanju od svakoga izvući informacije iz njegova života. Cijeli razgovor s njim je jednostran. Vi ste slušatelj. Pa ako ikad bude kakve stanke i vi poželite nešto reći, Izebel vas isključuje i ne želi vas čuti.

Ego

Više nego da bi se oni vidjeli kao posvećeni sluge u Božjim poslovima, koji voljno volontiraju u služenju Bogu, oni sebe vide kao šefove izvršnih odbora velikih kompanija. Bog ih pak više vidi kao sluge. Bog je Šef Izvršnog Odbora. Njihov odnos teži ka okruženju. Oni šefuju ljudima okolo, vode duhovne poslove kao posao prije nego Kraljevstvo Božje. Ono što se mora reći najmanje je velika potreba umiranja svojemu egu i poniznosti. U Božjem Kraljevstvu nema mjesta za ego .

Bez sumnje da Bog izabire nas da mu služimo bez naših vlastitih planova. Jer, mnogi od nas odlučni smo služibi Bogu „na naš način“.

Zato mi moramo razraditi i priznati njegovo vođenje i razumjeti njegove riječi: „Ja sam Loza, a vi ste grane. Onaj koji ostaje u meni, i ja u njemu, rodi mnogo roda; jer bez mene ne možete ništa učiniti.“ [6]

Neki ljudi koji su se promijenili u srcu i priznali Boga kao Broj Jedan u svojem životu rade svoje vlastite stvari za Boga. Oni su usamljenici i nisu timski radnici. Bez života molitve ne će biti sigurnosti u ono što Bog govori i zavladat će pasivnost i mlakost. Isus nije bio na zemlji da bi provodio svoju volju, nego da izvrši volju Očevu. Kao vjernici mi moramo objediniti naše vlastite planove i tražiti ispunjenje Božjih nakana u našem životu. Duh Sveti je Vođa koji nam otkriva svoje nakane.

Vidjeli smo kako je Izebelin duh pun ega, a i zavisti. Željeti (zavidjeti) darove Duha koji su dani drugima za vlastitu slavu je grijeh. To sliči grijehu Kaina nad Abelom. Abel je bio ugodan Bogu i zbog egoističnih razloga i zavisti Kain je prerezao vrat Abelu. Ovdje posebnoj pozornosti donosim one koje sam čula kako govore ljudima: „Idite kući i vježbajte govor u jezicima!“ Kao da netko može vježbati taj dar dan Duhom Svetim, kao što se vježba lekcija iz glazbe! Sjećam se jednog mladog svećenika koji je tražio našu molitvenu zajednicu da često dolaze k njemu da bi vježbali dar govora u jezicima. Kad se ništa nije dogodilo, nakon nekoliko „lekcija“ on je okrivljivao zajednicu govoreći da je među njima zla osoba koja blokira izlijevanje Duha i on ih je otjerao!

Nedavno sam čula da je netko iz naših zajednica išao davati lekcije iz proroštva: drugim riječima da predaje proroštvo. Zar smo zaista došli dotle? Koliko se još može iskrivljivati Sveto pismo? Jer to je iskrivljivanje i krivo interpretiranje Riječi Božje! Duh Sveti ne prodaje i ne trguje svojim darovima, nego ih daje slobodno onome koga izabere. Dar jezika je stvarnost molitve koja je veća od naravne molitve. „Jer koji govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu; nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.“[7] Dakako, sv. Pavao kaže da bi bilo bolje da bude netko tko bi mogao prevesti taj jezik za dobro Crkve i on nastavlja da je proroštvo vrjednije zato što se Crkva može okoristiti njime.

Kada vjernik moli u jezicima on prelazi ograničenosti svojega uma i govori Bogu u Duhu. Zapravo to je isto kao sa svim darovima Duha Svetoga - proroštva, riječ znanja, riječ mudrosti itd. Ni jedna manifestacija Duha nije proizvod uma, nego je to dar i manifestacija Duha Svetoga.

Zato upozoravam svakoga koji ide na neke „posebne lekcije“ da ih samo Duh Božji daje.

Završit ću ovako: želim dodati da je mnogo od ovoga uzeto iz knjige R.T. Kendala koji je napisao dva toma o Izebelinom duhu. Početak ovog članka su poglavlja uzeta iz grčko pravoslavnih svećeničkih izvješća. Ostalo su moja iskustva.

Premda sam usred pakiranja zbog selidbe, a sada je 18 h, jer napuštam Rim. Uspjela sam završiti ovaj članak. Zbog brzine, molim vas oprostite mi pogreške, a i pogrješke u engleskom, a možda i ponavljanje poglavlja. Cilj ovoga što radim jest za naše dobro. Pročitajte pažljivo i pogledajte da li itko možda počinje zadobivati obličje tog duha. Ako mislite da ste prepoznali sebe u bilo kojem dijelu, zapamtite ništa nije izgubljeno, postoje širom otvorena vrata za bijeg, a to je: POKAJANJE.

Bog vas sve blagoslovio,

U Kristu,

Vassula.

(Ovo pismo je napisano u prosincu 2004. Godine.)

[1] Đavolskom.

[2] Otkr 19-10.

[3] Filip 2, 3-4.

[4] Tj. oni - misli se na nositelje Izebelina duha.

[5] 1 Pt 5, 5.

[6] Iv 15, 5.

[7] 1 Kor 14, 2.