VASSULIN GOVOR NA HODOČAŠĆU U RIM 2015.

VASSULIN GOVOR NA HODOČAŠĆU U RIM 2015.

Papa Franjo i Antiohijski patrijarh Sirijske pravoslavne crkve sastali su se 19. lipnja 2015. očitovali su svoju želju da zajednički rade na punom zajedništvu ovih dviju crkava. Slavljenje Uskrsa 'na dva različita nadnevka izvor je velikih nelagoda i slabost zajedničkog svjedočenja crkve u svijetu,“ rekao je Patrijarh, zahvaljujući papi Franji za nedavno „razmatranje o poduzimanju inicijative po tom pitanju.“

Susrevši se s grupom svećenika u Rimu, 12. lipnja ove godine, papa Franjo je rekao da je Katolička crkva „voljna ustanoviti fiksni nadnevak za Uskrs, tako da bi svi kršćani, bili oni katolici, protestanti ili pravoslavni, mogli slaviti na isti dan.

U sadašnjoj situaciji je ovako, i ispričao anegdotu: „Sreli se katolik i pravoslavac, i jedan od njih reče: 'Tvoj Krist je uskrsno? Moj će uskrsnuti iduće nedjelje.“

U svom govoru papa Franjo je poticao ove dvije crkve na 'dalje jačanje veza prijateljstva i bratstva' u ovim vremenima 'teških kušnji i trpljenja' za kršćane, kao i da 'ubrzamo naše korake ka zajedničkom putovanju, držeći oči usmjerene na dan kad ćemo moći slaviti našu pripadnost jednoj Kristovoj Crkvi, oko istog oltara žrtve i hvâlà.“

Ove dvije crkve moraju „razmijeniti blago naših tradicija kao duhovnih darova zbog toga što nas to blago daleko više sjedinjuje nego što nas razdvaja,“ rekao je on.

Ove riječi podsjetile su me na mnoge poruke iz Kristova apela crkvama da se sjedine. A ono što me ohrabruje jest to što Gospodin tako često govori slijedeće: „ne budite obeshrabreni; vaš Spasitelj je na svom putu Povratka;“

Isus traži da budemo kao djeca koja pripadaju istoj obitelji, jedno kraj drugoga, i da budemo jedno, a ne jedan protiv drugoga, jer duh razdvajanja više ne smije biti među nama.

U Svetom pismu pisano je: „Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisiti.“ (Jak 4, 10). I tada, i samo tada, mi ćemo biti kadri znati božansku volju Božju, jer on će pokazati svoju moć samo nakon što nas svede na ništicu, a to je umiranje samom sebi. Tada će njegova sveta nazočnost protjecati kroz suhoću naše duše poput rijeke, iscjeljujući nas i oživljavajući nas.

Mistično Tijelo Kristovo još uvijek leži razjedinjeno. To me podsjeća na jednu od poruka u kojoj Isus kaže: „moje je Tijelo osakaćeno.“ Tako kad je Krist došao i govorio mi o svojoj Crkvi, on zapravo dolazi svima nama da bi nam rekao isto: „Oživi moju Kuću, uljepšaj moju Kuću, i sjedini moju Kuću.“ Oživljavanje je zacijelo potrebno da bi se mogla uljepšati njegova Crkva. A onda dolazi najteži dio, sjediniti njegovu Crkvu. To može doći samo kroz poniznost i ljubav, a iznad svega kroz poznavanje i razumijevanje Boga. Zatim, kad je naše zdravlje obnovljeno, naša će nam duša braniti da opet padnemo i upijamo otrov koji smo upijali sve ove godine u svojoj jadnoj podijeljenosti.

Da bismo postigli jedinstvo mi moramo proći kroz preobraženje i to sve dotle dok smo podijeljeni, jer to se odražava na zajedničko dijeljenje istog kaleža, kad dođe do toga, oko istog oltara – što dokazuje da se ova preobrazba još nije dogodila unutar nas, jer još uvijek živimo raskomadani. Naše jedinstvo pokazuje se samo površinski, ali kad se počne dublje kopati, čovjek nalazi predrasude i strahove, oklijevanja i sumnje. Jedinstvo još uvijek nije stavljeno u praksu. Bez ovog preobraženja mi ne ćemo moći prodrijeti u Božje dubine da bi ga shvatili, i tako znali njegovu volju. Većina nas zna da je volja Kristova da mi budemo jedno, a ipak očito je da nismo poslušni njegovoj volji. Krist kaže: „dođite kakvi jeste; ne odvajajte se …“ a ipak kad čovjek tako učini i prakticira jedinstvo, on je kamenovan.

Mi smo neposlušni Kristovoj volji. Da opet svakoga podsjetim na to što On kaže u svojoj molitvi Ocu: „Da svi budu jedno, kao što si Ti Oče u meni i ja u Tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao“ (Iv 17, 21). Zato On želi da budemo jedno, a ne raščlanjeni. On želi da konsolidiramo njegovu Crkvu. Ali mi smo skloniji u svojim planovima dati prioritet drugim stvarima, radije nego slušati Kristove hitne pozive na sjedinjenje, jer se tobože o ovome ili onome mora prvo prodiskutirati i izgladiti.

Crkvi je potrebna konsolidacija, a sjedinjenje je jedina nada za konsolidiranje Crkve. A kako je to danas, Crkva svakodnevno gubi svoj sjaj u svojemu slabljenu, do točke da čak ne može ni ustati i sama po sebi crpsti ulje i ozdravljujuće pomazanje iz Izvora Života koji je Duh Sveti.

Bog od nas traži promjenu iznutra. On ne želi čuti kako mi govorimo: „Ah, ali mi smo vjerni i poslušni zakonu Crkve.“ Nije dovoljno da bi samo bili poslušni zakonu Crkve, kaže Gospodin. On kaže da nas naša krutost osuđuje. Mnogo put govorimo o zakonu, ali ga ne nosimo u svojemu srcu. A što je srce zakona ako to nije ljubav? Ali mi težimo usredotočiti se više na slovo zakona i zanemariti živjeti srce zakona.

Da, uspjeli smo prognati određeni znak vjere, a to je božanska ljubav, kao što Krist kaže o krjeposti ljubavi: „Po ovome svi će ljudi znati da ste vi moji učenici, ako ljubite jedni druge.“ A ipak, Kristova ljubav primorava ga da razvije beskrajno milosrđe prema našoj podijeljenosti, podijeljenosti koja nam je donijela suhoću i tvrdoću srca uništavajući Crkvu i dovodeći do opće apostazije u kršćanskom svijetu. Ta podjela prazni crkve i mnogi od naših najljepših katedrala prodane su da bi postale restorani, hoteli, kafeterije, kazina, ili preoblikovane za alpinističko penjanje po zidovima katedrale. Mislite li da svijet, koji je u apostaziji, mari za to? Danas svijet, odmetnut kako jest, nema mjesta za Boga, jer je zauzet samo-ostvarenjem, slaveći sebe samoga. Danas svijet odbija dati slavu Bogu i mi živimo u vrijeme kad je svako dobro pretvoreno u zlo. Kršćani su neprestance dekristijanizirani zbog svoje podijeljenosti. A sada mnogi kršćani padaju u ruke neprijatelja i klani su kao ovce na klanju.

A još je češće, i još hitnije, ovo što Krist kaže: „Dokažite se u očima svoga Tvorca sagnuvši se; dokažite se u očima svoga Tvorca sjedinjujući nadnevak Uskrsa; dokažite mi se zajedničkim lomljenjem Kruha; obucite se u veličanstvo i sjaj poniznosti, a ne u vanjski izgled vjere i pobožnosti.“ 25.11.91.

Kao što vidite mi bez straha kršimo njegov zakon ljubavi pred samim njegovim prijestoljem. Sveto pismo kaže: „Tko dakle može dobro činiti, a ne čini, počinja grijeh.“ (Jak 4, 17). Sveto pismo ne laže i ne smije se odbacivati.

Nadalje, kako mi očekujemo da će Crkva biti vjerodostojna pred očima svijeta kad propovijeda mir, ljubav, jedinstvo, bratstvo i pomirenje zemljama koje masakriraju svoj narod, kad mi, istodobno unutar svojih vlastitih krugova, masakriramo Tijelo Kristovo svojom podijeljenošću bez kraja. Mi, kraljevsko kućanstvo Kristovo, trampili smo slavu za sramotu. Bog nas sve poziva, i zove da budemo jedno, tako da svijet može vjerovati (Iv 17, 21). Zato samo kad Crkva postane jedna bit će izliječena i zadobiti svoju snagu. I tada će biti kadra pomiriti svijet s Bogom. Istodobno, kad ona zadobije svoju snagu, ona će biti kadra srušiti sve sile tame koje zamračuju svijet i vladavinu Zloga, koji nas drži ne samo raspršene, nego se igra s nama i vitla poput žonglera.

Zato, dajte da od sada položimo vijenac ljubavi na glavu našega Gospodina, namjesto što ga neprestance krunimo trnjem. Zaključit ću govoreći da će jedinstvo doći samo onda kad svi mi budemo istinski ljubili Isusa Krista i prakticirali vidljivo jedinstvo, ne samo riječima.