5. lipnja 1992.

malena, prostodušna moja, brani Istinu do smrti; nastavi mi se predavati čitava, meni, svome Bogu, i posveti  sve dane i noći molitvi, žrtvi, pokori; predaj mi svoju volju, i neprijatelj ne će imati prilike da ti se približi; nastavi sa zdravim naučavanjem kojem sam te učio i ne brini se kad te tvoji tužitelji kleveću; sa svoga Križa pozivam na sjedinjenje, zato nikad ne gubi pouzdanje, jer to sam ja, Uskrsli, koji svakoga poziva; nisi to ti, to sam ja, Krist i vaš Otkupitelj, koji zove svoje raspršene ovce;

Vassula, budi blaga i strpljiva sa svojim tužiteljima, jer oni ne znaju što čine; jer, ako ih ljubiš kao što ja ljubim tebe, dijete moje, i ako se žrtvuješ, ugodit ćeš mi; preko tvoje žrtve ja ću obnoviti svoju Kuću i mnoge duše vratiti k sebi; tebi, koja si manja od najmanjega među svom mojom djecom, povjerio sam svoj Križ sjedinjenja; moj Križ sjedinjenja je težak, ali ga moraš nositi s ljubavlju i strpljenjem;

budi moja jeka i svuda razglašavaj beskrajno bogatstvo moga Presvetoga Srca; moraš obznaniti da će sjedinjenje biti izgrađeno samo na ljubavi i poniznosti; ostani mi odana, meni, svome Gospodinu, i zapamti, moj te je Otac stvorio upravo na tu nakanu, da proslaviš nas;[1] zato čvrsto stoj na tlu i ne ljuljaj se pri olujama; ja sam kraj tebe; ne boj se, Istina će glasno govoriti;

da, moja odana pomagačice, ti ćeš od moga Duha primiti sve ono što ja trebam reći; moje će riječi, dijete moje, biti kao svjetiljka koja svijetli na svetom postolju, bit će kao mač u tvojim ustima; ja ću ti otvoriti usta da govoriš bez straha; hrabro, dijete moje, ja osobno vodim tvoj slučaj; slušaj, danas su tvoji tužitelji puni zabune, a ti ćeš izbjegnuti njihovu maču; ovdje[2].... ovdje je tvoje Utočište; vidiš? tu si ti .... ja sam tvoja Snaga, tvoja Utvrda;

premda bičevi neprestance udaraju po tvojim leđima, ne gubi srca; sjeti se kako sam ja dragovoljno podmetnuo svoja leđa za tvoje spasenje, bez prigovaranja; ti si moj svećenik koga će svijet odbiti, jer svjedočiš istinu koju sam ti ja dao; ti ne govoriš za sebe; ne, ove pisane riječi moje su vlastite, tvoga Abbe: ja živim u tebi, a ti u meni, ti si moj hram i ja živim u tebi; i sada, kad sam te odjenuo, još ću te jedanput podsjetiti: nije sluga veći od svoga gospodara; ako svijet nije upoznao mene koji sam Gospodar i Bog, i moj me vlastiti narod nije prihvatio, iako sam došao u svoj posjed, hoće li svijet onda priznati i prihvatiti ikoga koga ja pošaljem? nikad! rekao sam ti ove stvari, dijete moje, da te podsjetim ako je svijet progonio mene, i tebe će progoniti; ako su mene ranili, i tebe će; ako su ismijavali i izrugivali svoga Kralja, oni će također ismijavati i izrugivati cijelo njegovo kućanstvo; i ako su oni razapeli mene, svoga Boga, oni će i tebe vući na Kalvariju i razapeti te;

Vassula, tvoja utrka još nije završena ... predaj mi svoj život kao dobar vojnik, jer sam te ja uvojačio da se boriš u ovoj Svetoj bitki protiv grijeha i da budeš prijetnja Sotoni i cijelom njegovu carstvu; ne boj se trpljenja koja nadolaze; budi hrabra pred kušnjama, buti strpljiva kao što sam ja strpljiv; danas Sotona zavodi mnoge od vas; Čovjek obmane je među vama, širi svoje zablude na mnoštvo neznalica i pospanih, zato što oni više vole svoja vlastita zadovoljstva nego mene, svoga Boga; neki održavaju izvanjski izgled vjere, ali su odbili njezinu nutarnju snagu: moga Duha Svetoga;

zato, svatko tko je moj sluga i dolazi iz moga kućanstva, neka bude siguran da će biti napadan; ali, odana moja pomagačice, uskoro ću te dovesti u sigurnost doma, u moje Nebesko Kraljevstvo; moli se i žrtvuj, moli se i žrtvuj; povremeno pogledaj na svoju grješnost da ne upadneš u napast; nikad ne budi zadovoljna sobom; pogledaj na svoju bijedu, tako da te to drži budnom i opreznom; preziri sebe i ponizuj se, tako da te ja svaki put mogu podignuti k sebi i usavršavati te; Sotona je moćan, ali ne više zadugo;

nadaj se, moja Vassula, hvali me i slavi; to sam ja, Krist, koji govori u tebi;

10. lipnja 1992.

mir s tobom, Ljubav te ljubi;

cvijete, slušaj i piši: kao čovjek koji poziva svoje prijatelje na objed, tako i ja danas pozivam tebe na molitvu, ali također, da sa mnom dijeliš i moja trpljenja, moju radost i moje želje; ti željno očekuješ da me čuješ i u tišini osluškuješ što ti imam reći, i ah! .... kako znam koliko su neki od vas žedni!

u ova vremena, kao nikad prije, pružam odozgo svoju ruku da vas spasim od moći Zloga, koji je spreman da utrne ono malo svjetla što je još ostalo u vama i da vas nagna da živite u mraku; zato ne kažite: „nema nikoga da me spasi, niti ikoga da mi bude prijatelj,“ i odbijate pomoć; zazivajte me svojim srcem i ja ću pohrliti k vama …

ja sam vaš prijatelj;

ja sam onaj koji vas najviše ljubi; ja sam potpuno vjeran; učio sam vas da ne odbijate ljubaznost nikome tko je traži, hoćete li meni odbiti da izvadite trnje koje probada moje Srce? jer za to su mi potrebne velikodušne duše, danas više nego ikada potrebne su mi duše žrtve; je li među vama ostala još ijedna osjetljiva duša? tko će me od vas staviti kao pečat na svoje srce? čija je ljubav među vama jača od smrti? niste li vi, naraštaju, još shvatili koliko sam bolestan od ljubavi za vama? otvori mi potpuno svoje srce, sestro moja, brate moj, ljubljeni moji, jer moja su usta suša od pergamene zbog pomanjkanja ljubavi; predajte mi se; zašto se bojite predat mi se? predat ćete se samo svome Svetome Jedinome, onome kome kažete da ga ljubite; predajte mi svoje cijelo srce i ja ću od njega načiniti nebo da slavi mene, vašeg Kralja;

posvetite se mome Presvetom Srcu i slavite me; svi ste vi iz moga Kućanstv i ne žalim da itko bude izgubljen; ako ostanete u meni živjet ćete; nastavite, maleni moji jaganjci, obznanjivati svojoj braći i sestrama posvetu mome Presvetome Srcu, kao i posvetu Bezgrješnom Srcu svoje Majke;

sve vas blagoslivljam, ostavljajući vam dah svoje ljubavi na vašem čelu;

Poruka naše Svete Majke:

ljubljena djeco, činite sve što god vam Isus kaže;

zahvaljujte njegovu Imenu za njegovu vjernu ljubav; podignite glave u Božjem smjeru i zasjat ćete; jadna moja djeco, gledam odozgo na vaše gradove u kojima nema odmora, ali ima toliko pobuna; gledam, ali ne nalazim dovoljno ljubavi ni velikodušnosti; potrebno mi je više molitava, više velikodušnosti i ljubavi da bih vam pomogla; nalazim tako malo onih koji mi pomažu u mojim molitvama; okanite se zlih putova i živite sveto;

meni su potrebne vaše molitve, kao što žedna zemlja treba kišu, da vam pomognem i uljepšam vas za svoga Sina;

više ne smije biti odgađanja; neprijatelj je odlučio nemilosrdno ubijati, bez žaljenja, i tjerati ljude iz njihove vlastite domovine; gledam užase odozgo i srce mi se slama; ali ja mogu obnoviti zemlje, mogu obnoviti mir među braćom, no, samo ako ste pripravni odgovoriti na moje molbe za molitvom i mojim pozivima na žrtvu; gubitak djece, obudovljavanje, sve će najednom prestati;

ovaj put uzmite ove naše poruke k srcu; predajte se Bogu, a on će vas uzeti za ruku i oblikovati vas; od vas će načiniti otisak svoje Božanske slike; s njim ćete naučiti da je trpljenje božansko; mrtvljenje godi Božjim očima; On se veseli poslušnosti; želite ono što svijet najviše odbija:

Njegov Križ;

sve vas blagoslivljam svojom majčinskom ljubavlju;

16. lipnja 1992.

Ovog sam jutra bila napastvovana i malo posumnjala da je Bog stvarno govorio sa mnom.

“Čuj, O, Jahve, riječi moje,

jecaje moje razaberi!

Osvrni se na glas moga prizivanja,

O, Kralju moj i Bože moj,

jer Tebe vruće zazivam!”[3]

Vassula, ja, Jahve, ljubim te; sjeti se, dijete moje, kako sam bio žalostan[4] kad sam ti govorio o tome kako su me moja djeca napustila? Vassula, kaži mi, gdje si zadobila tu veliku mudrost Svetog pisma, ako to nije bilo od same Mudrosti, koja se smiješi na tebe i koja je postala tvoj osobni učitelj? ....

Vassula, ja sam tvoj Abba, dopusti da ti kažem: u početku si živjela za jednu svrhu, živjela si za sebe, služila si svojoj ispraznosti; tada si vjerovala da si bila odjevena u sjaj i slavu; a zapravo bila si potpuno gola; nikoga nije bilo da dođe i da ti kaže da si bila gola dok nisam ja, osobno, došao da te obasjam u tom tvom mraku; i tek su tada tvoje oči prvi put ugledale svjetlo Istine; vidjela si sebe kakva uistinu jesi; da to nije bilo iz moga milosrđa, mač bi te dočekao;

međutim, ja sam se sažalio na tebe i u svom milosrđu dahnuo sam u tvoje nosnice, da bih te oživio; onda sam obnovio tvoje sjećanje na naš odnos; učinio sam velike stvari za tebe:

zaručio sam te

i ti si postala moja;[5]

zatim sam te oblikovao da postaneš dijete moga Srca, koje će izvršavati moj naum: da vratiš moj narod k pravoj vjeri utemeljenoj na ljubavi i da dijeliš Križ moga Sina, Križ sjedinjenja; oblikovao sam te da živiš ne više za sebe, nego da živiš za mene; učio sam te, dijete moje, koliko je vrjednije služiti mojoj Kući, nego služiti svojoj ispraznosti;

sada, provedi svoj život sa mnom, jer mnogo ti je dodijeljeno u životu i u ovoj Eri Velikog raskola; zato, kakav god posao tražim da ga izvršiš, izvršavaj ga cijelim svojim srcem za jednu jedinu svrhu, da me proslaviš; svijet je drjemljiv i upada u ozbiljne pogibelji, jer ne zna što mu se sprema; iz njihova grijeha njihovo će im otpadništvo donijeti smrt; nitko ne zna kad moj Dan dolazi; taj će čas doći iznenada;

danas činim velika djela da vas spasim; sadim Vinograde svuda, tvorim vrtove i voćnjake od pustinja; ja sam Otac pogođen velikom žalošću, jer vidim kako je ovaj svijet spremniji ubijati nego ljubiti; masovna ubijanja djece dnevno se gomilaju; kamo god skrenem pogled vidim izdajstva, ubojstva, pokvarenost, bludništvo, prijevare, nered u braku, ljude koji se podruguju vjeri, oskvrnuća duša, krivokletstva, grijehe protiv cijele prirode, pa kako onda da šutim? eto zato Pravednost poduzima sve ovo; ovdje govorim otvoreno, kao Otac koji je zabrinut, ali i uvrijeđen i ražalošćen; moj glas ječi s Nebesa, čujte me: ima li ijednog čestitog čovjeka među vama?....

(Iznenada Bog je okrenuo oči k meni i prestao s kazivanjem.)

Vassula, idi i obavljaj svoje druge dužnosti, svjestan sam tvog vremena i tvojih mogućnosti; ljubljena od moje duše, utaži svoju žeđ u meni; ja sam živi izvor čistoće i ljubim te;

dođi, mi[6] te blagoslivljamo, dođi;

Poslije:

malena moja, budi sa mnom; jesi li spremna?

Da, Gospodine.

onda me čuj: koliko ću još biti vrijeđan, naraštaju, zato što ne ćete da slušate, uzvik “pokajte se!” u vašem je uhu, no vi ne ćete da čujete? ali pogledajte, ja sam pokrenu mrtve, taj nevrijedni narod čije je ponašanje grozno i daleko od svetosti; svijet će biti pun moga znanja i moje slave, jer kao što vode otječu u more, tako i moj Duh dolazi kao plima, ući će i nitko ne će biti sposoban zaustaviti moga Duha od utjecanja;

Vassula, moli sa mnom:

Gospodine, u svojoj snazi

i u mudrosti svojoj podignuo si me,

hranio me;

 u svojoj ljubavi, pomogao si mi

te postadoh zaručnica Tvoja.

Gospodine,

Ti si mi povjerio svoju Poruku.

Hvaljen budi, Gospodine.

Dođi Gospodine, maranatha!

amen;

a ja ti kažem: ja sam na stazi Povratka; kao putnik koji odlazi, ja, Isus, dobro sam odmaknuo na svom povratku k vama;

Moj Gospodine, reci mi sve o tome, to me usrećuje!

dijete moje,  jednom sam govori .... ne ću govoriti opet;

Na što Gospodine misliš?

moje su riječi jasne ....

Još uvijek ne znam što misliš, Gospodine.

pogledaj, dijete moje, vaš Bog dolazi! Ljubav dolazi, On dolazi da živi među vama,

Reci mi više o tome, Gospodine! Mi se svi veselimo kad to čujemo!

Nada govori tamo gdje je žalost!

Ljubav

progovara tamo gdje je mržnja!

Mir se objavljuje

tamo gdje je rat i sukob.

hrabro! nemoj se bojati niti žalostiti, jer ostalo je još ovo malo dana; pouzdaj se cijelim srcem u mene; budi jaka, stoj postojano, da, stoj postojano i učinit ću da tvoj glas dopre dokle i oblaci, razglašavajući moju Poruku; približi mi se, približi se ....

17. lipnja 1992.

Jahve, Bože moj,

Ti, tako nježan i tako blizak meni,

poslušaj patnju onoga

koji je radost duše Tvoje:

Isusa Krista, svoga Sina:

Ulazi u Crkvu pusti su,

a njezini svećenici uzdišu

zbog njezine opustošenosti.

Grad nekad napučen vjernicima,

zlopati se u svojoj osamljenosti,

kao da je odjednom obudovio.

Tvoji hramovi[7]

nestaju jedan za drugim,

 jer traže hranu koja bi ih održala na životu,

ali namjesto tamjana, udišu Sotonin dim.

Gdje su Tvoji posjedi poput vrtova bujnih?

Gdje su rascvali vinogradi

 koji su naširoko širili svoj miomiris?

Zašto su Tvoji oltari polomljeni?[8]

mir, dijete moje, mir .... čuj me: Veliki je Dan sada blizu, bliže nego što misliš; oltaru, reci svakome da ću pokazati svoju slavu i izložiti svoju svetost skroz na skroz; izlit ću svoga Duha bez zadrške na cijelo čovječanstvo; to oči još nisu vidjele, ni uši još nisu čule;

danas su vaša srca bolesna i oči su vam zamagljene, jer živite u mraku i pustoši, a Neprijatelj tumara amo tamo po toj pustinji;

ja, Gospodin, umnožit ću viđenja vašoj mladeži i mnogi, mnogi od vaših sinova i kćeri prorokovat će više nego do sada; nadoknadit ću za ove godine vaše suhoće koja vas je odvela u otpadništvo[9]; poslat ću svoga Duha bez zadrške da zaposjedne moje posjede i svojim ću prstom opet izgraditi svoje srušene oltare; a svoje ću lozje, sa suhim lišćem, koje sada izgleda kao vrt bez vode, zaliti svojim Duhom; maknut ću trnje i trnjake koji ih guše, i moje će loze donositi plod; sve ću to učiniti da vas spasim; otiskivat ću slike na nebu i na zemlji, kao nikad do sada; povećat ću viđenja, podignut ću i umnožiti proroke; a onda ću vam poslati svoje anđele da vas vode, a ja, Sveti Jedini, živjet ću usred vas;

moj je narod zaražen svojim vjerolomstvom; on odbija darove moga Duha jer se pouzdaje u svoga duha, a ne u moga, on sklapa ugovore sa svojim umom; ali sada je došao čas, čas moga Duha Svetoga da proslavi Tijelo moga Sina; dođi, Vassula, želim da budeš gorljiva; želim da me ljubiš; zato, dijete moje, ukorjenjivat ću u tebe gorljivost i uliti u tebe nekoliko kapljica svoje žarke ljubavi da te obodrim svojim plamenom;

18. lipnja 1992.

Vassula, daj da pjevam ostatak svoga Hvalospjeva ljubavi; daj da širim svoj Hvalospjev ljubavi zbog onih koji nisu bili spremni čuti ga;

Da, Gospodine!

Dođi i otopi naša srca,

pokaži nam, Kralju moj, Bože moj,

bogatstvo svoga Presvetoga Srca.

Pokaži nam Svjetlost svoga Lica.

Daj da shvatimo da Ti, moj Bože,

gledaš s Nebesa dolje

ne bi li ugledao barem jednog vjernog,  

punog ljubavi, i da vidiš ima li ikoga da Te traži.

Blagoslovljeno Sveto Ime Tvoje!

Blagoslovljen naš Gospodin,

naš Otkupitelj, Emanuel,

jer On nam je ispjevao Hvalospjev ljubavi.

I objavio na usta svojih proroka

da će se vratiti i tako nas pripraviti za taj susret.

A Ti, Sveta Majko,

Ti koja si nam dala našeg Otkupitelja,

još jedanput s nama pripravljaš put Gospodinu

i pripremaš nas za susret s njime.

A Gospodin će nas

zbog svoga beskrajnog milosrđa,

posjetiti da bi nam dao svjetlost

u našoj tami i poveo nas putem mira, ljubavi i jedinstva.

“Slava bogu na visini

i na zemlji mir ljudima koje ljubi.”[10]

moja Vassula, doći ću k narodu koji mi nikad ni jednu misao nije posvetio, nikad ni jednog pogleda uputio zbog onoga što sam učinio da ih otkupim i učinit ću da se obistini Izajini proroštvo: “potražiše me koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu;”[11] i doline smrti, sa svojim mrtvima i svojim pepelom, bit će posvećene našim Dvama Srcima;

budi u miru; dođi i ponovi za mnom ove riječi:

Isuse budi moja potpora,

bez Tebe sam ništa,

bez Tebe moj je stol prazan,

bez Tebe ja sam poražena;

budi moje nadahnuće i ispuni me,

budi moje Utočište i moja snaga.

Ljubim Te, a moja je volja Tvoja volja.

Tako neka bude; amen;

[1] Presveto Trojstvo.

[2] Isus mi je s obje ruke pokazao svoje Srce koje je bilo kao vatra, zlatnog plamena.

[3] Ps 5, 1-2.

[4] Poruka od našeg Vječnog Oca, od 19. rujna 1986. (pogledati Moj anđeo Danijel.)

[5] Aluzija na Iz 54, 5: “Jer muž ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama…”

[6] Govori Presveto Trojstvo.

[7] Mi smo hramovi Božji.

[8] Tri pitanja koja se odnose na dušu: posjed, trsje, oltari – naše su duše.

[9] Apostaziju – raskol (prim.prev.)

[10] Lk 2, 14.

[11] Iz 65, 1.