Ja, Marija Dragica Vukić, osobno želim posvjedočiti o ukazanju Gospodinovu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u Međugorju, za vrijeme klanjanja na kraju mise koje je vodio sada pok. fra Slavko Barbarić. A posvjedočila sam i fra Slavku, kad je poslije došao u Beograd radi vize (tada sam živjela u Beogradu, a to je bilo još za Jugoslavije), kao i ostalima u crkvi sv. Petra u Beogradu. Taj milosni događaj treba pomoći ljudima da shvate da je Gospodin prisutan u toj bijeloj hostiji.
A to je bilo ovako: Na završetku klanjanja, kad je fra Slavko sa Presvetim blagoslivljao narod najednom sam ugledala Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu! Dakako da sam bila iznenađenja i posumnjala, ali mi je dragi Isus dao tri slike - da ne sumnjam! A bilo je to kao na TV!
Prvo se ukazao kao što ga znamo na slikama, do pojasa, blago nagnut kao na tolikim Njegovim sličicama baš Jaganjac Sveti, kosa mu je padala do ramena.
A nakon toga vidim Isusa s podignutim rukama, pod uglom od 45 stepeni, kao da blagoslivlja zemlju, koju nisam vidjela, ali sam dobila takvo prosvjetljenje - imao je vodoravno ispružene ruke, a On sam kao da je u svemiru.
A treća slika: Isus raspet na križu i već umro! Glava mu je klonula na desnu stranu, ruke su bile na križu, ali nisam vidjela čavle (vjerojatno me je Gospodin očuvao od takvog strašnog prizora) ni na rukama ni na nogama - samo tijelo, ramena i prsa, bez krvi i rana! Raspet na križu i umro.
Ne znam koliko je sve to trajalo, ali sigurno vrlo kratko - jer je sve bilo za vrijeme fra Slavkovog blagoslova sa Presvetim. Ali vrijeme nije postojalo. I bilo mi je sve to tako normalno i jasno, ali sam bila u čudu. Već su se ljudi razilazili, crkvu su počeli čistiti, a ja sam bila još uvijek sva u čudu. Onda sam još otišla pred Svetohranište zahvaliti Gospodinu. A potom sam opet sjela u prvu klupu da o svemu tome razmislim. Crkva se ispraznila, te sam onako sva ushićena jurnula kući. Moja draga domaćica, sada pokojna gđa Delfa odmah mi je povjerovala. I još je rekla: "Kako se neće tebi ukazivati kad na Njega misliš dan i noć!" No, neki mi nisu povjerovali ... ali uvijek je malo onih s kojima čovjek uopće može govoriti o takvim temama ...
To se dogodilo u Međugorju, za vrijeme mojega sedmog pohoda Međugorju - od 9. do 11. kolovoza 1990. Poruke PRAVI ŽIVOT U BOGU susrela sam na kraju te godine, za Novu 1991. također u Međugorju, kad je rat bio na vidiku i kad se moja (savezna) ustanova rasformirala, a ja sam ispunjavala uvjete za prijevremenu mirovinu. Željela sam otići u Međugorje i zahvaliti Gospi što sam mogla otići u mirovinu, a Gospodin nije htio da ljenstvujem, pa mi je u toj istoj crkvi u Međugorju pristupila gospođa iz Nizozemske i šapnula da mi želi nešto pokazati. Nisam bila raspoložena ni za kakve susrete, ali me ona srela drugi dan u crkvi i povela u kuću u kojoj je odsjela, i svakako željela to „nešto“ pokazati, a to "nešto" bile su poruke True Life in God. I tada mi se Gospodin ponovno "ukazao" - jer prva rečenica koju sam pročitala bila je: "Ja sam Svjetlo!" Što me odmah podsjetilo na Ivanovo evanđelje. A Gospodin kaže Vassuli: "Nisi ti izabrala mene, nego sam ja izabrao tebe!" Tako On čini!
Neka je slava i hvala našemu Gospodinu!
Molitva Presvetom Srcu Isusovu
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, klanjam Ti se, vjerujem u Tebe, uzdam se u Tebe, ljubim Te i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi darujem ovo moje bijedno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i u svemu primjerenim Tvojim željama. Daruj mi, o dobri Isuse, kako bih živjela u Tebi i Ti u meni. Čuvaj me u opasnostima, tješi me u žalosti i tuzi. Podari mi zdravlje duše i tijela, Tvoj blagoslov za sva moja djela i milost sretne i svete smrti. Amen.
GOSPODIN MI SE OBJAVIO U SNU
PRVO UKAZANJE
Gornje ukazanje u Presvetom Oltarskom Sakramentu zbilo se u kolovozu 1990., a onda mi se Isus opet ukazao 30 godina poslije, 24. lipnja 2020. oko 1,30 h u noći, znači više ne na javi, nego u snu. U snu je bio potres kao onaj 22.3.2020. u Zagrebu, i ja sam zazivala Isusa - uzvikivala sam Isusovo Ime jer sam znala da Njegovo Ime spašava - tri put sam ponovila Njegovo Ime, a onda je nastala tišina i ugledala sam Isusa. Stajao je preko ceste, prekrasan, odjeven u suvremeno odijelo boje duhana, malo duži sako sa zaobljenim krajevima sakoa, raskopčan, sa rukama u džepovima, a bijela košulja kao snijeg asocirala je na albu. Gledao me i kao s malim osmijehom da pita: "I što kažeš?"
Tako malo, a tako puno!!!
DRUGO UKAZANJE
Drugo ukazanje dogodilo se 8. 3. 2021. Bio je ponedjeljak i slušala sam na HKR emisiju moga dragog bivšeg župnika p. Ante Bobaša, zaspala sam i u snu vidjela p. Antu, ali sam najednom shvatila da je to bio Isus. Bio je visok, vitak, u crnom talaru (kao što su nosili nekadašnji biskupijski svećenici, sa puno sitnih dugmadi). Držao je pištolj za izvršenje kazne, ali je metak ispao na tlo preda mnom. Znala sam da ga moram podignuti i dati ga Isusu, kazna se mora izvršiti, jer je bila pravedna. Sagnula sam se, i u tom trenutku Isus me je čvrsto zagrlio i poljubio, radosno, zabačene glave smijao se otvornih usta vidjeli su mu se gornji zubi.
Probudila sam se, ali tek na jutarnjoj misi kod pretvorbe sve sam shvatila. Da Gospodina raduje što mu sve prikazujemo, to umanjuje našu kaznu, pa tako i moje molitve za oproštenje svih grijeha bez obzira koliko veliki bili. Ako se kajemo Bog oprašta, jer mu je stalo da se spasimo.
KAO ŠTO VIDIMO SVAKO UKAZANJE NOSI PORUKU I POUKU! ISUS NAS UVIJEK POUČAVA! OVDJE JE POUKA O SNAZI NJEGOVA IMENA, KOJE TREBAMO UVIJEK ZAZIVATI! A ONDA POUZDANJE U BOŽJU PRAVEDNOST I POSLUŠNOST DA JE UVIJEK IZVRŠAVAMO. ALELUJA!