2. kolovoza 1992.

Rodos, Grčka

Blagoslovljen Gospodin, moja Stijena,

koji me poučava kao svoju vlastitu učenicu.

Vassula, ljubi me i navješćuj moju ljubav; to je tvoj Gospodin koji ti govori, Onaj kojemu kažeš da da ga ljubiš;

ja te blagoslivljam, dijete moje;

6. kolovoza 1992.

Rodos, Grčka

(Od mene je bilo traženo da svjedočim na televiziji.)

prijateljice moja, malena moja prijateljice, ne oklijevaj objavljivati moju Poruku i osjećaj se sigurnom; ja sam s tobom; traži bogatstva moga Presvetoga Srca i širi moj miomiris; moje je Srce ponor ljubavi; imaj moj mir i primi moga Duha; časti me i slavi;

9. kolovoza 1992.

Rodos, Grčka

(Nakon proganjanja koja su me zapljusnula poslije televizijskog nastupa, klevete i objeđivanja. Mnoga obraćenja i pokajanja dogodila su se za vrijeme programa. A onda je vatru potpalio jedan monah, koji je pobijao Gospodinovu poruku.)

Vassula, moj je poziv probudio mnoga mrtva srca.

     Govorit ću za ljubav svih onih koji su te okruživali:  ostanite u meni više nego ikada i ne bojte se; tako sam vam mnogo pisao o svojoj ljubavi; tko god mi ostane vjeran ne će biti iskorijenjen s olujama, ali onaj koji dopusti da ga svijet obuzme, izgubit će  moje Srce; Duh Sveti je pomazao ove Poruke, Duh je Istina i zato nitko ne će biti sposoban zapriječiti Istinu; ja sam postavio stazu za vas, zato molite se da moju Poruku navješćujete tako jasno kako samo i treba biti;

uzmi moju ruku i hodaj sa mnom; najdraža dušo, Ja Jesam je tvoj Sveti drug; sve što ti trebam sad reći jest: hrabro, budi blagoslovljena i budi sjedinjena; moli se u svojim trpljenjima; svi Sveti su s tobom; mi, nas? dođi;

Poslije:

Čuj, O Jahve, molitvu moju,

vapaje mi poslušaj,

na suze se moje ne ogluši![1]

vjeruj, dijete moje, imaj vjere u mene i pouzdaj se u mene; nikad ne smiješ biti žalosna kad si proganjana; koliko ti treba da me razumiješ? gledaj, Ja Jesam te vodi, a ja sam poznat po rušenju kraljeva i cijelih kraljevstava kad oni postanu zapreka mome prolazu; ja sam uzdignuo malene, a srušio moćne; dođi, ne kori oholice, moli se za njih;

10. kolovoza 1992.

(Oporba na Rodosu.)

O Gospodine, zašto ima toliko tvrdokornosti? O, Gospodine, počinjem shvaćati da velika imena ne znače i mudrost. Nekad sam očekivala mnogo od njih kad su izgovarali riječi: SJEDINJENJE i POMIRENJE, ali nikad začetka tome ....

mir s tobom; tvoja ogorčenost nije me nagnala u bijeg; jesam li ti ikad rekao da ću te ostaviti?

Ne, Gospodine.

pa, zašto se onda brineš? ja sam te stvorio zbog ovog poslanja;

dođi, pogledaj me; ti ćeš uvijek imati lijepih stvari da jedeš sa mnom i tvoj će stol biti uvijek pun, kad si sa mnom; stvorenje! ja ću te voditi putem kojim moraš ići; uđi u moje Srce kad ti je potreban odmor; ne gubi hrabrost; Mudrost će te poučavati; posveti svoje vrijeme meni, a ja ću te upotrijebiti za svoje naume; upotrijebit ću tvoja usta da budu kao oštrica dvosjeklog mača kad izgovaraš moje riječi; kanim poučiti neznalicu zdravom sudu; ako mi dopustiš da te upotrijebim, nastavit ću provoditi svoj plan; dok se sve ne izvrši i dok sve ne bude ostvareno, moja žarka želja o sjedinjenju i pomirenju među svima vama ne će se smanjiti; preko tebe sam stavio na papir koliko želim da se sjedinite; od samog početka jasno sam govorio;

Vassula, dijete moje, nisi li čitala da je i mala količina kvasca dostatna da uskisne tijesto? zato, ne iznosi mi unaprijed nikakvih prosudaba;

20. kolovoza 1992.

(Rodos, Grčka)

drago i vjerno dijete, dok si ti slaba ja sam Kralj; sad te šaljem k tvojima da ih podsjetim na svoja načela; neki su od vas postali slabi i mlaki, jer ste pozdravljali moje riječi bez pouzdanja kad ste se okupljali u moje Ime;

jao onima koji prodaju moju Krv da bi častili svoje ime! jao onima koji su sada zadovoljni i usmjeravaju svoj život prema svojim prirodnim sklonostima i preziru moga Duha! jao onima koji će postati zapreka vratima što sam ih ja osobno širom otvorio da objavim svoju Poruku; jao onima koji vjeruju da se mudro ponašaju u svijetu, oni su sluge svijeta, a ne moje; oni su robovi svijeta i pobornici licemjerja, pokvarenosti i svega onog čega se moje Srce gnuša;

kažete da trpite nepravdu zbog moga Imena, radujte se! jer uskoro vam svima dolazi moj Dan s vatrom; radujte se i budite sretni kad vas ljudi optužuju i javno vas sramote, pokazujući na vas kao čudo sramote za moju ljubav i moju Poruku; što ste više s ljubavlju pretrpjeli pogrda od svijeta, to će biti veća vaša nagrada na Nebu;

molite se, tako da lance, koji vas još uvijek vezuju sa svijetom, mogu odvezati; molite se za one koji ne razlikuju što je lijevo, a što desno; nitko nije vrijedan moga poziva, zato ne okrivljujte oholice; milost je sada na vama i milosrđe vas obvija; vaš vam je Kralj srdačno ponudio svoje Srce, ali sam primijetio da mi nitko nije potpuno predao svoje srce, niti se je itko voljko podvrgnuo mojim načelima; ne, nitko nije krenuo u skladu sa željama moga Srca, namjesto toga slušali su svoj vlastiti glas koji je njihov vlastiti zakon zbog njihove slabe vjere; tima ja kažem: molite se da se ne odijelite od moje naklonosti, molite se tako da vršite moju volju; neka se sada šire moje riječi i ne budite podložni svome ljudskom razmišljanju;

još imam tri pitanja:

zašto ste smanjili moj glas?

što ste učinili s Porukama koje sam izabrao da se pročitaju?

kamo je otišao onaj čovjek koji je jednom bio tako gorljiv da me zadovolji?

Oče! Oprosti im jer ne znaju što čine! ....

dijete moje, prorokuj! neka tvoja usta s mojim riječima budu kao mač .... služi mi; Ljubav je kraj tebe;

Gospodine, a što onda ako oni ne izvrše Tvoju volju?

onda ću povući svoje Srce, svoju naklonost i svoje milosti, ali moj Križ ostaje;

(Ova je poruka dana onima koji postavljaju zapreke na Gospodinove putove koje je on otvorio. Napasti, strah, sumnje, zavele su neke ljude da se ne pouzdaju i ne oslone na plan koji je Bog pripravio za Rodos. Isus ih je opomenuo.)

22. kolovoza 1992.

Za molitvenu zajednicu na Rodos.

Gospodin?

ja sam; sve što od vas tražim jest mir;

tamo gdje je nesloga, donesite mir i ljubav; gdje je zbrka, tražite moju svjetlost; tražite! tražite i ja ću vam dati! poštujte jedni druge i ne dopustite svome srcu da otvrdne; ne dajte Sotoni uporišta; budite mirni i uputite mi svoje molitve; koliko molitava primam? molite i postite, tako da Zli pobjegne;

molite više; ostanite u meni; kao djeca ovisite o meni; molite, molite srcem;

moji putovi nisu vaši putovi, zato ne stvarajte puta svom osobnom naumu; malo vi znate kako ja postupam; sijte svuda i kad god možete; ja znam vaše mogućnosti i znam kamo vas šaljem; blagoslovljeni vi koji ste zbog mene klevetani i ismijavani; kažem vam, čut će se kad zazovete moje Ime; mir, molite se i oslonite se na mene;

Crkva će oživjeti!

23. kolovoza 1992.

Lokucio vrlo rano toga jutra. Čula sam Isusa kako mi nakon što sam mu se molila kaže:  

“drago mi je što uzimaš tako rano ujutro vremena za razgovor sa mnom; reci im[2] da je moje Srce ponor ljubavi; reci im da me oni više ne će iskušavati;”

I da pročitaju 1 Kor 14, 26-32.

Poslije:

O Gospodine, Isuse Kriste, Tvome Presvetome Srcu povjeravam ovu nakanu:

Pomozi nam i vodi nas,

daj nam svoj mir.

Sine Oca Vječnoga, spusti nas,

tako da Tvoje Oči, Nebeski Kralju,

odozgo mogu gledati dolje.

O ljubljeni Sine Oca našega,

ne daj da mnoštvo bude uništeno.

Ljudi umiru od pokvarenosti.

Ubrzaj svoja djela, o Očev Sveti Jedini,

 i neka se Tvoj Povratak ubrza.

Ti, koji si radost Očeva,

ne daj da se svijet više opire

slavnoj nazočnosti Tvoga Duha Svetoga.

Moje su oči uprte u Tebe, O Gospodine,

i moje srce nalazi utočište

 u Tvome Presvetomu Srcu,

da zadobijem mir i ljubav.

Ne ostavljaj me bez obrane!

Amen.

učinio sam da se ne bojiš ljudi; to je moje djelo; u svoj Dan dat ću odgovor onima koji me danas izruguju; a što se tebe tiče, kćeri moja, nalazim radost u tvojoj ništavnosti;

Sin Oca vašega

kaže vam: nastavit ću širiti svoje Poruke; oni koji mi se suprotstavaljaju, udarit će u Kamen zaglavni i bit će smrskani;

Radost Očeva

kaže vam: činim veliko djelo koje ni jedan čovjek ne može zaustaviti, a što se tiče onih koji vas optužuju gorkim optužbama kažem: ruke će im pasti, a planovi im se ne će ostvariti; naraštaju, moje se Srce izjeda od čežnje za vašom ljubavlju, i u žarkom je plamenu poput užarene peći; sve vas ljubim svim svojim Srcem, svim svojim Srcem ljubim vas! gledajte, na sve vas izlit ću svoju ljubav da poljepšam vašu grješnost;

Gospodine, kako to da je svijet postao tako pokvaren?

nisi li čitala: gdje vodstva nema, narod propada;[3] usta pokvarenih nemaju mudrosti, a onda, onaj koji je pokvaren, bit će otkriven; ništa ne ostaje skriveno mojim očima; ali u ove dane milosrđa, moja se ruka pruža prema svakome koji zavapi pokajanjem, oni će biti izbavljeni;

Ljubav je kraj tebe, malena moja prijateljice; Amen te blagoslivlja, dođi i klanjaj mi se, Ja Jesam;

26. kolovoza 1992.

Grčka  - Otok Simi – Panormiti

(Panormiti je sv.  Mihael.)

Otišla sam na taj mali otok Panormiti i ostala četiri dana. Tamo je svega nekoliko kuća, a ističe se samostan i crkva sv. Mihaela. Golema slika sv. Mihaela sva je prekrivena srebrom. To je čudotvorna slika. Osjećala sam se pozvanom tamo te sam otišla da se molim sv. Mihaelu i da ga molim za njegov zgovor.

     Prije polaska u Panormiti, toga jutra u 8 sati, došao je Isus u jednom snoviđenju. Nije mi dopustio da ga gledam. Htio je samo da ga osjetim. Stajao mi je s desne strane, a onda mi je stavio svoju lijevu ruku na rame. Istog trena osjetila sam Božju toplu i utješnu zaštitu. Sva mi se duša uzradovala! Dopustio mi je da taknem njegovu lijevu ruku kojom me je zagrlio. Osjetila sam svaki njegov prst. A onda mi je dopustio da svojom lijevom rukom taknem njegovo Srce i bradu, a onda dio njegova Svetog lica. Svaka od tih sekundi donosila je mojoj duši neopisivu utjehu, mir, radost i smirenje. Nije bilo potrebe da govori. Njegova nazočnost, tako blizu mene, govorila mi je sve.  Ja Jesam je sa mnom.

Poslije, tog istog dana:

svoj mir ti dajem;

budi strpljiva, kao što sam ja strpljiv; Otac te ljubi i povjerio ti je ovo poslanje; nemoj misliti da nisam svjestan njezine težine; ja sam tvoj Zaručnik, koji će te opskrbiti,[4] utješit ću te i ostat ću ti vjeran; ti si Očev pisaći stol i na tom stolu ispisuje se Očev i moj Hvalospjev ljubavi; nemoj umišljati da Svevišnji ne može naći načina da ostvari svoj plan u tvom narodu;[5] vratit će se on u svoj vinograd, s vatrom, i učiniti kraj zakupcima kojima je vinograd bio dan besplatno i dat će ga drugima, jer ga nisu održavali, nego su od njega napravili pustinju; godinama sam ih pokušavao opomenuti, slao im svoje sluge, ali oni su ubili svakoga koga sam im poslao;[6] danas uistinu kažem: “kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni”;[7] danas je moj Sveti Duh milosti kamen zaglavni i svatko tko padne na taj kamen bit će razbijen u komadiće; svatko tko na njega padne, bit će smrskan;

svima sam uputio snažna upozorenja: ne iskušavajte me više; a ti, kćeri, ne budi iznenađena zbog protivljenja svoga naroda; nikad ni jedan prorok nije bio prihvaćen u svojoj vlastitoj zemlji; zar bi onda bilo moguće da se oni ne okrenu danas k tvojim neprijateljima, jednostavno ostajući im vjerni;

dođi, blagoslivljam tebe i tvoje prijatelje;

27. kolovoza 1992.

Vassula, poslušaj moga arkanđela, kojega si došla posjetiti:

“dijete Božje, ne boj se, ostani postojana kad te progone; nisi sama; predaj sve svoje probleme svome pravome Pastiru i on će upravljati tobom i vodit će te; I ruka Svemogućega na tebi je;

slušaj kad on govori, jer on ima velike planove s tobom; on je živi Bog i nema nikoga iznad njega; ja ću svakome pomoći tko je pripravan nadvladati Zloga; a u Ocu i po Ocu ja ću uništiti đavolsko djelo; neka se svatko tko se želi dičiti, diči s Gospodinom! hvaljen bio Gospodin; ostani u njegovu Srcu i zapamti: On ti je zaista govorio; Božji arkanđeo  Mihael;”

[1] Ps 39, 12.

[2] Skupini s Rodosa.

[3] Izr 11, 14.

[4] Isus me je podsjetio na viđenje; na njegovu nazočnost.

[5] Suočiti se s pravoslavcima u Grčkoj i razgovarati o sjedinjenju, ovog je ljeta bilo kao da SJEDINJENJA nikad ne će biti. Osjećala sam se obehsrabrnom. Bog me je učinio „posrednicom“, da skupim sve zajedno. To nije lako.

[6] Ovdje sam razumjela da im je Bog slao izabrane duše s porukama (grčke svećenike, redovnike), ali je njihovo nevjerovanje „ubilo“ Duha.  .

[7] Ps 118, 22.