5. veljače 2004.

5. veljače 2004.

kćeri, ja sam te umotao u haljinu od svjetla da bih ovom naraštaju pokazao svoju slavu; nisi li čitala da ja koristim vjetrove kao glasnike i bijesni plamen kao sluge? jedan dan u mojim dvorima, nekoliko kapi moje Krvi na njih, jedan moj pogled i blagoslov s uljem pomazanja i oni su spremni i čvrsti poput stijene da idu i nose moju Riječ svijetu; skup Svetih u nebu pridružuje im se da bi ubrzali njihov korak; ja, osobno pasem ih dok hitaju putom kojim moramo ići; ah, Vassula, ja sam Uskrsnuće i Život; sve što sam ti dao u pisanom obliku jedan je sjajni izvor koji čisti tijelo i duh, dušu i srce, čisti od katrana i čađe; ja, Krist, imam moć preobraziti vaše cijelo biće iz tame u svjetlost;

posljednjih osamnaest godina ja ti govorim u tvom srcu po sili svojega Duha Svetoga; moja milosrdna Oda koja u sebi sadrži mistična otkrivenja i pouke, za tebe su, i za ovaj atrofični naraštaj; ona je dar Oca, mene i Duha Svetoga; mi nismo govorili na način na koji govore filozofi, nego kao prijatelji; blago koje sam ti otkrio u ovim porukama, to sam ja osobno … kćeri moja, ja sam te također u početku moga poziva tražio da pohitaš i potrčiš k svojoj braći i sestrama da bi ovo božansko blago podijelila s njima u kojem ja otkrivam svoju slavu i svoje milosrđe; tražio sam da sve okupljaš, bez obzira tko su oni, ili kojem su uvjerenju pripadali, i da ih prodrmaš iz njihova spavanja; neki su mi se, kao što si vidjela, odazvali s velikom gorljivošću, spremni provoditi čak i asketski život; premda su drugi propustili shvatiti i odbacili me bez razloga;

BILJEŽNICA 111

utječući i na druge koji su ih okruživali; ja sam ti, moja Vassula, također dao lekcije iz bizantske duhovnosti, a ipak oni koji kažu da mi se klanjaju, nazivajući se Bizantincima, uskratili su da dragovoljno stupe na dlan moje ruke i priznaju me; a onda grubo odbivši moj blagoslov i moju milost … tvrde da oni znaju sve, ali oni zapravo ne znaju ništa …

Susresti me, kad se ja pokazujem kroz Svjetlo, čudo je; ništa nije nemoguće za Boga; zato, tebe[1] brate, Istočne Crkve pitam:

mogu li ja, kao Bog, otkriti svoja otajstva čovjeku ako ja tako želim?
može li se Bog u vaša vremena očitovati čovjeku kroz zraku božanske Svjetlosti i da to čovjek može po milosti opaziti?
ti pripisuješ istinsku religiju pravoslavlju, pa onda je li ikada pravoslavlje odbilo mogućnost božanske pouke dane čovjeku kroz svjetlo Duha Svetoga?
reci mi, prijatelju moj, što je vrhunac mističnog života o kojemu ti govoriš? nije li to intiman i osobni susret sa mnom, Kristom?
može li čovjek proniknuti u moje znanje[2] sam po sebi? ne, zaista ne može; moje se znanje može shvatiti samo kroz svjetlo Križa koje čini da sve stvari koje su nevidljive budu vidljive oku i osvijetljene; samo kroz oko vašega otkupiteljskog instrumenta čovjek može vidjeti sve što on nosi;
što onda znači znati me i razumjeti me? i što je odnos između Boga i čovjeka?
mogu li ja, kao Krist, udijeliti puninu svoje milosti onome koji iskreno traži milost?
ti svakodnevno izvršavaš mnoge dužnosti; ali ja bih zaista volio da nađeš utočište u mojemu Srcu, da imaš počinka u meni, svojemu Bogu…
mogu li ja, kao Bog, u vašim tako otežanim vremenima, očitovati čovjeku svoju žalost, i sa onim s kojim je meni volja podijeliti svoju zabrinutost?
ne zavaravaj se i ne reci: „nemoguće je za običnog čovjeka da zadobije blago Duha Svetoga!“ tko si ti da meni sudiš? što je prah da bi me izazivao? bez sumnje svatko će na kraju biti suđen i morat će odgovarati za sve što je učinio ili što nije učinio;
jesi li me ti, koji me pomno ispituješ, ikada kušao, mene, onako poput Davida[3]?
jesi li ti siguran da me posjeduješ, a ipak me još uvijek ne prepoznaješ u mojemu govoru?
nauči reći: „naučio sam kako posjedovati Boga, On koji me je Očinski usvojio, On mi se osobno objavio; a ipak ništa nije izgubio od svoje uzvišenosti! On koji opasuje sva bića, posjeduje i mene i sada mi je u mojoj ništavosti naredio da sve stvari unutar mene budu u skladu s njegovom božanskom voljom…“ onda, rekavši tako, ti mi, prijatelju moj, moraš reći kako je to otkriti mene unutar sebe? kako je to bilo podignuti veo Zaručnika i otkriti moju Božanstvenost? zato dopusti mome Duhu Svetomu da te ispuni mojim Svjetlom i tvoju dušu pretvori u katedralu!
može li ijedan čovjek dok je još na zemlji, dosegnuti neizrecivu i najčistiju krjepost ravnodušnosti prema svjetovnim strastima, a da ga ja ne pohodim ognjem?
a ako ja zaista prođem kroz grad,[4] hoće li to proći nezapaženo? ili da moj prolazak ne će zapaliti cijeli grad?
nisi li prije čitao da ja mogu voditi svoj narod i otkriti mu svoju volju bez upozoravanja čovjeka?
zar je to zlo kad Zaručnik dođe k ovom naraštaju da bi privukao duše bliže u svoj plamen Ljubavi svojega Srca i zamota ih u sebe kako bi ih osposobio da vladaju sa mnom, svojim Bogom? ja te svečano pitam, što si učinio sa Svetim pismom? nije li ono odsjaj mene? kako onda, ako kažeš da poznaješ Sveto pismo, da ti ne prepoznaješ mene u ovom djelu? kako tako lako protusloviš istini?
može li čovjek koji je duhovno mrtav razumjeti Sveto pismo, staviti ga u praksu, osim ako nije živ? ako čovjek razumije Sveto pismo i moja kazivanja koja isijavaju moju sliku, on ne će reći: „Sveto pismo je dovoljno za mene, i kazivanja crkvenih otaca…“

u ovim vremenima milosti, ja se predstavljam kao Milosrđe; nisam došao dodati ništa novoga, niti protusloviti Svetom pismu, niti Tradiciji svoje Crkve, niti sam došao podići novu crkvu; ali jesam došao obnoviti svoje stvorenje i uskrisiti mrtvo sjeme na život u meni; došao sam uljepšati svoju Crkvu koju sam otkupio svojom vlastitom Krvlju; obogatiti je i ispuniti je božanskim Svjetlom; došao sam sjediniti svoju Crkvu svojim Milosrđem; nauči da je sve pod mojim Žezlom; ic

[1] Bog mi je dao ime određene svećeničke duše koja živi u SAD i pripada Grčkoj pravoslavnoj crkvi.

[2] Mudrost.

[3] David u psalmima.

[4] Metaforički: naš Gospodin misli kroz 'dušu'.