12. veljače 1996.

Moj Gospodin?

Ja sam;

uči, moja Vassula, od svetaca; ja nisam komplicirani Bog, a nisam ni daleki Bog; ne skrivam svoje lice niti ikoga držim u mraku; sama moja nazočnost svjetlo je! mnogi od vas kažu:[1] “Gospodine, daj nam nešto novo ...”; to je duh Antikrista, a taj je duh uveliko u svijetu;

ja vam ne ću dati ništa novo; ja sam umro, uskrsnuo, ja sam Prvi i Posljednji; onaj koji vjeruje u mene imat će život vječni; ja sam živ zauvijek i u slavi, i ja držim ključeve smrti i Hada; ima još stvari koje dolaze, a sve je napisano do svršetka vremena; ja ću doći da vam svojim Duhom obnovim vid, da ispunim ono što sam rekao .... tako da ću na kraju pobijediti;

danas je još uvijek moja zemlja podijeljena, rascijepljena, a u mojoj Kući i u mojemu kućanstvu kupuje se i prodaje; prorocima koje im šaljem, kažu: “ne prorokujte”; došlo je ono vrijeme o kojem sam vam prije govorio, kad će kardinal biti protiv kardinala, biskup protiv biskupa, svećenik protiv svećenika; Razdjeliteljeva sila uvukla se poput dima u moju Kuću i opsjeda moju zemlju; njegovo je rušilačko djelovanje jako, a omiljeni su mu cilj meni posvećene duše; on izvrće njihove misli da slijede nagone svojega srca; Pobunjenik, kamo god prođe, ostavlja svoje prokletstvo za sobom .... on se zakleo da će vas podići jedne protiv drugih; on se zakleo u svojoj jarosti da će vas sve prorešetati, osobito meni posvećene, i opljačkati ih; on se zakleo upotrijebiti vas sve kao svoje igračke; a ja vam kažem: svatko čije srce nije čisto, podleći će, ali ispravni će živjeti po vjernosti;

budi jaka Vassula, ja, Isus, blagoslivljam tebe i tvoje drugove; ne sudi; mi, nas? ljubim te; mir; ic;

20. veljače 1996.

Gospodine, molim Te,

pogledaj na ovu svoju granu.

Pohodi je i provjeri je.

Potresena je.

Je li loza pala od udarca?

da, budući da grana pripada meni, pravoj Lozi; grano moja, ne brini se sve dok si ti dio istinske Loze i donosiš plod, moja Ljubav liječi; računaj na mene, i ni na koga drugoga; moli se više i traži više od mene; zašto se ti stidiš mene? dođi k meni, dijete, i dobit ćeš; ljubim te .... dopusti da stavim svoj prst na tvoje usne, tako da s njih odjekuju moje riječi; prihvati sve što dolazi od mene; odmori se u meni i dopusti da se i ja odmorim u tebi;

ja sam Gospodin, ja sam Alfa i Omega, zato uroni svoju vjeru u mene, najdraže dijete; ljubite jedni druge i nikad me nemojte iznevjeriti; moja je ljubav u tvojemu srcu, da te utješi; dođi; ic;

[1] Ta poruka dana mi je pet minuta prije telefonskog poziva za razgovor na Radio Dublinu. Razgovor je završen pitanjem: „Kazuje li nam Isus što novo?”