2. studenoga 1997.

(Nedjelja)

Dok sam bila u grčkopravoslavnoj crkvi na misi, najednom me uhvatio strah i pomisao da možda nisam dostojna primiti Gospodina u svetoj pričeti, te ako je tako, mogu izazvati srdžbu i osudu Božju.

Dok su mi te misli prolazile kroz glavu, najednom sam iskusila u srcu radost i sreću, pa premda je to došlo iz mojega srca, činilo se kao da se topla razblažujuća tekućina razlilo unutar mojih kostiju. Dok sam prolazila kroz tu utjehu, duša mi se preobrazila da bi izašla iz straha i tame u radost i svjetlo. U toj mi je radosti duša hvalila Gospodina i pjevala sam mu u tišini. Oživjela sam.

Onda sam najednom ugledala Gospodina kako otvara usta da mi nešto kaže. Nisam mogla ne vidjeti kako je bio radostan i s veseljem mi je rekao:

dođi k meni ....

Istodobno je otvorio svoj zelenkastoplavi ogrtač. Tom me gestom privukao kao što magnet prvlači željezo. Tako je moja duša neodoljivo bila privučena k njegovu Srcu. I našla sam se oslonjena na njegova prsa. A onda, uvijek nježni Ljubitelj ljudskog roda, reče:

ah, kako neizrecivo grješna možeš biti!

Razmišljala sam: Može li itko prigrliti vatru na svoje grudi, a da se ne opeče? A evo mene, grli Presveto Srce, kako da mi se srce ne zapali tom vatrom ljubavi?

Dok sam glavu naslonila na njegovo Božansko Srce i dok sam još uvijek bila tako oslonjena, osjetila sam kako mi glava uranja u njegovo tijelo i prolazi kroz njega i kroz njegovo Presveto Srce i našla sam se kako mi glava zaronjena u njegovo Srce počiva u Sinu koji je najbliži Očevu Srcu.

to Srce tvoje je mjesto počinka; posudo-moje-Svjetlosti, to je Srce jedinstveno, prvo i posljednje mjesto na kojem će vaše izmučene duše naći vječni i iskreni mir i milinu;

Dok mi je ljubljeni Gospodin govorio te mile riječi, zagrlio me i još me čvršće prigrlio na svoja prsa i, kao što čovjek želi nekoga zaštititi od hladnoće potpuno me sakrio u svoj ogrtač. Bilo je to kao kad se čovjek boji da će izgubiti onoga kojega drži.

Dok sam prolazila kroz ovo iskustvo u crkvi, razmišljala sam hoću li to zapisai ili ne, kad on reče:

zapiši to radi koristi koje će duše imati, a ja ću ti se također pridružiti dok budeš pisala, da zapišeš moj dio;

Moja je glava potpuno uronila u Gospodinovo Srce. Bilo je to kao da sam ušla u nebo i u tim prekrasnim trenucima, dok je moja duša uživala tu neizrecivu milinu i nježnost tog nebeskog počinka, bila sam neprestance milovana po glavi.

obasuo sam tvoju dušu svojom ljubavlju; sad tražim da ostaneš u mojemu Srcu na taj način; ostani sa mnom, ljubljena moja;

Dok se moja duša osjećala opijenom kao od vina, Gospodin me nagnao da u njegovu Presvetome Srcu okusim blaženstvo njega samoga podsjećajući me na blaženi okus svete pričesti,[1] a istodobno mi je glavu prekrio blaženi miomiris, opet poput svete pričesti.

A onda, dok sam još uvijek bila u tom počinku, uočila sam kako je okruženje bilo ispunjeno dimom, slatkim dimom mirisnoga tamjana. U tom vedrom okruženju čula sam Gospodina. Moj ljubljeni Gospodin ponavljao je ove riječi:

ostani tu, ostani u meni, a onda dođi naprijed i primi me; obraduj me i ostani tu;

Uzdahnula sam i upitala se što je to da se naš Bog raduje takvomu stvorenju kao što sam ja. Ništica od ništice! On, savršeno biće, on koji je sam sebi dostatan, kako je moguće čak i pomisliti da bi na mene pogledao dvaput?

tvoja krajnja grješnos dira moje Srce i cijelo moje biće dotle da mi se oči ispune milosrdnim suzama svaki put kad te pogledam,

Upravo sam htjela nešto reći …

ne; ne govori; upij moj mir i zadovolji svoje srce u toj tišini, uživaj u tim trenucima milosti; i upij milinu svojega Boga koju ti on nudi; osvježi svoje srce, ljubljena moja i ostani u mojemu zagrljaju, i dopusti si biti voljena; ne daj svojem duhu da luta okolo po svijetu, jer od svijeta ništa ne primaš; dođi k meni i okusi moju slatku ljubav koju imam i koju sam uvijek imao za tebe;[2] – kaži: neizrecivo slab prema tebi;

najdraži dragulju u mojoj ruci, pomazanje moje ljubavi za tebe toliko je veliko da u tim žarkim trenucima ljubavi moje božanske oči ne mogu, a da te ne probodu; dobro razmisli o tome dok ne dođem po tebe da te uzmem;

ne nalazim drugog zadovoljstva osim u tim trenucima kad sam s tobom, a ti si mi kao otvorena knjiga da pišem u nju svoj novi Hvalospjev ljubavi; uvijek mi budi na raspolaganju i dobro raspoložena, i tako ćeš spasiti i sebe i one koji te slušaju; oblikovao sam te da budeš moja učenica;

Gospodine,

kad o tome razmišljam,

Ti si me oblikovao na najčudesniji način!

Ti si me oblikovao u tišini

po svojemu Duhu Svetome,

dajući mi božanske objave

svojega Presvetoga Srca!

To nije kao što si čujno oblikovao

svoje učenike!

da! želio sam te svresrdno okrenuti k sebi, tako da tvoje srce privučem k svojoj ljubavi i jakosti; želio sam pripraviti tvoju dušu da nosi moju božansku poruku; ah, Vassula, sve što ti sada kazujem, ponovno ćeš čuti kad se otvoreno pojavim u određeno vrijeme; sada se moja duša raduje gledajući na moj vrt[3] i uživam udišući u tebe; svaki korak koji mi dopustiš da poduzem u svojemu vrtu bit će učinjen s nježnošću i bit će utješno za tebe;

Kad si svoj božanski pogled skrenuo

dolje na zemlju da zaneseš moje srce,

kako je moguće da, samo pogledavši me,

nisi pobjegao,

nego mojoj nevjrenosti dao

toliko mnogo radosti približivši mi se?

poznat sam da pozivam najmanje od svojih stvorenja; a onda, pogledao sam te i zavolio te ....[4]

rekao sam ti još na početku, ako mi dopustiš da te oblikujem, ja ću te po svojoj milosti voditi strunama ljubavi, urezujći u tvoju dušu svoj Božanski lik, a s tim Božanskim pečatom, koji je otisak Presvetoga Trojstva, bit ćeš povučena u puninu našega Božanstva usavršavajući tako svoje intimno jedinstvo s nama u našoj Božanskoj ljubavi;

još uvijek kanim, najdraža moja, nastaviti i šaptat ti u uho svoje tajne objave i dok na tebe budem izlijevao obilje svojih darova i milosti za svoje zadovoljstvo, stalno ću te podsjećati da će, privukavši tvoje srce tako neodjeljivo u svoje Srce, a to je bilo po mojoj milosnoj gesti, naše jedinstvo biti potpuno i da će tvoj duh, po mojoj milosti, postati jedno sa mnom;[5]

dao sam ti molitvu[6] kojom si posvetila svoje tijelo i dušu mojemu Presvetome Srcu, tako da tvoje misli budu moje misli, tvoja djela moja djela, daješ mi svoju volju tako da se moja volja izvršava u tebi;

podsjećam te da ću, polažući svoju glavu na moje Srce, u tim trenucima nutarnjeg užitka, ja biti pokret tvojega srca, rječitost i šarm tvojega govora, ja ću biti svjetlo tvojih očiju za davanje dobrog savjeta onima kojima je to potrebno; svaki tvoj pokret, svaka tvoja gesta, dolazit će od mene; ti ćeš slušati sve moje uzdahe, razumijevanje njihova značenja,[7] tako da djeluješ u skladu s mojom božanskom voljom; po milosti ti ćeš udisati moju milinu kao što si udisala kad se tvoja glava odmarala na mojemu Srcu, kušajući njegovu blaženu slast;[8]

sjećaš li se kako te je moj Otac poučio?[9] rekao ti je da će, ako mu dopustiš pojačati veze jedinstva s njime, tvoja duša tada biti sjedinjena s njime i tvoj će duh biti tako suobličen s mojim da će, sve što budeš činila, biti u skladu s mojim duhom; tvoja će djela biti ukorijenjena u našu Dobrotu i tvoje će djelovanje biti u našemu Duhu; onda ti je moj Otac dao primjer na koji način dijelovi tvojega tijela djeluju: “ti samo činiš, ne govoreći svojoj ruci što da čini, ali ona radi po tvojoj volji;” to će biti način na koji ćemo te voditi;

Gospodine, oprosti mi zbog nedostatka pouzdanja u Tebe unaoč svim obilnim milostima koje si mi dao u mojoj neizrecivoj nevrijednosti. Ja sam krila Tvoje milosti, griješila sam zbog straha što će drugi misliti.

svijet će uvijek pokušavati zavesti te i raniti onoga koji mi je toliko dragocjen; i kad slušaš svijet koji ti odvodi misao od kontemplacije, već samo to ranjava mi Srce;[10] po milosti sam te povukao u svoje Presveto Srce, tako da budeš samo moja i po milosti te kanim držati u tom spokoju; kad taj hladni svijet navali na tebe sa svojim napastima i pokuša iznakaziti tvoju dušu da bi im sličila, bježi k meni i nađi svoje utočište u mojemu Srcu; imaj povjerenja u mene i povjeravaj mi sve svoje probleme; ja samo čekam da budem velikodušan prema tebi, izabranice moja;

svijet će uvijek pokušavati da te vrati natrag u svoju utrobu, mračnu dolinu gdje je sama pustoš; ali ja sam te izabrao između tisuća, stoga zašto me žalostiš svojim manjkom pouzdanja? moje jedinstvo s tobom u svjetlu mojega Božanstva tako je potpuno da ti ne smiješ više gubiti pouzdanje, nego položi svoju glavu na moje Srce i više ne sumnjaj u naše blagoslovljeno jedinstvo; dođi i kaži mi:

“moj Isuse, Božansko milosrđe,

nisam se dovoljno pouzdavala u Tebe,

te sam ožalostila Tvoje Srce;

sada Te molim u svoj svojoj bijedi

i poniznosti da mi oprostiš,

te u svojemu beskrajnom milosrđu i dobroti

obnoviš moju izobličenu i ranjenu dušu,

izobličenu i ranjenu zbog onoga

što mi svijet čini i govori;”[11]

tvoje sam molitve primio s radošću;

u tvojoj ću oskudici učiniti da se slavi moje Ime triput sveto; odsad nemoj da ikad upadnem u patnju ili žalost koje beskrajno ražalošćuju moje svece i anđele zato što mi ne mogu ublažiti bol; ako svijet uznastoji ispitivati o mojemu izboru, neka njihovi grijesi padnu na njihove glave; s pravednošću ću posredovati; ako se oni ponašaju prema mojoj izabranici kako se njima hoće, onu koju moje Presveto Srce gleda s posebnom ljubavlju, ja ću ih jako ukoriti;[12] no, ako ti dadeš zadovoljštinu za njih, onda ću ih u svojemu beskrajnom milosrđu nagnati da vide svoje grijeh;

u svojoj sam te ljubavi, kao što sam ti još u početku rekao, vezao za sebe na takav način da bi ti bilo teško popustiti te veze;[13] taj sam čin proveo nakon tvojega ‘fiat’ meni, iz čiste ljubavi; moja ljubomorna ljubav nikad ne će otrpjeti da budemo razdvojeni ili da naše jedinstvo pukne;

u trenutku svoje opojne radosti dao sam ti daljnju milost: zaručničko jedinstvo i tako te povukao još dublje u počinak blažene kontemplacije u mojemu Presvetome Srcu; u tom prekrasnom jedinstvu između tebe i Presvetoga Trojstva ti postaješ naša harfa i mi ćemo te s radošću upotrijebiti i tako postići veliki trijumf; a onda ćeš ti, u svoje vrijeme, uživati u našim Dvorima; u našoj božanskoj milosti postat ćeš naše litanije;[14] ljiljane mojega Srca, pokazana ti je beskrajna nježnost kako bi drugi od tebe učili i zadobili isto toliko koliko si ti zadobila; ljiljane mojega Srca, naša bliskost s tobom tvoje je blaženstvo;

moja božanska volja ukorijenjena u tebi, najveći je dar koji ti mogu dati u razmjeni s tvojim darovima; svojom božanskom voljom mogu upotpuniti sve tvoje nedostatke; riječi koje budeš izgovarala bit će moje, jer ću ja biti tvoja odora, a ti ćeš imati moj duh; premda si često okrivljivana zbog svoje strogosti, u stvarnosti tvoja strogost nije tvoja, nego moja; oni koji su ti zbog toga predbacivali, nisu se u potpunosti okanili grijeha .... oni stalno zaboravljaju da duša koja je jednom sjedinjena s Bogom postaje jedan duh i jedan um s njime; ja sam ti iz ljubavi koju imam prema tebi darovao sve te darove za tvoje poslanje, ali i za obnavljanje moje Kuće;

ah, Vassula, neki će pitati: “zašto Gospodin toliko ističe svoje jedinstvo, svoje darove i milosti?” ako te podsjećam na sve te stvari, to je zato što svijet stalno pokušava natjerati moju izabranicu da sumnja u moje darove koje sam joj dao; ja sam te, moja Vassula, opominjao još na početku tvojega poslanja da će tvoja djela ljubavi biti pogrješno shvaćena i da ćeš biti progonjena poput divljači i da ćeš trpjeti razne nedaće, ali isto tako moja će te očinska zaštita uvijek pokrivati, a ja ću doći da te izbavim, utješim i podignem od ujeda Zloga; rekao sam ti da će moje kraljevske poruke često biti popljuvane, odbijane i ismjehivane, ali također da ću uvijek stajati uza te da te ohrabrim; ti još uvijek boraviš na zemlji, ali i ja moćno boravim u tebi; zato, ne boj se; sve dok si na zemlji, svijet će te u svojoj tami pokušavati vrijeđati i ranjavati;

ne mislim da se moraš odvojiti od svojih prijatelja, ali zapamti, ne pouzdavaj se u ljude;[15] neki će poželjeti da prisiljavaju tvoju ruku da čini ono što je suprotno tvojim željama, što je također suprotno mojim željama;

drugi će kazivati da moji časni darovi darovani tebi, kao i moje milosti, nisu božanske i da ne dolaze od mene; takvima imam nešto reći: “ako vi kažete da nisu božanskog porijekla, onda bi one mogle biti, prema vašoj aluziji, samo od oca laži, ili iz podsvijesti; nije li vam se dogodilo da osuđivanjem mojega djela kao zloga vi griješite protiv Duha Svetoga, a takav je grijeh neoprostiv? ako kažete da to čitavo djelo dolazi od podsvijesti, onda mi objasnite vlast i mudrost ovih spisa od nekoga koji nije imao znanja o djelima Murosti i koji nije imao pouke ni iz osnova katekizma;”

dosad[16] sam im davao dosta dokaza i ne ću im više davati osim onoga što sam već dao; a onda, bit će onih koji, unatoč tomu što su te pitali za savjet, negirat će ga, jer će njihova duša i dalje težiti za njihovim osobnim željama i podvrgnut će je svojoj ljudskoj volji, a ne mojoj;

rekao sam ti, sve dok glavu budeš odmarala na mojemu Srcu, u tim ćeš trenucima počinka, slušati kucaje mojega Srca, a onda ćeš u svoje vrijeme dati dobar savjet onima kojima je on potreban; ali opet, svijet ne nadvladavši svoje zle misli, podcijenit će moje blago izlijevano na tebe, pod izgovorm da ti nisi potvrđena[17] ....

svladaj sada svoj nedostatak pouzdanja u te darove i milosti koji su ti tako velikodušno darovani i svim svojim srcem ponovi molitvu koju sam ti dao....

(Učinila sam tako.)

više se ne brini, ja ću nastaviti brinuti se za razne tvoje potrebe;

Gospodine, molila sam se, ali kako mogu biti sigurna da Te opet nisam iznevjerila?

ja sam tu da te podsjetim; ja ću uvijek doći i vratiti te sa svake riskantne staze kojim bi bila napastovana krenuti; stalno ću ti pokazivati svoju najnježniju pažnju koju imam prema svojim izabranicima; dođi, želim da se danas osjećaš sretnom, jer u punoj istini mogu reći: učinila si moju Riječ svojim domom i postala si moja učenica, i moja si zaista;

Moj Bože, zaveo si moju nevrijednu dušu

da Te slijedi i udijelio si mi nezasluženo

veliko bogatstvo i u neizmjernoj ljubavi

podignuo si moju dušu.

podignuo sam tvoju dušu i radi dobrobiti svoje Crkve;

Vassilika, dao sam ti poruke od velike važnosti; ja sam svih ovih godina u tebe udisao božanske objave koje su sve dolazile iz mojega Presvetoga Srca; moj je Duh bio i jest tvoj vođa i tvoje svjetlo; ja sam zaista na tebe izlio božanske milosti, tako da se ljudi mogu okoristiti njima;

sva su moja djela dobra, i toplo ih pozdravljaju maleni i oni koji su čista srca, ali pohvala za moja djela nedolična je na grješničkim ustima; ja sam ti, kao što sam rekao, dao sve dovoljno potkrijepljeno ovim božanskim blagom koje dolazi iz riznice mojega Presvetoga Srca tako da ne sumnjaš;

osim toga što sam ti davao, Vassula, izvanjske znakove svoje ljubavi, ja sam davao znanje i pouku, neprestance obogaćujući tebe i druge kroz ove spise; jesi li ti, golubice moja, svjesna svih tih božanskih nadahnuća udahnutih u tebe od mojega Svetoga Duha?

(Uzdahnula sam i osjetila se dirnutom zbog nježnosti njegova glasa za koji nemam riječi da bih ga opisala).

sada sam tu s tobom da ti pomognem nadvladati sve tvoje slabosti; ne mogu više gledati kako u svojoj skromnosti tajiš moje božanske darove koje sam ti dao;

U svojoj prevelikoj dobroti

Ti si se udostojao dati nam dovoljno mànè,

kojoj danas naša duša kliče.

Ona je netvarna,

ali kad je jednom duša okusi,

gladuje za njom još više.

I zato, evo me!

Još uvijek nesavršena,

ali s jedinom željom da dam zdovoljštinu

zbog toga što sam režalostila

Tvoje Božansko Srce.

Daj da se moji nedostaci i nepažljivost,

koje su Ti izazvale žalost, okrenu u milost,

pouzdanje i u kiticu smirtne!

dragocjena moja, nisam neosjetljiv na sva ta teška djela ljubavi koja si poduzela u moje Ime, ni na poteškoće rođene sa strpljivošću za moju ljubav, golubice moja; nisam također neosjetljiv ni na tvoje sadašnje potrebe i zadovoljan sam što se oslanjaš na moju milost;

Čini me sretnom što trpim za Tebe.

nemoj se umoriti na tom putu sa mnom;

Gospodine moj,

daj mi prigode da otvorim usta

kako bih Te slavila

bez straha i bez sumnje.

zato se moraš osloniti na mene i obnavljati svoj duh u mojemu Duhu da mogneš nastaviti pjevti i recitirati narodima moj Himan ljubavi; zato sam te pozvao na hodočašće i duhovnu osamu u mojemu Tijelu, moja odana pomagačice; uživaj u mojoj milosti i raduj se mojemu društvu u toj intimnoj svjetlosnoj milosti koju ti je dao moj Otac, i prihvati kušajući, kao što već jesti, slatki okus mojega Srca;

Dok mi je Gospodin to govorio još sam uvijek osjećala da mi je glava položena na njegovo Srce kušajući i dalje okus koji je podsjećao na svetu pričest.

Najednom kao da je Isus okrenuo svoje Sveto Lice i pogledao na čitatelja (onoga koji upravo čita ove retke). Lice mu je bilo ozbiljno, a prodirućim se pogledom zagledao u čitatelja. A onda, obgrlivši me svojim rukama, njegov me ogrtač potpuno pokrio, dajući mi dojam nekoga koji štiti žrtvu od dalje agresije, rekao:

neka se srce čitatelja koji čita ove stranice otvori! neka mu se oči i uši otvore! sve do današnjih vremena niste potpuno shvatili moje nebesko blago niti ste potpuno cijenili moj dar[18] koji vam je dan; vi još uvijek niste prodrli u ono što je iznad svake cijene i što vam dajem čitavoga vašega života:

golemu milost spoznavanja mene u intimnom jedinstvu i duševno kušajući u zaručničkoj odaji mojega Srca moju slast i moje božanske poljupce; blaženi oni koji me slušaju i zadobivaju tu milost; jao onima koji se u svojemu grješnom stanju i u svojem okaljanom duhu opiru toj milosti; oni će jednog dana plakati u svojoj bijedi;

dobro je činiti dobra djela za mene i slijediti razne pobožnosti, kao i djela ljubavi, zahvalnosti i djela zadovoljštine, ali bio bih jako razočaran da umrete prije nego mene spoznate;[19] bio bih strašno nesretan da umrete prije nego ste me razumjeli;[20] mnogi su od vas zauzeti svojim svagdanjim poslovima koji su mi dragi ako su učinjeni s ljubavlju i u skladu s mojim duhom, no sve je to nepotpuno ako se ne otvorite milosti i priznavanju mene u mojoj intimnosti; zato dođite i prihvatite moje dobro poznato drugarstvo, i ja ću vas za svoje zadovoljstvo uvesti u otajstva i u skrivene tajne našega Srca;[21] vi i mi postat ćemo nerazdvojivo sjedinjeni u našoj ljubavi za vijeke vjekova;

(Onda se Isus okrenuo k meni i ozbiljno me gledajući rekao:)

sada sam ti, kao u prijašnja vremena, govorio iz Srca, da te podsjetim, dijete moje, na svoju neizmjernu ljubav, a osobito da odagnam to sjeme koje ti je posijao svijet; ne mogu više gledati svoju usvojenicu, moju radosnu glasnicu, kako je svijet razdire na komade zlim slutnjama koje joj pokušavaju ubaciti u glavu:[22] tvoj strah, da sam u tvoje srce stavio ledenu kocku namjesto svoje božanske milosti, Vassula, uvrijedio me i uopće nema nikakve osnove .... protivštine te nisu nagnale da izgubiš mir koji sam ti dao u srcu, i to je dobro; ali za moju ljubav, golubice moja, nikad više ne sumnjaj u moje milosti i u neizmjernu ljubav koju imam prema tebi;

ne gubi pouzdanje u mene; zašto, ne vidiš li kako te božanski do ludila ljubim? zato te molim da se uzdaš u mene; sve dotle dok si na zemlji, ostani u meni da usavršavaš svoje jedinstvo sa mnom i primaj me u svetoj pričesti toliko često koliko je to moguće uvećavajući svoju ljubav prema meni i prepuštajući mi se; ostani u tom mjestu počinka[23] zauvijek, dopuštajući mi da te držim u tom ognju ljubavi, da kušaš milinu moje ljubavi;[24]

17. prosinca 1997.

Svaka pùt dolazi k tebi pod teretom grijeha.

Premda nas naši prijestupi taru, ti ih pomiruješ.

Blažen kojeg izabra i k sebi uze:

on boravi u Dvorima Tvojim.

Daj da se nasitimo dobrima Doma Tvojega

i svetošću Tvojega Hrama.[25]

moja Vassula, daj da se poslužim tvojim uhom, tako da me čuješ; daj da se poslužim tvojom rukom tako da zapišeš moja kazivanja; daj onda da se poslužim tvojim duhom da ga ispunim svojim znanjem i čitavo tvoje biće ispunim poukama koje dolaze od Mudrosti; primi sve moje darove, ljubljena moja prijateljice, i napredovat ćeš u hodu koji sam predvidio;

želim, moja Vassula, za ovaj naraštaj i naraštaje koji dolaze, ostaviti trajni spomen svojega milosrđa; ništa od čitavoga tvoga blaga koje dolazi iz riznice mojega Srca ne će biti pripisano tebi, jer ti u početku, u vrijeme kad te pozvao Ljubitelj ljudskog roda, ništa nisi znala jer je tvoje čitavo tijelo ležalo u tami; no, kako sam ja Bog svetih, ništa manje nisam i Bog grješnih; pogledao sam na tebe i zavolio te .... ja sam poznat po svojemu milosrđu i po nježnosti svojega Srca; ja sam poznat po slabosti koju imam prema svojoj djeci;

zato, raduj se, kćeri, što se vaš Kralj sagnuo sa svojega prijestolja da bi tvojoj duši dao triput poljubac uskrsnuća; zanesena milinom mojih poljubaca tvoja mi duša sada pjeva pohvale, slaveći svojega Ljubljenoga; znao sam ja da ću, bacivši samo jedan pogled na tebe, odmah omekšati tvrdoću tvoje sebične volje i razbiti koru koja je okruživala tvoje srce; i tako sam učinio .... oh, što ja ne bih učinio za tako krhku dušu da je dovedem u potpuno duhovno jedinstvo sa svojim Božanstvom i učinim je jednim duhom sa sobom!

ja sam ti, ljubljena moja, zapovjedio da u sebi gradiš sveti hram, oltar u gradu u kojem ćemo mi[26] razapeti svoj šator, kopiju svetog svetohraništa koji smo pripravili od početka, i tako si učinila, vjerna malena prijateljice; zato ti je Mudrost mogla pomoći, a preko tebe tisućama drugih duša; Mudrost je odgojila tebe i mnoge druge po tom božanskom djelu, vodeći svakoga na čudesan put; to je Djelo dokaz moje preplavljujuće ljubavi;

O blagoslovljeno i prepouno milosti

Srce Isusovo, Božanska Dobroto,

Ti koji si jednim pogledom srušio kraljeve,

kraljevstva i zatrovane gradove,

do ludila zanio srca i zarobio ih ljubavlju

i zauvijek ih očarao svojim Božanstvom.

Tvoje su oči, Gospodine moj,

edenski vrt sjajne ljepote.

Tvoje je Srce beskrajni svemir milosti u Milosti.

Čitavo je Tvoje biće kao kula bjelokosna,

blistava zbog dragog kamenja

kojim su joj zidovi obloženi.

Vječna Svjetlosti, dvije Tvoje naravi,

poticaj su našemu srcu.

O, Bože! Vidim da nisam kadra

oblikovati jednu pametnu riječ

koja bi pobliže opisala takvu

Uzviženost i Sjaj kao što je moj Gospodin!

ah, Vassula, utjeho moja! ja sam odlučio uzeti te da imaš udjela u mojemu Kraljevstvu! ta ljubav koju ja imam, ta žeđa koju imam za duše, gori u mojemu Srcu; to je ljubav koja me odvela na Križ, kojoj nije bila važna sramota križa; moja je ljubav ta, naraštaju, koja me sada vodi k vama pozivajući jednu od najneprikladnijih stvorenja među vama, onu koja nema znanje ne samo o Svetome pismu nego ni znanja o mojoj volji; u to je vrijeme to bila sablazan u očima mojih svetaca i anđela; pozvati tako bijednu dušu iz smrti i podići je k svojemu Božanskom Srcu, uvesti je u moje kraljevske dvore, znak je koji ne biste smjeli zanemariti; to je znak za sve vas da rastete u pouzdanju i shvatite da ja pozivam svaku dušu da se ostavi sadašnjega svojega zlog vođenja i okrene se svim svojim srcem k meni te također i ona uzmogne imati udjela u mojoj slavi;

dođi, ljubljena moja; ja, Isus, ljubim te;

[1] Pričest kod pravoslavaca.

[2] Dok je Gospodin i moj Božanski Gospodar govorio te riječi, činilo se kao da med kaplje iz njegovih usta. I ja sam shvatila da je posebno slab prema meni od početka mojega života.

[3] Moju dušu.

[4] Riječi iz njegovih usta bile su poput meda. To je on, moj Prijatelj, koji me je svojim slatkim razgovorom privezao za svoje Srce.

[5] 1 Kor 6, 17.

[6] Posvetu od 26. siječnja 1992.

[7] Istodobno sam čula riječ ‘dešifriranje’.

[8] Moje viđenje u crkvi.

[9] Poruka od 16. ožujka 1987.

[10] Shvatila sam kako skrivati ili ne priznati milosti našega Boga, pod izgovorom svoje nevrijednosti, Isusa vrijeđa i žalosti.

[11] (Sve sam to ponovila.) Shvatila sam kako Zli uvijek jednako pokušava stvoriti dojam, kroz usta svijeta, kako je ovo djelo tako božansko, djelo Boga, manje vrijedno nego jest njegova stvarna vrijednost i tako ga podcijeniti. Uvijek pokušava umanjiti njegovu važnost. Nalazim se u stalnoj borbi pokušavajući odbiti te krive optužbe i ne dopustiti im pristup..

[12] A onda je pogledao u mene.

[13] Poruka od 16. ožujka 1987.

[14] Jer će moj život postati neprestana molitva.

[15] Iv 2, 24.

[16] Gospodin se okrenuo i pogledao me.

[17] Da djelo „Pravi život u Bogu2 nije odobreno od Crkva.

[18] U knjizi Moj anđeo Danijel, poruke od 10, 23, 25, 28 i 31. siječnja 1987. Otac govori: “poslat ću te čitavome čovječanstvu; ja ću te dati njima kao svoj dar i tako im omogućiti da me bolje razumiju, jer je to moja volja;”

[19] Mt 7, 21-23.

[20] Jer 9, 23.

[21] Presvetoga Trojstva.

[22] Primjedbama kao: poruke “Pravi život u Bogu“ jedna su stvar, ali glasnica je potpuno druga stvar. Kao da to dvoje ne ide zajedno! Isus je protiv takve tvrdnje.

[23] U Presvetomu Srcu Isusovu.

[24] Ps 90, 17.

[25] Ps 65, 3-4.

[26] Presveto Trojstvo.